Sport

Slovenci znaju tko je novi vlasnik Gorice? ‘Milan Mandarić je odabrao klub!’

Prema napisima slovenskih medija, novi vlasnik “ponosa grada” bit će srpski biznismen rođen u malom ličkom selu, čovjek koji je svoje bogatstvo stekao u SAD-u, a nogometno ime u Engleskoj

Objavljeno

prije 1 godina

18. listopada 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što se predsjednik HNK Gorice Nenad Črnko na konferenciji za novinare pomalo neočekivano otvorio i otkrio cijeli niz detalja vezanih uz planove u preoblikovanju kluba u sportsko dioničko društvo, odnosno uz izlazak na tržište i dobivanje većinskog vlasnika, krenula su nagađanja. Črnko je, naime, rekao sve osim onog najvažnijeg: tko je taj novi vlasnik?

Spomenuo je i milijune koji će doći u klub odmah, jednako kao i svibanj kao rok za realizaciju cijele priče, ali tko će milijune donijeti, tko će u budućnosti upravljati “ponosom grada”, nije želio otkriti.

– Sve će se znati u travnju ili najkasnije svibnju – jedino je što je želio otkriti.

– Pa dobro, znate da ćemo doći ionako do informacije… – odgovorio je kolega, a na to se Črnko samo nasmiješio.

Već dan poslije, igra je počela. Prve informacije o identitetu budućeg vlasnika kluba stigle su iz Slovenije, a kažu kako je riječ o bivšem vlasniku Portsmoutha i Leicester Cityja, 86-godišnjem multimilijunašu koji je već imao klubove u Sloveniji i Srbiji.

“Prema našim informacijama, za kupnju Gorice navodno je vrlo zainteresiran poznati srpski biznismen Milan Mandarić , koji je svoje poslovno carstvo izgradio u SAD-u i Velikoj Britaniji. Mandarić se nedavno odlučio povući iz Vojvodine , gdje je u posljednjem razdoblju bio dopredsjednik, ali nije imao pravog utjecaja na vođenje kluba. Odlučio se na novi izazov, nedavno je otkrio da ima ogroman broj zahtjeva iz raznih zemalja, a jedna opcija je posebno zanimljiva. Može li to biti Gorica? Naši izvori kažu da bi se to moglo dogoditi”, pišu slovenski mediji.

Kako bismo provjerili jesu li te informacije točne, okrenuli smo broj dan ranije vrlo otvorenog predsjednika kluba. Ovoga puta, međutim, dočekao nas je nešto zatvoreniji taktički pristup.

– Ne bih to komentirao… – zamolio je predsjednik Črnko, a isti komentar dobili su i slovenski mediji kad su pokušali isto pitanje postaviti gospodinu Mandariću.

Hoće li se to zaista i dogoditi, jesu li izvori koji hrane slovenske medije točni, doznat ćemo u razdoblju pred nama, ali kažu da vatra bukne tamo gdje ima dima…

Milan Mandarić odgovara i jedinom dostupnom opisu, koji kaže da se radi o hrvatskog državljaninu, budući da je rođen ličkom selu Vrebac. Kad mu je bilo pet godina, s roditeljima se preselio u Vojvodinu, u Novi Sad, gdje je odrastao i diplomirao strojarstvo. Strast i želju za uspjehom naslijedio je od oca Dušana Mandarića, poznatog i nagrađivanog kotlara, u čijoj je radionici proveo prve radne dane. Mandarić često ističe da je to prvo radno iskustvo snažno utjecalo na njegov kasniji uspjeh, jer otac ga je od malih nogu učio koliko je važno raditi.

Mandarićev poslovni uspjeh započeo je sredinom šezdesetih godina, kad je preuzeo obiteljski posao i u Inđiji otvorio vlastitu tvornicu automobilskih dijelova. Kao kooperant tvrtke Fiat, Mandarićeva firma je masovnom proizvodnjom pokrivala tržište cijele bivše države, a ubrzo se počela baviti i izvozom, pa je već sa 22 godine Mandarić bio jedan od najvećih privatnih poduzetnika u Jugoslaviji, što se nije sviđalo komunističkim vlastima.

– Jedan dan bio sam narodni heroj jer sam zaposlio ljude, a drugi dan vodili su me u zatvor. Rekli su mi da ne smijem širiti kapitalizam u Jugoslaviji. Jasno mi je bilo da ne mogu mijenjati sustav – govorio je Mandarić.

Većinu imovine ostavio je državi u kojoj više nije mogao funkcionirati i 1969. godine sa suprugom Gordanom odlazi u Švicarsku, gdje je par živio godinu dana, gdje im se rodilo prvo dijete. Tad obitelj odlazi u SAD, gdje Milan dobiva posao u maloj kaliforijskoj tvrtki koja se bavila proizvodnjom dijelova za računala. Sa svojim inženjerskim iskustvom, Mandarić je već po dolasku u Ameriku prepoznao potencijal IT sektora i odlično se snašao u industriju tehnologije i čipova.

Već 1971. godine otvorio je svoju prvu američku firmu, koju je nazvao Lika Corporation. Smještena u Kaliforniji, Lika Corporation je bila jedna od mnogobrojnih malih firmi iz kojih je kasnije izrastao svijet visokih tehnologija Silicijske doline, a Mandarić je u to vrijeme surađivao i sa osnivačem Applea Steveom Jobsom. Ovaj Ličanin se tako s pravom može nazvati jednim od pionira tehnološkog razvoja u Kaliforniji.

Lika Corporation je nakon samo šest godina postala najveći proizvođač računalnih dijelova u SAD-u. U potrazi za novim izazovima i novim ulaganjima, Mandarić 1980. godine Liku prodaje za deset milijuna dolara i osniva novu tvrtku Sanmina, koju naziva po svojim kćerima, Sandri i Jasmini. Nova firma bila je smještena u San Hoseu, a bavila se proizvodnjom visokokvalitetnih uređaja iz područja telekomunikacija. Sanmina je rasla iz godine u godinu, Mandarić je proglašen i poduzetnikom godine u SAD-u, a tim povodom pozvan je i na večeru s američkim predsjednikom Ronaldom Reaganom.

Tvrtka Sanmina postoji i danas, radi se o jednoj od najvećih kompanija za proizvodnju hardvera na svijetu, koja na američkoj burzi vrijedi 15 milijardi dolara i zapošljava više od 60.000 ljudi.

– Svo bogatstvo stekao sam isključivo svojim sposobnostima i trudom. Bio sam na pravome mjestu u pravo vrijeme i znao sam reagirati kad je trebalo. Naravno, ništa od toga ne bih mogao da sam u ranom djetinjstvu imao sve na gotovo. Ne, morao sam se pomučiti, razumjeti koliko je teško zaraditi novac i naučiti ga cijeniti, a to mi je kasnije puno značilo – rekao je u svojedobno.

Uz visoki biznis i poduzetništvo, Mandarić je uživao i u nogometu, svojoj velikoj strasti još iz djetinjstva. Osnovao je klubove Lika i San Hose Earthquakers, koji su igrali u prvoj profesionalnoj nogometnoj ligi SAD-a, a bio je uključen i u dogovore za dovođenje poznatih nogometnih velikana poput Bobbyja Moorea i Peléa na tlo Amerike. U to vrijeme posebno je bio blizak s irskom ikonom Georgom Bestom, koji je svog sina po njemu nazvao Milan.

Nakon više od dva desetljeća u Americi, Mandarić se počeo zanimati i za europske nogometne klubove. Bio je vlasnik belgijskog Charleroija i francuske Nice, a 1998. godine, nakon prodaje Nice, započinje njegova britanska nogometna i poslovna avantura. Ime Milana Mandarića danas je u Engleskoj jako dobro poznato, počevši od 1999. godine, kad je postao vlasnik Portsmoutha. Kupio je klub u velikoj financijskoj krizi, spasio ga od stečaja i uveo u Premijer ligu. Kažu da je u to doba fotografija karizmatičnog Ličanina bila u svakoj kući i u svakom restoranu u Portsmouthu, kao i da je stotine britanske djece rođene te godine dobilo ime Milan!

Mandarić je bio vlasnik Portsmoutha do 2006. godine i prodaje rusko-francuskom milijunašu Aleksandru Gajdamaku. U veljači 2007. službeno je predstavljen kao novi većinski vlasnik drugoligaša Leicester Cityja, a od 2010. godine do 2012. bio je vlasnik trećeg britanskog kluba, Sheffield Wednesdaya. Zbog svega što je radio, u Engleskoj je prozvan “spasiteljem propalih klubova”, jer kupovao bi klubove u stečaju, izvlačio ih iz problema, uvodio u viši rang i zatim prodavao.

– Svi klubovi koje sam preuzimao bili su na dnu i grcali u velikim problemima. Takvo stanje predstavlja za mene veliki izazov. Posebno sam ponosan što sam svakog od njih ostavio u velikom plusu kad sam odlazio. Na primjer, Portsmouth je imao 10 milijuna eura minusa kad sam ga kupio, a ostavio sam ga u plusu između 75 i 80 milijuna eura – govorio je Mandarić.

Nakon 18 godina u Velikoj Britaniji i vlasništva nad tri nogometna kluba, Mandarić se odlučio vratiti na ove prostore. Od 2015. do 2019. godine bio je vlasnik ljubljanske Olimpije, u koju je uložio značajan novac i doveo ga do prve titule prvaka nakon 21 godine. U posljednje vrijeme bio je uključen i u novosadsku Vojvodinu, ali ta je priča brzo završila, što znači da Mandarić ide dalje. Iako je već debelo u devetom desetljeću života.

– Nisam se umorio, i dalje se želim baviti ulaganjem u nogomet – ponavlja Mandarić.

Hoće li dio svog bogatstva doista uložiti i u Goricu, ostaje da vidimo…

Naslovna fotografija: Borut Živulović/FA Bobo/PIXSELL

Sport

Filip Čuić u Poljsku, milijun eura za Goricu, a dočekat će ga – Pozo!

Prvi put nakon ljeta 2022. godine i odlaska Hrvoja Babeca u latvijsku Rigu, HNK Gorica odradila je jedan milijunski transfer. Filip Čuić novi je igrač poljskog Pogona, novi suigrač starijeg brata iz loze Pozo…

Objavljeno

prije 6 sati

24. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je objavljeno da će u utakmicu protiv Istre u Puli u vrhu goričkog napada krenuti Nigerijac Wisdom Sule, prva pomisao bila je da trener Carević – želi pokušati. Dosad neupitni starter Filip Čuić radio je puno toga dobroga, znao je i zabijati, ali puno je i promašivao, pa ideja da se pokuša s novim, zanimljivim napadačem u tom smislu nije bila nimalo nelogična. Čuić je startao na klupi, očekivalo se da će ući u drugom poluvremenu, ali novi upitnici rodili su se kad je ušao Ante Erceg!

Do te 66. minute dobri stari Erceg odigrao je samo četiri minute ovog proljeća, a svejedno ga je Carević podigao s klupe prije Čuića. Kad je utakmica i završila bez Čuićeva učešća, prva misao bila je da nije igrao zato što je među ona “dva-tri upitna igrača”, o kojima je trener govorio u najavi utakmice…

Međutim, točan odgovor na sva pitanja stigao je u ponedjeljak navečer. Postojalo je, naime, točno milijun razloga zašto Filip Čuić nije igrao.

“HNK Gorica s velikim zadovoljstvom potvrđuje da je postignut dogovor o transferu igrača Filipa Čuića u poljski FC Pogoń Szczecin, gdje će nastaviti svoju profesionalnu karijeru i napraviti novi iskorak u sportskom razvoju”, objavili su iz kluba.

“Transfer predstavlja izuzetno važan trenutak kako za igrača, tako i za naš klub. Osim sportskog aspekta, riječ je i o jednom od značajnijih financijskih transfera u povijesti HNK Gorica, što dodatno potvrđuje ispravan smjer rada kluba, kvalitetan razvoj igrača i prepoznatljivost naše sredine na europskom tržištu.

Filip je tijekom svog boravka u Velikoj Gorici pokazao visoku razinu profesionalnosti, predanosti i karaktera. Svojim pristupom treninzima i utakmicama te odnosom prema klupskim bojama stekao je poštovanje suigrača, stručnog stožera i navijača. Njegov doprinos momčadi bio je vidljiv kroz brojne nastupe, borbenost i kontinuiran napredak, a upravo su rad i posvećenost bili ključni u njegovom razvoju i dolasku ove prilike.

U HNK Gorica posebno smo ponosni na činjenicu da klub nastavlja graditi okruženje u kojem igrači mogu rasti, razvijati se i napraviti iskorak prema višim ligama. Ovaj transfer još je jedna potvrda da se sustavan rad, strpljenje i jasna sportska vizija dugoročno isplate.

FC Pogoń Szczecin prepoznao je Filipove kvalitete i potencijal, a vjerujemo da će u novom klubu imati priliku dodatno napredovati, dokazivati se na drugoj razini natjecanja i nastaviti graditi uspješnu karijeru.

Filipu od srca zahvaljujemo na svemu što je dao za HNK Goricu – na profesionalnosti, trudu i svakoj minuti provedenoj u našem dresu. Želimo mu puno zdravlja, sreće i sportskih uspjeha u novom poglavlju karijere. Sretno, Filipe!”, također stoji u klupskoj objavi.

Prema dostupnim informacijama, Pogon je isplatio milijun eura odštete, što je prvi milijunski transfer još od odlaska Hrvoja Babeca, koji je u Latviju preselio u ljeto 2022. (?!), navodno za 1,6 milijuna eura. Ranije tog ljeta za dva milijuna eura u PAOK je preselio Dominik Kotarski, a u međuvremenu se nešto uspjelo utržiti tek na Anti Mateju Juriću, Tiboru Haliloviću i Nikoli Vujnoviću. Svi ostali odlazili su bez odšteta…

Što se goričkog napada tiče, osiromašen je Čuićevim odlaskom, pogotovo kad znamo da je prije koji dan otišao i Vanja Pelko, ali tu je dosad premalo korišteni Erceg, Wisdom Sule djeluje kao potencijalno ozbiljno pojačanje, a čekamo i da se predstavi Francuz Epailly.

Čuića, s druge strane, u Poljskoj čeka zanimljivo društvo. Na hrvatskom jeziku moći će razgovarati s Danijelom Lončarom, bivšim stoperom Osijeka, a u svlačionici će ga dočekati i jedno poznato prezime. U Pogonu, naime, igra Jose Pozo, stariji brat njegova dosadašnjeg suigrača Ikera…

I to nije sve, jer u svlačionici kluba iz Szczecina je i nekoć najskuplji obrambeni igrač svijeta. Benjamin Mendy u ljeto 2017. prešao je iz Monaca u Manchester City za 58 milijuna eura, no sve je krenulo naopako kad su se pojavile optužbe za silovanje. Točnije, šest optužbi za silovanje. Pravna bitka trajala je dugo, iz nje je Mendy izašao kao pobjednik, uspio se obraniti od svih optužbi, no nogometna karijera išla je nizbrdo. Preko Lorienta i Züricha tako je u ljeto 2025. došao u Pogon.

I evo, dočekao Čuića.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Održana odlična edukacija trenera i sudaca HUMT-a

Objavljeno

prije 11 sati

24. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Obavezna cjelodnevna edukacija trenera i sudaca Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT) održana je u subotu (21. veljače 2026.) u prostoru Osnovne škole Šćitarjevo.