Povežite se s nama

Sport

Sasvim posebna desetka: Broj druge boje, pozicija druga, a on – nikad bolji!

Ne sjećam se kad sam zadnji put zabio gol, a kamoli dva, šali se Matija Dvorneković nakon što je odigrao čudesnih 45 minuta protiv Krškog. Na novoj poziciji, s brojem u posebnim bojama na leđima…

Objavljeno

prije 5 godina

na

Pamtimo ga kao klinca kojem su predviđali veliku karijeru, sjećamo se i kako je izgledao svaki put kad bi se s neke od inozemnih destinacija (Rusija, Albanija, Island…) vraćao kući, u svoju Goricu. Gledali smo ga kao napadača, kao krilo, bio je i lijevo, i desno… Međutim, nikad nismo vidjeli Matiju Dvornekovića u ovako dobrom izdanju kao u srijedu protiv Krškog! Dva gola, još nekoliko opasnih akcija, sudjelovanje u igri, defenziva… Odradio je sve, igrao kao preporođen, bio čak i vrlo blizu hat-tricka, a sve to za samo 45 minuta na terenu.

– Kako sam zabijao? Kod prvoga gola mali Šroler je probio s desne strane, ubacio u sredinu i ja sam lijevom nogom samo loptu pospremio u mrežu. Drugi gol je bio centaršut s lijeve strane, opet Šroki, negdje oko penala sam je iz voleja ‘poklopio’. Onako, kao Zizou u finalu Lige prvaka, ha, ha, ha… – govorio je zadovoljni Matija nakon 5-1 protiv slovenskog prvoligaša.

Kao da se baš odlučio izdvojiti u ovoj utakmici, čovjek zvan Nindža istrčao je na teren i s jednom modnom inovacijom. Gorica je bila u crnim dresovima, s bijelim slovima prezimena i bijelim brojevima na leđima. Svi osim Matije Dvornekovića. On je bio u crnom dresu s crvenim brojem 10! I zato ga je logično bilo pitati što on sad tu glumi, zašto ne može biti kao svi drugi…

– Ha, ha, ha, evo ispričat ću vam sve… Bio je i moj broj bijele boje, ali čim sam uzeo dres u svlačionici, vidio sam da se taj bijeli broj može otrgnuti, da se odlijepio, a ispod je bio crveni broj. Kako mi je ‘lamatao’ komad tog bijelog broja, skinuo sam ga skroz, a onda mi je bilo glupo da je jedan broj bijeli, a drugi crveni. Pa sam skinuo i drugi. I na kraju je prezime ostalo bijelo, a broj crveni. Eto, to je priča, a za sve ostale detalje morate se obratiti gospodinu iz Alpasa – sa smiješkom je govorio Nindža.

Kontaktirali smo i “gospodina iz Alpasa”, ime mu je Kristijan Japec, a on nam je objasnio o čemu je riječ.

– Na početku sezone stavili smo crvene brojeve na crne dresove, no brzo smo shvatili da se u televizijskom prijenosu u toj boji ne vidi najbolje. Preko njih smo prelijepili bijele, koji su se na ovoj garnituri s vremenom počeli odljepljivati. Ali dobro, ovo su dresovi za prijateljske utakmice, nema šanse da se takvo nešto dogodi kad krene prvenstvo – objasnio je Japec.

I tako je ostala priča o “crvenoj desetki”. I o igraču koji je na pragu 30. rođendana postao – desetka! Ona prava, kakvu znamo iz prošlosti, kad su se brojevi na dresu dijelili po pozicijama u momčadi. Desetka je uvijek bila polušpica, ofenzivni vezni, plemeniti igrač koji dolazi pred gol iz drugoga plana… Baš onako kako je to Dvorneković radio ovog poslijepodneva. Cijelu jesen proveo je na desnom krilu, a sad je u sredini, puno s loptom, puno više u igri…

– Da, već drugu utakmicu zaredom igram na poziciji polušpice i mogu reći da sam dosta zadovoljan učinkom. Izboren penal na Kajzerici, pa dva gola protiv Krškog, uz još nekoliko šansi i polušansi. Stalno sam u završnici i čak mi je lakše igrati ovu poziciju nego krilo. Puno manje se trošim u fazi obrane, zato me i više ima u šesnaestercu, blizu golu – kazao je Nindža i dodao:

– Nikad nisam to igrao, uglavnom sam bio špica, u ovoj ulozi vrlo rijetko. Trener Jakir me sad prvi put vidi tu negdje. Nadam se da je i on zadovoljan, ja osobno jesam i nadam se da ću nastaviti s dobrim igrama na toj poziciji.

Zadovoljan je i trener, kako ne bi bio…

– Pokušavamo unijeti neke promjene, isprobati neke stvari, zato i služe prijateljske utakmice. Mislim da on može to igrati, ima dobru odgovornu igru, a iz drugog plana može napraviti puno štete protivniku. Bitno je da je pokazao da je efikasan, jer ipak se igra za golove, oni su najvažniji – rekao je trener Sergej Jakirović.

Točnije, bio je efikasan kao što već dugo nije bilo. Još točnije…

– Kad sam zadnji put zabio dva gola? Uh, ne znam ni kad sam zabio jedan, ha, ha, ha – nasmijao se skromno Nindža pa se ipak sjetio:

– Kad malo razmislim, mislim da je to isto bilo za Goricu, i to u Dugopolju, u drugoj ligi, 2015. Zabio sam i iz igre i iz penala. Eto, i dalje to pamtim.

 

Zapamtit će i ove pripreme, prve zimske prvoligaške s klubom u kojem je odrastao. Ambicije su velike, atmosfera odlična, radi se kvalitetno…

– Već polako prolazi drugi tjedan priprema, hvala Bogu što neće trajati dugo, jer sad već ulazimo u završnu fazu. U subotu imamo tu utakmicu s Aluminijem, nakon koje ćemo lagano smanjivati intenzitet i kreću pripreme za Rijeku. Marin (kondicijski trener Ivančić, op. a.) malo nas je izmrcvario, ali dobro, tako i mora biti u ovoj fazi. No nismo ni imali puno odmora, tako da smo praktički spremni došli na pripreme – analizira Dvorneković, koji se polako navikava i na donedavno nezamislive situacije.

Igrači Gorice su, naime, sve više prepoznati po gradu, pogotovo oni domaći, među koje spada i Matija. Pa se tako sve češće događa da mu se javljaju navijači, ljudi koje ne poznaje. Ukratko, velika promjena.

– Je, je, promijenilo se dosta toga… Dosta rano sam otišao iz Gorice, bio sam u inozemstvu šest, sedam godina i ljudi su znali za mene u nogometnim krugovima, znali su tko je Dvorneković. Međutim, uz ovo što se događalo nakon ulaska u prvu ligu sve je otišlo na neku drugu razinu. Valjda to tako ide, tek kad si u svom klubu i svom gradu ljudi te malo bolje upoznaju. Ili možda prije nije bilo takve euforije oko nogometa… – kazao je Nindža pa podijelio s nama nekoliko situacija koje svjedoče o tome:

– Šećem Konzumom i odjednom čujem čovjeka koji tamo pere pod, sjedi na onom vozilu i viče: ‘Ajmo Nindža, držim fige za subotu!’ Ja se okrećem, gledam s kime priča, je li možda na mobitelu… Kad ono govori meni. Pa dođem na tehnički, stariji gospodin drži moje papire i kaže: ‘Dvorneković, a? Gorica, jel? Ajde, samo naprijed, uz vas smo’. Ima još primjera, to su samo neki…

Kažu priče da čak i tete u vrtiću, u koji idu njegova dva sina, potpuno drukčije gledaju na dečka kojeg su znale i ranije, da se zbog njega posebno prati Gorica.

– Ma da, tete u vrtiću su me znale i prije, budući da moja mama radi u vrtiću, ali mislim daod ove sezone doslovno cijeli vrtić u Kurilovečkoj, u koji idu moji klinci, prati Goricu. Nema tete koja ne spomene da će ili muž ili ona doći na utakmicu, a to mi jako lijepo, drago mi je to čuti – ističe Nindža.

I na kraju je ostalo samo predvidjeti kakvu će Goricu tete, njihovi muževi, ali i svi ostali navijači gledati na proljeće.

– Mislim da ćemo sigurno biti bolji. I dalje smo na okupu, nadam se da će tako i ostati. Skupa smo već šest mjeseci, što nije mala stvar, puno bolje se poznajemo, znamo i što šef traži od nas… Kažem, siguran sam da će biti puno lakše i bolje, da će Gorica biti bolja nego jesenas! – završio je Nindža.

Neka tako i bude. Puno bolja Gorica s nikad boljim Dvornekovićem u ulozi “cenera”. Treba samo provjeriti je li moguće da i dalje igra s brojem u drukčijim bojama, očito je to dobitna kombinacija…

 

Povezane teme:

Sport

Lukavečki festival promašaja u porazu u Strmcu, izbori odgodili Kurilovčane

Nogometaši Lukavca poraženi su rezultatom 2-0 u gostima kod Save iz Strmca Samoborskog, u utakmici u kojoj su gosti stvarali šanse i promašivali, a domaćin jurio u kontre i zabijao. Kurilovec je utakmicu ovoga kola morao odgoditi

Objavljeno

prije 4 sata

na

18. travnja 2024.

Objavio/la

Neradan dan usred tjedna, poklopilo se tako, društvo iz 3. NL Centar, četvrtog ranga hrvatskog nogometa, iskoristilo je za odrađivanje 25. kola svoga prvenstva. Odnosno, učinili su to oni koji su mogli osigurati uvjete za odigravanje nogometne utakmice, što se ne odnosi na nogometaše Kurilovca. Budući da je na Udarniku bilo biračko mjesto, Kurilovec je morao odgoditi ogled s Gajem iz Mača, pa će se taj ogled odigrati naknadno.

Lukavec, naš drugi predstavnik u ovom rangu, nije imao takvih poteškoća, no to ne znači da poteškoća uopće nije bilo. Bilo ih je itekako, u prvom redu s realizacijom, pa su Lukavčani na gostovanju u Strmcu Samoborskom doživjeli svoj šesti poraz ove sezone. Neočekivano, jer s druge strane bila je pretposljednja Sava, koja je praktički otpisana iz ozbiljne borbe za ostanak u rangu koji se smanjuje s 18 na 16 klubova, pa će i ispasti tri ili četiri momčadi.

Unatoč tome, Lukavec je na ovo gostovanje stigao s velikom dozom opreza, što se pokazalo i više nego opravdanim. Teren mjestimično grbav, vrijeme mjestimično oblačno, s kišom koja je rominjala, ali i uz neugodno niske temperature, koje su cijelu priču učinile još za nijansu zahtjevnijom.

Iako, moglo se sve rasplesti i bitno drukčije nego što se na kraju rasplelo. Da je, primjerice, Adrian Zenko već u prvoj minuti zabio umjesto da je loptu poslao centimetar ili dva pokraj stative. Da je isti taj Zenko u petoj minuti uspio zabiti iz nove velike šanse, da je Antun Grozdek realizirao prvu sljedeću ozbiljnu priliku, da je jedan jako dobar slobodnjak odsjeo u mreži umjesto da ga je domaći golman čudesno iščupao…

Budući da se ništa od toga nije dogodilo, u 36. minuti stigla je kazna. Čvrsti i motivirani domaćin izašao je u tom trenutku iz svoje obrambene formacije, krenuli su igrači Save u brzu kontru, a Lukavčane je šokirao Petar Brkić. S tih se 1-0 za Savu otišlo i na predah, nakon kojeg je utakmica nastavljena u vrlo sličnom obliku.

Ključna razlika je bila u tome što su se domaćini još malo povukli, stali još čvršće i defenzivnije, a igrači Lukavca muku su mučili u pokušajima da preskoče taj defenzivni zid. Redale su se i dalje šanse, pokušaji, udarci, na kraju je sve skupa završilo na nekih šest-sedam jako dobrih situacija za Lukavec, ali lopta ove srijede poslijepodne na Lazini nije htjela u domaći gol.

Konačna odluka pala je u 59. minuti, nakon još jedne brze kontre domaćina, koju je ovoga puta realizirao Denis Plojović-Beriša. Energije je nakon toga u velikoj mjeri nestalo, iako su Lukavčani i dalje pokušavali, ali ovo jednostavno nije bio njihov dan. Domaćin je pragmatičnom i vrlo konkretnom prezentacijom došao do tri boda koja ostavljaju nadu u ostanak, a Lukavec je ostao bez bodova na koje su u klubu računali. Uz suđenje koje će iz lukavečkog tabora označiti jako dobrim, u sudaru s protivnikom smještenom na dnu tablice, ali i na terenu na kojem nikad nije lako igrati.

– Tako to ponekad bude u nogometu… Rekao bih da smo odigrali dobru utakmicu, čak i puno bolju nego protiv Bistre, koju smo pobijedili, ali kao da smo odlučili da nećemo zabiti gol. Želja, volja i htjenje nisu bili upitni niti u jednom trenutku, ali doslovno je nevjerojatno što smo sve propustili realizirati – kaže sportski direktor Tomislav Gligora, dodajući kako nema nikakvog razloga za paniku, bez obzira na samo jedan bod u dvije uzastopne utakmice protiv klubova s dna tablice, prvo Samobora, pa sad i Save.

Lukavec ide dalje svojim ritmom, kao šesta momčad prvenstva, a sljedeće kolo već za tri dana, odnosno u subotu, donosi i novi izazov. Na Lukavello će doći zagrebački HAŠK, još jedan protivnik iz donje polovice tablice, a u Lukavcu se mogu samo nadati da će nišanske sprave njihovim ofenzivaca biti nešto bolje podešene.

Nastavite čitati

Sport

Mi smo izlazili na izbore, a Ante Budimir izašao – iz bolnice! I bit će spreman za Euro…

Nakon što je promašio penal na bizaran način, a onda i zaradio ozljedu prsnoga koša, Ante Budimir je s tri slomljena rebra završio u bolnici u Pamploni. U srijedu je pušten kući, a prognoze kažu da ga čeka mjesec dana pauze

Objavljeno

prije 5 sati

na

18. travnja 2024.

Objavio/la

Koliko nogomet može biti prevrtljiv, ponekad i okrutan, uvjerili smo se već otprilike milijardu puta. Koliko se stvari brzo mijenjaju, koliko snažno može vrijediti ona o vrtlogu života i iz nogometne perspektive… U sve to, u jednom sasvim posebnom obliku, uvjerio se ovih dana i naš Ante Budimir.

Sjajni Velikogoričanin, reprezentativac Hrvatske i napadač španjolske Osasune, sve do subote je igrao najbolju i najuspješniju sezonu u svojoj karijeri, borio se za titulu prvog strijelca Primere, zajedno s jednim mladićem koji se zove Jude Bellingham, razmišljao o Europskom prvenstvu koje dolazi o svojoj velikoj šansi… Sve je, ukratko, izgledalo praktički idilično, uključujući i prvih 96 minuta ogleda s Valencijom u posljednjem kolu španjolskog prvenstva.

A onda je došla 97. minuta utakmice. Osasuna je dobila penal za izjednačenje, loptu je uzeo naš Ante, koji je odmah potom uzeo i zalet, a onda – kiksao. Dogodilo se nešto potpuno neobjašnjivo, nešto što se događa valjda jedanput u životu, a sve skupa ispalo je jako nespretno, čak i komično. Pa je ta snimka obišla svijet, kao stvorena za naslove tipa “Nećete vjerovati što se dogodilo nakon što je napadač Osasune krenuo izvoditi penal…”

Ispričavao se Budimir nakon utakmice i treneru i suigračima, čak je trener otkrio da je to učinio tri puta, što će biti dodatni komadić mozaika koji čini lik i djelo Ante Budimira, ali nitko mu nije zamjerio. Zabio je ove sezone 16 golova u prvenstvu, svojim igrama nosi Osasunu i nikome nije palo napamet označavati ga krivcem za bilo što, koliko god je samom Anti bilo teško.

Međutim, sve to ispalo je kao puno manji problem od onoga što je slijedilo. Malo nakon tog penala, naime, na isteku maratonske sudačke nadoknade, došlo je do situacije u kojoj je golman Valencije Giorgi Mamardašvili skočio za loptom i u tom duelu koljenom pogodio Budimira u prsa. Trenutačnu bol uspio je podnijeti dečko s Cibljanice, ali pregledi nakon utakmice pokazali su da se radi o ozbiljnoj ozljedi.

Konkretno, Budimir je slomio tri rebra, što je liječnike iz Sveučilišne klinike Navarra u Pamploni natjeralo da ga ostave dva dana na bolničkom liječenju. Ozljede prsnoga koša u pravilu su neugodne i zahtjevaju dodatan oprez, pa je tako bilo i u slučaju miljenika navijača Osasune, koji je dva dana morao provesti u mirovanju.

A onda je, tijekom srijede, stigla odluka da može kući. U trenucima kad je cijela Hrvatska izlazila na birališta i brinula neke druge brige, Ante Budimir veselio se što konačno može opet biti doma, sa svojom obitelji, u okruženju koje najviše voli. Uz uputu da se treba maksimalno odmarati, čuvati, izbjegavati bilo kakve napore.

Za tjedan dana će opet ići na pregled, a ne bude li daljnjih komplikacija, nakon toga će moći početi i s laganim treninzima. Na terenu ga se, kažu liječnici, može očekivati najranije za mjesec dana, ali čak i u najgore scenariju pauza ne bi trebala biti bitno duža od toga. U prijevodu, u cijeloj ovoj priči može ga tješiti to što će sasvim sigurno biti spreman za Europsko prvenstvo, odnosno da će biti na raspolaganju izborniku Daliću već od prvog dana priprema.

Ovosezonska klupska bajka tako je naprasno prekinuta, stigla je ova dvostruka nevolja u trenutku kad je utrka za najboljeg strijelca lige trebala ući u samu završnicu, ali nema dvojbe da će tip poput Ante Budimira znati to prihvatiti. I iskoristiti na najbolji mogući način. Da se odmori, osvježi, zaželi nogometa, pa na Euru bude najbolji dosad!

Bude li sve po predviđanjima, imat će Budimir i nešto vremena da opet uđe u odgovarajući ritam, u formu potrebnu za sve ono što slijedi na Euru, a to je u ovom trenutku zapravo i najvažnije. Kad se već dogodilo ono što se dogodilo, kad je već tih nekoliko kaotičnih minuta dovelo do kratkotrajno “prekida programa” po pitanju njegove nogometne priče…

Poznavajući njega, nekako je lako povjerovati da će se Ante Budimir vratiti još bolji, još jači.

Nastavite čitati

Sport

Pioniri male… Ma veliki! Petorica iz “The generacije” u kockastom dresu

Izbornik U-15 reprezentacije Hrvatske Sreten Ćuk za ovu je akciju pozvao čak petoricu igrača pionirske momčadi HNK Gorice, koja i dalje drži prvo mjesto na tablici HNL-a u svom uzrastu. I koja bi u godinama koje slijede mogla promijeniti puno toga…

Objavljeno

prije 1 dan

na

17. travnja 2024.

Objavio/la

Otkad je HNK Gorica u eliti hrvatskog nogometa, a uskoro će završiti i šesta sezona u okruženju najboljih klubova u najpopularnijem sportu u državi, a nekoliko pitanja ciklički se ponavlja među zainteresiranim pukom. Jedno od njih je “kako je moguće da gorička nogometna priča ne privlači više pažnje””, a drugo bi moglo biti nešto u stilu “zašto u Gorici stalno dovode igrače sa strane, umjesto da priliku daju svojoj djeci?”

Ima u toj konkurenciji još ponekih pitanja, više ili manje logičnih, ali ova dva nekako su usko povezana. Da ima više domaćih igrača, klinaca koji su odrasli i stasali u ovom gradu, moguće je da bi bilo i više publike, više zainteresiranih, više “zakačenih” za Goricu… A opet, s druge strane, riječ je o procesu koji traje, koji se ne može realizirati preko noći. Naravno da u svakom klubu na svijetu imaju cilj iz omladinske škole izbacivati igrače za prvu momčad, naravno da to žele i u Gorici, ali proces je u tijeku…

Kažu da su potrebna dva olimpijska ciklusa ozbiljnog rada s djecom, dakle osam godina, da bi se stvorio ozbiljan seniorski nogometaš. Ako uzmemo u obzir da su se stvari u cijeloj ovog priči oko podizanja velikogoričkog nogometa na najvišu razinu događale u etapama, odnosno da je prvo bilo važno seniore uvesti u najviši rang, nakon čega je mogao slijediti pravi, potpuni zaokret prema omladinskoj školi, iz današnje perspektive sve izgleda kao da ide – po planu.

Nakon što su se seniori stabilizirali u okvirima HNL-a, slijedili su ih i juniori, koji su prvi uspjeli doći do prvoligaškog društva. Nakon toga, u sljedećem koraku, do 1. HNL došli su i kadeti, a zajedno s njima i pioniri, koji nas vraćaju korak ili dva unazad u ovoj priči. Na ona dva olimpijska ciklusa, na vrijeme potrebno da dječaci, kroz ozbiljan sustav, postanu ozbiljni nogometaši.

U trenucima kad su seniori dograbili najviši rang, naime, ti dječaci imali su devet godina. I krenuli raditi u okvirima jednog prvoligaškoga kluba, u uvjetima koji su se podignuli za razinu ili dvije. U posljednjih šest godina ti su klinci žestoko radili, preskakali gomile prepreka koje su putem nailazile, a u sklopu svega toga događala se i selekcija, kao normalan proces u svakom sportskom kolektivu. Oni koji nisu mogli pratiti zahtjeve su otpadali, a na njihova mjesta dolazili su neki drugi – bolji, talentiraniji, gladniji…

Pioniri Gorice doživjeli su samo jedan poraz ove sezone, imaju i 14 pobjeda te sedam remija… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lako se u tom cijelom kolopletu detalja moglo i pogriješiti, promašiti s procjenama, ali čini se da u školi nogometa HNK Gorice, pod vodstvom voditelja Marka Radanića, a posljednjih godina i uz značajan doprinos Slavka Perkovića, vrlo malo promašivali i griješili. Jer, šest godina poslije ti devetogodišnji klinci s početka seniorske prvoligaške avanture imaju 15 godina, igraju HNL za pionire i, znate to već vjerojatno, drže prvo mjesto! Ispred Hajduka, Dinama i Lokomotive, klubova s najboljim omladinskim školama u državi.

Trener Boris Trivunov i njegovi klinci isprva su smatrani senzacijom, zatim i hitom prvenstva, a četiri kola prije kraja sezone promovirali su sami sebe u najozbiljnije kandidate za naslov prvaka. Put je još dug, drugi Hajduk ima tri boda i jednu utakmicu manje, a Gorica mora u Lučko i Solin, dok doma dočekuje Varaždin i Rijeku, ali sezona je već sad, bez obzira na konačni ishod, fenomenalna!

A kad je već tako, nije posebno neobično što je Sreten Ćuk, izbornik hrvatske U-15 reprezentacije, odlučno zagrabio u goričko dvorište. I poslao pozivnice čak petorici igrača iz ove generacije.

Francis Echue, Luka Čolić, Juraj Frigan, Mihael Kelava i Elisandro Kožina našli su se tako u društvu najboljih nogometaša svoje generacije u državi, što je novi rekord, jer Gorica nikad nije imala petoricu reprezentativaca u jednoj selekciji. Njih četvorica, svi osim lakše ozlijeđenoga Kelave, nastupili su u pobjedi 2-1 protiv BiH u utorak, Echue je bio i strijelac, a drugu utakmicu s istim protivnikom igrat će u četvrtak.

Francis Chinedu Echue sin je Nigerijca iz Hrvatice, koji na treninge u Goricu svakodnevno stiže iz Prečkog, Luka Čolić je domaći dečko, Goričanin, kapetan pionira Gorice, Elisandro Kožina Aranha Pinheiro sin je Brazilca i Hrvatice, koji na treninge svakodnevno putuje iz svoje Pušće, dok je Mihael Kelava iz Donje Stubice ujedno i kapetan nacionalne momčadi. Ovu petorku reprezentativaca zatvara Juraj Frigan, Zelinjanin koji je u Turopolje stigao iz Dubrave.

I svi su oni ponos kluba, ali i ključna lica u goričkoj “The generaciji”. Odnosno, prvoj generacija koja bi trebala biti – ta! Kad prođe taj olimpijski ciklus, za dvije do tri godine, ovi će dečki biti juniori, vjerujemo u velikoj mjeri spremni zakucati na vrata seniorske momčadi, koju bi u godinama koje slijede mogli i nositi. Zajedno s talentiranim klincima koji su danas u juniorima, ali i kadetima, iz kojih je već i došao jedan igrač koji dolazi, debitant protiv Dinama Luka Vrzić.

Sve u svemu, u godinama koje slijede pitanja iz uvoda mogla bi se sve rjeđe ponavljati. Pogotovo ako se u Gorici uspiju oduprijeti ponudama većih klubova, koji već neko vrijeme traže način kako “oteti” ove talentirane klince. I zato je prvi zadatak vodstva kluba sačuvati ovu djecu u našem klubu. Ili, ako to već i ne bude moguće, barem dobro naplatiti rad i ulaganja.

Kotač se zavrtio, samo neka se okreće…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Nova pobjeda OK Velika Gorica II u 2. ligi

Objavljeno

prije 1 dan

na

17. travnja 2024.

Objavio/la

Velika Gorica, 14.04.2024. 2.liga Regija Sjever. OK Velika Gorica II-OK Ogulin 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.04.2024. 2.liga Regija Sjever. OK Velika Gorica II-OK Ogulin 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Igračice OK Velika Gorica II pobijedile su ekipu OK Ogulin rezultatom 3:0 u 2. ligi Regija Sjever u 12. kolu doigravanja za poredak od 13. do 18. mjesta. Ishod utakmice je prema očekivanju, jer je i prvi susret ove dvije ekipe odigran u Ogulinu jednako tako okončan maksimalnom pobjedom goričke ekipe.

Velika Gorica, 14.04.2024. 2.liga Regija Sjever. OK Velika Gorica II-OK Ogulin 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.04.2024. 2.liga Regija Sjever. OK Velika Gorica II-OK Ogulin 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Put prema pobjedi domaćoj ekipi bio je olakšan i činjenicom da su gošće došle sa samo 6 igračica i bez trenera. Trener Dražen Uzelac iskoristio je ovaj susret i dao prigodu svim igračicama da sudjeluju u pobjedi.

Velika Gorica, 14.04.2024. 2.liga Regija Sjever. OK Velika Gorica II-OK Ogulin 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.04.2024. 2.liga Regija Sjever. OK Velika Gorica II-OK Ogulin 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ukupno trajanje utakmice 64 minute, omjer poena 75:46.

Galerija fotografija

2.liga Regija Sjever – seniorke 2023./2024., 12. kolo

OK Velika Gorica II – OK Ogulin 3:0 (25:18, 25:15, 25:13)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja 40. Nedjelja, 14.04.2024., 13:30 sati. Suci: Mihael Bišćan i Josipa Jugo (oboje iz Zagreba). Zapisničarka: Mirna Molnar (Velika Gorica).

VELIKA GORICA II: Jurja Markulin (L), Gabriela Tomić (L), Ivana Grahovac, Eni Zvonar, Paulina Mašek (cap.), Nina Butina, Antonija Jozepović, Mia Rebić, Petra Šoštarec, Sara Brcković, Nika Krišto, Viktorija Levak, Melani Gršetić, Lea Milišić. Trener: Dražen Uzelac.

OGULIN: Petra Turkalj, Verona Bosnić, Nika Stipetić, Ana Šumonja, Izabela Vučić (cap.), Katarina Ivanković Stošić. Trener: -.

Nastavite čitati

Sport

FOTO VG Boys i Mlaka nastavljaju dominaciju u Ligi veterana

Objavljeno

prije 1 dan

na

17. travnja 2024.

Objavio/la

Velika Gorica, 17.04.2024. Liga veterana NSVG-a, 16.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Utakmicama 16. kola nastavljeno je natjecanje veteranskih momčadi Lige veterana Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) 2023./2024. Jesenski prvak VG Boys je, nakon neočekivanog poraza u prošlom kolu, ponovo demonstrirao svoju dominaciju visokom pobjedom (8:0) protiv Hruševca. Strijelci su bili: Tomislav Škrinjarić (2), Danijel Milunić (2), Siniša Vuković, Nenad Šunić, Danijel Devčić i Marijan Hazler.

Velika Gorica, 17.04.2024. Liga veterana NSVG-a, 16.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Za uvjerljivu 6:1 pobjedu Mlake u Gradićima mrežu domaće momčadi pogađali su: Josip Piličić (2), Hrvoje Cajner (2), Marko Smolec i Zvonimir Ačkar. Pogodak za Gradiće postigao je Mario Bolfek.

Velika Gorica, 17.04.2024. Liga veterana NSVG-a, 16.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Derbi 17. kola: Gorica – VG Boys (ponedjeljak, 22.04.2024.).

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2023./2024., 16. kolo

Rezultati 15. kola (12/.15.04.2024.): Lekenik – Lukavec 0:1, VG Boys – Hruševec (Donji Hruševec) 8:0, Mladost (Obrezina) – Gorica 2:0, Polet (Buševec) – Vatrogasac (Kobilić) 1:3, Buna (Mala Buna) – Dinamo (Novo Čiče) 5:2, Gradići – Mlaka (Velika Mlaka) 1:6, Klas (Mičevec) slobodni.

Redoslijed: 1. VG Boys 40 (15 13 1 1 52:14), 2. Mlaka 36 (14 12 0 2 40:16), 3. Gorica 30 (15 9 3 3 30:16), 4. Vatrogasac 26 (15 7 5 3 40:25), 5. Mladost 21 (14 5 6 3 26:18), 6. Klas 18 (13 5 3 5 39:26), 7. Polet 18 (15 4 6 5 28:29), 8. Buna 18 (15 5 3 7 27:38), 9. Gradići 16 (15 5 1 9 22:44), 10. Dinamo 14 (15 3 5 7 25:37), 11. Lukavec 11 (15 2 5 8 16:42), 12. Lekenik 8 (14 1 5 8 19:31), 13. Hruševec 6 (15 1 3 11 21:50).

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno