Sport
Sezona je gotova, sad stiže – doba upitnika… I trenutak za zajedništvo!
Nogometaši Gorice svoju su šestu prvoligašku sezonu završili na sedmome mjestu, ali i s cijelim nizom otvorenih pitanja vezanih za budućnost kluba. Aktualni trenutak nije jednostavan, čelni ljudi kluba trebaju pomoć želimo li i dalje imati ono što vrijedi imati…
Pogled na kadar s kojim se ušlo u posljednje kolo, pogotovo na klupu, na kojoj su sjedila petorica igrača u polju, od čega trojica juniora, zapravo je rekao sve. I puno prije nego što se to dogodilo mnogi su iz okruženja HNK Gorice poželjeli da netko svira kraj, da završi sezona puna muka i problema, nogometna priča u kojoj je krivulja stalno išla gore-dolje, pri čemu je ovo “dolje” ipak bilo nešto dominantnije…
Najbolje u svemu tome bilo je postojanje Rudeša u ligi, momčadi koja je ispala iz lige još davnih dana i time odagnala bilo kakve brige oko eventualnog ispadanja iz lige. Postojanje Rudeša svim je ostalim klubovima iz lige, poglavito ovima iz dolje polovice tablice, olakšalo život i usmjerilo posljednju fazu sezonu, u kojoj je bilo prostora i za isprobavanje, i za eksperimentiranje, i za ispuštanje ponekog boda bez ikakvih dramatičnih posljedica.
Takve okolnosti, pomalo neprirodne i nenormalne za okruženje HNL-a – iako, nije prvi put da se tako nešto dogodilo – utjecale su i na podsvijest igrača svih klubova, pa tako i Gorice. Nije bilo potrebe “gristi” do krajnjih granica, jer mač nije visio nad glavom, pa je sve skupa na trenutke poprimalo i “flah” notu, a samim time i taj “sviraj više kraj” pristup završnici sezone.
Nakon svega, završilo je pobjedom 2-0 protiv Istre, posljedično i sedmim mjestom, za stepenicu niže od onoga što se ciljalo nakon dolaska Rajka Vidovića, trećeg trenera u ovoj čudnovatoj sezoni. Završilo je, drugim riječima, najpozitivnije što je moglo završiti, u dobrom ozračju, ali i uz pregršt neizvjesnosti koje vladaju na svakom koraku.
Sezona je, naime, gotova, došlo je vrijeme za odmor i odmak od nogometa što se tiče igrača, ali ne i što se tiče ljudi koji vode klub i momčad. Ne bude li nekakvih velikih preokreta, što također nije u potpunosti isključeno, momčad će i dalje voditi isti čovjek, Rajko Vidović.
– Nadam se i vjerujem da ostajem trener Gorice – rekao je trener Rajko u posljednjoj rečenici svog posljednjeg medijskog istupa ove sezone, a tako bi doista trebalo i biti.
Čovjek je vodio devet utakmica, pritom je imao gomilu problema, što naslijeđenih, što novonastalih, i ovo definitivno nije ni uzorak ni trenutak za prave procjene njegovih mogućnosti. Neslužbeno se može doznati kako je u ugovoru imao opciju o raskidu ugovora bez odštete od strane kluba u slučaju da ne izbori šesto mjesto, koje na kraju nije izborio, ali u klubu ne razmišljaju u tome smjeru. Vidović bi, dakle, s 99-postotnom vjerojatnošću trebao ostati na klupi.
Međutim, to je samo jedno od otvorenih pitanja, budući da nije nikakva tajna da je klub trenutačno u možda i najtežoj situaciji otkad je u elitnom rangu. Nakon vrlo dobre ili odlične prve četiri sezone, posljednje dvije ukazuju na rezultatski pad, koji se očituje u lanjskoj dramatičnoj i uspješnoj borbi za ostanak, ali i u ovosezonskom raspletu. O tome jako dobro svjedoči i bodovni učinak, koji je prošle i ove sezone lošiji nego u prve četiri, ali i ukupni dojam.
Posljedice one očajne jeseni 2022., nakon koje se trebalo spašavati što se spasiti da, osjete se i danas, a još snažnije bi se mogle osjetiti u budućnosti. Te su zime, naime, osim trenera Željka Sopića, u klub došli iskusni i provjereni igrači, frajeri koji su uspjeli izvesti čudo i nadoknaditi zaostatak za Šibenikom, ali odreda je riječ o igračima koji nisu atraktivni na tržištu. A to je klubovima poput Gorice izuzetno važna stavka. Ako nema izlaznih transfera, kojih je u prethodne četiri sezone redovito bilo, nema ni financijske stabilnosti na razini na kojoj je to bilo ranije.
Predsjednik kluba Nenad Črnko proteklih je šest godina redovito pronalazio načine, klub je prodavao igrače i pokrivao rastuće troškove u prvom redu kroz tu stavku. Uz to su se vodeći ljudi kluba nadali i da će biti prepoznati od sponzora, prije svega od lokalnih gospodarstvenika, no to se baš i nije događalo. Sve je tako ostalo na upornom predsjedniku i njegovim najbližim suradnicima, ali na taj način je sve teže funkcionirati, pogotovo kad su stali i izlazni transferi, što i nije neočekivano. Momčad je puna igrača starijih od 30, a i oni koji su bili klinci s potencijalom u međuvremenu su postali afirmirani igrači od 23 ili 24 godine. A na takvima se može zaraditi puno teže nego na mladim igračima koji su perspektiva, koji su zanimljivi svima…
Budući da ni sponzori baš i nisu ludi od želje da pomognu klubu koji je posljednjih godina promovirao naš grad više i bolje nego itko ikad igdje, budući da ni interes Goričana za gradski klub ne raste u skladu s očekivanjima, nije nelogično pomisliti i da bi se oni koji svih ovih godina vuku mogli umoriti. I, nije ni to nemoguće, odustati od svega. Borbe s vjetrenjačama iscrpljuju do krajnjih granica, pa i ne bi trebala posebno čuditi rečenica koju je predsjednik Črnko nedavno izgovorio:
– S obzirom na sve što se događa, veliko je pitanje zaslužuje li Velika Gorica prvoligaša!
Nije ta rečenica mnogima najbolje sjela, bez obzira što ju je slijedilo i vrlo logično objašnjenje, ali ona je u suštini – čista realnost. Teško je shvatiti kako je moguće da u gradu ovakve veličine i mogućnosti nema ni značajnijeg broja ljudi na tribinama, ni interesa potencijalnih sponzora, ni aktivne potrage za nekim drugim, boljim modelom kojim bi se pomoglo klubu. Klubu koji je pronio glas o Velikoj Gorici po cijeloj državi, klubu koji je imao uspjehe i sa seniorima i s mlađim kategorijama, klubu koji ima sve uvjete da spaja i okuplja.
Iz najmanje nekoliko dobrih razloga isplatilo bi se sačuvati ono što imamo, ono najbolje što je velikogorički sport ikad imao, ali na stolu je nekoliko scenarija. Konkretnije, tri scenarija…
Ili će se pojaviti nekakav investitor, za što šanse baš i nisu velike s obzirom na interes sredine i mogućnosti koje se u takvom okruženju otvaraju, ili će se pronaći nekakav novi model, koji će pomoći da se izgura ovo zahtjevno razdoblje, ili će Gorica dogodine biti “rudeš”. I ostati bez onoga bez čega ne bi trebalo ostati.
Upitnici se, dakle, redaju jedan za drugim, počevši od sportskog direktora, kojem istječe ugovor, preko dijela igrača, kojima također istječu ugovori, sve do budućnosti kluba u cjelini.
Kluba koji ima, između svega ostaloga, prvake države u pionirskom uzrastu, kluba uz čije se uspjehe uvijek lijepo vezati, kluba koji jednom pobjedom protiv Hajduka ili Dinama donese neusporedivo bolju i snažniju promociju jednog mladoga grada od bilo koga i bilo čega drugoga.
I zato, pravi je trenutak za zajedničko djelovanje, sa zajedničkim ciljem…
Sport
Careviću novi ugovor: ‘Kontinuitet na klupi ključan je za razvoj momčadi’
Produženje ugovora dolazi kao potvrda povjerenja u stručni stožer i smjer u kojem se razvija momčad, objasnili su iz HNK Gorice odluku da produže ugovor s trenerom do ljeta 2027. godine
Sport
Bitka za finale: Na terenu jedan “Goričanin”, na tribinama barem dvojica…
Hrvatska rukometna reprezentacija će u petak od 17.45 sati krenuti u lov na finale Europskog prvenstva, a svoje adute imat će i Gorica. Luka Lovre Klarica bivši je igrač našega klupa, a bit će tamo i aktualni trener i direktor…
Godinama smo se, u trenucima velikih rukometnih fešta potkraj siječnja, ponosili činjenicom da je Zlatko Horvat, dugogodišnji reprezentativac, u jednom dijelu svoje karijere nosio i dres Gorice. Igrač koji je sve do same završnice svoje karijere bio “Zagrebov Francesco Totti” pomogao je Gorici u kvalifikacijama za ulazak u prvu ligu i godinama kasnije samo s pozitivnim dojmovima pamtio taj dio svoje karijere.
Imali smo u reprezentaciji i Iliju Brozovića, igrača koji je u Goricu stigao iz Metkovića i sam sebi otvorio put prema onome što je slijedilo. Prvo dres Zagreba, pa Bundesliga, pa reprezentacija… Brozović se usput i školovao na velikogoričkom Veleučilištu, kreirao ozbiljnu emociju prema ovoj sredini, a zbog svega toga i on je svih ovih godina bio “naš”.
U takvom statusu danas je, u trenucima kad hrvatska rukometna reprezentacija gradi put prema povijesnom rezultatu na Europskom prvenstvu, i “naš” Luka Lovre Klarica. Bio je do prije nekoliko dana i Zvonimir Srna, također bivši igrač Gorice, ali on je zbog ozljede otpao do daljnjeg. Klarica je, s druge strane, i dalje tu, spreman uskočiti.
– Klarica je bio s nama tu jednu sezonu, mislim da se radilo o sezoni 2018/19., došao je na posudbu iz Zagreba, a i sezonu poslije nam je došao pomoći i u europskim utakmicama na početku sezone. Što pamtim? Prije svega da je riječ o top dečku! Miran, čak i malo povučen… Iskreno, ne mogu se sjetiti jesam li ga ikad čuo da je opsovao, da se naljutio. Ma baš jako dobar dečko. Družili smo se i izvan terena, znali smo i pogledati koju tekmu kod Panadića, popiti kavu ili nešto drugo… – priča nam vječni kapetan Gorice Hrvoje Ceković.
– Rukometno gledano, vidio se i u tim danima potencijal, jer bio je visok, dobre konstitucije, snažnog šuta i dobre finte, ali tad je bio jako mlad. Rekao bih i da je bio nezreo u nekim situacijama, vidjelo se da mu nedostaje iskustva, a to je dobio i kroz tu našu zajedničku godinu, ali posebno u godinama koje su slijedile, u dresu Zagreba – dodao je Ceki.
Matej Mišković radio je čuda s klincima iz Dugog Sela, uključujući i Kuzmanovića, s brojem 12 na slici…
U goričkom rukometnom taboru s posebnom pozornošću prate Europsko prvenstvo, što zbog Klarice i Srne, što zbog svih ostalih, ali u velikoj mjeri i zbog Dominika Kuzmanovića i Zlatka Raužana. Naime, trener Gorice Matej Mišković bio je prvi trener Kuzmanoviću u RK Poletu iz Brckovljana, a ubrzo su zajedno prešli u RK Dugo Selo, gdje ih je dočekao mali Raužan. Veze su ostale snažne, čak i obiteljske, pogotovo s Kuzmanovićem, koji je poslao dvije ulaznice za finale. Uz Miškovića, prema Danskoj je krenuo i direktor Vlado Malbašić, pa će trening u petak voditi kapetan Ceki.
– Sve smo dogovorili s trenerom, odradit ćemo svoje od 16.30 sati, ali morat ćemo malo i požuriti, s obzirom da polufinale s Njemačkom kreće od 17.45 sati – kaže v. d. trenera.
Stol kod Panadića bit će rezerviran, a optimizam prisutan.
– Imali smo dobar ždrijeb na ovom EP-u, sve se dobro posložilo, moramo priznati da je tako, ali bez obzira na to, sve osim onog poraza od Švedske bilo je izvrsno. Nije lako nikoga dobiti na ovakvim turnirima, pokazuje to i Švicarska, koja je izbacila Švedsku, ali mi smo dobili sve što smo morali dobiti i generalno stvarno dobro izgledamo. Izbornik Sigurdsson jako dobro to vodi, svima daje šansu, koristi sve igrače, a to je pozitivno. I vjerujem da imamo šansu protiv Njemačke – zaključio je Ceki.
Ajmo, Hrvatska!
-
Vijestiprije 5 danaEKSKLUZIVNO Naša sugrađanka iz Clevelanda – “Ljudi paničare, trgovine su prazne”
-
Sportprije 2 danaZlatko i životno djelo: Motorna pila, zviždaljka, rešetka i (ne)sretne ljubavi…
-
Sportprije 2 dana‘Mraclin po svemu može i u viši rang! A ovaj posao ponekad frustrira…’
-
Sportprije 2 danaCITY ANKETA Reakcije Goričana na rukometno polufinale: Srce mi je stalo, ali nije mi žao!