Sport

Sasvim posebna desetka: Broj druge boje, pozicija druga, a on – nikad bolji!

Ne sjećam se kad sam zadnji put zabio gol, a kamoli dva, šali se Matija Dvorneković nakon što je odigrao čudesnih 45 minuta protiv Krškog. Na novoj poziciji, s brojem u posebnim bojama na leđima…

Objavljeno

prije 7 godina

17. siječnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pamtimo ga kao klinca kojem su predviđali veliku karijeru, sjećamo se i kako je izgledao svaki put kad bi se s neke od inozemnih destinacija (Rusija, Albanija, Island…) vraćao kući, u svoju Goricu. Gledali smo ga kao napadača, kao krilo, bio je i lijevo, i desno… Međutim, nikad nismo vidjeli Matiju Dvornekovića u ovako dobrom izdanju kao u srijedu protiv Krškog! Dva gola, još nekoliko opasnih akcija, sudjelovanje u igri, defenziva… Odradio je sve, igrao kao preporođen, bio čak i vrlo blizu hat-tricka, a sve to za samo 45 minuta na terenu.

– Kako sam zabijao? Kod prvoga gola mali Šroler je probio s desne strane, ubacio u sredinu i ja sam lijevom nogom samo loptu pospremio u mrežu. Drugi gol je bio centaršut s lijeve strane, opet Šroki, negdje oko penala sam je iz voleja ‘poklopio’. Onako, kao Zizou u finalu Lige prvaka, ha, ha, ha… – govorio je zadovoljni Matija nakon 5-1 protiv slovenskog prvoligaša.

Kao da se baš odlučio izdvojiti u ovoj utakmici, čovjek zvan Nindža istrčao je na teren i s jednom modnom inovacijom. Gorica je bila u crnim dresovima, s bijelim slovima prezimena i bijelim brojevima na leđima. Svi osim Matije Dvornekovića. On je bio u crnom dresu s crvenim brojem 10! I zato ga je logično bilo pitati što on sad tu glumi, zašto ne može biti kao svi drugi…

– Ha, ha, ha, evo ispričat ću vam sve… Bio je i moj broj bijele boje, ali čim sam uzeo dres u svlačionici, vidio sam da se taj bijeli broj može otrgnuti, da se odlijepio, a ispod je bio crveni broj. Kako mi je ‘lamatao’ komad tog bijelog broja, skinuo sam ga skroz, a onda mi je bilo glupo da je jedan broj bijeli, a drugi crveni. Pa sam skinuo i drugi. I na kraju je prezime ostalo bijelo, a broj crveni. Eto, to je priča, a za sve ostale detalje morate se obratiti gospodinu iz Alpasa – sa smiješkom je govorio Nindža.

Kontaktirali smo i “gospodina iz Alpasa”, ime mu je Kristijan Japec, a on nam je objasnio o čemu je riječ.

– Na početku sezone stavili smo crvene brojeve na crne dresove, no brzo smo shvatili da se u televizijskom prijenosu u toj boji ne vidi najbolje. Preko njih smo prelijepili bijele, koji su se na ovoj garnituri s vremenom počeli odljepljivati. Ali dobro, ovo su dresovi za prijateljske utakmice, nema šanse da se takvo nešto dogodi kad krene prvenstvo – objasnio je Japec.

I tako je ostala priča o “crvenoj desetki”. I o igraču koji je na pragu 30. rođendana postao – desetka! Ona prava, kakvu znamo iz prošlosti, kad su se brojevi na dresu dijelili po pozicijama u momčadi. Desetka je uvijek bila polušpica, ofenzivni vezni, plemeniti igrač koji dolazi pred gol iz drugoga plana… Baš onako kako je to Dvorneković radio ovog poslijepodneva. Cijelu jesen proveo je na desnom krilu, a sad je u sredini, puno s loptom, puno više u igri…

– Da, već drugu utakmicu zaredom igram na poziciji polušpice i mogu reći da sam dosta zadovoljan učinkom. Izboren penal na Kajzerici, pa dva gola protiv Krškog, uz još nekoliko šansi i polušansi. Stalno sam u završnici i čak mi je lakše igrati ovu poziciju nego krilo. Puno manje se trošim u fazi obrane, zato me i više ima u šesnaestercu, blizu golu – kazao je Nindža i dodao:

– Nikad nisam to igrao, uglavnom sam bio špica, u ovoj ulozi vrlo rijetko. Trener Jakir me sad prvi put vidi tu negdje. Nadam se da je i on zadovoljan, ja osobno jesam i nadam se da ću nastaviti s dobrim igrama na toj poziciji.

Zadovoljan je i trener, kako ne bi bio…

– Pokušavamo unijeti neke promjene, isprobati neke stvari, zato i služe prijateljske utakmice. Mislim da on može to igrati, ima dobru odgovornu igru, a iz drugog plana može napraviti puno štete protivniku. Bitno je da je pokazao da je efikasan, jer ipak se igra za golove, oni su najvažniji – rekao je trener Sergej Jakirović.

Točnije, bio je efikasan kao što već dugo nije bilo. Još točnije…

– Kad sam zadnji put zabio dva gola? Uh, ne znam ni kad sam zabio jedan, ha, ha, ha – nasmijao se skromno Nindža pa se ipak sjetio:

– Kad malo razmislim, mislim da je to isto bilo za Goricu, i to u Dugopolju, u drugoj ligi, 2015. Zabio sam i iz igre i iz penala. Eto, i dalje to pamtim.

Zapamtit će i ove pripreme, prve zimske prvoligaške s klubom u kojem je odrastao. Ambicije su velike, atmosfera odlična, radi se kvalitetno…

– Već polako prolazi drugi tjedan priprema, hvala Bogu što neće trajati dugo, jer sad već ulazimo u završnu fazu. U subotu imamo tu utakmicu s Aluminijem, nakon koje ćemo lagano smanjivati intenzitet i kreću pripreme za Rijeku. Marin (kondicijski trener Ivančić, op. a.) malo nas je izmrcvario, ali dobro, tako i mora biti u ovoj fazi. No nismo ni imali puno odmora, tako da smo praktički spremni došli na pripreme – analizira Dvorneković, koji se polako navikava i na donedavno nezamislive situacije.

Igrači Gorice su, naime, sve više prepoznati po gradu, pogotovo oni domaći, među koje spada i Matija. Pa se tako sve češće događa da mu se javljaju navijači, ljudi koje ne poznaje. Ukratko, velika promjena.

– Je, je, promijenilo se dosta toga… Dosta rano sam otišao iz Gorice, bio sam u inozemstvu šest, sedam godina i ljudi su znali za mene u nogometnim krugovima, znali su tko je Dvorneković. Međutim, uz ovo što se događalo nakon ulaska u prvu ligu sve je otišlo na neku drugu razinu. Valjda to tako ide, tek kad si u svom klubu i svom gradu ljudi te malo bolje upoznaju. Ili možda prije nije bilo takve euforije oko nogometa… – kazao je Nindža pa podijelio s nama nekoliko situacija koje svjedoče o tome:

– Šećem Konzumom i odjednom čujem čovjeka koji tamo pere pod, sjedi na onom vozilu i viče: ‘Ajmo Nindža, držim fige za subotu!’ Ja se okrećem, gledam s kime priča, je li možda na mobitelu… Kad ono govori meni. Pa dođem na tehnički, stariji gospodin drži moje papire i kaže: ‘Dvorneković, a? Gorica, jel? Ajde, samo naprijed, uz vas smo’. Ima još primjera, to su samo neki…

Kažu priče da čak i tete u vrtiću, u koji idu njegova dva sina, potpuno drukčije gledaju na dečka kojeg su znale i ranije, da se zbog njega posebno prati Gorica.

– Ma da, tete u vrtiću su me znale i prije, budući da moja mama radi u vrtiću, ali mislim daod ove sezone doslovno cijeli vrtić u Kurilovečkoj, u koji idu moji klinci, prati Goricu. Nema tete koja ne spomene da će ili muž ili ona doći na utakmicu, a to mi jako lijepo, drago mi je to čuti – ističe Nindža.

I na kraju je ostalo samo predvidjeti kakvu će Goricu tete, njihovi muževi, ali i svi ostali navijači gledati na proljeće.

– Mislim da ćemo sigurno biti bolji. I dalje smo na okupu, nadam se da će tako i ostati. Skupa smo već šest mjeseci, što nije mala stvar, puno bolje se poznajemo, znamo i što šef traži od nas… Kažem, siguran sam da će biti puno lakše i bolje, da će Gorica biti bolja nego jesenas! – završio je Nindža.

Neka tako i bude. Puno bolja Gorica s nikad boljim Dvornekovićem u ulozi “cenera”. Treba samo provjeriti je li moguće da i dalje igra s brojem u drukčijim bojama, očito je to dobitna kombinacija…

Sport

Više od 400 natjecatelja iz Slovenije, Mađarske i Hrvatske dolazi na 2. GORICA OPEN

Borilačke vještine pokazat će borci starosti do 18 godina

Objavljeno

prije 3 sata

11. rujna 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Ove subote 13. rujna Karate klub Velika Gorica je domaćin međunarodnog karate turnira “2. GORICA OPEN” na kojem će nastupiti više od 400 natjecatelja iz Slovenije, Mađarske i Hrvatske.

Mjesto održavanja je velika dvorana srednje Strukovne škole u Velikoj Gorici, u kojoj će borilačke vještine pokazati borci u kategorijama do mlađih seniora.

Početak turnira je u 10 sati, a samo otvorenje natjecanja je u 11:30 sati.

– Pozivamo sve zainteresirane da ovu subotu dođu u dvoranu Srednje strukovne škole, upoznaju se sa karateom te podrže naše mlade borce – pozivaju iz kuba.

Nastavite čitati

Sport

Pukla petarda na kišnom Udarniku, Kurilovec melje i trpa u Kupu!

Nogometaši Kurilovca pobijedili su Oriolik iz Oriovca 5-0 u šesnaesti finala Kupa Hrvatske, čime su došli na gol-razliku 17-2 u dvije utakmice u ovom natjecanju, u kojem bi sljedeći protivnik mogla biti Istra 1961

Objavljeno

prije 17 sati

11. rujna 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dvije utakmice, dvije impresivne pobjede, čak 17 zabijenih i samo dva primljena gola. Točno tako, najsažetije moguće, izgleda dosadašnji put nogometaša Kurilovca u Kupu Hrvatske. NK Zemunik teško je nastradao u prekolu, završilo je čak 12-2, a ove srijede poslijepodne na red je došao NK Oriolik iz Oriovca. Klub iz petoga ranga, pa je valjda prigodno bilo utrpati mu pet komada…

Meteorološke najave bile su puno lošije od onoga što se doista događalo na nebu ove srijede, budući da kiša ipak nije padala cijeli dan, pa je i kurilovečki travnjak bio u vrlo pristojnom stanju. Pristojna je bila i posjeta, reagirali su Velikogoričani i Kurilovčani na pozive iz kluba, pa je čak i unatoč nikakvom vremenu nekoliko stotina ljudi došlo popratiti pokušaj Senadovih igrača da naprave još jedan korak naprijed u Kupu.

A oni su ga napravili takvom impresivnom lakoćom da je to bilo divota za gledati. Sigurni, mirni, efikasni, čvrsti otraga… Pola sata trebalo je Kurilovčanima da dođu do vodstva, da probiju blok gostiju iz Oriovca, a prvi je u tome uspio Nigerijac Mak Goziembah. Seriju je nastavio Luka Sedlaček, koji je u 40. minuti realizirao najstrožu kaznu i poduplao kurilovečko vodstvo.

S tim rezultatskim kapitalom, ali i sa spoznajom da su naprosto bolja momčad, Kurilovčani su otišli na predah. A čim su se s njega vratili, povećali su svoje vodstvo. Već u prvoj minuti nastavka Fabijan Starčević je i definitivno riješio utakmicu trećim golom, da bi nakon sat vremena igre svoje ime na listu strijelaca upisao i Antonio Novak.

Tih 4-0 stajalo je na semaforu sve do 82. minute, kad je razigrani Sedlaček pogodio i drugi put te zaokružio konačnih Kurilovec 5, Oriolik 0. Uvjerljivo, sigurno, dominantno, frajerski… Eto, baš tako su trener Harambašić i njegovi igrači odradili ovaj posao, pa se i više nego zasluženo plasirali među 16 najboljih u ovom natjecanju.

U sljedećoj rundi Kurilovčani će ići na boljega iz okršaja Neretve iz Metkovića i pulske Istre 1961. Za očekivati je, naravno, da će na Udarnik stići Puljani. Točnije, da će opet doći Puljani… Naime, Kurilovec je u ovoj fazi kupa bio već nekoliko puta, svaki put je išao na prvoligaša, jedanput na Osijek, jedanput na Goricu, jedanput na Slaven Belupo, a krajem rujna 2019. na – Istru. Završilo je 3-2 za goste, bilo je čupavo, a sad bi se mogla ukazati i nova prilika…

Međutim, za početak se treba okrenuti nedjelji koja dolazi i domaćem ogledu sa Zagorcem iz Krapine, vodećom momčadi 3. NL Centar, na čijoj klupi sjedi Perica Vidak.

Nastavite čitati

Sport

U gostima u Novskoj: Šokantan minus, povišene tenzije, veteran, klinac i – pobjeda!

Nogometaši Gorice pobijedili su Libertas u Novskoj 3-1 i plasirali se u osminu finala SuperSport Kupa Hrvatske. Dvaput je pogađao Erceg, dvaput je asistirao Kučiš, bilo je i nervoze, a na kraju slijedi – fokus na Dinamo!

Objavljeno

prije 18 sati

11. rujna 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Cijeli je dan bio neki tmuran, namrgođen, kiša nije znala bi li padala ili ne, pljuštala ili odmarala, a vijesti iz Novske govorile su da tamo – pada. Da ozbiljno pada cijeli dan, a to je u startu ukazivalo na potencijalne probleme tamo gdje ih ni po kojoj logici ne bi smjelo biti. Nogometaši Gorice, naime, išli su u prvome kolu Kupa na NK Libertas, klub iz petoga ranga, klub koji je u novo izdanje 4. NL Središte krenuo s tri vezana poraza, ali i klub koji je u prošloj rundi izbacio ponajboljeg drugoligaša Opatiju…

S uspomenama na Đakovo prošle godine, znajući da će ionako težak teren u Novskoj, stisnut na nešto manje dimenzije, nedvojbeno biti i natopljen vodom, valjalo je biti itekako oprezan, što se vrlo brzo pokazala u najkonkretnijem mogućem smislu.

Gorica je krenula u utakmicu sa Žarkovom na golu, sa stoperskom trojkom Perić – Josić – Leš te sa Tronteljem i Durakovićem na bokovima. Sredinu su držali Bakić i Kučiš, ispred njih operirali su Fiolić i Pelko, a u vrhu napada krenuo je Erceg. Ukratko, ozbiljan sastav, koliko god bio osvježen mlađim igračima i onima kojima su potrebne utakmice nakon stanke…

Taj se sastav u probleme uvalio već u sedmoj minuti, kad je Ivan Kovačević zabio gol svoje karijere. Napadač Libertasa pogodio je iz velike daljine, s više od 25 metara, šokirao je prvoligaša i kreirao trenutak koji će još dugo pamtiti.

Proporcionalno razini šoka rasla je i nervoza u redovima Gorice, koja je dominirala terenom od prve sekunde. Međutim, teren nikako nije bio saveznik momčadi koja je uletjela u nervozu, čvrsti domaćin dobro se branio, da bi sredinom prvog dijela – eruptiralo! U jednom trenutku krenula je kavga na terenu, naguravanje u koje su se uključile i obje klupe, da bi sve bilo razriješeno žutim kartonima za pomoćnog trenera Gorice Mensura Mujdžu i službenog predstavnika domaćeg sastava.

Sve je izglađeno do poluvremena, kad je savjetnik za sportska pitanja Boštjan Blažinčič domaćinima poklonio 20 lopti, ali do tad se još štošta događalo na travnjaku…

Gorica je do izjednačenja konačno došla u 42. minuti, nakon što je 18-godišnji Stjepan Kučiš dao krasnu dubinsku loptu za Antu Ercega. Majstor Erca umirio je loptu i iz drugog dodira prebacio domaćega golmana. Nije ga, međutim, uspio prevariti i u 45. minuti, kad je Gorica došla u idealnu priliku za preokrene rezultat već do poluvremena. Dosuđen je jedanaesterac za Goricu, loptu je namjestio upravo Erceg, no – ništa od toga.

Na poluvremenu su svoj nastup završili Pelko i Bakić, a umjesto njih ušli su Kavelj i Čuić. Upravo su njih dvojica iskreirala drugi gol, sad konačno za preokret, u 68. minuti. Kavelj je bio asistent, a Čuić je loptu poslao u mrežu. Sve je bilo riješeno osam minuta poslije, kad je konačnih 3-1 postavio ponovno Erceg, i to ponovno na asistenciju mladog i očito vrlo zanimljivog Stjepana Kučiša…

– Najvažnije je što smo prošli dalje. Uvjeti su bili dosta teški s obzirom na stanje terena, ali zadovoljan sam pristupom i karakterom svakog pojedinca koji je nastupio. Kup je to, pa još gubiš 1-0… Ali dobro, imali smo ogromnu dominaciju, jako puno opasnih situacija, promašili smo i taj jedanaesterac, no na kraju smo došli do rutinske pobjede. Sad se treba odmoriti i pripremiti za Dinamo – rekao je trener Gorice Mario Carević u zaključku ovog kišnog, ali na kraju uspješnog putovanja u Novsku.

Nastavite čitati

Sport

Mraclin prekida crni niz – Kup NSZŽ donosi novo lice?

Objavljeno

prije 20 sati

10. rujna 2025.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Nakon tri vezana prvenstvena poraza činilo se da je Mraclin u teškoj situaciji, ali Kup NSZŽ-e donio je ipak drugačiju priču. Nakon Lonje u gostima, na Grabi je pala Sava iz Samoborskog Strmca.
U osmini finala gledali smo borbenu i gotovo ravnopravnu utakmicu, no domaći su pokazali čvrst karakter i pronašli način kako prelomiti dvoboj. U završnici prvog dijela Toni Borovac udarcem glavom dovodi Mraclin u vodstvo, da bi u samoj završnici susreta stoper Ivan Rajić, nakon ubačaja iz kornera, također glavom zakucao loptu iza leđa nemoćnog vratara Velijevića.
Detalji su odlučili, ali Mraclin je u Kupu ponovno pokazao srce i čvrstinu. I dok se u prvenstvu još traži izlaz iz krize, Kup je postao teren na kojem Grabi raste optimizam i samopouzdanje. Četvrtfinale je tu – i Mraclin ponovno diše punim plućima?

1/8 FINALA KUP NSZŽ

MRACLIN – SAVA (S) 2:0

SRC Nova graba. Gledatelja 45. Sudac: Kokot (Vrbovec). Pomoćnici: Jantoljak i Baša.

STRIJELCI: 1:0 – Borovac (45), 2:0 – Rajić (90).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović (od 89. Đurašić), J. Domitrović, Strunje, Rajić, B. Dandić, Ivanković, Matić, Tokić, Borovac (od 67. Smajić), Hajduk. Trener: Saša Sabljak.

SAVA (S): Velijević, Marić, Ilakovac, Gulija, Jurković (od 67. Morić), Alshamrani (od 46. Petravić), Mrkus, Geofelnik (od 81. R. Husta), Šešerko (od 81. Macan), V. Husta, Jambreuš (od 81. Galic). Trener: Vladimir Tuweg.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Održan 15. rukometni turnir Velika Gorica u organizaciji HRK Gorica

Objavljeno

prije 1 dan

10. rujna 2025.

Objavio/la

David Jolić

Tradicionalni 15. rukometni turnir Velika Gorica za mlađe dobne skupine u organizaciji Hrvatskog rukometnog kluba Gorica održan je od 05. do 08. rujna u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici.