Povežite se s nama

CityLIGHTS

VIDEO Sletio je Srebrni Velimir! ‘Hvala na dočeku, ljudi, a sad se moram dobro odmoriti…’

Hrvatska paraolimpijska delegacija vratila se u Hrvatsku u utorak kasno navečer, nakon iscrpljujućeg puta, ali prepuni dojmova. Junak večeri bio je, naravno, naš Velimir Šandor, sa srebrom oko vrata

Objavljeno

na

Let iz Tokija za Frankfurt, pa onda za Zagreb, let koji traje “vječno”, pošteno je umorio hrvatsko paraolimpijsko društvo koje je hrvatsko tlo dotaknulo tek nešto prije 23 sata. Dan je bio opako dug, iscrpljujuće je sve to skupa, ali ostalo je još toliko snage da se odradi i onaj najljepši dio… Doček šampiona!

Cijela naša atletska paraolimpijska delegacija stigla je istim letom, sve odreda ljudi koji zaslužuju divljenje i naklon do poda, ali mi smo svejedno, pomalo sebično i prilično lokalpatriotski, gledali samo u njega. Samo u Velimira Šandora, dečka koji je još jedanput pomaknuo granice, dokazao da je sve moguće kad toliko želiš, kad daješ cijeloga sebe, kad ne odustaješ. Iz Rio de Janeira se 2016. vratio s broncom, a ovoga puta oko vrata bilo je srebro. A na licu je, za to vrijeme, bio široki osmijeh.

– Jesmo, umorni smo, ali kad sam vidio ovaj doček, nekako sam se u sekundi razbudio, dobio neku novu snagu. Evo, vidim da je moja ekipa već spremna, sve mi se čini da će već večeras biti fešte… Ali dobro, izdržat ćemo i to – nasmijao je još jedanput Velimir, prelistavajući po tko zna koji put dojmove u glavi.

Dočekala ga je obitelj, dočekali su ga prijatelji, susjedi, grlile su ga i ljubile tetke, strine, prijatelji iz kluba Uspon, djeca i odrasli, svirali su tamburaši… I svi su željeli stisnuti junačku ruku Velimiru Šandoru, čovjeku s dvije olimpijske medalje. Bio je tu i načelnik općine Pokupsko Božidar Škrinjarić, bile su tu i kamere, fotoaparati, mikrofoni… Zbog svih njih koji su se baš vratili iz Tokija, ali u prvom redu zbog našeg Velimira.

– Dojmovi se polako sliježu, iako će mi trebati još neko vrijeme da se sve to posloži na svoje mjesto. Što se samog doživljaja tiče, nismo doživjeli puno onoga što smo doživjeli u Riju, bilo je potpuno drukčije, jer stalno smo bili s maskama, pod mjerama, Tokio smo vidjeli samo iz busa, ali svejedno je to doživljaj za cijeli život. Poseban je osjećaj bacati i na tako veliko, a praznom stadionu, atmosfera je to kakvu nemaš često priliku osjetiti – prepričavao je Šandor i nastavio:

– Nakon Europskog prvenstva, kad rezultat koji sam ostvario nije bio na razini koju sam želio, shvatio sam da će se u Tokiju dogoditi nešto posebno. I vjerovao sam u to do kraja. Nije bilo lako na dan finala doći na stadion u 17 sati, a s bacanjem krenuti u 21, u jednom trenutku osjećao sam se kao da ću se srušiti, no morao sam izvući i posljednje atome snage. Nisam se dobro osjećao ni kad je počelo natjecanje, sve tamo do pete serije, kad sam rekao sam sebi: ‘Ajde, daj sve što imaš, izvuci to iz sebe!’ I tako je i ispalo, presretan sam.

Sjaj u očima nije nestajao dok je vrtio film iz Tokija, ali vidjelo se negdje u dubini pogleda da će mu odmor dobro doći.

– Morat ćemo dobro proslaviti sve ovo, to je neizbježno, ali prije svega mi treba predah. Nekakav je načelni dogovor da uzmemo cijeli rujan za kvalitetan odmor, da se trener i ja razdvojimo, odemo svatko na svoju stranu, da se odmorimo i jedan od drugoga i od svega ostaloga. A onda idemo dalje, jer još je puno posla pred nama – govorio je Velimir.

I nije trebalo previše pogađati na što misli. Jedan niz je krenuo u Riju, nastavljen je u Tokiju, a veliki epilog čekamo u Parizu.

– Baš smo pričali i mi između sebe, bilo bi glupo da sam ovaj put osvojio zlato. Što bih radio dalje da jesam? Ovako to ide po redu, nakon bronce i srebra dolazi zlato – sa smiješkom je svoje planove javno i hrabro prezentirao Veliki Velimir.

Velik je fizički, čovjek je visok 207 cm, ali velik je i po svim drugim parametrima. Po načinu na koji se nosi sa situacijom u kojoj se našao nakon prometne nesreće, kao 20-godišnjak, po onome što izvodi na bacalištima širom svijeta, po onome kako utječe na ljude oko sebe.

Svi su se, naime, ove večeri smiješili. I bili sretni zbog njega, ponosni na njega. Plakati, transparenti i glazba u Zračnoj luci Franjo Tuđman bili su sasvim prikladan dekor za doček šampiona, ali ono što slijedi još je i puno važnije. Ljudi poput Velimira zaslužili su svu moguću podršku zajednice, od ove ljubavi, poštovanja i divljenja koji su mu iskazani ovog utorka navečer, pa sve do onih puno konkretnijih stvari, do pomoći u svakodnevnom funkcioniranju, u lovu na nove uspjehe. Tu će se, sigurni smo, iskazati i njegova općina, i njegova Velika Gorica, ali i država…

A sad, odmori se, majstore, stvarno si zaslužio!

CityLIGHTS

Kotlovina u prvom planu: Ščitarjevo ponovno okuplja gurmane

Kroz ovakve susrete prenose se znanja o pripremi tradicionalnih jela i održava kontinuitet lokalnih običaja. 

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Turistička zajednica Velike Gorice

U Ščitarjevu se krajem svibnja ponovno organizira gastronomsko okupljanje koje u fokus stavlja lokalne okuse i zajedničko druženje. Četvrto izdanje manifestacije Mini gastro održat će se u subotu, 30. svibnja, u prostoru DVD-a Ščitarjevo u Obrezini.

Događaj je osmišljen kao otvoreno poslijepodne u kojem se isprepliću kuhanje, natjecanje i neformalno druženje. Glavni sadržaj i ove godine je priprema kotlovine, jela koje u lokalnom kontekstu ima ulogu simbola okupljanja i razmjene kulinarskih iskustava. Natjecatelji će pokazivati svoje vještine u pripremi, dok će posjetitelji imati priliku pratiti proces i kušati pripremljena jela.

Organizatori ističu kako Mini gastro nije ograničen samo na natjecateljski segment, već funkcionira i kao platforma za jačanje lokalne zajednice te očuvanje gastronomskih navika. Kroz ovakve susrete prenose se znanja o pripremi tradicionalnih jela i održava kontinuitet lokalnih običaja. Uz kulinarski dio, predviđen je i glazbeni program koji će doprinijeti opuštenijoj atmosferi tijekom dana. Za zabavni dio zadužena je grupa San Virovitica, koja će glazbeno pratiti događanje i upotpuniti cjelokupni ugođaj.

Mini gastro u Ščitarjevu tako se profilira kao jednodnevni događaj koji spaja hranu, boravak na otvorenom i društveni aspekt, nudeći posjetiteljima sadržaj izvan uobičajene svakodnevice.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

PONEDJELJAK Promocija knjige ‘Ožiljci bez rana’

Autorica je dobitnica nagrade Grada Velike Gorice „Zlatna turopoljska podgutnica“, a ove godine dodijeljena joj je i nagrada „Turopoljska poculica“ za kratku priču „Koraci u snijegu“.

Objavljeno

na

Objavio/la

U Dvorani Gorica u ponedjeljak, 11. svibnjau 19 sati bit će predstavljena knjiga „Ožiljci bez rana“, novo izdanje autorice Ljiljane Haidar Diab, objavljeno u okviru goričke Biblioteke Albatros.

Riječ je o naslovu koji donosi osobnu ispovijest žene čije je profesionalno i životno iskustvo vezano uz brojna svjetska ratišta, no bez fizičkih posljedica koje bi se mogle vidjeti na tijelu. Fokus knjige premješta se na unutarnje posljedice ratnih iskustava. Emocionalne i psihološke tragove, šutnju nakon sukoba te proces suočavanja koji započinje tek kada izravna opasnost prestane.

U takvom okviru autorica gradi priču koja ima obilježja intimnog dnevnika i refleksije, kroz koju se prati postupno ponovno uspostavljanje osobnog identiteta i pokušaj izgradnje stabilnog životnog okvira nakon traumatskih iskustava. Promocija će okupiti više govornika koji će knjigu predstaviti iz različitih perspektiva. Uz autoricu Ljiljanu Haidar Diab, o djelu će govoriti gradonačelnik Krešimir Ačkar, glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić, general HV-a Stjepan Adanić, novinar i filmski redatelj Robert Bubalo te Stipo Bilić, urednik knjige.

Haidar Diab je ranije objavila knjigu „Ljubav u sjeni ratova“, a u javnosti je poznata i kao supruga ratnog izvjestitelja i novinara Večernjeg lista Hassana Haidara Diaba.

Autorica je dobitnica nagrade Grada Velike Gorice „Zlatna turopoljska podgutnica“, a ove godine dodijeljena joj je i nagrada „Turopoljska poculica“ za kratku priču „Koraci u snijegu“.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Lukino stado, jedna koza i čuvarica Lucka: “Moje pramenke su melem za dušu…”

Luka Antunović iz Velike Mlake uz privatni posao vodi i malo ovčarsko gospodarstvo u Donjem Podotočju. Kaže da je u sve ušao slučajno, a danas ima stado Ličkih pramenki, psa čuvara Lucku i kozu koja “drži red” među ovcama.

Objavljeno

na

Objavio/la

Razgovarala: Gianna Kotroman

Dok većina slobodno vrijeme pokušava pronaći daleko od posla, Luka Antunović iz Velike Mlake mir pronalazi među ovcama. Vlasnik tvrtke za palete već nekoliko godina vodi i svoje malo ovčarsko gospodarstvo u Donjem Podotočju, gdje danas drži oko 140 ovaca.

“Prvo sam kupio zemlju, a onda se otvorila mogućnost da imam više ovaca i tako je sve krenulo. Danas je malo ljudi koji se žele baviti ovčarstvom, a janjetina je tražen proizvod”, govori.

Njegovo stado čine isključivo Ličke pramenke, autohtona pasmina za koju kaže da ju je odabrao zbog otpornosti na zimu. Ovce preko dana borave na pašnjaku, a noći provode u nastambi i štali koju je prošle godine uspio izgraditi uz pomoć sredstava iz fondova.

Iako ovčarstvo mnogima djeluje romantično, Luka kaže da posao nije ni lagan ni jeftin. Najzahtjevniji dio je šišanje ovaca pa za taj posao angažira čovjeka koji to profesionalno radi. Stado hrani kukuruzom, ječmom, zobi i sijenom, a redovito prolaze i veterinarske preglede.

Najviše problema, dodaje, imao je s lisicama koje su znale odnijeti mlade janjce. U kraju ima i čagljeva pa je zato nabavio hrvatskog ovčara Lucku, koja sada vjerno čuva stado.

Na imanju se, osim ovaca, našla i jedna koza.

“Moj susjed je to nabavio, ali nije imao uvjete za nju pa ju je doveo k meni, sad je ona vođa na čelu kolone, ona je šefica”, smije se Luka.

Iako su ovce dio posla i dodatnog prihoda, priznaje da mu znače puno više od toga.

“Ovčice su mi melem za dušu, opuštaju malo i psihički nakon cjelodnevnog posla. Lijepo je gledati kako pasu, a ima nekih koje mame odbace pa znaju doći i pod ruku”.

Problem predstavlja i vuna jer kupaca gotovo nema. Ipak, surađuje s jednom umjetnicom koja izrađuje lutke i koristi upravo vunu Ličke pramenke za izradu kose na figurama.

A među svim iskustvima koja je doživio, jedno će posebno pamtiti.

“Bio sam na moru kad me navečer nazvao voditelj Zoološkog vrta u Maksimiru i pitao jesam li izgubio ovna. Nisam znao o čemu govori. Na kraju se ispostavilo da je ovan kojeg sam prodao ljudima iz Nepala, pobjegao jer ga nisu dobro vezali pa je trčao po Zagrebu. Našli su me preko oznake na njemu”, prisjeća se Luka.

Dodaje kako mu se javila čak i žena iz Švicarske koja je htjela kupiti tog ovna. No, kaže, životinja je već bila obećana novim vlasnicima pa od prodaje nije bilo ništa.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

“Prvo hidratacija, pa sve ostalo”: tri savjeta Mirele Ilenić za zdraviju njegu kože

I dok beauty industrija često djeluje površno i “instagramično”, razgovor s Mirelom Ilenić brzo pokazuje koliko se iza jednog proizvoda kriju znanja, razvoj, testiranja i iskustva.

Objavljeno

na

Objavio/la

mirela

Iza jedne male bočice seruma često stoje mjeseci razvoja, laboratorijska testiranja i tim ljudi koje kupci nikada ne vide. A upravo u tom svijetu danas radi Mirela Ilenić iz Šćitarjeva – žena koja stoji iza razvoja brojnih domaćih beauty proizvoda i koja tvrdi da koži često najviše šteti upravo ono što joj pokušavamo “pomoći”.

Mirela Ilenić: žena koja formulira priče kroz kozmetiku

Kozmetička formulatorica i farmaceutska tehničarka Mirela Ilenić, rodom iz Šćitarjeva, danas stoji iza brenda Mireille Lab te razvoja kozmetičkih proizvoda unutar Lively Pharma – tvrtke koja djeluje u sklopu Lively Roastersa. Iako je Lively Roasters javnosti poznat prvenstveno po specialty kavi, iz te je priče s vremenom nastao i kozmetički segment koji spaja znanost, prirodne sastojke i razvoj domaćih beauty proizvoda. Tako je nastao Lively Pharm – laboratorij i proizvodni pogon specijaliziran za razvoj kozmetike, formulacije i edukacije, dok je Mireille Lab njezin osobni profesionalni pečat i brend kroz koji prenosi vlastitu filozofiju njege kože.

„Ne postoji škola, fakultet, tečaj ni ustanova gdje vi možete dobiti stečeno znanje i reći: “E, ovo je proizvod koji može ići na nečiju kožu.” Iskustvo je ono koje mene može navesti na odluku o tome“, govori Mirela.

Njezin profesionalni put počeo je nakon srednje škole, kada je stažirala u ljekarni. Nedugo zatim otvorila joj se prilika za zaposlenje u jednom poduzeću u kojoj je ostala sljedećih 15 godina. Upravo ondje, kaže, stekla je temelje svega što danas radi. „To je bio moj poslovni odgoj, profesionalna škola i temelj za apsolutno sve. Smatram da nisam tamo radila da danas ne bih bila ovdje gdje jesam“, ističe.

No prvi susret s kozmetikom dogodio se puno ranije – još s 13 godina, upravo u jednoj velikogoričkoj ljekarni. Zbog problema s prištićima otišla je tamo s majkom, a iskustvo koje je tada doživjela i danas joj je ostalo urezano u pamćenje. „Sjećam se žene koja je tamo radila. Dala mi je tri proizvoda – tonik, kremu i gel za pranje lica. Kad smo izašle, mama mi je rekla: „Vidi kak su ove žene lijepe i uredne, sve sređene i u lijepim kutama… Baš bi i ti jednog dana mogla tak raditi.“ Mislim da se tada prvi put javila ta ideja“, prisjeća se kroz smijeh.

Iako je, kaže, kao djevojčica voljela glumiti doktoricu i učiteljicu, danas smatra da od toga zapravo nije ni otišla daleko. „Ne liječim kožu, ali promatram ono što ide na kožu. A s druge strane provodim edukacije pa sam u jednu ruku i učiteljica. Ako danas dobro educiramo mame, mlade djevojke i žene o njezi kože, pa čak i njezi bebe od prvog dana života, možemo prevenirati jako puno toga“, poručuje.

Više nije uvijek i bolje: Tri stvari koje koža zaista treba

Njega kože i lica danas je postala gotovo svakodnevna tema društvenih mreža. Od “skincare rutina” s deset koraka do neprestanog isprobavanja novih proizvoda, tržište kozmetike nikad nije bilo bogatije. No upravo u toj količini savjeta, trendova i proizvoda mnogi, smatra Mirela Ilenić, zapravo rade više štete nego koristi.

Na pitanje što je zaista najvažnije u njezi kože, odgovor daje vrlo jednostavno.

„Postoje tri stvari koje ne smijemo zaboraviti kod kože: optimalno pranje i čišćenje, ali optimalno, ne pretjerano. Pretjeranim čišćenjem skidamo naše prirodne masnoće i tada zapravo radimo problem. Nakon toga važna je hidratacija, dati koži dovoljno vlage jer je tijekom dana gubimo na razne načine. Zato je i unos dovoljno tekućine jako važan. Treća stvar je zaštita, odnosno obnova i regeneracija kože.“, objašnjava.

Dodaje kako su mnoge današnje “komplicirane rutine” rezultat marketinga i prodajnih trikova, a ne stvarnih potreba kože. I sama se, kaže, u svakodnevnoj njezi drži jednostavnosti. Dva proizvoda bez kojih ne može su čistač za lice i krema za lice.

Zanimljivo je i da o SPF-u ima podijeljeno mišljenje. Iako ne osporava važnost zaštite od sunca, smatra da se često zanemaruje šira slika. „Nisam za cjelodnevno i konstantno nošenje SPF-a u svakoj situaciji. Puno veću štetu koži često naprave neki drugi sastojci u kozmetičkim proizvodima nego samo sunce“, govori.

A kada bi morala dati samo jedan savjet za njegu kože, odgovor joj dolazi bez razmišljanja. „Hidratizirajte se! To je najbitniji “sastojak” njege kože.“, poručuje.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal  

Od ideje do police: iza jedne kreme kriju se mjeseci rada

Iako mnogi kozmetički proizvod vide tek kao lijepo pakiranje na polici drogerije ili društvenim mrežama, iza njegovog nastanka krije se dug i izrazito zahtjevan proces. Mirela Ilenić objašnjava kako razvoj jednog proizvoda traje od šest mjeseci pa sve do godinu dana, a ključ uspjeha leži u razumijevanju tržišta i potrebama potrošača.

„Tajna uspješnog proizvoda je slušati tržište, pratiti trendove i pokušati ispričati svoju priču kroz proizvod. Hoćemo li raditi egzosome, faktore rasta ili hijaluronsku kiselinu – to su trendovi, ali jako je važno da proizvod ima svoju priču i svrhu“, govori.

Kako bi nam približila proces stvaranja proizvoda, ispričala nam je proces kroz jedan primjer. „Primjerice, klijent kaže da želi kremu s guščjom masti i peptidima. Prvi korak je pronaći kvalitetnu sirovinu, provjeriti svu dokumentaciju i tek tada krenuti u razvoj proizvoda. Nakon toga odlučujemo hoće li to biti krema, serum, mlijeko, maslac ili neki drugi oblik proizvoda. Nakon razvoja slijedi testiranje koje prolazi kroz nekoliko faza. U prvoj fazi proizvod isprobavaju sami klijenti te daju mišljenje o teksturi, mirisu, načinu upijanja i osjećaju na koži. Potom proizvod odlazi na laboratorijska testiranja koja traju i po tri mjeseca. Tada se ispituje je li proizvod stabilan, razdvaja li se, topi li se, mijenja li teksturu i slično. Tek nakon toga kreće priprema dokumentacije“, kaže Mirela.

Dodaje kako je upravo dokumentacija jedan od najzahtjevnijih dijelova cijelog procesa. „Dokumentacija za kozmetički proizvod jedna je od najopsežnijih koja postoji. Često je ima više nego za neke vitamine ili minerale. Tek nakon svega toga kreće proizvodnja“, ističe.

Naglašava kako javnost često nije svjesna koliko ljudi i znanja stoji iza jednog domaćeg kozmetičkog proizvoda.

„Ljudi moraju znati da hrvatski brend koji vide na polici ili internetu nije nastao pucketanjem prstiju. U cijelom procesu sudjeluju različiti timovi – od razvoja i analitike do dokumentacije i proizvodnje. Zato je važno kroz medije i različite kanale pokazati koliko je ovo zahtjevan posao i koliko ljudi sudjeluje da bi kvalitetan proizvod došao do potrošača koji će mu vjerovati“, zaključuje.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

Lively Pharm u dvije godine sudjelovao u lansiranju 18 brendova

U Lively Pharmu danas razvijaju proizvode kroz dva modela proizvodnje – private label i white label. Iako se ti pojmovi često spominju u beauty industriji, Mirela objašnjava kako iza njih stoji potpuno drugačiji pristup radu s klijentima.

„Private label je kada nam klijent dođe sa svojom idejom, a mi tu ideju pretvaramo u gotov proizvod. White label je nešto što razvijamo sami unutar našeg razvojnog kapaciteta – po trendovima, potrebama tržišta, ali ponekad i po nekim mojim osobnim željama. Kada dođe klijent, takav proizvod može odmah koristiti i prilagoditi svom brendu“, objašnjava.

Dodaje kako su njihova najveća snaga skincare proizvodi i funkcionalna kozmetika, odnosno proizvodi koji imaju konkretnu svrhu i djelovanje, a ne samo estetsku vrijednost.

„Mi se ne bavimo robnim markama i masovnom proizvodnjom jer nas to jednostavno ne zanima. To su vam oni proizvodi gdje imate isti šampon u pet različitih mirisa ili gel za ruke u deset varijanti. Praktički imate jednu formulaciju i samo mijenjate miris“, govori.

Umjesto toga, fokusirali su se na male, nišne brendove i individualan pristup klijentima. Upravo im je ta strategija, kaže, donijela rezultate. „Zahvaljujući takvom pristupu, u posljednje dvije godine neposredno smo sudjelovali u lansiranju 18 novih brendova. Za Hrvatsku, ovako malu zemlju, to je zaista puno“, ističe.

Nije sve uvozni skincare; Kad biramo domaće, podržavamo puno više od samog proizvoda

I dok beauty industrija često djeluje površno i “instagramično”, razgovor s Mirelom Ilenić brzo pokazuje koliko se iza jednog proizvoda kriju znanja, razvoj, testiranja i iskustva. Od djevojčice koja je u velikogoričkoj ljekarni prvi put poželjela nositi bijelu kutu, do žene koja danas stoji iza razvoja brojnih domaćih kozmetičkih proizvoda, njezina priča potvrđuje da uspjeh u ovoj industriji ne dolazi preko noći, nego godinama rada, edukacije i razumijevanja onoga što koža zaista treba.

A možda je upravo najveća vrijednost ovakvih priča podsjetnik da iza domaćih kozmetičkih proizvoda ne stoje samo “lijepa pakiranja”, nego ljudi, znanje, laboratoriji i godine rada. Zbog toga bi podrška hrvatskim proizvođačima i malim poduzetnicima trebala biti puno više od prolaznog trenda.

Foto: Lively Pharm

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Subotnji shopping s nagradama: KTC dijeli poklone i pogodnosti

Iz KTC-a ističu kako je riječ o prilici za povoljniju kupnju uz dodatne benefite, te pozivaju građane da ih posjete upravo ove subote.

Objavljeno

na

Ove subote  KTC Velika Gorica donosi kombinaciju sezonskih popusta, nagrada za kupce i dodatnih pogodnosti za članove programa vjernosti.

Poseban naglasak stavljen je na proljetnu kupnju i uređenje vrta. U poljoljekarni su tako osigurani popusti na odabrane proizvode poput zemlje za cvijeće koja je dostupna uz 20 posto nižu cijenu, dok se presadnice povrća i tekuća gnojiva za cvijeće nude uz 10 posto popusta.

Uz to, članovi KTC Kluba vjernosti ostvaruju dodatnu pogodnost kroz duplo prikupljanje bodova prilikom kupnje u supermarketu, restoranu, poljoljekarni i na benzinskoj postaji.

Za sve kupce pripremljeno je i darivanje – oni koji u jednoj kupnji potroše više od 70 eura u bilo kojem od navedenih odjela dobivaju gratis kišobran.

Iz KTC-a ističu kako je riječ o prilici za povoljniju kupnju uz dodatne benefite, te pozivaju građane da ih posjete upravo ove subote.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno