Sport

Sedam zaslužnih za sedam desetljeća: Dinamo Hidrel je vitalni 70-godišnjak

Na svečanoj sjednici klupske skupštine obilježen je 70. rođendan NK Dinamo Hidrela iz Novog Čiča, na kojem su se pojavile legende kluba iz svih generacija

Objavljeno

prije 7 godina

30. prosinca 2018.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

U subotu je u dvorani DVD-a Novo Čiče održana Izvještajna i svečana sjednica Skupštine NK Dinama Hidrela iz Novog Čiča. Već na ulazu u dvoranu gosti su počašćeni kalendarima kluba. Skup je vodila Ivana Cesarec, prva žena predsjednica nekog nogometnog kluba u Turopolju, pa i mnogo šire. Čelne ljude kluba, članove, igrače, sponzore i goste najprije je pozdravio zamjenik gradonačelnika Velike Gorice Ervin Kolarec te odmah istaknuo veliku podršku novoj predsjednici.

Govorio je o velikoj ulozi nogometnog kluba u odgoju mladih, a Dinamo Novo Čiče može mnogima biti uzor jer ima sve selekcije mladeži (šest) te seniore i veterane.

– Grad Velika Gorica daje mnogo za sport, ali i ostale društvene djelatnosti, pa će tako i dalje voditi brigu o Dinamo Hidrelu – kazao je između ostalog Kolarec i čestitao 70 godina od osnutka.

O pozitivnom djelovanju Dinama Hidrela govorio je i Nikola Šimac, predsjednik MO Novo Čiče i pozvao mještane na nesebičnu pomoć hrabroj predsjednici. Skupštini su nazočili i predstavnici NK Turopolja i NK Bune te članovi lokalnih Udruga.

Zamjenik gradonačelnika Ervin Kolarec i predsjednika kluba Ivana Cesarec

Slijedila su detaljna izvešča o radu Dinama Hidrela u 2018. te planovi za 2019. Treneri pojedinih selekcija govorili su o načinu rada, broju igrača, rezultatima. Skupštinari su jednoglasno sva izvješča prihvatili. Na kraju, predsjednica Cesarec je istaknula da je Dinamo Novo Čiče osnovan 1948. godine i slavi 70. rođendan. Predsjednica Cesarec, uz ranije konzultacije s legendom kluba Josipom Đuksijem, nagradila je prigodnim priznanjima i zahvalnicama sedmoricu zaslužnih članova: Ivana Drobnjak (posmrtno), Franju Milanšćak (posmrtno), Josipa Đuksija, Franju Anić, Dubravka Hrkovca, Amira Drapića i Matu Pavišu.

Priznanja i zahvalnice podijelio je Ervin Kolarec, dok je gospođa Cesarec o svakom govorila kratak životopis. Skupštini nisu nazočili Franjo Anić i Amir Drapić. Priznanje Ivanu Drobnjak preuzeo je sin Branko Petrina, inače legendarni centarfor Dinama i član najbolje momčadi u povijesti kluba. Priznanje Franji Milanščak preuzeo je sin Marijan Milanščak, ranije igrač Dinama Hidrela, a danas trener u školi nogometa. Domijenak nakon obavljenog posla se podrazumjeva.

Branko Petrina preuzeo je priznanje svome ocu Ivanu Drobnjaku

Ivan Drobnjak: Rođen je 18. 11. 1924. u Donjem Podotočju. Bio je jedan od osnivača Dinama iz Novog Čiča. Imao je dugogodišnji autoritet kao politički i društveni djelatnik u Novom Čiču i okolnim mjestima, ali i u Velikoj Gorici. Kao takav, nesebično je davao podršku klubu i pomagao u neprekidnoj nadogradnji, a 15. veljače 1982.izabran je i za predsjednika Dinama Novo Čiče. Bili su to dani ponosa i slave jer je najbolja generacija nogometaša napravila i najbolje rezultate u povijesti Dinama i redom tri godine napredovala te se plasirala u ondašnju Regionalnu ligu. Ivan Drobnjak je preminuo 2008. godine

Marijan Milanščak preuzeo je priznanje za svoga oca Franju

Franjo Milanščak: Rođen je 20. siječnja 1955. u Novom Čiču, a u Dinamu je neprekidno od 1976. Bio je igrač najbolje generacije Dinama svih vremena, trener u mlađim kategorijama i neprekidno član rukovodećih strukturu kluba. Franjin tast Ivan Palle bio je trener Dinama, supruga Dubravka je također neprekidno uz Dinamo. Sinovi Marijan i Miro bili su godinama ponajbolji igrači našeg kluba, a Marijan je i trener u omladinskom pogonu. Najmlađi je Franjin unuk, a Marijanov sin Fran Milanščak, buduća nada novočičkog nogometa.

Josip Đuksi s predsjednicom kluba Ivanom Cesarec

Josip Đuksi: Rođen je 25.09.1942. u Novom Čiču i živuća je legenda Dinama Iz Novog Čiča. Već kao 13-godišnjak španao je sa daleko starijim igračima. Prvu utakmicu odigrao je daleke 1955. godine, bio je kasnije dugogodišnji kapetan, a karijeru je zaključio igrajuči sa sinovima Krešom i Tomicom. Širom nogometnog Turopolja svi su znali za Čukijev (nadimak) čuveni lažnjak kojim je izluđivao svoje čuvare. Bio je godinama i trener u Dinamu te član rukovodećih struktura. U Dinamu je igrao i Josipov unuk Filip Đuksi. Josip Đuksi je danas živa enciklopedija Dinama Novo Čiče i rado se prisjeti mnogih događanja u povijesti našeg kluba.

Franjo Anić: Franjin otac Ivan Anić jedan je od osnivača Dinama Novo Čiče. Dok je igrao, Franjo je bio poznat po svojoj ljevici i snažnom udarcu, ali ubrzo se s terena preselio u ured kluba. Kao nogometni djelatnik postao je legenda, ne samo u Novom Čiču, već i puno šire. U Dinamu je gotovo neprekidno u rukovodećoj ulozi pa i kao predsjednik. Franjo živi u neposrednoj blizini našeg nogometnog kompleksa pa je u klubu kao doma i time od velikog doprinosa u neprekidnom napretku Dinama. Franjo je nagrađivan za svoj volonterski rad i od strane institucija grada Velike Gorice.

Dubravko Hrkovac počeo je u Novom Čiču, pa poslije igrao u četiri prvoligaška kluba

Dubravko Hrkovac: Rođen je 1968. u Novom Čiču. Kao 12-godišnjak počeo je igrati za pionire Dinama Novo Čiče kod trenera Mate Paviše. Ubrzo je prepoznat kao vanserijski mladi igrač i odveden u Dinamo Zagreb, gdje je igrao u društvu tada mladih Zvone Bobana, Robija Prosinečkog i ostalih dinamovaca. U zagrebačkom Dinamu proveo je 10-tak godina, a kasnije kao senior igrao je u prvoligašima Radniku, Zadru, Inkeru Zaprešić i Zagrebu. Nakon prvoligaške igračke karijere vratio se u Dinamo Novo Čiče kao predsjednik kluba i bio je glavni pokretač izgradnje dviju betonskih tribina i proboja seniorske momčadi u 4. hrvatsku nogometnu ligu.

Amir Drapić: Amir je jedan od najcjenjenijih nogometnih djelatnika u Turopolju. Godinama je bio član rukovodećih struktura Dinama Novo Čiče, a ostavio je i neizbrisiv trag u našem prvoligašu HNK Gorici, u kojoj je od samog osnutka 2009. bio desna ruka osnivaču i predsjedniku Gorice gospodina Nenadu Črnku. Posljednjih nekoliko godina zdrastveni problemi odvojili su ga od nogometa. Mora se također istaknuti da je Amir Drapić u mlađim danima bio zapažen igrač i napadač, golgeter, u Dinamu Novo Čiče. Krasila ga je brzina, tehnika i osjećaj za postizanje pogotka pa je na jednoj utakmici zabio sedam komada, što nije uspjelo ni mnogim poznatijim igračima.

Mato Paviša: Rođen je 1950., dvije godine nakon osnutka Dinama Novo Čiče. Igrati je započeo u Radniku u Velikoj Gorici, a uz klub iz Čiča je od 1968. Bio je igrač, ljevokrilni napadač, trener i dopredsjednik Nikoli Ratku. U Turopolju je znan kao dopisnik Sportskih novosti, za koje radi već blizu 40 godina. O Dinamu Novo Čiče pisao je još u Glasniku Turopolja, Čičkim novostima te danas za Cityportal. Brat mu Ivan igrao je u najboljoj generaciji Dinama, sinovi Mario i Miro također su ostavili dubok trag u Dinamu Novo Čiče, kao i bratići Branko, Rajko i Marijan.

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 5 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 11 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.