CityLIGHTS
Snažne žene turopoljske: Anđela, Vilma, Milka i Slava – žene ispred svog vremena
Bile su pokretačice napretka, učiteljice, umjetnice, čuvarice tradicije i kulturne baštine, patriotkinje i borkinje protiv društvenih stereotipa.
U potrazi za ženama koje su ostavile neizbrisiv trag u našem kraju, a i šire, svaka zbog neke svoje posebnosti, nismo trebali previše tragati, jer već na prvu ističu se dame koje su glavna tema ovog članka, Anđela Lovreković, Vilma i Milka Bedeković i Slava Šenoa rođ. Ištvanić, heroine ispred svog vremena. Osim nekih već dobro poznatih, a i nekih ne toliko poznatih podataka iz njihovih biografija, koje možete ovdje pronaći, o tim snažnim ženama turopoljskim smo popričali i s onima koji su puno više upoznati s utjecajem koji su ostavile u zajednicama u kojima su živjele i djelovale.
Anđela Lovreković (31.5.1911. – 29. svibnja 1982.g)
Priča o medicinskoj sestri Anđeli Lovreković, možemo slobodno reći, utkana je u život Mraclina. Iako je rođena u Glini, nakon završetka obrazovanja za medicinsku sestru u Zagrebu, stiže u Mraclin u kojemu ostaje čitav svoj život. Njen doprinos razvoju i napretku mjesta je ogroman. Svoj cjelokupni radni staž ostvarila je u Ambulanti u Mraclinu, u kojem se i trajno nastanila.
Vesna Tafra, predsjednica Društva žena koje s ponosom nosi ime Anđele Lovreković, otkrila nam je neke detalje iz bogate biografije ove heroine, koju je i osobno poznavala.
– Sestra Anđela, kako smo je svi zvali, je jednostavno živjela Mraclin! A ljubav je bila obostrana. Pokazuje to i primjer kad je 1948. godine došao dopis da ju planiraju premjestiti na rad na drugu lokaciju, odmah se diglo čitavo mjesto, potpisali su peticiju i tako je ostala do kraja u Mraclinu. Čim se doselila i počela raditi u Ambulanti uključila se u život sela. Zaslužna je za edukaciju žena tog vremena, prvo Društvo žena je osnovano 1930.godine i ona je nastavila to voditi. Kroz društvo je omogućila ženama čitav niz edukacija o higijeni, brizi za bebe, prehrani. Isto tako je za sve teže fizičke radove uspjela pokrenuti muške, bila je veliki autoritet. Zaslužna je i za Dječju koloniju kroz koju je prošlo više od 1600 siročadi. Ona je vodila brigu da toj djeci ništa ne fali, obilazila je sve obitelji koje su ih udomile, može se reći da je utemeljiteljica udomiteljstva u Hrvatskoj. Naši ljudi nisu oskudijevali u hrani, ali nisu imali novaca, pa je država plaćala za školovanje djece. Ta su djeca velikom većinom ostala tu živjeti, stvorili vlastite obitelji, a brojni su i posvojeni. Prvo je živjela u stanu u Zgradi, a kasnije je izgradila vlastitu kuću u kojoj je živjela do smrti – kaže.
Anđela Lovreković/Screenshot, Mraclin.hr
Ističe i njenu potpunu posvećenost ljudima, ali i ogroman autoritet koji su poštovali i slijedili baš svi, i žene i muškarci.
– Njoj ste se mogli obratiti od nula do 24 sata, svima je uvijek bila na raspolaganju. Vodila je statistike o oboljelima i izliječenima od tuberkuloze, aktivno sudjelovala u asanaciji. Zanimljivo je da je bila i vrsna majstorica šaha, pa je osnovala i prvi šahovski klub u Mraclinu. Nikada se nije udavala, nije imala svoje djece, u potpunosti se posvetila svom pozivu, takvih medicinskih sestara više nema ili su izuzeteno rijetke. Mraclin je bio njena obitelj. Imala je ona strašan autoritet, za njom su išli svi iz sela i muški i žene – ističe.
Naša sugovornica je imala priliku i osobno upoznati sestru Anđelu, koja je bila dobra prijateljica njene bake.
– Jako dobro se sjećam sestre Anđele, kao dijete sam ju često posjećivala, a tada sam se malo i bojala, jer je bila jakog autoriteta, ali i malo zbog injekcija, hahaha. Kasnije kad sam odrasla, recimo kad sam 1977. obnavljala Kulturno-umjetničko društvo u Mraclinu, jako puno mi je značilo kad bi mi prišla i čestitala na nečemu, ona je bila jedna predivna, predivna žena – priča.
Može se reći i da je upravo Anđela Lovreković udarila temelje zajedništvu po kojemu je Mraclin i dan danas poznat.
– Ona je zaista oko sebe okupljala cijelo selo, doista je živjela Mraclin cijeli svoj život. Njen život i sve što je učinila su glavna inspiracija i svima nama iz Društva žena, mislim da radimo dobre stvari, sudjelujemo u svim aktivnostima i ostalih mraclinskih društava, bavimo se i humanitarnim radom kad vidimo da je netko u potrebi. Duh zajedništva se nije izgubio, na to sam jako ponosna i znam reći da se na taj način voli Mraclin, pomažući, radeći, doprinoseći za ljepši i bolji život u selu – završno nam je rekla Vesna Tafra, predsjednica Društva žena Anđela Lovreković iz Mraclina.
Sestra Anđela umrla je u Mraclinu 29. svibnja 1982., dva dana prije svoga 71. rođendana.
Slava Šenoa čita Augustovo pismo 1931.g./Screenshot Kuća Šenoa
Slava Šenoa rođ. Ištvanić (31.5.1850. – 2.10.1944.), široj je javnosti najpoznatija kao supruga hrvatskog književnika Augusta Šenoe, no i ona je po mnogočemu bila jedna od žena ispred svog vremena. S obitelji je živjela u Velikoj Gorici, gdje joj je otac Đuro pl. Ištvanić, radio kao gradski bilježnik. Nakon školovanja u samostanu časnih sestara uršulinki u Varaždinu i učiteljske škole dogodio se i fatalni susret s Augustom Šenoom, na balu u Velikoj Gorici u tadašnjem svratištu/hotelu ‘Bijela ruža’, koji postoji i danas. Na bal je August stigao na poziv svojeg prijatelja, Đuke pl. Ledera, a ugledavši Slavu, rekao je: ‘Ta i niti jedna druga’.
Screenshot Kuća Šenoa
Ubrzo je Šenoa isprosio ruku svoje drage, a za vrijeme dok su bili zaručnici, često su se i vidjeli, ali i razmjenjivali pisma na relaciji Velika Gorica – Zagreb. Vjenčanje je održano u Velikoj Gorici 20. lipnja 1868. godine u crkvi Majke Božje Snježne. Živjeli su u Zagrebu, na nekoliko adresa, dok se nisu smjestili u Mesničku ulicu, gdje je August preminuo nakon duge bolesti 13. prosinca 1881.g. U svom kratkom braku od svega 13 godina, Slava i August imali su šestero djece, no troje je umrlo u najmlađoj dobi, što ih je teško pogodilo.
– Ono što je izdvaja je svakako njeno hrvatstvo, domoljublje, kao i njena vjera. Uvijek je uz sebe imala jednu uspomenu na svog Augusta, kako ga je zvala, a to je bio njegov poklon, molitvenik s posvetom za rođenje njihove kćeri Drage. On je kao književnik ostavio iza sebe puno toga, ali i ona je bila itekako školovana, govorila je čak tri jezika. Školovanje za učiteljicu u Varaždinu je bilo na njemačkom jeziku, a tamo je učila i latinski, koji je još bio jezik službe. Učila je i francuski, a to je jezik na kojem se dopisivala sa suprugom. Časne uršulinke još čuvaju i njena pisma, i neke njene dokumente, gdje se može naći i, kako ga ja zovem, njeno četverostruko ime – Alojzija Slava Slavica Vjekoslava, jer na svakom dokumentu je drugačije. Također sam našao zapis iz jednih novina iz 1864. godine kako je Slava na jednom komisijskom ispitivanju bila među tri najbolje učenice škole. Slava je bila obrazovana, jako načitana žena – priča nam Stipo Bilić, autor knjige ‘Slava’, te voditelj izdavačke djelatnosti u Pučkom otvorenom učilištu.
Foto: Obitelj Šenoa, Slava i August, i djeca Milan, Draga i_Stanko, 1863.g/croatianhistory.net
Osim što su bili vrlo privrženi jedno drugom, Slava i August su obožavali svoju djecu i za doba u kojem su živjeli bili su vrlo moderni i napredni roditelji. S djecom su razgovarali kajkavski, često išli na izlete i ljetovanje, a djeca su im se obraćala sa ‘ti’, što je krajem 19. stoljeća bilo neuobičajeno. Vodili su svoju djecu u kazalište i kod njih razvijali ljubav prema obitelji, svom gradu i domovini.
Nakon Augustove smrti, Slava se s djecom često selila iz jednog u drugi podstanarski stan, sve dok sin Milan nije sagradio kuću gdje se danas nalazi i spomen muzej Kuća Šenoa u Zagrebu.
– Njenu veličinu vidim u toj njenoj hrabrosti i mirnoći kojom se posvetila svojoj djeci nakon što je ostala vrlo mlada udovica, u 31-voj godini. Sama s troje male djece u to doba i bez obzira na sve teškoće na kraju su svi oni postali visokoobrazovani i uspješni ljudi. Iako su joj mnogi savjetovali da se ponovo uda, ona je rekla da je za nju August bio jedan i jedini. I po tome je bila ispred svog vremena, da se ponovo udala život bi joj sigurno bio puno lakši. Odrekla se svoje profesije, iako je mogla biti učiteljica, ostala je sama s troje male djece i posvetila se obitelji. Poklonila je sebe drugima, kao žena i kao majka – ističe.
– I često se pitam je li August poklonio svoju poznatu pjesmu ‘Ostani svoj’ i svojoj Slavi, pa i njima kao paru, a ne samo hrvatskom narodu. Prekrasna priča dvoje ljudi koji su se voljeli i duboko poštivali, a ono što mene žalosti je to što nemamo nikakav spomen toj njihovoj priči u našem gradu, gdje su se i zaljubili na prvi pogled – kaže nam završno Stipo Bilić.
Slava Šenoa je umrla u dubokoj starosti 1944. godine, 63 godine nakon Augusta, i sahranjena je kraj njega na Mirogoju.
Foto: Slava nakon Augustove smrti 1881.g i djeca Milan, Draga i Branko/croatianhistory.net
Sestre Milka i Vilma Bedeković (rođene 30.4. 1883.g, umrle Vilma 1976.g., Milka 1977.g.)
Ako nikako drugačije, za sestre blizanke Bedeković zasigurno ste čuli ili prilikom obilaska čuvene kurije Modić Bedeković u Donjoj Lomnici ili pak tijekom prošle godine kada se njihovo ime spominjalo u brojnim hrvatskim medijima, zahvaljujući velikom povratku na scenu modnog dizajnera Zorana Mrvoša, koji je čitavu kampanju snimio na bajkovitom imanju jedinstvenih sestara, a fotografija koja je nosila čitavu priču je upravo rekonstrukcija poznate fotografije Vilme i Milke.
– Sestre Bedeković su uspjele djelovati kao umjetnice i kreatorice kulturnog života u vremenu u kojem je ženama bila prvenstveno namijenjena uloga majke i supruge. One su uspjele izaći iz okvira tadašnje stereotipne uloge žene posvećujući svoj život kulturi, umjetnosti i podučavanju drugih žena – rekla nam je Josipa Matijašić, kustosica etnografske zbirke Muzeja Turopolja.
Foto: Sestre Bedeković/TZZŽ
Rođene su 1883. godine u Zaprešiću, a podrijetlom su iz stare turopoljske obitelji Modić-Bedeković. Sestre su završile Kraljevsku zemaljsku žensku stručnu školu u Zagrebu, stekle zvanje učiteljica, a u toj su struci radile sve do umirovljenja. Radile su u Zagrebu, Sisku, Samoboru, Karlovcu i Kostajnici, a uz pedagoški rad, obje su se posvetile i umjetnosti. Nakon umirovljenja živjele su u kuriji Modić Bedeković u Donjoj Lomnici, gdje su se okupljali brojni uglednici tog doba, a sestre su i vješto pomagale svojim sumještanima u prodaji njihovih proizvoda bogatašima.
– Milka je bila slikarica i učiteljica ručnog rada, pohađala je brojne likovne tečajeve u inozemstvu, kao i privatnu školu M. Cl. Crnčića, no nastavnički poziv nekako je po strani ostavio njeno slikarstvo. Na jedinoj izložbi, priređenoj 1968. u Muzeju Turopolja, uz Milkine slike bili su izloženi i vezovi sestara Bedeković. Vilma je odlično svirala klavir, predavala umjetnički vez, nastavu kroja i šivanje. Obje su sestre uz nastavnički posao posebnu pažnju posvećivale vezu, izrađujući nacrte inspirirane narodnim motivima koje su nastojale spasiti od zaborava, bile su čuvarice turopoljske baštine. U tome se posebno isticala Vilma, koja je izučavala, klasificirala i nastojala spasiti od zaborava mnoge tehnike veza. I danas se u DVD-u Donja Lomnica čuva ručno izvezena zastava. Ljubav prema očuvanju baštine vidi se i u očuvanosti njihove ladanjske kuće, odnosno kurije Modić Bedeklović, koja je, kao i cjelokupno imanje, među najvrednijim primjerima graditeljske kulturne baštine središnje Hrvatske, a zaštićeno je kao spomenik kulture 1972. godine. Za to su svakako zaslužne upravo sestre Bedeković, kao zadnje stanarke – ističe kustosica.
Foto: Kurija Modić- Bedeković u Donjoj Lomnici/G.Kiš, Cityportal.hr
CityLIGHTS
[SVJETSKI DAN DOBROTE] Čarlijeva vizita dokazuje – smijeh je lijek!
Pod vodstvom izvršne direktorice Denize Drusany i umjetničkog ravnatelja Nikole Dabca, klaundoktori rade izuzetno ispunjavajući, divan posao. I za to su posebno obučeni.
Moje ime je Ivan Horvat. Zaposlenik sam Crvenih nosova, u kojima radim kao klaundoktor više od tri godine – započinje naš razgovor Čarli, koji je izbrusio svoj jedinstveni alat – humor koji malim pacijentima pomaže da se tijekom liječenja osjećaju bolje, kada im fali roditeljski zagrljaj i boje se operacije…
I zato je on, kao i cijela “postrojba” klaundoktora u Hrvatskoj jedna od najljepših živućih priča za današnji Svjetski dan dobrote.
Dan kada ističemo ono istinski dobro u ljudima, ono što bi trebalo biti zarazno i lako dostupno posvećujemo neprofitnoj organizaciji Crveni nosovi klaunovi doktori koji su humorom prije 15 godina počeli dokazivati da je smijeh zaista lijek.
-Hvala što ste nas se sjetili baš sada, kada obilježavamo 15 godina od kada su naše klaunovske noge prvi put kročile na pedijatrijski odjel Kliničkog bolničkog centra Zagreb, naše Rebro. Tada smo radili sa četiri klauna, a danas naš tim ima 35 crvenonosih ljudi koji djeluje u 21 bolnici i u 13 domova za starije. Ostvarujemo više od 100 posjeta mjesečno diljem Hrvatske – priča Ivan i spominje kako osim doktorskog tima crvenih nosova u Zagrebu, gdje im je i sjedište u Medulićevoj 34, postoje crveni nosovi s predivnim timovima u Osijeku, Rijeci i Splitu.
-Mi smo educirani umjetnici, koji upravo kroz umjetnost profesionalnog klauniranja i humora donosimo podršku i promjenu atmosfere djeci i roditeljima u bolnicama, ali i odraslima na onkologiji kao i osobama u domovima za starije. Tu smo za djecu koja imaju teškoće u razvoju, u rehabilitacijskim centrima, u socijalnim ustanovama. Dakle, imamo jedan široki spektar djelovanja.
Pod vodstvom izvršne direktorice Denize Drusany i umjetničkog ravnatelja Nikole Dabca, klaundoktori rade izuzetno ispunjavajući, divan posao. I za to su posebno obučeni.
-Odlazimo jednom do dva put godišnje u Internacionalnu školu humora u Beč, gdje je središte naše krovne organizacije Red Nose International. Prolazimo edukacije vezane za razne umjetničke discipline koje koristimo u svojim vizitama. No, imamo i brojne posebne programe od kojih izdvajam intenzivni osmijeh, program unutar kojeg jedan klaun provodi cijelo jedno prijepodne sa djetetom i roditeljima u iščekivanju operacijskog zahvata, pratimo ih do takozvane rampe nakon koje nema ulaza nikom osim stručnog medicinskog osoblja, dočekujemo dijete nakon zahvata i pružamo mu podršku na razne načine. Dakle, radi se o jednoj divnoj priči unutar koje na visoko profesionalni način, kao akademski, uglavnom izvedbeni umjetnici, klaundoktori, dajemo ljudima jednu psihosocijalnu podršku, toplinu, ljudskost, osmijeh – kaže Čarli, jer kako je nadalje naglasio, humor je vrlo slojevit fenomen kao komunikacijsko sredstvo – i mi se bavimo s njim, brusimo izvedbene alate i dajemo sve od sebe na umjetničkim klaundoktorskim improvizacijama u bolnici.
Da je riječ o zaista istančanom umijeću kojem se posvećuje puno pažnje i obraća pozornost na stručni aspekt, pokazuje i činjenica da klaundoktori jako puno rade na znanstvenom pristupu, pozadini humora, njegovom podrijetlu, funkciji, međunarodnim istraživanjima.
-Upravo kad sad pričamo o tome, 11. studenog smo imali nama vrlo važan panel na Rebru o ulozi humora u onkološkom liječenju djece i odraslih, gdje smo ugostili brojne stručne i medicinske suradnike s kojima smo razgovarali o spomenutoj temi. S nama su bili primarius Milivoj Novak, također glavna sestra gospođa Ana Ljubas, naša divna psihologinja sa Merkura gospođa Nikolina Vučemilo, gospođa Ivanka Herman iz Klinike za tumore, ali i Ivana Matić koja je bivša korisnica KBC-a Zagreb. Svi smo zajedno pred brojnom publikom razgovarali o učinkovitosti humora u zdravstvu, o njegovoj znanstveno dokazivoj ljekovitosti, a što su nam potvrdili već spomenuti medicinski stručnjaci i stručnjaci iz područja psihologije. Dakle, dubinski se bavimo fenomenom humora i dijelimo to s drugima – poručuje klaundoktor Čarli kojeg smo pitali da nam malo prepriča reakcije na njihovu “vizitu”.
-Reakcije su divne, ja kao klaundoktor od tri godine staža mogu reći da sam stvarno oduševljen ovim što radimo, smatramo to svojim poslanjem kojem posvećujemo puno ljubavi. Djeca reagiraju izvrsno, naravno su neprestano u igri, a mi zaista uspijevamo prostor bolnice i svih već spomenutih institucija ispuniti bojom humora i smijeha. Jer, znate da su ti prostori često ispunjeni i strahom, i neizvjesnošću, i emocijama, i iščekivanjem, zato ga mi jednostavno bojimo dubokom, lijepom, ljudskom svrhom, humorom i zvukom – dočarava nam klaundoktor i priznaje kako su te improvizacije beskrajno zanimljive djeci, ali i odraslima. Oni se također smiju u našem prisustvu, roditelji se smiruju i uživaju u svemu što radimo, a samim tim su i djeca opuštenija. Moram istaknuti, da više od dvije godine posjećujemo više od 12 odjela onkologije za odrasle u Zagrebu, gdje smo se prvotno malo bojali kako će ljudi reagirati, da će pomisliti da smo mi samo za djecu, međutim ne. Na jedan poseban i drugačiji način pristupamo i odraslima kroz klaundoktorske vizite.
Ljudi su žedni i željni ljudske topline, priča nam Ivan, kao i ljudskog dodira, pogleda, pozornosti i pažnje. Kad se to sve fino uobliči u jednu uravnoteženu, svrsishodan umjetnički smjer, ljudi reagiraju predivno.
I zato su naši heroji za Svjetski dan dobrote zaslužili više od nekoliko redaka teksta za ovaj članak, zaslužili su dubok naklon i aplauz, jer ono što rade ne može platiti ni jedna moneta ni valuta.
-Potrebe su sve veće, naša organizacija raste, ali smo zahvalni najviše našim donatorima koji nas podržavaju stvarno vrlo hrabro, od fizičkih osoba i organizacija do velikih tvrtki koje prepoznaju da je riječ o divnoj priči koja raste i koja buja u jednom predivnom tonu na veliko zadovoljstvo svih korisnika kod kojih smo do sada izmamili osmjeh na lice – zahvalio je na kraju Čarli, a kojem redakcija Cityportala vraća zahvalnost na izdvojenom vremenu za priču.
Dakle, u stvaranju ovog čudesnog, neopipljivog lijeka može sudjelovati svatko od nas, kome su riječi iz ove priče zagrijale dušu, u trenutku kad se u umu stvorila misao: Ovo je ono što nam nedostaje! Pomozite donacijom ovim “kotačićima” koji crvenim nosom dokazuju da je lijek u nama.
Hvala vam Crveni nosovi!
CityLIGHTS
NAJLJEPŠI TROFEJ Stigla prinova – Velimir noćas postao tata!
U 3 sata i 30 minuta rođen je Jakob!
CityLIGHTS
SMJENA RAVNATELJA “Ostavljam školu izuzetnim profesionalcima koji su stup ove ustanove, ali i zajednice”
Nakon gotovo 10 godina Damir Bedić ured ravnatelja prepušta kolegici – bivšoj učenici vukovinske škole.
U holu OŠ Vukovina sinoć su se izmjenjivali zagrljaji, emotivne riječi zahvale i pjesme za rastanak, u kolektivu koji je zračio zajedništvom i međusobnom, bezrezervnom podrškom.
Na novo radno mjesto, u rodnu Kutinu, djelatnici škole, roditelji i okolna društva, ispratili su Damira Bedića. Danas je, nakon gotovo 10 godina, posljednji put sjeo u svoj ured ravnatelja. Priznao nam je, sada kada je stvarno finaliziran, odlazak mu teško pada.
-Prije 19 godina sam s fakulteta odmah došao u ovu školu na zamjenu kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture, a ta zamjena se odužila kao što vidite, i to 10 godina, a onda sam izabran za ravnatelja. Evo, nakon devet i pol godina na toj funkciji, odlazim na novo radno mjesto u rodnu Kutinu. Sada nakon toliko godina rastanak mi malo teško pada, a ujedno se i veselim novim radnim izazovima. Pomiješane su mi emocije jer sam proveo puno vremena s prekrasnim ljudima – priznao je Bedić i zahvalio se osnivaču škole na izuzetnoj podršci, kao i društvima s kojima je surađivao a koja su oplemenila rad škole i nastavni program.
Jedno od njih je Ogranak seljačke sloge Buševec, čije su članice ispratile ravnatelja s pjesmom, a predsjednik Nenad Rožić poklonio mu je knjigu o povijesti Buševca i prisjetio se posebnih gostiju.
-Ogranak ima suradnju sa školom od samih početaka, a to smo nastavili i s Damirom. Odlična suradnja donijela je nekoliko zajedničkih projekata, a u školu smo doveli i svirače ukulelea s Havaja, koji su školi dali na poklon jedan takav instrument, da možete svirati – našalio se Rožić i najavio daljnju suradnju s novom vodstvom škole.
Nikolina Katulić iz Društva žena Buševec zahvalila se na suradnji, uvijek ugodnoj komunikaciji koja je rezultirala brojnim projektima.
-Bila nam je čast što ste bili na svim našim manifestacijama a na novom radnom mjestu želimo vam puno uspjeha – poručila je Katulić a prigodni poklon za sjećanje ravnatelju je predala predsjednica Lidija Rožić.
I na koncu, prigodnim poklonom i govorom ravnatelju Bediću zahvalili su se i djelatnici škole, prisjećajući se desetljeća punog događaja, izazova i promjena, vremena kada nije bilo lako, kada je trebalo pomiriti različite karaktere, pronaći sa svakim zajednički jezik, vremena u kojima se učilo prilagođavati promjenama.
No, već od ponedjeljka školu vodi novoizabrana ravnateljica. Dobila je povjerenje učitelja i najprije će imati dužnost vršiteljice dužnosti. Učionicu informatike drugi tjedan zamijenit će uredom ravnateljice. Klaudija Radman Livaja iz Turopolja u vukovinskoj školi je 16 godina, ako računamo samo radni staž.
-Radila sam i u područnim školama u Mraclinu i Buševcu, kao i na poslovima razrednika, administratora, voditelja smjene, bila članica raznih povjerenstava. Ovo je moja škola, moj drugi dom i jako volim ovaj kolektiv. Čast mi je dati svoj doprinos i na novoj poziciji, posebno jer sam i bivša učenica ove škole – ispričala je nova ravnateljica i ujedno najavila radosne vijesti – škola kreće u proširenje!
-Jako se veselimo nadogradnji škole. Dobili smo EU sredstva u 100 postotnom iznosu financiranja i sve bi trebalo krenuti iduće školske godine, što znači da ćemo nakon toga moći prijeći u jednosmjenski rad – najavila je Radman Livaja.
Po svemu sudeći Damir Bedić školu ostavlja u dobrim rukama, koje će nastaviti graditi – i školu i njene mlade “stanovnike”.
(FOTO: Marija Vrbanus)
CityLIGHTS
FOTO Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici
Blagdan Svih svetih je dan kojim Katolička crkva slavi sve kanonizirane svece, ali i svece koji nisu kanonizirani, a ostvarili su ideal kršćanskog života.
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Blagdan Svih svetih je i državni blagdan u Republici Hrvatskoj na koji građani tradicionalno obilaze groblja u spomen na svoje najmilije. U crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenoga.
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Crkvena liturgija ističe kako u središtu svetkovine Svih svetih nije smrt nego život. Bog poziva sve ljude svih naroda i svih vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi. Krist je otkupitelj svih ljudi i Bog ih sve poziva da budu sveti. (Izvor: Večernji list, Hina)
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Misa na svetkovinu Svih svetih (subota, 01. studenog 2025.) na Gradskom groblju u Velikoj Gorici bila je u 15 sati.
Galerija fotografija
CityLIGHTS
FOTO DVD Lomnica pobjednik natjecanja u pripremi najbolje turopoljske kotlovine na 24.Gastru Turopolja 2025.
Središnji događaj trećeg dana 24. Gastro Turopolja (nedjelja, 12.10.2025.) u Parku Plemenite općine turopoljske bilo je natjecanje u pripremi najbolje turopoljske kotlovine i nedjeljni turopoljski ručak. Turistička zajednica Velike Gorice izvijestila je da se ove godine u pripremi tradicionalne turopoljske kotlovine natjecao rekordan broj ekipa – 31 skupina!
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Pored njih još pet ekipa pripremalo je gulaš, fiš paprikaš i ostalo. Među mnogim sudionicima prijavilo se i 15 humanitarnih udruga i društava žena. Oni su se pobrinuli za slatki dio ručka, domaće zalogaje i zanimljive delikatese iz turopoljske kuhinje.
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
U sklopu nedjeljnog programa posjetitelji su mogli uživati u Eko festivalu, Festivalu pčelarstva Zagrebačke županije, Izložbi meda, a sve je to popratilo druženje i glazba Tamburaškog sastava Lajbeki.
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Podjela nagrada i priznanja započela je u 16 sati. Prvo je uručeno priznanje za najveseliju ekipu – KUD Dučec Mraclin. Nakon toga uručene su nagrade za tri najbolje ocijenjene kotlovine.
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Prema procjeni sudačkog povjerenstva redoslijed tri najbolje pripremljene kotlovine: 1. mjesto – DVD Lomnica, 2. mjesto – Udruga umirovljenika Grada Velike Gorice Podružnica Kobilić, 3. mjesto – Udruga žena Općine Kravarsko.
Galerija fotografija
24.Gastro Turopolja 2025. (10.-12.10.2025.)
Najbolje kotlovine: 1. mjesto DVD Donja Lomnica, 2. mjesto Udruga umirovljenika Grada Velike Gorice Podružnica Kobilić, 3. mjesto Udruga žena Općine Kravarsko
Najveselija ekipa: KUD Dučec Mraclin.
-
Vijestiprije 4 danaPronađeni nestali maloljetnici iz Siska! Trag vodio do trgovine u Zagrebu
-
Vijestiprije 5 danaPizzeria “Gavran” nakon više od 40 godina zatvorila vrata
-
Vijestiprije 4 danaDio Velike Gorice sutra bez vode, saznajte gdje
-
Vijestiprije 4 danaKreće kampanja za pravilno odvajanje otpada – analiza otkrila ozbiljan problem u spremnicima