Povežite se s nama

Sport

Sedam zaslužnih za sedam desetljeća: Dinamo Hidrel je vitalni 70-godišnjak

Na svečanoj sjednici klupske skupštine obilježen je 70. rođendan NK Dinamo Hidrela iz Novog Čiča, na kojem su se pojavile legende kluba iz svih generacija

Objavljeno

na

U subotu je u dvorani DVD-a Novo Čiče održana Izvještajna i svečana sjednica Skupštine NK Dinama Hidrela iz Novog Čiča. Već na ulazu u dvoranu gosti su počašćeni kalendarima kluba. Skup je vodila Ivana Cesarec, prva žena predsjednica nekog nogometnog kluba u Turopolju, pa i mnogo šire. Čelne ljude kluba, članove, igrače, sponzore i goste najprije je pozdravio zamjenik gradonačelnika Velike Gorice Ervin Kolarec te odmah istaknuo veliku podršku novoj predsjednici.

Govorio je o velikoj ulozi nogometnog kluba u odgoju mladih, a Dinamo Novo Čiče može mnogima biti uzor jer ima sve selekcije mladeži (šest) te seniore i veterane.

– Grad Velika Gorica daje mnogo za sport, ali i ostale društvene djelatnosti, pa će tako i dalje voditi brigu o Dinamo Hidrelu – kazao je između ostalog Kolarec i čestitao 70 godina od osnutka.

O pozitivnom djelovanju Dinama Hidrela govorio je i Nikola Šimac, predsjednik MO Novo Čiče i pozvao mještane na nesebičnu pomoć hrabroj predsjednici. Skupštini su nazočili i predstavnici NK Turopolja i NK Bune te članovi lokalnih Udruga.

Zamjenik gradonačelnika Ervin Kolarec i predsjednika kluba Ivana Cesarec

Slijedila su detaljna izvešča o radu Dinama Hidrela u 2018. te planovi za 2019. Treneri pojedinih selekcija govorili su o načinu rada, broju igrača, rezultatima. Skupštinari su jednoglasno sva izvješča prihvatili. Na kraju, predsjednica Cesarec je istaknula da je Dinamo Novo Čiče osnovan 1948. godine i slavi 70. rođendan. Predsjednica Cesarec, uz ranije konzultacije s legendom kluba Josipom Đuksijem, nagradila je prigodnim priznanjima i zahvalnicama sedmoricu zaslužnih članova: Ivana Drobnjak (posmrtno), Franju Milanšćak (posmrtno), Josipa Đuksija, Franju Anić, Dubravka Hrkovca, Amira Drapića i Matu Pavišu.

Priznanja i zahvalnice podijelio je Ervin Kolarec, dok je gospođa Cesarec o svakom govorila kratak životopis. Skupštini nisu nazočili Franjo Anić i Amir Drapić. Priznanje Ivanu Drobnjak preuzeo je sin Branko Petrina, inače legendarni centarfor Dinama i član najbolje momčadi u povijesti kluba. Priznanje Franji Milanščak preuzeo je sin Marijan Milanščak, ranije igrač Dinama Hidrela, a danas trener u školi nogometa. Domijenak nakon obavljenog posla se podrazumjeva.

Branko Petrina preuzeo je priznanje svome ocu Ivanu Drobnjaku

Ivan Drobnjak: Rođen je 18. 11. 1924. u Donjem Podotočju. Bio je jedan od osnivača Dinama iz Novog Čiča. Imao je dugogodišnji autoritet kao politički i društveni djelatnik u Novom Čiču i okolnim mjestima, ali i u Velikoj Gorici. Kao takav, nesebično je davao podršku klubu i pomagao u neprekidnoj nadogradnji, a 15. veljače 1982.izabran je i za predsjednika Dinama Novo Čiče. Bili su to dani ponosa i slave jer je najbolja generacija nogometaša napravila i najbolje rezultate u povijesti Dinama i redom tri godine napredovala te se plasirala u ondašnju Regionalnu ligu. Ivan Drobnjak je preminuo 2008. godine

Marijan Milanščak preuzeo je priznanje za svoga oca Franju

Franjo Milanščak: Rođen je 20. siječnja 1955. u Novom Čiču, a u Dinamu je neprekidno od 1976. Bio je igrač najbolje generacije Dinama svih vremena, trener u mlađim kategorijama i neprekidno član rukovodećih strukturu kluba. Franjin tast Ivan Palle bio je trener Dinama, supruga Dubravka je također neprekidno uz Dinamo. Sinovi Marijan i Miro bili su godinama ponajbolji igrači našeg kluba, a Marijan je i trener u omladinskom pogonu. Najmlađi je Franjin unuk, a Marijanov sin Fran Milanščak, buduća nada novočičkog nogometa.

Josip Đuksi s predsjednicom kluba Ivanom Cesarec

Josip Đuksi: Rođen je 25.09.1942. u Novom Čiču i živuća je legenda Dinama Iz Novog Čiča. Već kao 13-godišnjak španao je sa daleko starijim igračima. Prvu utakmicu odigrao je daleke 1955. godine, bio je kasnije dugogodišnji kapetan, a karijeru je zaključio igrajuči sa sinovima Krešom i Tomicom. Širom nogometnog Turopolja svi su znali za Čukijev (nadimak) čuveni lažnjak kojim je izluđivao svoje čuvare. Bio je godinama i trener u Dinamu te član rukovodećih struktura. U Dinamu je igrao i Josipov unuk Filip Đuksi. Josip Đuksi je danas živa enciklopedija Dinama Novo Čiče i rado se prisjeti mnogih događanja u povijesti našeg kluba.

Franjo Anić: Franjin otac Ivan Anić jedan je od osnivača Dinama Novo Čiče. Dok je igrao, Franjo je bio poznat po svojoj ljevici i snažnom udarcu, ali ubrzo se s terena preselio u ured kluba. Kao nogometni djelatnik postao je legenda, ne samo u Novom Čiču, već i puno šire. U Dinamu je gotovo neprekidno u rukovodećoj ulozi pa i kao predsjednik. Franjo živi u neposrednoj blizini našeg nogometnog kompleksa pa je u klubu kao doma i time od velikog doprinosa u neprekidnom napretku Dinama. Franjo je nagrađivan za svoj volonterski rad i od strane institucija grada Velike Gorice.

Dubravko Hrkovac počeo je u Novom Čiču, pa poslije igrao u četiri prvoligaška kluba

Dubravko Hrkovac: Rođen je 1968. u Novom Čiču. Kao 12-godišnjak počeo je igrati za pionire Dinama Novo Čiče kod trenera Mate Paviše. Ubrzo je prepoznat kao vanserijski mladi igrač i odveden u Dinamo Zagreb, gdje je igrao u društvu tada mladih Zvone Bobana, Robija Prosinečkog i ostalih dinamovaca. U zagrebačkom Dinamu proveo je 10-tak godina, a kasnije kao senior igrao je u prvoligašima Radniku, Zadru, Inkeru Zaprešić i Zagrebu. Nakon prvoligaške igračke karijere vratio se u Dinamo Novo Čiče kao predsjednik kluba i bio je glavni pokretač izgradnje dviju betonskih tribina i proboja seniorske momčadi u 4. hrvatsku nogometnu ligu.

Amir Drapić: Amir je jedan od najcjenjenijih nogometnih djelatnika u Turopolju. Godinama je bio član rukovodećih struktura Dinama Novo Čiče, a ostavio je i neizbrisiv trag u našem prvoligašu HNK Gorici, u kojoj je od samog osnutka 2009. bio desna ruka osnivaču i predsjedniku Gorice gospodina Nenadu Črnku. Posljednjih nekoliko godina zdrastveni problemi odvojili su ga od nogometa. Mora se također istaknuti da je Amir Drapić u mlađim danima bio zapažen igrač i napadač, golgeter, u Dinamu Novo Čiče. Krasila ga je brzina, tehnika i osjećaj za postizanje pogotka pa je na jednoj utakmici zabio sedam komada, što nije uspjelo ni mnogim poznatijim igračima.

Mato Paviša: Rođen je 1950., dvije godine nakon osnutka Dinama Novo Čiče. Igrati je započeo u Radniku u Velikoj Gorici, a uz klub iz Čiča je od 1968. Bio je igrač, ljevokrilni napadač, trener i dopredsjednik Nikoli Ratku. U Turopolju je znan kao dopisnik Sportskih novosti, za koje radi već blizu 40 godina. O Dinamu Novo Čiče pisao je još u Glasniku Turopolja, Čičkim novostima te danas za Cityportal. Brat mu Ivan igrao je u najboljoj generaciji Dinama, sinovi Mario i Miro također su ostavili dubok trag u Dinamu Novo Čiče, kao i bratići Branko, Rajko i Marijan.

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

na

Objavio/la

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

na

Objavio/la

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Preko tisuću natjecatelja u deset natjecateljskih kategorija natječe se  u dobnim uzrastima od djece do seniorskih formacija i parova. Danas su kvalifikacije, kao i jučer, od 10 sati, a finalni nastupi od 18 sati.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Poraz za kraj: ‘Nogomet nikad ne laže, tamo smo gdje trebamo biti’

Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Rijeke na Rujevici u posljednjem kolu SuperSport HNL-a. Goričani su na kraju završili na osmome mjestu, s dva boda manje od petoplasirane momčadi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Pravih ljetnih 28 stupnjeva dočekalo je nogometaše Gorice na Rujevici, zajedno s igračima Rijeke, koji su se nadali i vjerovali da na kraju ipak nekako mogu do trećega mjesta. Gorica je, s druge strane, pobjedom mogla do petoga mjesta u prvenstvu, što bi bio uspjeh kakav nismo doživjeli od one sezone kad je Gorica porazom upravo na Rujevici skliznula na peto mjesto i ostala bez povijesnog plasmana u Europu.

Ovoga puta ulog nije bio toliko velik, ali očekivano je bilo vidjeti nogometaše koji su motivirani bez obzira na činjenicu da je riječ o zadnjih devedeset minuta u sezoni. Takvi su Riječani i Goričani i bili, no teško je ovu utakmicu u bilo kojem smislu svrstati među nogometne događaje koji će se pamtiti. Dapače, sve je riješeno u dva poteza, utakmica je bila lišena velikog broja prilika i uzbuđenja, a pogotovo se to odnosi na uzbuđenja pred riječkim vratima.

Gorica je bila bez Pršira, Čabraje i Filipovića, pa su ispred Matijaša startali Leš, Perić i Moustapha, na bokovima Trontelj i Bogojević, a u sredini Kavelj, Pozo, Pavičić i mladi Stjepan Kučiš u Prširovoj ulozi. U vrhu napada, s kapetanskom trakom oko ruke, i ovoga je puta startao Ante Erceg.

U prvom poluvremenu takva je Gorica limitirala Rijeku na jednu opasniju situaciju, u kojoj je sjajno reagirao Matijaš, dok s druge strane opasnosti nije bilo. Nije ih pred riječkim vratima bilo previše ni u nastavku, dok je Rijeka sve riješila – “američki”! Amer Gojak pogađao je u 66. i 84. minuti, golovi da ne znaš koji je ljepši, da li zakucavanje u rašlje za 1-0 ili bomba koja je od prečke ušla za konačnih 2-0…

Ukratko, utakmica nakon koje će navijačima Gorice dobro sjesti to što je sezona završila. A i treneru će odmor dobro doći.

– Bili smo dosta stabilni u prvom poluvremenu, dosta dobri defenzivno, međutim imali smo četiri-pet situacija za kontranapad kakve očito ne znamo rješavati – krenuo je u analizu Mario Carević, pa nastavio:

– To nam je nekako i ogledalo cijele sezone. Ponavljam se u ovim izjavama nakon utakmice, stalno pričam iste stvari, ali to je činjenica. Moraš takve situacije odraditi tako da uputiš udarac, da golman mora reagirati, da uđeš u highlightse… Tu smo nedorečeni i za sljedeću sezonu ćemo sigurno tražiti pojedince koji će nam pomoći. Moramo to i trenirati, iako je teško trenirati donošenje odluka.

Mario Carević ove je sezone postao najdugovječniji trener u prvoligaškoj povijesti Gorice… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Naravno da je Carević razmišljao i o tablici.

– Da smo pobijedili, završili bi peti, što bi trebalo biti ogroman motiv, a da smo uzeli i bod, bili bismo sedmi. Ovako smo završili na osmome mjestu – slegnuo je ramenima trener Gorice, koji je s takvim učinkom na kraju zadovoljan.

– Vratit ću se malo na početak sezone. Otišlo nam je 25 igrača, morali smo raditi totalno novu selekciju i ja sam na kraju mogu biti zadovoljan sa izvedbom i rezultatom. Moglo je to biti i bolje, jer kad vratim film, prosuli smo puno bodova zbog promašenih šansi, penala… A opet, najiskrenije rečeno, nogomet nikad ne laže. Nogomet je nakon tih 36 kola u pravu i to je nekakva naša realnost. Da, dojam je da smo igrali puno bolje nego što to govori broj bodova, ali očito nam nešto fali za nešto više.

Dotaknuo se za kraj i pitanja pobjedničkog mentaliteta…

– Taj mentalitet pobjednika gradi se kroz više prijelaznih rokova, moramo raditi doselekciju i točno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo uspjeti dovesti neke nove igrače, da ćemo ući u pripreme kako treba i biti bolji u tim segmentima sljedeće godine – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički paraatletičari skupljaju uspjehe u Nottwilu! Krog do najboljeg rezultata sezone, Šandor osvojio drugo mjesto

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Para Atletski Klub Uspon/FB

Na Grand Prix natjecanju u švicarskom Nottwilu članovi Para Atletskog Kluba Uspon, ponovno su pokazali svoju snagu i upornost.

Martina Krog u disciplini kugla F46 bacila je 10,25 metara, što joj je donijelo najbolji rezultat sezone i peto mjesto u ukupnom poretku natjecanja.

Dobar nastup upisao je i Velimir Šandor, koji je u disciplini disk F52 bacio 17,05 metara te osvojio drugo mjesto na Grand Prixu.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno