Sport

Sedam zaslužnih za sedam desetljeća: Dinamo Hidrel je vitalni 70-godišnjak

Na svečanoj sjednici klupske skupštine obilježen je 70. rođendan NK Dinamo Hidrela iz Novog Čiča, na kojem su se pojavile legende kluba iz svih generacija

Objavljeno

prije 7 godina

30. prosinca 2018.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

U subotu je u dvorani DVD-a Novo Čiče održana Izvještajna i svečana sjednica Skupštine NK Dinama Hidrela iz Novog Čiča. Već na ulazu u dvoranu gosti su počašćeni kalendarima kluba. Skup je vodila Ivana Cesarec, prva žena predsjednica nekog nogometnog kluba u Turopolju, pa i mnogo šire. Čelne ljude kluba, članove, igrače, sponzore i goste najprije je pozdravio zamjenik gradonačelnika Velike Gorice Ervin Kolarec te odmah istaknuo veliku podršku novoj predsjednici.

Govorio je o velikoj ulozi nogometnog kluba u odgoju mladih, a Dinamo Novo Čiče može mnogima biti uzor jer ima sve selekcije mladeži (šest) te seniore i veterane.

– Grad Velika Gorica daje mnogo za sport, ali i ostale društvene djelatnosti, pa će tako i dalje voditi brigu o Dinamo Hidrelu – kazao je između ostalog Kolarec i čestitao 70 godina od osnutka.

O pozitivnom djelovanju Dinama Hidrela govorio je i Nikola Šimac, predsjednik MO Novo Čiče i pozvao mještane na nesebičnu pomoć hrabroj predsjednici. Skupštini su nazočili i predstavnici NK Turopolja i NK Bune te članovi lokalnih Udruga.

Zamjenik gradonačelnika Ervin Kolarec i predsjednika kluba Ivana Cesarec

Slijedila su detaljna izvešča o radu Dinama Hidrela u 2018. te planovi za 2019. Treneri pojedinih selekcija govorili su o načinu rada, broju igrača, rezultatima. Skupštinari su jednoglasno sva izvješča prihvatili. Na kraju, predsjednica Cesarec je istaknula da je Dinamo Novo Čiče osnovan 1948. godine i slavi 70. rođendan. Predsjednica Cesarec, uz ranije konzultacije s legendom kluba Josipom Đuksijem, nagradila je prigodnim priznanjima i zahvalnicama sedmoricu zaslužnih članova: Ivana Drobnjak (posmrtno), Franju Milanšćak (posmrtno), Josipa Đuksija, Franju Anić, Dubravka Hrkovca, Amira Drapića i Matu Pavišu.

Priznanja i zahvalnice podijelio je Ervin Kolarec, dok je gospođa Cesarec o svakom govorila kratak životopis. Skupštini nisu nazočili Franjo Anić i Amir Drapić. Priznanje Ivanu Drobnjak preuzeo je sin Branko Petrina, inače legendarni centarfor Dinama i član najbolje momčadi u povijesti kluba. Priznanje Franji Milanščak preuzeo je sin Marijan Milanščak, ranije igrač Dinama Hidrela, a danas trener u školi nogometa. Domijenak nakon obavljenog posla se podrazumjeva.

Branko Petrina preuzeo je priznanje svome ocu Ivanu Drobnjaku

Ivan Drobnjak: Rođen je 18. 11. 1924. u Donjem Podotočju. Bio je jedan od osnivača Dinama iz Novog Čiča. Imao je dugogodišnji autoritet kao politički i društveni djelatnik u Novom Čiču i okolnim mjestima, ali i u Velikoj Gorici. Kao takav, nesebično je davao podršku klubu i pomagao u neprekidnoj nadogradnji, a 15. veljače 1982.izabran je i za predsjednika Dinama Novo Čiče. Bili su to dani ponosa i slave jer je najbolja generacija nogometaša napravila i najbolje rezultate u povijesti Dinama i redom tri godine napredovala te se plasirala u ondašnju Regionalnu ligu. Ivan Drobnjak je preminuo 2008. godine

Marijan Milanščak preuzeo je priznanje za svoga oca Franju

Franjo Milanščak: Rođen je 20. siječnja 1955. u Novom Čiču, a u Dinamu je neprekidno od 1976. Bio je igrač najbolje generacije Dinama svih vremena, trener u mlađim kategorijama i neprekidno član rukovodećih strukturu kluba. Franjin tast Ivan Palle bio je trener Dinama, supruga Dubravka je također neprekidno uz Dinamo. Sinovi Marijan i Miro bili su godinama ponajbolji igrači našeg kluba, a Marijan je i trener u omladinskom pogonu. Najmlađi je Franjin unuk, a Marijanov sin Fran Milanščak, buduća nada novočičkog nogometa.

Josip Đuksi s predsjednicom kluba Ivanom Cesarec

Josip Đuksi: Rođen je 25.09.1942. u Novom Čiču i živuća je legenda Dinama Iz Novog Čiča. Već kao 13-godišnjak španao je sa daleko starijim igračima. Prvu utakmicu odigrao je daleke 1955. godine, bio je kasnije dugogodišnji kapetan, a karijeru je zaključio igrajuči sa sinovima Krešom i Tomicom. Širom nogometnog Turopolja svi su znali za Čukijev (nadimak) čuveni lažnjak kojim je izluđivao svoje čuvare. Bio je godinama i trener u Dinamu te član rukovodećih struktura. U Dinamu je igrao i Josipov unuk Filip Đuksi. Josip Đuksi je danas živa enciklopedija Dinama Novo Čiče i rado se prisjeti mnogih događanja u povijesti našeg kluba.

Franjo Anić: Franjin otac Ivan Anić jedan je od osnivača Dinama Novo Čiče. Dok je igrao, Franjo je bio poznat po svojoj ljevici i snažnom udarcu, ali ubrzo se s terena preselio u ured kluba. Kao nogometni djelatnik postao je legenda, ne samo u Novom Čiču, već i puno šire. U Dinamu je gotovo neprekidno u rukovodećoj ulozi pa i kao predsjednik. Franjo živi u neposrednoj blizini našeg nogometnog kompleksa pa je u klubu kao doma i time od velikog doprinosa u neprekidnom napretku Dinama. Franjo je nagrađivan za svoj volonterski rad i od strane institucija grada Velike Gorice.

Dubravko Hrkovac počeo je u Novom Čiču, pa poslije igrao u četiri prvoligaška kluba

Dubravko Hrkovac: Rođen je 1968. u Novom Čiču. Kao 12-godišnjak počeo je igrati za pionire Dinama Novo Čiče kod trenera Mate Paviše. Ubrzo je prepoznat kao vanserijski mladi igrač i odveden u Dinamo Zagreb, gdje je igrao u društvu tada mladih Zvone Bobana, Robija Prosinečkog i ostalih dinamovaca. U zagrebačkom Dinamu proveo je 10-tak godina, a kasnije kao senior igrao je u prvoligašima Radniku, Zadru, Inkeru Zaprešić i Zagrebu. Nakon prvoligaške igračke karijere vratio se u Dinamo Novo Čiče kao predsjednik kluba i bio je glavni pokretač izgradnje dviju betonskih tribina i proboja seniorske momčadi u 4. hrvatsku nogometnu ligu.

Amir Drapić: Amir je jedan od najcjenjenijih nogometnih djelatnika u Turopolju. Godinama je bio član rukovodećih struktura Dinama Novo Čiče, a ostavio je i neizbrisiv trag u našem prvoligašu HNK Gorici, u kojoj je od samog osnutka 2009. bio desna ruka osnivaču i predsjedniku Gorice gospodina Nenadu Črnku. Posljednjih nekoliko godina zdrastveni problemi odvojili su ga od nogometa. Mora se također istaknuti da je Amir Drapić u mlađim danima bio zapažen igrač i napadač, golgeter, u Dinamu Novo Čiče. Krasila ga je brzina, tehnika i osjećaj za postizanje pogotka pa je na jednoj utakmici zabio sedam komada, što nije uspjelo ni mnogim poznatijim igračima.

Mato Paviša: Rođen je 1950., dvije godine nakon osnutka Dinama Novo Čiče. Igrati je započeo u Radniku u Velikoj Gorici, a uz klub iz Čiča je od 1968. Bio je igrač, ljevokrilni napadač, trener i dopredsjednik Nikoli Ratku. U Turopolju je znan kao dopisnik Sportskih novosti, za koje radi već blizu 40 godina. O Dinamu Novo Čiče pisao je još u Glasniku Turopolja, Čičkim novostima te danas za Cityportal. Brat mu Ivan igrao je u najboljoj generaciji Dinama, sinovi Mario i Miro također su ostavili dubok trag u Dinamu Novo Čiče, kao i bratići Branko, Rajko i Marijan.

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 5 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 6 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 8 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.