Sport

Sezona je gotova, sad stiže – doba upitnika… I trenutak za zajedništvo!

Nogometaši Gorice svoju su šestu prvoligašku sezonu završili na sedmome mjestu, ali i s cijelim nizom otvorenih pitanja vezanih za budućnost kluba. Aktualni trenutak nije jednostavan, čelni ljudi kluba trebaju pomoć želimo li i dalje imati ono što vrijedi imati…

Objavljeno

prije 2 godine

27. svibnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pogled na kadar s kojim se ušlo u posljednje kolo, pogotovo na klupu, na kojoj su sjedila petorica igrača u polju, od čega trojica juniora, zapravo je rekao sve. I puno prije nego što se to dogodilo mnogi su iz okruženja HNK Gorice poželjeli da netko svira kraj, da završi sezona puna muka i problema, nogometna priča u kojoj je krivulja stalno išla gore-dolje, pri čemu je ovo “dolje” ipak bilo nešto dominantnije…

Najbolje u svemu tome bilo je postojanje Rudeša u ligi, momčadi koja je ispala iz lige još davnih dana i time odagnala bilo kakve brige oko eventualnog ispadanja iz lige. Postojanje Rudeša svim je ostalim klubovima iz lige, poglavito ovima iz dolje polovice tablice, olakšalo život i usmjerilo posljednju fazu sezonu, u kojoj je bilo prostora i za isprobavanje, i za eksperimentiranje, i za ispuštanje ponekog boda bez ikakvih dramatičnih posljedica.

Takve okolnosti, pomalo neprirodne i nenormalne za okruženje HNL-a – iako, nije prvi put da se tako nešto dogodilo – utjecale su i na podsvijest igrača svih klubova, pa tako i Gorice. Nije bilo potrebe “gristi” do krajnjih granica, jer mač nije visio nad glavom, pa je sve skupa na trenutke poprimalo i “flah” notu, a samim time i taj “sviraj više kraj” pristup završnici sezone.

Nakon svega, završilo je pobjedom 2-0 protiv Istre, posljedično i sedmim mjestom, za stepenicu niže od onoga što se ciljalo nakon dolaska Rajka Vidovića, trećeg trenera u ovoj čudnovatoj sezoni. Završilo je, drugim riječima, najpozitivnije što je moglo završiti, u dobrom ozračju, ali i uz pregršt neizvjesnosti koje vladaju na svakom koraku.

Sezona je, naime, gotova, došlo je vrijeme za odmor i odmak od nogometa što se tiče igrača, ali ne i što se tiče ljudi koji vode klub i momčad. Ne bude li nekakvih velikih preokreta, što također nije u potpunosti isključeno, momčad će i dalje voditi isti čovjek, Rajko Vidović.

– Nadam se i vjerujem da ostajem trener Gorice – rekao je trener Rajko u posljednjoj rečenici svog posljednjeg medijskog istupa ove sezone, a tako bi doista trebalo i biti.

Čovjek je vodio devet utakmica, pritom je imao gomilu problema, što naslijeđenih, što novonastalih, i ovo definitivno nije ni uzorak ni trenutak za prave procjene njegovih mogućnosti. Neslužbeno se može doznati kako je u ugovoru imao opciju o raskidu ugovora bez odštete od strane kluba u slučaju da ne izbori šesto mjesto, koje na kraju nije izborio, ali u klubu ne razmišljaju u tome smjeru. Vidović bi, dakle, s 99-postotnom vjerojatnošću trebao ostati na klupi.

Međutim, to je samo jedno od otvorenih pitanja, budući da nije nikakva tajna da je klub trenutačno u možda i najtežoj situaciji otkad je u elitnom rangu. Nakon vrlo dobre ili odlične prve četiri sezone, posljednje dvije ukazuju na rezultatski pad, koji se očituje u lanjskoj dramatičnoj i uspješnoj borbi za ostanak, ali i u ovosezonskom raspletu. O tome jako dobro svjedoči i bodovni učinak, koji je prošle i ove sezone lošiji nego u prve četiri, ali i ukupni dojam.

Posljedice one očajne jeseni 2022., nakon koje se trebalo spašavati što se spasiti da, osjete se i danas, a još snažnije bi se mogle osjetiti u budućnosti. Te su zime, naime, osim trenera Željka Sopića, u klub došli iskusni i provjereni igrači, frajeri koji su uspjeli izvesti čudo i nadoknaditi zaostatak za Šibenikom, ali odreda je riječ o igračima koji nisu atraktivni na tržištu. A to je klubovima poput Gorice izuzetno važna stavka. Ako nema izlaznih transfera, kojih je u prethodne četiri sezone redovito bilo, nema ni financijske stabilnosti na razini na kojoj je to bilo ranije.

Predsjednik kluba Nenad Črnko proteklih je šest godina redovito pronalazio načine, klub je prodavao igrače i pokrivao rastuće troškove u prvom redu kroz tu stavku. Uz to su se vodeći ljudi kluba nadali i da će biti prepoznati od sponzora, prije svega od lokalnih gospodarstvenika, no to se baš i nije događalo. Sve je tako ostalo na upornom predsjedniku i njegovim najbližim suradnicima, ali na taj način je sve teže funkcionirati, pogotovo kad su stali i izlazni transferi, što i nije neočekivano. Momčad je puna igrača starijih od 30, a i oni koji su bili klinci s potencijalom u međuvremenu su postali afirmirani igrači od 23 ili 24 godine. A na takvima se može zaraditi puno teže nego na mladim igračima koji su perspektiva, koji su zanimljivi svima…

Budući da ni sponzori baš i nisu ludi od želje da pomognu klubu koji je posljednjih godina promovirao naš grad više i bolje nego itko ikad igdje, budući da ni interes Goričana za gradski klub ne raste u skladu s očekivanjima, nije nelogično pomisliti i da bi se oni koji svih ovih godina vuku mogli umoriti. I, nije ni to nemoguće, odustati od svega. Borbe s vjetrenjačama iscrpljuju do krajnjih granica, pa i ne bi trebala posebno čuditi rečenica koju je predsjednik Črnko nedavno izgovorio:

– S obzirom na sve što se događa, veliko je pitanje zaslužuje li Velika Gorica prvoligaša!

Nije ta rečenica mnogima najbolje sjela, bez obzira što ju je slijedilo i vrlo logično objašnjenje, ali ona je u suštini – čista realnost. Teško je shvatiti kako je moguće da u gradu ovakve veličine i mogućnosti nema ni značajnijeg broja ljudi na tribinama, ni interesa potencijalnih sponzora, ni aktivne potrage za nekim drugim, boljim modelom kojim bi se pomoglo klubu. Klubu koji je pronio glas o Velikoj Gorici po cijeloj državi, klubu koji je imao uspjehe i sa seniorima i s mlađim kategorijama, klubu koji ima sve uvjete da spaja i okuplja.

Iz najmanje nekoliko dobrih razloga isplatilo bi se sačuvati ono što imamo, ono najbolje što je velikogorički sport ikad imao, ali na stolu je nekoliko scenarija. Konkretnije, tri scenarija…

Ili će se pojaviti nekakav investitor, za što šanse baš i nisu velike s obzirom na interes sredine i mogućnosti koje se u takvom okruženju otvaraju, ili će se pronaći nekakav novi model, koji će pomoći da se izgura ovo zahtjevno razdoblje, ili će Gorica dogodine biti “rudeš”. I ostati bez onoga bez čega ne bi trebalo ostati.

Upitnici se, dakle, redaju jedan za drugim, počevši od sportskog direktora, kojem istječe ugovor, preko dijela igrača, kojima također istječu ugovori, sve do budućnosti kluba u cjelini.

Kluba koji ima, između svega ostaloga, prvake države u pionirskom uzrastu, kluba uz čije se uspjehe uvijek lijepo vezati, kluba koji jednom pobjedom protiv Hajduka ili Dinama donese neusporedivo bolju i snažniju promociju jednog mladoga grada od bilo koga i bilo čega drugoga.

I zato, pravi je trenutak za zajedničko djelovanje, sa zajedničkim ciljem…

Sport

Igrači bivši, gdje ste? Jedan zabija, drugi završio karijeru, treći našao klub…

Bivši igrač Gorice Cherif Ndiaye blista u dresu Senegala na Afričkom kupu nacija, bivši igrač Gorice Dino Štiglec zaključio je igračku karijeru, a bivši igrač Gorice Valentino Majstorović konačno je pronašao rješenje…

Objavljeno

prije 1 dan

31. prosinca 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dok apstiniramo od HNL-a i uživamo u dvoranskom nogometu, stignemo ispratiti i sve druge aktualne sekvence iz svijeta nogometa, a poveznice s Goricom iskaču svako malo. Dođe do toga čak i na Afričkom kupu nacija, gdje briljira Cherif Ndiaye. U dresu Senegala bivši napadač Gorice se specijalizirao za točke na i, pa je tako zabio za konačnih 3-0 protiv Bocvane u prvoj i za konačnih 3-0 protiv Benina u zadnjoj utakmici skupine.

Zanimljivo je s vremena na vrijeme baciti pogled na karijere bivših igrača Gorice nakon odlaska iz Turopolja, ima tu različitih priča i sudbina, pri čemu je dobar dio karijera i završen. Nogomet tako više ne igra Joey Suk, u stožeru Radomira Đalovića je Igor Čagalj, na funkciji u klubu Matija Dvorneković… A tom se društvu nogometnih penzionera po novome pridružio i Dino Štiglec!

Zagrepčanin koji je u Goricu došao one “Sopićeve zime”, usred potrage za frajerima koji će izvući najtežu sezonu u klupskoj prvoligaškoj povijesti, a pomalo je i čuvena postala ona priča kako su direktor Brkljača i trener Sopić sreli Štigleca u jednom Shopping centru i odmah reagirali…

Iz Gorice je Štiglec otišao u ljeto ove godine, nakon šest mjeseci bez ijedne odigrane sekunde, pa je proljeće u većoj mjeri koristio za odrađivanje prakse u omladinskoj školi Gorice, budući da je upisao trenersku akademiju. Nogomet mu se, međutim, i dalje igrao, pa je prihvatio poziv ambicioznog trećeligaša Mladosti iz Ždralova. Odradio je dobru jesen, iako je njezin finiš propustio zbog ozljede, da bi u danima prije Božića objavio da je kraj.

“Dragi moji… Kad sam razmišljao o ovom trenutku, nisam mislio da će tako brzo doći. Stara garda bi uvijek govorila da karijera prođe u trenu. Rekli bi šuti, radi, uživaj i sve će doći na svoje. Naravno, nisam vjerovao, ali svemu dođe kraj, pa tako i moj. Vrijeme je za druge momke”, objavio je Štiglec na društvenim mrežama.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Dino Štiglec (@dinostiglec)

“Uvijek se postavlja pitanje što najviše ostaje iza nas? Rekao bih lijepi i oni manje lijepi trenuci. Jer, što je nogomet? Puno rada, odricanja, padova, ozljeda, stresova, razočaranja, a onda opet to isto, i onda – boom! U trenutku zaboraviš na sve loše i shvatiš da je to ono što si želio kao klinac. Ono na čemu sam neizmjerno zahvalan je nezaboravno iskustvo i putovanje koje sam dobio kroz svoju karijeru i klubove u kojima sam igrao: Zagreb, Vrapče, Lučko, Slaven Belupo, Olimpija, Slask Wroclaw, Hapoel Haifa, Gorica i Mladost Ždralovi.

Hvala svim mojim bivšim trenerima i sportskim djelatnicima, a posebno mojim bivšim suigračima, s kojima imam uspomene za cijeli život. Oni koji su najviše trpjeli su naravno moji najmiliji, moja obitelj!! Bez njih ne bi bilo ni mene. Sad konačno mogu gledati utakmice u miru svaki vikend. Mislim da je na kraju svake priče najbitnije da je čovjek zadovoljan i miran, a ja to definitivno jesam! Vjerujem i siguran sam da se vidimo u nekoj drugoj priči jer život ovime ne završava, nego tek počinje…”, poručio je 35-godišnji Štiglec, kojeg je u Ždralovima “naslijedio” Dario Čanađija, povratnik u klub u kojem je i krenuo.

Novo poglavlje otvorio je i njegov prijatelj i dojučerašnji suigrač Valentino Majstorović. Nakon velikog egzodusa iz svlačionice Gorice ovog ljeta nove su klubove pronašli svi igrači koji su napustili Goricu, svi osim dobrog dečka Majstora. Prilike koje su se otvarale nisu zadovoljavale njegove ambicije i čekao je sve do ove zime, kad je stigao poziv iz Posušja. Pojačat će tako BiH premijerligaša, zajedno s dojučerašnjim golmanom Lokomotive Zvonimirom Šubarićem.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Odigrano kompletno prvo kolo na 33. Kup HVIDR-a

Objavljeno

prije 1 dan

31. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Na 33. Kup HVIDR-a u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici u tri dana (od 28. do 30.12.2025.) odigrano je 20 utakmica, kompletno prvo kolo.