CityLIGHTS

Snažne žene turopoljske: Anđela, Vilma, Milka i Slava – žene ispred svog vremena

Bile su pokretačice napretka, učiteljice, umjetnice, čuvarice tradicije i kulturne baštine, patriotkinje i borkinje protiv društvenih stereotipa.

Objavljeno

prije 1 godina

8. ožujka 2024.

Objavio/la

Goga Kiš

U potrazi za ženama koje su ostavile neizbrisiv trag u našem kraju, a i šire, svaka zbog neke svoje posebnosti, nismo trebali previše tragati, jer već na prvu ističu se dame koje su glavna tema ovog članka, Anđela Lovreković, Vilma i Milka Bedeković i Slava Šenoa rođ. Ištvanić, heroine ispred svog vremena. Osim nekih već dobro poznatih, a i nekih ne toliko poznatih podataka iz njihovih biografija, koje možete ovdje pronaći, o tim snažnim ženama turopoljskim smo popričali i s onima koji su puno više upoznati s utjecajem koji su ostavile u zajednicama u kojima su živjele i djelovale.

Anđela Lovreković (31.5.1911. – 29. svibnja 1982.g)

Priča o medicinskoj sestri Anđeli Lovreković, možemo slobodno reći, utkana je u život Mraclina. Iako je rođena u Glini, nakon završetka obrazovanja za medicinsku sestru u Zagrebu, stiže u Mraclin u kojemu ostaje čitav svoj život. Njen doprinos razvoju i napretku mjesta je ogroman. Svoj cjelokupni radni staž ostvarila je u Ambulanti u Mraclinu, u kojem se i trajno nastanila.

Vesna Tafra, predsjednica Društva žena koje s ponosom nosi ime Anđele Lovreković, otkrila nam je neke detalje iz bogate biografije ove heroine, koju je i osobno poznavala.

– Sestra Anđela, kako smo je svi zvali, je jednostavno živjela Mraclin! A ljubav je bila obostrana. Pokazuje to i primjer kad je 1948. godine došao dopis da ju planiraju premjestiti na rad na drugu lokaciju, odmah se diglo čitavo mjesto, potpisali su peticiju i tako je ostala do kraja u Mraclinu. Čim se doselila i počela raditi u Ambulanti uključila se u život sela. Zaslužna je za edukaciju žena tog vremena, prvo Društvo žena je osnovano 1930.godine i ona je nastavila to voditi. Kroz društvo je omogućila ženama čitav niz edukacija o higijeni, brizi za bebe, prehrani. Isto tako je za sve teže fizičke radove uspjela pokrenuti muške, bila je veliki autoritet. Zaslužna je i za Dječju koloniju kroz koju je prošlo više od 1600 siročadi. Ona je vodila brigu da toj djeci ništa ne fali, obilazila je sve obitelji koje su ih udomile, može se reći da je utemeljiteljica udomiteljstva u Hrvatskoj. Naši ljudi nisu oskudijevali u hrani, ali nisu imali novaca, pa je država plaćala za školovanje djece. Ta su djeca velikom većinom ostala tu živjeti, stvorili vlastite obitelji, a brojni su i posvojeni. Prvo je živjela u stanu u Zgradi, a kasnije je izgradila vlastitu kuću u kojoj je živjela do smrti – kaže.

Anđela Lovreković/Screenshot, Mraclin.hr

Ističe i njenu potpunu posvećenost ljudima, ali i ogroman autoritet koji su poštovali i slijedili baš svi, i žene i muškarci.

– Njoj ste se mogli obratiti od nula do 24 sata, svima je uvijek bila na raspolaganju. Vodila je statistike o oboljelima i izliječenima od tuberkuloze, aktivno sudjelovala u asanaciji. Zanimljivo je da je bila i vrsna majstorica šaha, pa je osnovala i prvi šahovski klub u Mraclinu. Nikada se nije udavala, nije imala svoje djece, u potpunosti se posvetila svom pozivu, takvih medicinskih sestara više nema ili su izuzeteno rijetke. Mraclin je bio njena obitelj. Imala je ona strašan autoritet, za njom su išli svi iz sela i muški i žene – ističe.

Naša sugovornica je imala priliku i osobno upoznati sestru Anđelu, koja je bila dobra prijateljica njene bake.

– Jako dobro se sjećam sestre Anđele, kao dijete sam ju često posjećivala, a tada sam se malo i bojala, jer je bila jakog autoriteta, ali i malo zbog injekcija, hahaha. Kasnije kad sam odrasla, recimo kad sam 1977. obnavljala Kulturno-umjetničko društvo u Mraclinu, jako puno mi je značilo kad bi mi prišla i čestitala na nečemu, ona je bila jedna predivna, predivna žena – priča.

Može se reći i da je upravo Anđela Lovreković udarila temelje zajedništvu po kojemu je Mraclin i dan danas poznat.

– Ona je zaista oko sebe okupljala cijelo selo, doista je živjela Mraclin cijeli svoj život. Njen život i sve što je učinila su glavna inspiracija i svima nama iz Društva žena, mislim da radimo dobre stvari, sudjelujemo u svim aktivnostima i ostalih mraclinskih društava, bavimo se i humanitarnim radom kad vidimo da je netko u potrebi. Duh zajedništva se nije izgubio, na to sam jako ponosna i znam reći da se na taj način voli Mraclin, pomažući, radeći, doprinoseći za ljepši i bolji život u selu – završno nam je rekla Vesna Tafra, predsjednica Društva žena Anđela Lovreković iz Mraclina.

Sestra Anđela umrla je u Mraclinu 29. svibnja 1982., dva dana prije svoga 71. rođendana.

Slava Šenoa čita Augustovo pismo 1931.g./Screenshot Kuća Šenoa

Slava Šenoa rođ. Ištvanić (31.5.1850. – 2.10.1944.), široj je javnosti najpoznatija kao supruga hrvatskog književnika Augusta Šenoe, no i ona je po mnogočemu bila jedna od žena ispred svog vremena. S obitelji je živjela u Velikoj Gorici, gdje joj je otac Đuro pl. Ištvanić, radio kao gradski bilježnik. Nakon školovanja u samostanu časnih sestara uršulinki u Varaždinu i učiteljske škole dogodio se i fatalni susret s Augustom Šenoom, na balu u Velikoj Gorici u tadašnjem svratištu/hotelu ‘Bijela ruža’, koji postoji i danas. Na bal je August stigao na poziv svojeg prijatelja, Đuke pl. Ledera, a ugledavši Slavu, rekao je: ‘Ta i niti jedna druga’.

Screenshot Kuća Šenoa

Ubrzo je Šenoa isprosio ruku svoje drage, a za vrijeme dok su bili zaručnici, često su se i vidjeli, ali i razmjenjivali pisma na relaciji Velika Gorica – Zagreb. Vjenčanje je održano u Velikoj Gorici 20. lipnja 1868. godine u crkvi Majke Božje Snježne. Živjeli su u Zagrebu, na nekoliko adresa, dok se nisu smjestili u Mesničku ulicu, gdje je August preminuo nakon duge bolesti 13. prosinca 1881.g. U svom kratkom braku od svega 13 godina, Slava i August imali su šestero djece, no troje je umrlo u najmlađoj dobi, što ih je teško pogodilo.

– Ono što je izdvaja je svakako njeno hrvatstvo, domoljublje, kao i njena vjera. Uvijek je uz sebe imala jednu uspomenu na svog Augusta, kako ga je zvala, a to je bio njegov poklon, molitvenik s posvetom za rođenje njihove kćeri Drage. On je kao književnik ostavio iza sebe puno toga, ali i ona je bila itekako školovana, govorila je čak tri jezika. Školovanje za učiteljicu u Varaždinu je bilo na njemačkom jeziku, a tamo je učila i latinski, koji je još bio jezik službe. Učila je i francuski, a to je jezik na kojem se dopisivala sa suprugom. Časne uršulinke još čuvaju i njena pisma, i neke njene dokumente, gdje se može naći i, kako ga ja zovem, njeno četverostruko ime – Alojzija Slava Slavica Vjekoslava, jer na svakom dokumentu je drugačije. Također sam našao zapis iz jednih novina iz 1864. godine kako je Slava na jednom komisijskom ispitivanju bila među tri najbolje učenice škole. Slava je bila obrazovana, jako načitana žena – priča nam Stipo Bilić, autor knjige ‘Slava’, te voditelj izdavačke djelatnosti u Pučkom otvorenom učilištu.

Foto: Obitelj Šenoa, Slava i August, i djeca Milan, Draga i_Stanko, 1863.g/croatianhistory.net

Osim što su bili vrlo privrženi jedno drugom, Slava i August su obožavali svoju djecu i za doba u kojem su živjeli bili su vrlo moderni i napredni roditelji. S djecom su razgovarali kajkavski, često išli na izlete i ljetovanje, a djeca su im se obraćala sa ‘ti’, što je krajem 19. stoljeća bilo neuobičajeno. Vodili su svoju djecu u kazalište i kod njih razvijali ljubav prema obitelji, svom gradu i domovini.

Nakon Augustove smrti, Slava se s djecom često selila iz jednog u drugi podstanarski stan, sve dok sin Milan nije sagradio kuću gdje se danas nalazi i spomen muzej Kuća Šenoa u Zagrebu.

– Njenu veličinu vidim u toj njenoj hrabrosti i mirnoći kojom se posvetila svojoj djeci nakon što je ostala vrlo mlada udovica, u 31-voj godini. Sama s troje male djece u to doba i bez obzira na sve teškoće na kraju su svi oni postali visokoobrazovani i uspješni ljudi. Iako su joj mnogi savjetovali da se ponovo uda, ona je rekla da je za nju August bio jedan i jedini. I po tome je bila ispred svog vremena, da se ponovo udala život bi joj sigurno bio puno lakši. Odrekla se svoje profesije, iako je mogla biti učiteljica, ostala je sama s troje male djece i posvetila se obitelji. Poklonila je sebe drugima, kao žena i kao majka – ističe.

– I često se pitam je li August poklonio svoju poznatu pjesmu ‘Ostani svoj’ i svojoj Slavi, pa i njima kao paru, a ne samo hrvatskom narodu. Prekrasna priča dvoje ljudi koji su se voljeli i duboko poštivali, a ono što mene žalosti je to što nemamo nikakav spomen toj njihovoj priči u našem gradu, gdje su se i zaljubili na prvi pogled – kaže nam završno Stipo Bilić.

Slava Šenoa je umrla u dubokoj starosti 1944. godine, 63 godine nakon Augusta, i sahranjena je kraj njega na Mirogoju.

Foto: Slava nakon Augustove smrti 1881.g i djeca Milan, Draga i Branko/croatianhistory.net

Sestre Milka i Vilma Bedeković (rođene 30.4. 1883.g, umrle Vilma 1976.g., Milka 1977.g.)

Ako nikako drugačije, za sestre blizanke Bedeković zasigurno ste čuli ili prilikom obilaska čuvene kurije Modić Bedeković u Donjoj Lomnici ili pak tijekom prošle godine kada se njihovo ime spominjalo u brojnim hrvatskim medijima, zahvaljujući velikom povratku na scenu modnog dizajnera Zorana Mrvoša, koji je čitavu kampanju snimio na bajkovitom imanju jedinstvenih sestara, a fotografija koja je nosila čitavu priču je upravo rekonstrukcija poznate fotografije Vilme i Milke.

– Sestre Bedeković su uspjele djelovati kao umjetnice i kreatorice kulturnog života u vremenu u kojem je ženama bila prvenstveno namijenjena uloga majke i supruge. One su uspjele izaći iz okvira tadašnje stereotipne uloge žene posvećujući svoj život kulturi, umjetnosti i podučavanju drugih žena – rekla nam je Josipa Matijašić, kustosica etnografske zbirke Muzeja Turopolja.

Foto: Sestre Bedeković/TZZŽ

Rođene su 1883. godine u Zaprešiću, a podrijetlom su iz stare turopoljske obitelji Modić-Bedeković. Sestre su završile Kraljevsku zemaljsku žensku stručnu školu u Zagrebu, stekle zvanje učiteljica, a u toj su struci radile sve do umirovljenja. Radile su u Zagrebu, Sisku, Samoboru, Karlovcu i Kostajnici, a uz pedagoški rad, obje su se posvetile i umjetnosti. Nakon umirovljenja živjele su u kuriji Modić Bedeković u Donjoj Lomnici, gdje su se okupljali brojni uglednici tog doba, a sestre su i vješto pomagale svojim sumještanima u prodaji njihovih proizvoda bogatašima.

– Milka je bila slikarica i učiteljica ručnog rada, pohađala je brojne likovne tečajeve u inozemstvu, kao i privatnu školu M. Cl. Crnčića, no nastavnički poziv nekako je po strani ostavio njeno slikarstvo. Na jedinoj izložbi, priređenoj 1968. u Muzeju Turopolja, uz Milkine slike bili su izloženi i vezovi sestara Bedeković. Vilma je odlično svirala klavir, predavala umjetnički vez, nastavu kroja i šivanje. Obje su sestre uz nastavnički posao posebnu pažnju posvećivale vezu, izrađujući nacrte inspirirane narodnim motivima koje su nastojale spasiti od zaborava, bile su čuvarice turopoljske baštine. U tome se posebno isticala Vilma, koja je izučavala, klasificirala i nastojala spasiti od zaborava mnoge tehnike veza. I danas se u DVD-u Donja Lomnica čuva ručno izvezena zastava. Ljubav prema očuvanju baštine vidi se i u očuvanosti njihove ladanjske kuće, odnosno kurije Modić Bedeklović, koja je, kao i cjelokupno imanje, među najvrednijim primjerima graditeljske kulturne baštine središnje Hrvatske, a zaštićeno je kao spomenik kulture 1972. godine. Za to su svakako zaslužne upravo sestre Bedeković, kao zadnje stanarke – ističe kustosica.

Foto: Kurija Modić- Bedeković u Donjoj Lomnici/G.Kiš, Cityportal.hr

CityLIGHTS

Šljeminho u lovu na goričke talente – s 8-godišnjakom snimio Ludog kuhara

Franjo je najmlađi reper u Hrvatskoj koji je snimio studijsku pjesmu!

Objavljeno

prije 1 tjedan

24. srpnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

(Foto: Privatni album, tekst: Gianna Kotroman)

Karlo Milinković, kojem je u javnosti poznatije umjetničko ime Šljeminho, velikogorički je raper koji nas oduševljava satiričkim stihovima, a nedavno je u svojem studiju imao „pojačanje“.

Osmogodišnji Franjo Đuričić Frenki, učenik OŠ Eugena Kumičića, koji glazbenika zna od kad zna za sebe, predložio je suradnju na novoj pjesmi „Ludi kuhar“, a Šljeminhu nije trebalo dvaput reći…

– Frenki i ja smo familija a svakodnevno, na putu do škole, prolazi pored mog kafića u Velikoj Gorici kada si malo pospikamo i dotaknemo se i poslovnih tema. Tako mi je predložio da zajedno snimimo pjesmu, što sam objeručke prihvatio. Tekst pjesme prati kuhara u restoranu, koji mukotrpno radi a ja se ljutim na njega i tjeram ga da radi još više. Suradnja je bila zabavna, Frenki je ritmički polovio sve brzo, ima dara i postao je najmlađim reperom u Hrvatskoj koji je snimio studijsku pjesmu. Bilo je fantastično raditi s njim! – rekao nam je Šljeminho uz nadu da će se publici pjesma svidjeti.

S Frenkijem, kaže, očekuje i nastavak suradnje, a tome se veseli i mladi Velikogoričanin.

– Karlo mi je bio veliku uzor i sad kad smo snimili pjesmu očekujem koncert na Hipodromu za 10 godina! – našalio se simpatični osmogodišnji Franjo Đuričić Frenki i ispričao anegdotu o tekstu pjesme „Ludi kuhar“.

–Ja sam najprije napisao tekst i dao Karlu, ali on ga je izgubio, pa je morao napisati novi tekst. Ali, jako mi je bilo zabavno snimati pjesmu, nagutao sam se usput i soka, i ispala je super. Jako sam ponosan – ispričao je Frenki, a mama Maja još je nadodala da ga kroz život vodi upornost, kao i kod nastanka ove pjesme.

– Ono što zamisli, to i ostvari. Oduvijek je govorio da će biti pjevač ili bankomat! – misli da ako radiš u kutiji od bankomata, svaki dan brojiš novce i pun si para, ali mislim da mu je ovo s pjevačem ipak pametnija ideja. Znači, Karla je obilazio stalno, na putu do škole, do pekare…odnio mu je test pjesme na nekakvoj kuverti i ispostavilo se na kraju da su odličan glazbeni par. Inače, Karlo je sin od moje sestrične tako da sve ostaje u familiji – ispričala je Maja Đuričić, ponosna mama najmlađeg hrvatskog repera.

Tako je gorička glazbena scena od ovog ljeta bogatija za novu nadu repa, a evo što su to Šljeminho i Frenki skuhali:

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Splitska je gotova, idemo na “malu” ultru? Forestland u Međimurje dovodi europska glazbena imena!

Na pozornici usred šume nastupa Baby Lasagna, Miach, Hiljson Mandela, Shapeshiftersi ali i poznati radijski glas s velikogoričkom adresom – Vedran Car.

Objavljeno

prije 2 tjedna

16. srpnja 2025.

Objavio/la

Marija Vrbanus

Dok se sliježu dojmovi sa splitske Ultra Europe, koja je i ove godine u Dalmaciju privukla okorjele partijanere iz cijelog svijeta, s oduševljenjem najavljujemo da partyjima nije kraj. Barem što se kontinenta tiče.

Međimurje je na mala vrata ušlo na klupsku scenu, no čini se da se mali intro pretvara u extra događaj. Forestland festival u Međimurju, usred šume do koje se dolazi kroz kukuruzište, pretvorit će floru u europsku clubbing pozornicu.

Od 18. do 19. srpnja, odnosno od petka u 15 sati do nedjelje u 10 sati, već 13. put zaredom nekoliko tisuća posjetitelja doživjet će glazbu u izvedbi čak 50 izvođača.

Na Forestland stageu 2025 nastupaju:

Baby Lasagna
The Shapeshifters
Djs From Mars
Hiljson Mandela
Miach
Z++
Sibbjag
Yakka
Pintha
Einfakin
Vedran Car
Mike&Me
Risa Brown
Butterfly Jam …

Radijski eter mnogi s popisa već su osvojili, kao i, doduše u nešto drugačijoj ulozi, poznati radijski voditelj s velikogoričkom adresom – Vedran Car, kojeg smo pitali o kakvom je festivalu riječ. U biti, pitanje je išlo otprilike ovako: Ček, imate pozornice u šumi i dolaze DJ face, i ono baš je ko u nekom klubu, al ste u šumi? 😊

– Nevjerojatno, ali da. Forestland je jedan divni festival na neobičnoj, suludoj lokaciji u blizini Čakovca. Dolazi se doslovce kroz polje kukuruza koji oni i zovu “kukuruzište”. Organizira se već 13. godinu i izgleda zaista ozbiljno. Meni je to najljepši događaj u godini, Božić usred ljeta. Nastupam 4. ili 5. godinu i atmosfera je odlična. Znači, festival ima jedan veliki stage i nekoliko malih, lineup je blago rečeno respektabilan. Ove godine nastupa Baby Lasagna, a lani su doveli Shaquille O’Neala! Znači, jedan Shaquille na stageu u Čakovcu u šumi…nevjerojatno iskustvo. Ja nastupam u noći s petka na subotu u 3 u noći pa ako ne znate što biste sa sobom i niste pobjegli a more, dođite na Forestland! Nećete požaliti. Sigurno – ispričao je Vedran, a kada bacite oko na fotke, sve vam je jasno.

Foto: Todor Milivojević

Put Međimurja će i The Shapeshiftersi, britanski duo čija je pjesma Lola’s Theme i nakon više od 20 godina jedna od najpopularnijih house pjesama. Inače, festival je pokrenut kao ideja da se i na kontinentu pokrene nešto po uzoru na splitsku Ultru, no ambijent i lokacija, događaj čine sve samo ne običnim, još jednim u nizu ili kopiranim.

Brutalna klupska atmosfera, pozornice okružene krošnjama, glazbeni ritam koji povezuje ljude – Forestland ima posebnu čar!

Ako već niste googlali, Vedran Car je kao DJ nastupao na nekim od najvećih svjetskih pozornica – Ultra Europe (2022 i 2025), LMF Festival u Zagrebu i Las Vegasu, Klub 585 u Bolu, Revelin u Dubrovniku… i bit će i ove godine dio velike klupske scene na Forestlandu.

Tko je za?

Na više od 45.000 m2 festivalskog područja pronaći ćete party pozornice, šumski cirkus, najveći food festival u Međimurju, a do doživljaja srpanjskih noći koje nećete zaboraviti, iz Velike Gorice dijeli vas samo “malo jače” od sat vremena vožnje.

Za više, klikni OVDJE.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

EKSKLUZIVNA FOTO GALERIJA! Poznati redatelj odabrao Veliku Goricu za snimanje povijesnog spektakla!

Uz Ranch Kurilovec smjestio se filmski set na kojem se snima dokumentarno-igrani serijal i igrani film – jedinstveni filmski projekt u Hrvatskoj.

Objavljeno

prije 4 tjedna

7. srpnja 2025.

Objavio/la

Marija Vrbanus

Raskošne i realistične kulise, mnogobrojni statisti i glumci, antička moda…nešto što danas obično možemo vidjeti na američkim filmskim setovima, redatelj Božidar Domagoj Burić doveo je u naš grad, na zemljište uz Ranch Kurilovec.

Riječ je o ekranizaciji života rimskog imperatora Dioklecijana, čija nas velebna palača u Splitu danas podsjeća na bogatu povijest. I dok se film bazira i na povijesnim zapisima i fikciji, serijal se temelji na povijesnim činjenicama.

Foto: Gianna Kotroman

Uz mnogobrojne lokacije u Hrvatskoj gdje su već snimane scene, ova naša odabrana je zbog terena koji može izdržati teške blokove kulisa, ali i radi blizine grada Zagreba, budući da je to produkcijski HRT-ov projekt.

Pogled na detalje ovog spektakularnog filmskog seta ne bismo imali da nije naše radijske voditeljice jutarnjeg programa City radija Gianne Kotroman, inače i TV glumice, a koja je na sceni utjelovila lik bogate Rimljanke. Pauzu između snimanja scena iskoristila je za razgovor s glumcima, kostimografkinjama ali i samim redateljem, tako da doznajemo sve detalje ovog zahtjevnog projekta.

–Ovo je dvojni projekt. Jedan je igrani film a drugi je igrano-dokumentarna serija i sve snimamo zajedno. Snimanje je vrlo zahtjevno, između ostalog i zbog toga što je jezik filma latinski, i to ne onaj koji se uči u školi, već onaj iz doba Dioklecijana. Snimali smo u studiju HRT-a, u Splitu u Dioklecijanovoj palači, Ježeviću u Damatinskoj zagori, ali i diljem Europe za potrebe dokumentarnog dijela projekta, profesore s Cambridgea, Oxsforda, Potsdama – ispričao je Burić, a kako je inače profesor povijesti i arheologije, intrigira ga i nadahnjuje povijesna tematika.

Dodao je kako je film Dioklecijan povijesni spektakl, s elementima drame i misterije, ali i scena akcije.

Foto: Gianna Kotroman

–Znamo da Hollywoodu ne možemo parirati, nemamo tih novaca, ali imamo bolju priču, sigurno bolju od drugog nastavka Gladijatora s kojim publika nije bila pretjerano oduševljena. Priča je temelj, bez obzira na produkciju. Ako je priča uvjerljivo prikazana, film je uspio i nadam se da će se publici svidjeti – poručuje redatelj.

U igranom filmu su 42 govorne uloge, a u glavnim ulogama su naši poznati glumci Amar Bukvić i Nataša Janjić koji utjelovljuju cara i Prisku, zatim Slavko Sobin, Krešimir Mikić, Dragan Despot, Anja Šovagović Despot, Marinko Prga i ostale poznata imena s hrvatske glumačke scene, a posebnu ulogu, i to onu prezentera, ima i Mladen Badovinac iz TBF-a. Gianni je otkrio da se na sceni osjeća “kao doma”.

–Ja sam svojevrsna poveznica Dioklecijana sa današnjim, modernim Splitom, recimo dajem jedan humoristični odmak od ozbiljne strane priče. Strašno uživam u ovom cijelom projektu, sa svima sam na ti, dolazim vesel na posao…ono, baš uživam! – rekao je Mladen, također od glave do pete transformiran u Rimljanina.

Foto: Gianna Kotroman

Kako doznajemo, snimanje se kalendarski proteže kroz dvije godine, no utrošeno je 75 snimateljskih dana, budući na opsežnu produkciju i scenografiju koju hrvatska produkcija nije mogla izvesti u kraćem roku.

Potrebno je vjerno izgraditi građevine toga doba, opremiti scenu rekvizitima, poput nekadašnje tržnice i pomagala, posuđa…dakle, u potpunosti uprizoriti povijesne lokalitete, kao što je Rimski forum i pločnike.

Foto: Gianna Kotroman

No, uz realističnu scenografiju, apsolutno je zadivljujuća i kostimografija, a sva odjeća šivana je po narudžbi, objasnila je Ana Kala Kovačević koja je zajedno sa Željkom Franulović radila na tom dijelu projekta.

– Svi kostimi, sve cipele, svi dodaci – sve se posebno radilo za ovaj projekt. Bilo je teško naći prirodne tkanine, no uspjeli smo pronaći zamjene ali da izgleda vjerodostojno. Period cara Dioklecijana je kasna antika i tada su se događale velike promjene u odijevanju. Recimo, pod utjecajem Germana u modu ulaze hlače, koje do tada Rimljani nisu nosili, zatim razlika u staležima bila je vidljiva u odijevanju, pa su recimo Patriciji kao pripadnici visokog staleža imali ukrasne trakice na odjeći s čime smo početno imali problem, jer kod nas nismo imali gdje nabaviti. Također, iscrtavali smo i izrađivali vojničke odore u dvije boje s dvije oznake, kako bi se razlikovala vojska cara Karina i cara Dioklecijana. Nama je najdraži dio projekta, u biti, istraživački dio. I tu smo zaista puno radili na detaljima, upravo zbog tog perioda promjena, i kacige su poprimale drugačiji izgled, tako da je taj dio posla bio zanimljiv, težak i izazovan – ispričala je Kovačević, a kako je nadalje objasnila, jednako je zahtjevno izrađivati muški i ženski kostim toga doba, što zbog modnih noviteta poput rukava na tunikama, što zbog puno detalja koji su tada bili “in”.

Raskošna moda antike bila je zahtjevna za kostimografkinje/Foto: Gianna Kotroman

Osim ekskluzivnih fotografija sa scene, dobili smo i malu ekskluzivu oko izlaska filma i serije iz radne u finalnu verziju.

– Krajem godine sve bi trebalo biti odrađeno, a kad se film i serijal finaliziraju, najprije će se film predstaviti na festivalima, zatim u kinima, dok će televizijska publika seriju na malim ekranima dočekati iduće godine na jesen – najavio je redatelj Božidar Domagoj Burić, koji stoji iza jednog od do sada najvećih projekata Hrvatske radio televizije.

FOTO galerija:

Glumci Jerko Maričić i Dragan Despot na setu

Mali statisti vrijeme između snimanja scena krate igrajući društvene igre

Mladen Badovinac i Gianna Kotroman

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Blagdan Tijelova. Procesija od Crkve Navještenja Blažene Djevice Marije do Crkve bl. Alojzija Stepinca

Objavljeno

prije 1 mjesec

20. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Večernja sveta misa na svetkovinu Tijelova u Velikoj Gorici (četvrtak, 19. lipnja 2025.) bila je s početkom u 18:30 sati ispred župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije.