Cijela je sezona, sve što su ovi igrači radili još tamo od sredine kolovoza, pod vodstvom trojice trenera, uz nekoliko uspona i padova, stalo u ovih 40 minuta. Košarkaši Gorice igrali su u utorak poslijepodne majstoricu četvrtfinalne serije domaćeg prvenstva, utakmicu koja je odlučivala hoće li ova sezona ispasti samo vrlo dobra ili, najkraće rečeno, fantastična. I završilo je 78-72 za Goričane, završilo je – fantastično!
Igralo se u gostima, igralo se protiv Cedevite Junior, predvođene izbornikom i reprezentativcima Filipovićem i Bundovićem, ali mjesto je to koji leži Gorici, protivnik je to koji se Gorice boji.
– Bolji smo od njih! – ispalio je samouvjereno u najavi ove serije Mate Kalajžić.
– Iskusniji smo, to će presuditi! – uvjeren je bio kapetan Borna Kapusta.
I, srećom, dečki su bili u pravu. Potrajala je serija možda jednu utakmicu duže nego što je trebala, ljepše bi bilo da je posao dovršen u subotu u našoj dvorani, u pravom malom spektaklu, uz ansambl Jane, nagradne igre i ostali zabavni sadržaj, ali ovako je slađe. Gorica je ovu pobjedu nedvojbeno zaslužila, do nje je došla u maniri velike momčadi, jer naši su košarkaši bili najbolji kad je bilo najpotrebnije.
Vukao je Kalajžić, s 19 koševa prvi strijelac ove utakmice, ruku mu je pružio i Marko Baković sa 16, a i svi ostali dali su svoj doprinos u sudaru kojeg su Goričani više ili manje kontrolirali gotovo cijelim njegovim tijekom. Pa čak i oni koji su odigrali nešto slabije nego što mogu i znaju, kao u slučaju kapetana Kapuste. Do 20 sekundi prije kraja Borna je pogodio samo dvije od 13 lopti, mučio se sa šutom, protivnička obrana bila je izrazito fokusirana baš na njega, ali treći pogođeni šut bio je trica koja je presudila.
Od samog početka Gorica je izgledala bolje na parketu, otišla je na 16 razlike već u prvoj četvrtini, a Cedevita Junior je to do kraja pokušavala dostići. I bio je domaćin blizu, prijetio u više navrata, da bismo na kraju opet gledali dramu. U kojem je, baš kako je Kapusta najavio prije nego što je sve krenulo, presudilo iskustvo. I, oprostit ćete na izrazu, muda. Ova Gorica momčad je s karakterom, ovi igrači znaju se postaviti, znaju biti agresivni kad treba, ali i mirni i staloženi kad je to neophodno. Kao, primjerice, u ovoj završnici.
Kao nagrada za učinjeno došao je plasman u polufinale prvenstva Hrvatske, u kojem su, uz Goricu, još i Cibona, Split i Zadar. I to je detalj koji će zapravo reći sve što trebamo znati. Gorica je drugu sezonu zaredom u elitnom društvu, s klubovima koji su u svojoj povijesti bili prvaci Europe, koji zajedno imaju nekoliko desetaka titula prvaka u nacionalnom prvenstvu.
Pa ajmo to ponoviti još jednom… Cibona, Split, Zadar i – Gorica! Tako to izgleda, tako to zvuči, takva je stvarnost velikogoričke košarke u ovom trenutku. Puno bolja i ljepša, puno veća od onoga što se u ovom gradu košarkašima priznaje. Jer, realno, ovo je momčad koja zaslužuje punu dvoranu u svakoj utakmici, pogotovo kad je ta dvorana s tribinama koje ne bi trebalo biti problem napuniti u gradu od 60 i nešto tisuća ljudi.
Nova prilika, nakon svega, stiže u polufinalnoj seriji. Za napuniti tribine u toj jednoj utakmici koja će se igrati doma, za napraviti novu senzaciju. S druge strane bit će Cibona, koja će imati prednost domaćeg terena, ali to ne znači da je Gorica bez šanse. Bude li ovakva, čvrsta, odlučna i razigrana, apsolutno nije bez šanse. Lani je ozljedama osakaćene Goričane na putu do finala zaustavio Zadar u trećoj utakmici, ovoga puta situacija s izostancima je puno, puno bolja.
I zato… Napunimo tribine, ispratimo ono što rade ovi momci i ova uprava, pomozimo im da se još jednom upišu u zlatne knjige velikogoričkog sporta. Iako, i ovo dosad je – fantastično.