Sport

Sasvim posebna desetka: Broj druge boje, pozicija druga, a on – nikad bolji!

Ne sjećam se kad sam zadnji put zabio gol, a kamoli dva, šali se Matija Dvorneković nakon što je odigrao čudesnih 45 minuta protiv Krškog. Na novoj poziciji, s brojem u posebnim bojama na leđima…

Objavljeno

prije 7 godina

17. siječnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pamtimo ga kao klinca kojem su predviđali veliku karijeru, sjećamo se i kako je izgledao svaki put kad bi se s neke od inozemnih destinacija (Rusija, Albanija, Island…) vraćao kući, u svoju Goricu. Gledali smo ga kao napadača, kao krilo, bio je i lijevo, i desno… Međutim, nikad nismo vidjeli Matiju Dvornekovića u ovako dobrom izdanju kao u srijedu protiv Krškog! Dva gola, još nekoliko opasnih akcija, sudjelovanje u igri, defenziva… Odradio je sve, igrao kao preporođen, bio čak i vrlo blizu hat-tricka, a sve to za samo 45 minuta na terenu.

– Kako sam zabijao? Kod prvoga gola mali Šroler je probio s desne strane, ubacio u sredinu i ja sam lijevom nogom samo loptu pospremio u mrežu. Drugi gol je bio centaršut s lijeve strane, opet Šroki, negdje oko penala sam je iz voleja ‘poklopio’. Onako, kao Zizou u finalu Lige prvaka, ha, ha, ha… – govorio je zadovoljni Matija nakon 5-1 protiv slovenskog prvoligaša.

Kao da se baš odlučio izdvojiti u ovoj utakmici, čovjek zvan Nindža istrčao je na teren i s jednom modnom inovacijom. Gorica je bila u crnim dresovima, s bijelim slovima prezimena i bijelim brojevima na leđima. Svi osim Matije Dvornekovića. On je bio u crnom dresu s crvenim brojem 10! I zato ga je logično bilo pitati što on sad tu glumi, zašto ne može biti kao svi drugi…

– Ha, ha, ha, evo ispričat ću vam sve… Bio je i moj broj bijele boje, ali čim sam uzeo dres u svlačionici, vidio sam da se taj bijeli broj može otrgnuti, da se odlijepio, a ispod je bio crveni broj. Kako mi je ‘lamatao’ komad tog bijelog broja, skinuo sam ga skroz, a onda mi je bilo glupo da je jedan broj bijeli, a drugi crveni. Pa sam skinuo i drugi. I na kraju je prezime ostalo bijelo, a broj crveni. Eto, to je priča, a za sve ostale detalje morate se obratiti gospodinu iz Alpasa – sa smiješkom je govorio Nindža.

Kontaktirali smo i “gospodina iz Alpasa”, ime mu je Kristijan Japec, a on nam je objasnio o čemu je riječ.

– Na početku sezone stavili smo crvene brojeve na crne dresove, no brzo smo shvatili da se u televizijskom prijenosu u toj boji ne vidi najbolje. Preko njih smo prelijepili bijele, koji su se na ovoj garnituri s vremenom počeli odljepljivati. Ali dobro, ovo su dresovi za prijateljske utakmice, nema šanse da se takvo nešto dogodi kad krene prvenstvo – objasnio je Japec.

I tako je ostala priča o “crvenoj desetki”. I o igraču koji je na pragu 30. rođendana postao – desetka! Ona prava, kakvu znamo iz prošlosti, kad su se brojevi na dresu dijelili po pozicijama u momčadi. Desetka je uvijek bila polušpica, ofenzivni vezni, plemeniti igrač koji dolazi pred gol iz drugoga plana… Baš onako kako je to Dvorneković radio ovog poslijepodneva. Cijelu jesen proveo je na desnom krilu, a sad je u sredini, puno s loptom, puno više u igri…

– Da, već drugu utakmicu zaredom igram na poziciji polušpice i mogu reći da sam dosta zadovoljan učinkom. Izboren penal na Kajzerici, pa dva gola protiv Krškog, uz još nekoliko šansi i polušansi. Stalno sam u završnici i čak mi je lakše igrati ovu poziciju nego krilo. Puno manje se trošim u fazi obrane, zato me i više ima u šesnaestercu, blizu golu – kazao je Nindža i dodao:

– Nikad nisam to igrao, uglavnom sam bio špica, u ovoj ulozi vrlo rijetko. Trener Jakir me sad prvi put vidi tu negdje. Nadam se da je i on zadovoljan, ja osobno jesam i nadam se da ću nastaviti s dobrim igrama na toj poziciji.

Zadovoljan je i trener, kako ne bi bio…

– Pokušavamo unijeti neke promjene, isprobati neke stvari, zato i služe prijateljske utakmice. Mislim da on može to igrati, ima dobru odgovornu igru, a iz drugog plana može napraviti puno štete protivniku. Bitno je da je pokazao da je efikasan, jer ipak se igra za golove, oni su najvažniji – rekao je trener Sergej Jakirović.

Točnije, bio je efikasan kao što već dugo nije bilo. Još točnije…

– Kad sam zadnji put zabio dva gola? Uh, ne znam ni kad sam zabio jedan, ha, ha, ha – nasmijao se skromno Nindža pa se ipak sjetio:

– Kad malo razmislim, mislim da je to isto bilo za Goricu, i to u Dugopolju, u drugoj ligi, 2015. Zabio sam i iz igre i iz penala. Eto, i dalje to pamtim.

Zapamtit će i ove pripreme, prve zimske prvoligaške s klubom u kojem je odrastao. Ambicije su velike, atmosfera odlična, radi se kvalitetno…

– Već polako prolazi drugi tjedan priprema, hvala Bogu što neće trajati dugo, jer sad već ulazimo u završnu fazu. U subotu imamo tu utakmicu s Aluminijem, nakon koje ćemo lagano smanjivati intenzitet i kreću pripreme za Rijeku. Marin (kondicijski trener Ivančić, op. a.) malo nas je izmrcvario, ali dobro, tako i mora biti u ovoj fazi. No nismo ni imali puno odmora, tako da smo praktički spremni došli na pripreme – analizira Dvorneković, koji se polako navikava i na donedavno nezamislive situacije.

Igrači Gorice su, naime, sve više prepoznati po gradu, pogotovo oni domaći, među koje spada i Matija. Pa se tako sve češće događa da mu se javljaju navijači, ljudi koje ne poznaje. Ukratko, velika promjena.

– Je, je, promijenilo se dosta toga… Dosta rano sam otišao iz Gorice, bio sam u inozemstvu šest, sedam godina i ljudi su znali za mene u nogometnim krugovima, znali su tko je Dvorneković. Međutim, uz ovo što se događalo nakon ulaska u prvu ligu sve je otišlo na neku drugu razinu. Valjda to tako ide, tek kad si u svom klubu i svom gradu ljudi te malo bolje upoznaju. Ili možda prije nije bilo takve euforije oko nogometa… – kazao je Nindža pa podijelio s nama nekoliko situacija koje svjedoče o tome:

– Šećem Konzumom i odjednom čujem čovjeka koji tamo pere pod, sjedi na onom vozilu i viče: ‘Ajmo Nindža, držim fige za subotu!’ Ja se okrećem, gledam s kime priča, je li možda na mobitelu… Kad ono govori meni. Pa dođem na tehnički, stariji gospodin drži moje papire i kaže: ‘Dvorneković, a? Gorica, jel? Ajde, samo naprijed, uz vas smo’. Ima još primjera, to su samo neki…

Kažu priče da čak i tete u vrtiću, u koji idu njegova dva sina, potpuno drukčije gledaju na dečka kojeg su znale i ranije, da se zbog njega posebno prati Gorica.

– Ma da, tete u vrtiću su me znale i prije, budući da moja mama radi u vrtiću, ali mislim daod ove sezone doslovno cijeli vrtić u Kurilovečkoj, u koji idu moji klinci, prati Goricu. Nema tete koja ne spomene da će ili muž ili ona doći na utakmicu, a to mi jako lijepo, drago mi je to čuti – ističe Nindža.

I na kraju je ostalo samo predvidjeti kakvu će Goricu tete, njihovi muževi, ali i svi ostali navijači gledati na proljeće.

– Mislim da ćemo sigurno biti bolji. I dalje smo na okupu, nadam se da će tako i ostati. Skupa smo već šest mjeseci, što nije mala stvar, puno bolje se poznajemo, znamo i što šef traži od nas… Kažem, siguran sam da će biti puno lakše i bolje, da će Gorica biti bolja nego jesenas! – završio je Nindža.

Neka tako i bude. Puno bolja Gorica s nikad boljim Dvornekovićem u ulozi “cenera”. Treba samo provjeriti je li moguće da i dalje igra s brojem u drukčijim bojama, očito je to dobitna kombinacija…

Sport

Ljilja okuplja “udarnice”: Vratila se Karla, važan dio povijesne generacije!

Rukometašice Udarnika u ponedjeljak poslijepodne kreću s pripremama za novu sezonu u drugom rangu natjecanja, nešto više od mjesec dana prije prve utakmice u prvenstvu. Ima i promjena u svlačionici…

Objavljeno

prije 1 sat

18. kolovoza 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon jednog dugog i kvalitetnog ljetnog odmora, vrijeme je da se rukometašice Udarnika vrate u akciju. Trenerica Ljiljana Ivaci prvo je okupljanje zakazala za ovaj ponedjeljak u 19 sati, kad će zajedno s ljudima iz kluba pozdraviti djevojke, a zatim ih i povesti na prvi trening u pripremama za novu sezonu. Ljilja će i u ove pripreme, kao i svake prethodne, ući sa sebi svojstvenom energijom i sa znanjem nakupljenim u više od 30 godina trenerske karijere, a na curama je da je isprate na najbolji mogući način…

Među tim curama koje će slijediti trenericu Ivaci više nema Lune Gojak, koja je odlučila preseliti svoje talente u Ivanić-Grad i ove će sezone igrati za jednog od Udarnikovih rivala u drugoj ligi Zapad, zamjena za nju i dalje se traži. Jedan kvalitetan pivot gotovo da je prijeka potreba, ali nije takvo rješenje ni jednostavno naći, pogotovo kad živiš u financijskim okvirima u kojima Udarnik živi. Skromnost je u toj priči primarna vrlina, pa će potraga još malo potrajati.

Prva pojačanja ipak su stigla, a tu se posebno izdvaja jedna povratnica u klub. Nova igračice Udarnika, naime, zove se Karla Brakus, koja se kući vraća nakon turneje po županiji.

“Nakon nastupa za Samobor i Ivanić, u naš klub vraća se iskusna i provjerena snaga, Karla Brakus, članica generacije 2002., koja je zajedno sa suigračicama ispisala povijest velikogoričkog ženskog rukometa. Bile su to prve djevojke u povijesti velikogoričkog rukometa koje su izborile nastup na završnici Prvenstva Hrvatske, i to čak tri godine zaredom. Karla je tad bila jedna od ključnih igračica te povijesne generacije, a sad nam se vraća kao pojačanje i veliko osvježenje za seniorsku ekipu”, objavili su iz Udarnika.

Uz Karlu, Udarnik su ranije pojačali i Ema Bičanić, koja je stigla iz Dugog Sela, dok će konkurenciju među vratnicama pojačati golmanica Anica Jaki, djevojka koja je stigla iz Križevaca. Uz Lunu Gojak, kadru više nema Doroteje Kontrec, koja je prošlu sezonu propustila zbog ozljede, a nakon ozljede vraća se Magdalena Jurić, koja će nedvojbeno biti veliko pojačanje iz unutarnjih redova.

Sezonu će Udarnik otvoriti 20. ili 21. rujna gostovanjem kod Samobora.

Nastavite čitati

Sport

Treća pripremna pobjeda Mraclina, svladan Kralj Tomislav

Objavljeno

prije 19 sati

17. kolovoza 2025.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Nogometaši Mraclina nastavili su uspješan pripremni niz svladavši na svom terenu momčad Kralja Tomislava rezultatom 3:1. Na stadionu Nova graba pred pedesetak gledatelja domaći su nogometaši u drugom poluvremenu prelomili dvoboj i potvrdili status višerangirane momčadi.
Strijelac za vodstvo bio je Josip Domitrović koji je u 58. minuti prekrasnim udarcem s dvadesetak metara pogodio rašlje za vodstvo Mraclina. U 65. minuti prednost je udvostručio Sudar preciznim udarcem u kut, a gosti su u završnici preko Bakule uspjeli smanjiti na 2:1. No, u posljednjoj minuti utakmice Hajduk je na asistenciju Godinića, uz pomoć vratnice, postavio konačnih 3:1.
Mraclin, koji se priprema za izazove u IV NL Središte Zagreb, tako je nakon pobjeda protiv Zagreba (1:0) i Svetog Ivana Žabnog (6:0) nastavio nizati uspjehe i pokazao dobru formu uoči nastavka sezone. S druge strane, Kralj Tomislav (I. Zagrebačka liga), koji je ranije odigrao 1:1 s buševskim Poletom i svladao zagrebačku Slogu 6:0, ovaj put nije uspio parirati kvalitetnijem domaćinu.
Trener Mraclina Milan Marinić unatoč pobjedi nije bio u potpunosti zadovoljan viđenim:
– Prvo poluvrijeme nismo odigrali onako kako smo zamislili. Nedostajalo je koncentracije i agresivnosti, što protiv jačih protivnika ne smijemo ponavljati. U nastavku smo se podigli, pokazali kvalitetu i došli do zaslužene pobjede, ali prostora za napredak itekako ima – naglasio je Marinić.

MRACLIN – KRALJ TOMISLAV 3:1

Stadion Nova graba. Gledatelja 50. Sudac: Sučić. Pomoćnici: Mrkoci i Matić.

STRIJELCI: 1:0 – J. Domitrović (58), 2:0 – Sudar (65), 2:1 – Bakula (85), 3:1 – Hajduk (90).

MRACLIN: Zagorac, Đurašić, J. Domitrović, Rajić, B. Dandić, Ivanković, Strunje, Tokić, Kaurin, Sudar, I. Paradžik (još su igrali: Matejčić, M. Paradžik, Godinić i Hajduk). Trener: Milan Marinić.

KRALJ TOMISLAV: Vitković, Dobrenić, Korygin, Drempetić, Lulić, Kovačević, Košutić, Bakula, Račić, Ćosić, L. Klafurić (još su igrali I. Klafurić, Solga i Zovko). Trener: Marko Klafurić.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Juniori Gorice i Rijeke na startu nove sezone odigrali neodlučeno

Objavljeno

prije 1 dan

17. kolovoza 2025.

Objavio/la

David Jolić

Nova sezona Prve lige juniora 2025./2026. startala je jučer (subota, 16.08.2025.) utakmicama prvog kola. Derbi susret kola odigran je u Velikoj Gorici u kojem su Gorica i Rijeka odigrali bez pobjednika.