Sport

Siniša Ferenček i obitelj i dalje žive za nogomet

Veterani Gorice na malonogometnom prvenstvu Hrvatske u Belom Manastiru

Objavljeno

prije 4 godine

17. veljače 2022.

Objavio/la

Mato Paviša

Nakon dosta vremena, novi iznenadni susret sa Sinišom Ferenček (42 godine, na uvodnoj fotografiji u plavoj majici s loptom), nogometašem kojeg u Turopolju znaju svi koji imalo bolje prate najpopularniji sport na planeti Zemlji. Za one mlađe, Siniša je domaći dečko Goričkog podneblja a logično, dijete je Radnika Velika Gorica. Kasnije je igrao za Zagreb u vremenu dok je taj klub igrao u stilu svojeg prekrasnog imena. Nosio je i dres Trnja, TŠK-a Topolovec iz prvoligaških dana, Udarnika, Poleta Buševec (sveukupno oko 11 godina, kad se tamo žarilo i palilo), Lekenika, Gradića. Osobno ga pamtimo kao plemenitog veznjaka koji je s loptom mogao sve a stasom, tehnikom, pokretljivošću, izdržljivošću, proigravanjima, asistencijama i zabijanjem, podsjećao je na nedodirljivog Luku Modrića.

Prijateljska utakmica Radnik-Hrvatska, Siniša čuči drugi s lijeva

Što danas radi Siniša?

-Oženjen sam, zaposlen sam kao i supruga Melita (rođena Horvat), imamo dva sina nogometaša koji igraju za HNK Goricu. Leon ima 16 godina, danas (četvrtak) mu je rođendan i ulazni je kadet dok mlađi Filip ima 13 godina, rođendan mu je idući tjedan a igra za pionire našeg prvoligaša. Redovito ih i gotovo svakodnevno vozim u Goricu na treninge i utakmice a teško bi bilo zbrojiti pređene kilometre. Ali nije teško, vole nogomet i neka dečki samo igraju.

Leon Ferenček

Filip Ferenček

-Nogometaš mi je bio i otac Ivan kao i stric Stjepan (gore potpisani je dobro osjetio kako su braća bili pakleni i oštri kao britve). Trenutno igram u društvu brata Igora za veterane Gorice. Igor je također ranije bio igrač Radnika-otkrio je uvodno Siniša Ferenček a iz priloženog se vidi da čitava obitelj duboko diše nogometno.

Siniša čuči četvrti s lijeva

Prije Gorice, Siniša Ferenček je igrao dvije sezone za veterane Mladost Obrezinu i osvojena su prva mjesta u natjecanju Nogometnog saveza Velika Gorice. Zašto seoba u metropolu Turopolja?

-U Obrezini je bilo sve pet ali negdašnji suigrači legendarni Željo Župetić, Damir Čopić, imenjak mu Milanović, vratar Dalibor Mazulović, Hrvoje Jančetić i još neki dečki predložili su da opet zaigramo u istom dresu i eto nas u Gorici. Nakon jesenske dionice vodeći smo u ligi a tu planiramo i ostati”-vječiti optimist ostao je Ferenček ili samo Sina kako ga zovu najbliži iz nogometa. Siniša je majstor i malog nogometa a vjerojatno nema turnira na ovim prostorima gdje nije igrao a mnoge je i osvojio.

Siniša čuči treći s lijeva

-Uvijek sam volio mali nogomet pa ga igram i dalje, sada u veteranskoj konkurenciji. Eto, u subotu 19. veljače Gorica putuje u Beli Manastir gdje se igra prvenstvo države u malom nogometu za veterane. Koliko znam, u Manastir idu i Turopoljske momčad VG Boysi te Klas Mičevec. Cilj Gorice je barem biti prvi u skupini (Gorica, Dubrovnik, Ivanec) a dalje što bude. Naš hendikep je što zbog posla u Manastir ne možemo u petak kad turnir starta pa u subotu vjerojatno moramo odigrati više utakmica.

Veterani Gorice put Belog Manastira putuje u sastavu: Dalibor Mazulović, Stjepan Trputec, Željko Župetić, Igor Krpačić, Igor Krlić, Igor Ferenček, Siniša Ferenček, Ivica Prša, Damir Čopić, Goran Bogović, Nenad Šunić, Hrvoje Jančetić, Tihomir Mirenić. Fizioterapeut je Ivan Bradić a voditelj i trener Devi Debijađi.

Povezane teme:nogomet Siniša Ferenček

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 11 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 17 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.