VIDEO Šarena i uspješna priča Branka Kaurića: ‘Mojih pet desetljeća i sedam sportova’
Branko Kaurić dobio je nagradu za životno djelo gradske Zajednice sportskih udruga, a u njegovoj priči isprepleteni su elementi stolnog tenisa, nogometa, dizanja utega, kung fua, atletike, taekwondoa i, najnovije, triatlona…
Na izmaku prošle godine, u onom dijelu kad se dijele nagrade i priznanja, kad se odaju počasti za učinjeno, snažno je u velikogoričkim sportskim krugovima iskočilo ime Branka Kaurića. U ruke Branka iz Rakarja otišla je nagrada za životno djelo velikogoričke Zajednice sportskih udruga, čiji je važan dio već dugi niz godina, kao član izvršnog odbora. Međutim, bilo kakve vrste nepotizma ovdje nije bilo, jer iza Branka je impresivna sportska priča duga cijelih pola stoljeća.
Impresivna, ali i raznovrsna, raznolika, šarena, satkana od cijelog niza sportova, uloga, funkcija, medalja. Centralni dio njegov sportske biografije događao se u godinama u kojima se posvetio taekwondou, u kojima se prometnuo u jednog od najboljih boraca u bivšoj državi, ali i ostao za koračić kratak u lovu na Olimpijske igre u Seoulu 1988.
A sve je počelo na – stolnom tenisu.
– Da, na stolnom tenisu sam krenuo s organiziranim bavljenjem sportom. Bilo je to 1973., nakon što su Šurbek i Tova Stipančić osvojili nekakvu veliku medalju, pa su svi klinci htjeli igrati stolni tenis. Među takvima sam bio i ja, pa sam se priključio klubu na Starom Radniku. Velika Gorica u to je vrijeme imala jaku stolnotenisku ekipu, braću Radočaj, Jandriša i ostale, a mi klinci smo stol za natjecanja gledali kao oltar. Svi smo sanjali da jednom zaigramo na tom, glavnom stolu, ali na kraju se nisam predugo zadržao u stolnom tenisu – priča Branko Kaurić u svom osobnom pogledu unatrag.
Sljedeći odabir mladog Branka, nakon odustajanja od “pingića”, bio je nogomet.
– Neki moji prijatelji uključili su se u NK Radnik, pa sam s njima otišao i ja. Nije ni to previše potrajalo, nekih godinu dana, ali ostale su uspomene na to vrijeme. Posebno na onaj topli čaj koji nas je čekao nakon treninga, na tu atmosferu zajedništva, druženja kroz sport…
Nakon nogometa, okušao se vižljasti i žilavi klinac iz Rakarja u nečem potpuno drukčijem.
– Primjetio me Ljubomir Turčinov, gorička dizačka legenda, i odveo me u zagrebački Metalac na testiranja, na kojima sam zadovoljio. Budući da sam bio nizak, sitan, s malom kilažom, bili su oduševljeni što sam se priključio, ali meni se sport nije svidio. I nastavio sam tražiti.
Prvi doticaj s borilačkim sportom dogodio se tako na sljedećem koraku, kroz kung fu, vještinu koju je ludo popularnom učinio Bruce Lee, ali opet se nije “primilo”. Potraga za sportom u kojem će ostati nastavljena je s atletikom, i to u društvu još jedne legende VG sporta.
– Damir Bošnjak bio je u to vrijeme reprezentativac, a ja sam krenuo trenirati s njim i ostao u atletici nešto manje od tri godine, sve do ozljede noge koja mi nije dozvoljavala da nastavim. Bila je to jedna od onih loših priča s kupanja na Čiču, porezao sam nogu i morao napraviti značajnu pauzu od sporta, odustati od atletike…
A kad je već tako ispalo, Branko Kaurić odlučio se vratiti na borilišta. Taekwondo je bio sljedeći izbor i konačan pogodak. Branko se ozbiljno “zakačio” i krenuo luđački trenirati, u nekim fazama i po tri puta dnevno. Napredak je bio strelovit.
– Ja sam u to vrijeme trenirao po nekim standardima koji danas vrijede, ulagao sam jako puno u sebe i zato sam napredovao jako brzo. Treba priznati da je u tim lakšim kategorijama bilo nešto manje konkurencije, ali ja sam uspješno sudjelovao i na svjetskim i europskim prvenstvima, pri čemu mi je najveći uspjeh peto mjesto na svjetskom prvenstvu 1987. Ukupno gledajući, bio sam jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji – govori Kaurić.
Prijelomna točka smjestila se u prvi dio 1988. godine, u srce borbe za odlazak na Olimpijske igre na kojima je taekwondo bio pokazni sport, prvi put se pojavio na Igrama.
– Sve svoje uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima mijenjao bih za taj odlazak na Olimpijske igre. Nažalost, nije se dogodilo, valjda nije bilo suđeno, ali sve što se događalo u cijelom procesu dovelo je do neke vrste odbojnosti prema sportu. Nedugo nakon toga sam se i oprostio od taekwondoa i završio svoju priču kao sportaš.
Taekwondo reprezentacija Jugoslavije na pripremama za OI 1988., na koje Branko na kraju ipak nije otišao
Pokušao je ostati uz taekwondo pokretanjem TK Zrinski u našem gradu, funkcioniralo je to nešto manje od dvije godine, a onda je stiglo vrijeme za predah od sporta. Posvetio se Branko Kaurić poslovnoj karijeri, preuzimao menadžerske pozicije u velikim tvrtkama, pa 2005. odlučio da je vrijeme za povratak. Stari frend Damir Bošnjak bio je s druge strane linije, a prijedlog je glasio:
– Ajmo osnovati atletski klub u Gorici!
Kaurić je pristao, postao prvi predsjednik Atletskog kluba Velika Gorica i krenuo na posao.
– Imali smo dvojicu talentiranih atletičara, Dina Bošnjaka i Ivana Malića, i željeli smo im omogućiti uvjete u našem gradu. Prvo smo uspjeli dogovoriti da se napravi atletski poligon ispod zapadne tribine stadiona, što je bio prvi zahvat na sportskoj infrastrukturi u našem gradu još od Univerzijade 1987. Nakon toga, uspjeli smo napraviti i dvije staze oko glavnog igrališta, što je otvorilo mogućnost da klub normalno funkcionira. U ulozi predsjednika kluba ostao sam sljedećih 16 godina – govori Kaurić.
U međuvremenu je i postao član izvršnog odbora Zajednice, ali i okrenuo se novom sportu na svojoj dugoj listi.
– Sin Tin dugo se bavio plivanjem, a zatim prešao na triatlon i akvatlon, u kojem je i prvak Hrvatske. Nisam mu službeno trener, ali vodim cijeli proces treninga u dogovoru sa strukom. U svakom slučaju, triatlon je danas u obitelji Kaurić apsolutni prioritet – ističe Branko Kaurić u posljednjem činu sportske priče koja je dovela do lijepe i značajne nagrade.
– Nikad nisam živio od sporta, nego za sport. Tako se ponašam i danas, takvim sam ljudima i okružen… Gledajući unatrag, na ovih mojih 50 godina u sportu, mogu samo reći da se nadam da sam bio od koristi – završio je Branko sa smiješkom.
I, samo da se i to zna, unatoč nagradi za životno djelo, on i dalje ne misli stati. Tata Branko i sin Tin već su se okrenuli novim izazovima…
Nogometni tulum u Buni ide dalje: ‘Stiže nam fenomenalna generacija…’
Nogometaši Bune krenut će u pripreme za premijerligaško proljeće prvog dana veljače, kad će trener Đuretić okupiti praktički isti kadar kao i jesenas. Planova za budućnost ima, a imaju na bregima i dobar razlog za to…
Da postoji nagrada za najbolji nogometni tulum 2025. godine, velike su šanse da bi taj laskavi trofej otišao u Malu Bunu! U dom NK Bune, na naše živopisne i pitoreskne brege, u ruke družine koja je obilježila turopoljski nogometni univerzum u godini iza nas. Učinila je to Buna svojim rezultatima, uspjesima za povijest, ali i načinom na koji su se utakmice ovog posebnoga kluba pratile, proživljavale, zalijevale…
Bilo je tu i doze dramatike, neizostavne za svaku povijesnu priču poput ove naše, jer Buna u proljeće 2025. nije uspjela uzeti titulu u 1. ŽNL, već je plasman u najviši rang županijskog nogometa izborila kroz dodatne kvalifikacije. Organizirali su se autobusi za gostovanja, uključujući i to posljednje, presudno, mjesto i cijeli kraj živio je za uspjeh svoga kluba, a kad se on i dogodio, kad je NK Buna prvi put u povijesti izborila mjesto u županijskoj eliti, u čuvenoj “premijerki”, naravno da su Brežani to znali i proslaviti.
Međutim, kao i sve dobre stvari u životu, i ta 2025. godina nekako je proletjela, prošla, ostala iza nas, a s dolaskom nove godine pojavljuju se i novi izazovi. Odmor će potrajati sve do početka veljače, za kad je trener Mario Đuretić odredio datum prve prozivke, ali klupska uprava vrijedno je radila čak i u blagdansko vrijeme.
– Je, aktivno je u klubu, stalno nešto dogovaramo, planiramo… – javio se predsjednik NK Bune Josip Jerleković, prvi među jednakima u vodstvu kluba.
– Za početak, za seniorsku momčad doveli smo samo jednog novog igrača. Iz Buševca se vratio vratar David Petrac i to će vjerojatno ostati jedina prinova ove zime. Smatramo da nema potrebe dovoditi bilo koga samo da bismo doveli, budući da imamo 25 igrača u seniorskom kadru, da za svaku poziciju imamo po dvojicu igrača… Bilo je još nekih razgovora i dogovora, željeli smo dovesti tri igrača koja bi nam bila prava, velika pojačanja, ali niti jednog njihovi trenutačni klubovi nisu željeli pustiti, tako da smo njihove dolaske prolongirali za ljeto – upotpunjuje svoj izvještaj o aktualnostima presidente Joža.
Naravno da su u Buni zadovoljni učinjenim u prvoj polovici debitantske sezone u Premijer ligi Zagrebačke županije, drže sedmo mjesto sa 26 bodova, šest manje od vodećeg Poleta, no ambicije neće ići u nebeske visine.
– Zadovoljni smo i rezultatima i svime ostalim, zato smo i zaključili da nam nekakvi veliki dodaci nisu potrebni. Idemo mi lijepo odraditi dobre pripreme, dočekati nastavak sezone spremni i nastaviti skupljati bodove. Naš jedini cilj je da ostanemo stabilni, da se pokušamo zadržati u prvih deset momčadi lige, a onda ćemo dalje planirati. U tim planovima važno mjesto imaju i naši mladi igrači, naši sjajni juniori, koje ćemo polako uvoditi i u prvu momčad – otkriva planove Jerleković.
Ta juniorska momčad poseban je dio ove fenomenalne breške nogometne priče. Klinci su odradili vrhunsku jesen, trenutačno su prvi u svojoj ligi, što nije nimalo slučajno.
– Sve su to domaći dečki, iz našeg sela i okolice, a vodi ih Miro Lukinić, bivši trener seniorske momčadi. To je generacija koja je svojevremeno na Alpas Cupu igrala četvrtfinale, što je bio nevjerojatan rezultat za klub poput našega, a nakon toga su najbolje dečke uzeli veći klubovi iz našega kraja. Neki su bili u Gorici, neki u Kurilovcu, neki u Jelačiću… Prošlog ljeta dio ih se poželio vratiti u Bunu, samim time povukli su i neke druge, pa su se na kraju vratila njih čak sedmorica. Nadamo se da će baš ti klinci biti nositelji igre naše seniorske momčadi u godinama koje dolaze, to nam je želja i plan – ističe predsjednik kluba.
Agilna uprava planove radi i izvan samog travnjaka, a odnose se na infrastrukturu. Velika želja je uređenje pomoćnog igrališta na parceli odmah uz glavni teren, ali to se može dogoditi tek nakon što Grad zemljište prenamijeni iz poljoprivrednog u sportsko.
– To bi nam puno značilo, budući da sad treniramo u Šiljakovini, do koje ipak imamo četiri kilometra. Pomoćni teren donio bi nam i bolje mogućnosti za rad s mladima, ali to nije i jedina želja. Planiramo postaviti i male tribine, koje bismo podijelili u dva dijela, jednu za domaće, a drugu za gostujuće navijače. Tu bi bilo stotinjak sjedećih mjesta, jer vrijeme je da našim navijačima omogućimo ugodnije praćenje utakmica, da ne moraju svi biti na nogama cijelo vrijeme – zaključio je prvi čovjek NK Bune.
Nogometni tulum na bregima, prema svemu sudeći, nastavlja se u istom ritmu… I to je, realno, najbolja moguća vijest za turopoljski niželigaški svijet.
Između sunca i kiše: Gorici stiže prva provjera, pojačanja i dalje ne stižu
Nogometaši Gorice u četvrtak oko podne stigli su u Umag, gdje su prvi trening odradili u idealnim uvjetima. Petak je obilježila kiša, a u subotu će doći trenutak za prvu utakmicu. Na drugoj strani bit će i jedno veliko ime…
U četvrtak su se nogometaši Gorice potrpali u autobus koji je vozio prema Umagu, odradili putovanje kroz snijegom okovane gorske krajeve Hrvatske, pa stigli na destinaciju koju je – obasjalo sunce! Nakon ovih posljednjih nekoliko dana u Velikoj Gorici, u kojoj je sivilo zamijenila bjelina snježnog pokrivača, i zimska varijanta sunčevih zraka dočekana je s oduševljenjem u goričkim redovima…
Nažalost, već dan poslije situacije se bitno promijenilo, jer ovaj je komadić istarskog poluotoka pošteno oprala kiša, koja je u značajnoj mjeri otežala uvjete za rad ekspediciji iz Turopolja. Međutim, naravno da nikakvih pogovora nije bilo, dečki su pod ravnanjem trenera Marija Carevića vrijedno odradili zacrtano.
Tako će, nadamo se, biti sve do kraja ovog desetodnevnog ciklusa, budući da su uvjeti u Umagu – fenomenalni! Gorica na raspolaganju ima teren samo za svoje potrebe, ovih dana nitko drugi na njega neće zakoračiti, a budući da su sva četiri terena u vrhunskom stanju, preostaje samo raditi i trenirati. Tu je i teretana unutar hotela, u kojoj će se također odrađivati dio zamišljenog programa, a u svemu tome jedina je želja da bude što manje ozlijeđenih i bolesnih.
U hotelu su s Goričanima još dva kluba, mađarski ZTE, koji će biti i protivnik Gorice 17. siječnja, na oproštaju od Umaga, ali i slovenski drugoligaš Brinje Grosuplje, u čijim redovima igra Velikogoričanin Vinko Skrbin, bivši igrač Gorice, koji je lijepo pozdravio sve one s kojima je dijelio dobro i zlo u svojim godinama provedenim u svome matičnom klubu. Bit će vremena i za popiti kavu, popričati, jer takvim se “aktivnostima” društvo iz goričke delegacije najčešće i bavi između treninga, u predvorju impresivno uređenoga hotela, otvorenog u lipnju prošle godine.
U subotu od 14.30 sati Gorica će odraditi i prvu od planirane tri utakmice na ovim pripremama. Protivnik će biti prilično ozbiljan, jer slovenski Koper nakon prve polovice sezone dijeli drugo mjesto u slovenskom prvenstvu, ima jednako bodova kao Maribor, a poznatih lica ima i u njihovu kadru. Naime, član Kopera je bivši igrač Gorice Fran Tomek, kao i legendarni Josip Iličić, danas 37-godišnjak, a nekad igrač Palerma, Fiorentine i Atalante.
Trener Carević nema previše vremena za eksperimentiranja i njegov odabir igrača za taj ogled svakako će puno toga reći o planovima za polusezonu koja je pred nama. Tešku i zahtjevnu polusezonu, u kojoj će neizbježno biti velikih i ozbiljnih izazova, a pripremni ogled sa Koperom bit će prvi koračić prema onome što se želi postići tijekom proljeća 2026. godine.
Pomoglo bi treneru Careviću i da dobije još ponekog igrača, nekog od onih koji bi imali status pojačanja, no po tom se pitanju zasad i dalje ne događa ništa. Točnije, događa se, ali u smislu razgovora i pregovora. I u potpunoj tišini, jer doslovno se niti jedan igrač na tržištu u ovim trenucima ne povezuje s mogućim dolaskom u Goricu. Prijelazni rok otvoren je sve do 17. veljače, odluka sportskog sektora je da je bolje ne žuriti nego pogriješiti, no nema nikakve dvojbe da bi trener svakog novog igrača želio što prije vidjeti na treningu.
U ovom trenutku sigurno je jedino da će na Koper krenuti dosadašnji kadar, ostaje još samo da vidimo tko će sudjelovati u kojem obujmu.
Košarkaši idu dalje: ‘Jedan njihov igrač zarađuje kao cijela naša momčad…’
Košarkaši Gorice iz stare su godine donijeli omjer 6-5, a u prvom ovogodišnjem izazovu čeka ih domaći ogled sa Škrljevom. Jedan igrač napustio je redove Goričana, novih igrača za sad nema…
Točno tri tjedna nakon posljednje u prošloj, košarkaše Gorice čeka prva utakmica u ovoj godini. Vremena za predah nije bilo previše, prvoligaška karavana odmah ide dalje, a Goričani će 2026. godinu otvoriti domaćim ogledom sa Škrljevom.
– Kakvo je stanje? Dobro je, zdravi smo, a to je u ovom trenutku najvažnije – kaže trener Damir Miljković Cici, misleći na sve ono što je njegovu momčad pratilo u zadnjim utakmicama u prošloj godini.
Gorica je, naime, 2025. zatvorila sa tri vezana poraza, počevši od ispadanja iz Kupa u osmini finala od Đakova, a na to je u velikoj mjeri utjecala sezona gripe.
– Da, bilo je baš puno problema u tom smislu, u te zadnje tri utakmice imali smo po šest-sedam igrača s temperaturom. Dečki su dali koliko su mogli, ali teško je puno i očekivati od igrača koji je deset dana bio pod temperaturom. Nažalost, u svemu tome su se dogodili ti porazi koji su pokvarili ukupnu sliku prvog dijela sezone, a meni je najviše žao što se u sklopu toga dogodio i taj poraz u Kupu – govori trener Miljković.
U prvih 11 kola prvenstva njegova je mlada momčad upisala šest pobjeda i pet poraza, što je učinak koji Cicija neće zadovoljiti, ali kojeg se može i objasniti.
– Objektivno, mogli smo imati pobjedu ili dvije više, ali što je, tu je. Nema ništa od kukanja, idemo dalje još jače, a sve što je bilo ostavljamo u prošlosti. Idemo pokušati naučiti nešto iz svega što smo prošli, biti pametniji u nastavku sezone. Dobro nam je došla ova stanka da se odmorimo, zaliječimo i kvalitetno pripremimo, iako nije ni tu sve bilo idealno. Zbog nekoliko turnira u našoj dvorani morali smo raditi u dvorani u Novom Čiču, a tamo je bilo dosta hladno…
Klub je u ovoj pauzi napustio mladi Gabrijel Kuzmić, koji se vratio u juniorsku momčad Cedevite Jr., a novih dolazaka zasad nema. Posljednji dodaci bili su Niko Rimac i Filip Kalajžić, no moguće je da neće biti i posljednji.
– Vidjet ćemo što se će događati. Nećemo uzimati nekog igrača pod svaku cijenu, ali ako se ukaže nekakva prilika za nekakvu dugoročnu priču, zašto ne? Razmišljamo i o sljedećoj sezoni, o budućnosti… Dobro smo pogodili s Rimcem i Kalajžićem, tražimo i gledamo i dalje, u skladu s budžetom koji je takav kakav je – ističe trener Cici.
U svakom slučaju, došao još netko ili ne, u našem košarkaškom klubu nitko neće poletjeti po pitanju ambicija.
– Probat ćemo u nastavku sezone biti bolji, to nam je cilj i želja, nadam se da će tako i biti. Bit će tu uspona i padova, jer momčad je mlada i neiskusna, ali važno je da smo zauzeli dobar smjer. Napravili smo i neke temelje za sljedeću sezonu, ali to ne znači da nećemo pokušati i u ovoj iskoristiti svaku moguću priliku. U svakom slučaju, pokušat ćemo napraviti dodatan iskorak, pri čemu moramo biti svjesni da nemamo baš prevelik roster i ne možemo pretjerano sanjariti, koliko god mi to možda željeli. Činjenica je da u nekim klubovima u ovoj ligi jedan igrač zaradi koliko i cijela naša momčad. Tako će biti i u subotu… – govori Miljković.
Okršaj sa Škrljevom na rasporedu je u subotu od 18 sati, u našoj Gradskoj sportskoj dvorani.
– Mogu obećati da ćemo dati sve što možemo, pa ćemo vidjeti za što će to biti dovoljno. Nema nervoze, sve je pod kontrolom, a sezona je još dugačka, svašta se tu može dogoditi. Za početak, idemo pokušati pobijediti Škrljevo – zaključio je Cici.
Cura iz Velike Mlake najbolja u državi! Kako je Iva osvojila Viroviticu…
Na Prvenstvu Hrvatske održanom u Virovitici dvostruku titulu u konkurenciji juniorki osvojila je 15-godišnja Iva Jerković iz Velike Mlake. Prvo je slavila u konkurenciji parova, a zatim i pojedinačno…
Sjajne vijesti za velikogorički sport u prvim su danima nove godine stigle iz – Virovitice! U tom je gradu, naime, održano dvoransko Prvenstvo Hrvatske u tenisu, a u konkurencija juniorki konkurenciju je pokorila jedna naša cura.
Iva Jerković je 15-godišnjakinja iz Velike Mlake, članica je zagrebačkog Teniskog kluba Zagi, a u Virovitici je u velikom stilu došla do dvostruke titule državne prvakinje u konkurenciji tenisačica do 16 godina! Korak po korak, Iva je sigurno došla do finala, u kojem je apsolutno dominirala. Završilo je 6-1, 6-2 u njezinu korist, Ana Marija Rebić iz TK Ponikve uspjela je uloviti samo tri gema…
Tijekom cijelog turnira Iva je bila fenomenalna, nije izgubila niti jedan set, a uvjerljiva pobjeda u finalu pojedinačne konkurencije bila je samo šlag na tortu čudesnih dana u Virovitici. Naime, dan ranije Iva je prvakinja države postala i u konkurenciji parova, i to u kombinaciji s Lenom Aralicom.
To što je Iva Jerković na ovaj način odradila državno prvenstvo za malo bolje upućene i nije osobito iznenađenje, budući da je cura iz Velike Mlake trenutačno vodeća na HTS-ovoj ljestvici u konkurencija tenisačica do 16 godina.
Kako se čini, na potezu Velika Mlaka – Velesajam gradi se jedna ozbiljna i vrlo perspektivna teniska priča…
Natjecanje 19.velikogoričke malonogometne lige 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstva Nogometnog saveza Velika Gorica nastavljeno je utakmicama 06. kola na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport prve subote (03.01.2026.) u novoj 2026. godini.
Liga se nakratko prekida, kompletan raspored utakmica 07. kola pomaknut je na subotu, 17.01.2026.! Razlog je sudjelovanje nekoliko mladih selekcija goričkih klubova na malonogometnim turnirima izvan Hrvatske.
19. Velikogorička malonogometna liga 2025./2026.
Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8 ekipa. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.
Liga će biti nastavljena u subotu, 17. siječnja 2026. godine.
Galerija fotografija:
19. Velikogorička malonogometna liga 2025./2026.
19. Velikogorička malonogometna liga 2025./2026.
19. Velikogorička malonogometna liga 2025./2026.
19. Velikogorička malonogometna liga 2025./2026.
19. Velikogorička malonogometna liga 2025./2026.
19. Velikogorička malonogometna liga 2025./2026.
19. Velikogorička malonogometna liga 2025./2026.
19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 06. kolo
Mlađi pioniri – 06.kolo (03.01.2026.): Velika Mlaka 1947 – Polet 3:0, Vatrogasac – Mraclin 3:2, Buna – Kurilovec 4:0, Gorica – Gradići 3:0, Ban Jelačić – Mladost 5:1.