Povežite se s nama

Sport

VIDEO Šarena i uspješna priča Branka Kaurića: ‘Mojih pet desetljeća i sedam sportova’

Branko Kaurić dobio je nagradu za životno djelo gradske Zajednice sportskih udruga, a u njegovoj priči isprepleteni su elementi stolnog tenisa, nogometa, dizanja utega, kung fua, atletike, taekwondoa i, najnovije, triatlona…

Objavljeno

prije 2 godine

na

Na izmaku prošle godine, u onom dijelu kad se dijele nagrade i priznanja, kad se odaju počasti za učinjeno, snažno je u velikogoričkim sportskim krugovima iskočilo ime Branka Kaurića. U ruke Branka iz Rakarja otišla je nagrada za životno djelo velikogoričke Zajednice sportskih udruga, čiji je važan dio već dugi niz godina, kao član izvršnog odbora. Međutim, bilo kakve vrste nepotizma ovdje nije bilo, jer iza Branka je impresivna sportska priča duga cijelih pola stoljeća.

Impresivna, ali i raznovrsna, raznolika, šarena, satkana od cijelog niza sportova, uloga, funkcija, medalja. Centralni dio njegov sportske biografije događao se u godinama u kojima se posvetio taekwondou, u kojima se prometnuo u jednog od najboljih boraca u bivšoj državi, ali i ostao za koračić kratak u lovu na Olimpijske igre u Seoulu 1988.

A sve je počelo na – stolnom tenisu.

– Da, na stolnom tenisu sam krenuo s organiziranim bavljenjem sportom. Bilo je to 1973., nakon što su Šurbek i Tova Stipančić osvojili nekakvu veliku medalju, pa su svi klinci htjeli igrati stolni tenis. Među takvima sam bio i ja, pa sam se priključio klubu na Starom Radniku. Velika Gorica u to je vrijeme imala jaku stolnotenisku ekipu, braću Radočaj, Jandriša i ostale, a mi klinci smo stol za natjecanja gledali kao oltar. Svi smo sanjali da jednom zaigramo na tom, glavnom stolu, ali na kraju se nisam predugo zadržao u stolnom tenisu – priča Branko Kaurić u svom osobnom pogledu unatrag.

Sljedeći odabir mladog Branka, nakon odustajanja od “pingića”, bio je nogomet.

– Neki moji prijatelji uključili su se u NK Radnik, pa sam s njima otišao i ja. Nije ni to previše potrajalo, nekih godinu dana, ali ostale su uspomene na to vrijeme. Posebno na onaj topli čaj koji nas je čekao nakon treninga, na tu atmosferu zajedništva, druženja kroz sport…

Nakon nogometa, okušao se vižljasti i žilavi klinac iz Rakarja u nečem potpuno drukčijem.

– Primjetio me Ljubomir Turčinov, gorička dizačka legenda, i odveo me u zagrebački Metalac na testiranja, na kojima sam zadovoljio. Budući da sam bio nizak, sitan, s malom kilažom, bili su oduševljeni što sam se priključio, ali meni se sport nije svidio. I nastavio sam tražiti.

Prvi doticaj s borilačkim sportom dogodio se tako na sljedećem koraku, kroz kung fu, vještinu koju je ludo popularnom učinio Bruce Lee, ali opet se nije “primilo”. Potraga za sportom u kojem će ostati nastavljena je s atletikom, i to u društvu još jedne legende VG sporta.

– Damir Bošnjak bio je u to vrijeme reprezentativac, a ja sam krenuo trenirati s njim i ostao u atletici nešto manje od tri godine, sve do ozljede noge koja mi nije dozvoljavala da nastavim. Bila je to jedna od onih loših priča s kupanja na Čiču, porezao sam nogu i morao napraviti značajnu pauzu od sporta, odustati od atletike…

A kad je već tako ispalo, Branko Kaurić odlučio se vratiti na borilišta. Taekwondo je bio sljedeći izbor i konačan pogodak. Branko se ozbiljno “zakačio” i krenuo luđački trenirati, u nekim fazama i po tri puta dnevno. Napredak je bio strelovit.

– Ja sam u to vrijeme trenirao po nekim standardima koji danas vrijede, ulagao sam jako puno u sebe i zato sam napredovao jako brzo. Treba priznati da je u tim lakšim kategorijama bilo nešto manje konkurencije, ali ja sam uspješno sudjelovao i na svjetskim i europskim prvenstvima, pri čemu mi je najveći uspjeh peto mjesto na svjetskom prvenstvu 1987. Ukupno gledajući, bio sam jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji – govori Kaurić.

Prijelomna točka smjestila se u prvi dio 1988. godine, u srce borbe za odlazak na Olimpijske igre na kojima je taekwondo bio pokazni sport, prvi put se pojavio na Igrama.

– Sve svoje uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima mijenjao bih za taj odlazak na Olimpijske igre. Nažalost, nije se dogodilo, valjda nije bilo suđeno, ali sve što se događalo u cijelom procesu dovelo je do neke vrste odbojnosti prema sportu. Nedugo nakon toga sam se i oprostio od taekwondoa i završio svoju priču kao sportaš.

Taekwondo reprezentacija Jugoslavije na pripremama za OI 1988., na koje Branko na kraju ipak nije otišao

Pokušao je ostati uz taekwondo pokretanjem TK Zrinski u našem gradu, funkcioniralo je to nešto manje od dvije godine, a onda je stiglo vrijeme za predah od sporta. Posvetio se Branko Kaurić poslovnoj karijeri, preuzimao menadžerske pozicije u velikim tvrtkama, pa 2005. odlučio da je vrijeme za povratak. Stari frend Damir Bošnjak bio je s druge strane linije, a prijedlog je glasio:

– Ajmo osnovati atletski klub u Gorici!

Kaurić je pristao, postao prvi predsjednik Atletskog kluba Velika Gorica i krenuo na posao.

– Imali smo dvojicu talentiranih atletičara, Dina Bošnjaka i Ivana Malića, i željeli smo im omogućiti uvjete u našem gradu. Prvo smo uspjeli dogovoriti da se napravi atletski poligon ispod zapadne tribine stadiona, što je bio prvi zahvat na sportskoj infrastrukturi u našem gradu još od Univerzijade 1987. Nakon toga, uspjeli smo napraviti i dvije staze oko glavnog igrališta, što je otvorilo mogućnost da klub normalno funkcionira. U ulozi predsjednika kluba ostao sam sljedećih 16 godina – govori Kaurić.

U međuvremenu je i postao član izvršnog odbora Zajednice, ali i okrenuo se novom sportu na svojoj dugoj listi.

– Sin Tin dugo se bavio plivanjem, a zatim prešao na triatlon i akvatlon, u kojem je i prvak Hrvatske. Nisam mu službeno trener, ali vodim cijeli proces treninga u dogovoru sa strukom. U svakom slučaju, triatlon je danas u obitelji Kaurić apsolutni prioritet – ističe Branko Kaurić u posljednjem činu sportske priče koja je dovela do lijepe i značajne nagrade.

– Nikad nisam živio od sporta, nego za sport. Tako se ponašam i danas, takvim sam ljudima i okružen… Gledajući unatrag, na ovih mojih 50 godina u sportu, mogu samo reći da se nadam da sam bio od koristi – završio je Branko sa smiješkom.

I, samo da se i to zna, unatoč nagradi za životno djelo, on i dalje ne misli stati. Tata Branko i sin Tin već su se okrenuli novim izazovima…

Povezane teme:

Sport

FOTO Djevojke iz Ekonomske škole pobjednice gradskog natjecanja srednjih škola u futsalu

Objavljeno

prije 1 dan

na

3. prosinca 2025.

Objavio/la

Gradsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola Grada Velike Gorice u futsalu za djevojke održano je danas (srijeda, 03. prosinca 2025.) u dvorani Srednjih škola, a organizator natjecanja bila je Srednja strukovna škola.

Velika Gorica, 03.12.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 03.12.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 03.12.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Natjecala su se 3 ŠSD-a: ŠSD Bumbar (Ekonomska škola Velika Gorica, voditelj Marko Novaković, prof.), ŠSD Velgor (Srednja strukovna škola, voditelj Tomislav Škrinjarić, prof.) i ŠSD GVG (Gimnazija Velika Gorica, voditelj Gordan Polan, prof.).

Velika Gorica, 03.12.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 03.12.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 03.12.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turnir je odigran po jednostrukom bod sustavu (3 međusobna duela), a utakmice su igrane u trajanju 2×15 minuta. Pobjednički sastav plasirao se na županijsko natjecanje. Sva tri prvoplasirana sastava nagrađena su medaljama.

Velika Gorica, 03.12.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 03.12.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Igračice Ekonomske škole zasluženo su pobjednice gradskog natjecanja, jer su u dvije utakmice postigle 10 golova, a nisu primile niti jedan. Opravdale su ulogu favorita, dominirale i glatko osvojile prvo mjesto.

Galerija fotografija

Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za djevojke 2025./2026.

Rezultati, redoslijed, sastav pobjednika

ŠŠD GVG – ŠSD Velgor 3:1, ŠSD Bumbar – ŠSD GVG 5:0, ŠSD Velgor – ŠSD Bumbar 0:5.

Redoslijed: 1. ŠSD Bumbar 6 (2 2 0 0 10:0), 2. ŠSD GVG 3 (2 1 0 1 3:6), 3. ŠSD Velgor 0 (2 0 0 2 1:8).

ŠSD Bumbar: Lorena Šagovac, Valentina Vinetić, Maja Hruškar, Lana Konjar, Korina Drk, Elena Iličić, Laura Turković, Fani Mikulčić. Voditelj: Marko Novaković, prof.

.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Održan šahovski turnir povodom Dana Osnovne škole Nikole Hribara

Objavljeno

prije 2 dana

na

2. prosinca 2025.

Objavio/la

Povodom Dana Osnovne škole Nikole Hribara u Velikoj Gorici održan je danas (utorak, 02.11.2025.) šahovski turnir učenika OŠ Nikole Hribara. Natjecalo se  u školskoj knjižnici 27 učenika: 25 dječaka i dvije djevojčice.

Velika Gorica, 02.12.2025. Šahovski turnir povodom Dana OŠ Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 02.12.2025. Šahovski turnir povodom Dana OŠ Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 02.12.2025. Šahovski turnir povodom Dana OŠ Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Komplete šahovskih figura i satova iz Šahovskog kluba Polet iz Buševca u školu je dovezao Zlatko Rožić, tajnik ŠK Polet. Tajnik Rožić bio je i glavni sudac na turniru te je obradio kompletne rezultate na računalu. Asistentica sucu bila je vrijedna Irena Gimpelj Gal, prof.

Velika Gorica, 02.12.2025. Šahovski turnir povodom Dana OŠ Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 02.12.2025. Šahovski turnir povodom Dana OŠ Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 02.12.2025. Šahovski turnir povodom Dana OŠ Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turnir je odigran u sedam kola, vrijeme je bilo pet minuta po natjecatelju. Zbog neparnog broja natjecatelja u svakom kolu igralo je 13 parova, a jedan od natjecatelja bio je slobodan. Mlade šahiste pozdravio je Stjepan Maravić, ravnatelj OŠ Nikole Hribara, u njegovoj pratnji bili su velemajstor Hrvoje Stević i majstor Mladen Sliepčević.

Velika Gorica, 02.12.2025. Šahovski turnir povodom Dana OŠ Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 02.12.2025. Šahovski turnir povodom Dana OŠ Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 02.12.2025. Šahovski turnir povodom Dana OŠ Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pobjednik turnira je Filip Horvat sa 7 bodova (pobijedio je u svih 7 partija), drugi je bio Jan Ličina sa 6 bodova, a na 3. mjesto s 5 bodova plasirao se Josip Lozančić. Sva trojica su nagrađena vrijednim peharima. Četveroplasirani Gabriel Šafran dobio je medalju, a medalju je dobila i Paula Dijanežević.

Velika Gorica, 02.12.2025. Šahovski turnir povodom Dana OŠ Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 02.12.2025. Šahovski turnir povodom Dana OŠ Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Konačni poredak: 1. Filip Horvat 7 bodova, 2. Jan Ličina 6, 3. Josip Lozančić 5, 4. Gabriel Šafran 5, 5. David Pohorely 5, 6. Borna Kopušar 4.5, 7. Dorijan Conjar 4, 8. Matej Klepac 4, 9. Lovro Idžan 4, 10. Emanuel Stašić 4, 11. Petar Punek 4, 12. Patrik Jeromić 4, 13. Janko Bilać 3.5, 14. Tin Žilec 3.5, 15. Robert Rihtarec 3.5, 16. Tomislav Fabijanić 3, 17. Andrija Karačić 3, 18. Dorian Mravunac 3, 19. Paula Dijanežević 3, 20. Frano Karačić 3, 21. Luka Kovač 3, 22. Nicole Arnaut 3, 23. Stjepan Dorotić 2.5, 24. Toma Karačić 2, 25. Mihael Vukoja 1.5, 26. David Mamuza 1.5, 27. Marin Janković 1.5 bod.

Galerija fotografija

 

Nastavite čitati

Sport

Hvala, Kapetane! Ikona Turopoljca Mislav Čunčić završio karijeru – šepajući…

S navršenih 38 godina, umoran od problema s ozljedom, kapetan Turopoljca iz Kuča Mislav Čunčić odlučio je okončati svoju igračku karijeru. U svom selu je počeo, otišao do druge lige, pa se vratio kući za kraj… Legenda!

Objavljeno

prije 2 dana

na

2. prosinca 2025.

Objavio/la

Kad je 12. listopada, s kapetanskom trakom na ruci, poveo svoje suigrače iz NK Turopoljca iz Kuča u okršaj s rivalima iz Bestovja, Mislav Čunčić vjerojatno nije baš računao da upravo kreće u svoju posljednju utakmicu u karijeri. Navršio je već 38, naravno da se kraj ove priče bližio, a za to da baš Bestovje ostane zadnja utakmica u karijeri pobrinula se – ozljeda.

– Mučila me tetiva, zato nisam odigrao ovih zadnjih utakmica jeseni, ali ta ozljeda je i glavni razlog što nije još malo potrajalo. Boli me već gotovo dvije godine, stalno to vučem, doslovno šepam, i to je presudilo da odsviram kraj karijere. Čekam treće dijete, bit će puno obaveza doma, to je svakako isto jedan od razloga, ali poznajući sebe, igrao bih ja još malo da nije tih bolova… Evo, već me zovu i u veterane, ali morao sam i to zasad odbiti, treba mi sad najmanje šest mjeseci odmora od bilo kakvog oblika nogometa – javio se kratko Mislav, uz dogovor da ćemo uz ugodnu nogometnu kavu ovih dana proći sve detalje jedne romantične nogometne priče legende kučkog nogometa.

Uostalom, za prvu ruku je sve jako lijepo rečeno u objavi kojom se NK Turopoljac oprostio od svoje ikone, kapetana i vođe. S devet odigranih utakmica ove jeseni Čunčić je dogurao do ukupno 123 nastupa za klub iz svoga sela, koji ga neće baš u potpunosti izgubiti.

“Nakon četiri godine, 123 utakmice i mnogo lijepih trenutaka, vrijeme je da se naš Mimi oprosti od aktivnog igranja u dresu NK Turopoljca, ali ne i od nas!”, stoji na početku objave iz kluba koju prenosimo u cijelosti.

“Mislav Čunčić Čuna, rođen 13. svibnja 1987., svoj nogometni put započeo je još kao dječak u Turopoljcu, a kao kadeta Turopoljca put ga je odveo u tadašnji Radnik. Život ga je vodio kroz NK Lučko u drugoj ligi, godine je proveo u NK Zagorcu iz Krapine, u međuvremenu je igrao u NK Udarniku, a onda se opet vratio u Zagorec iz Krapine, prije nego što je stigao doma u naš Turopoljac.

Kroz sve te godine, Mislav nije bio samo igrač. Bio je primjer. Bio je onaj koji primi mladog igrača pod svoje, koji donese mir kad ga treba, ali i onu glasnu energiju kad ekipa treba poguranac. Bio je kapetan kakvog svaki klub poželi pouzdan, iskren, srčan i uvijek sto posto posvećen.

Ali, najveće životne utakmice nisu one na travnjaku.

Mimi je postao suprug, otac dvoje prekrasnih sinova, a iduće godine dobiva i svoju najljepšu novu titulu, postaje otac po treći put. I nema ljepše “mirovine” od one koju obilježi obitelj, radost i novi počeci. Veliko hvala upućujemo njegovoj Tei, ženi koja je bila njegov vjetar u leđa, najveća podrška, motivacija i tiha snaga koja ga je pratila.

Uprava NK Turopoljca i njegovi suigrači uručili su mu mali znak pažnje, ali koliko god se trudili teško je jednim poklonom zahvaliti na svemu što je Mimi dao našem klubu. Dao nam je srce. Dao nam je veselje. Dao nam je ponos.

Dragi naš Mimi, nadamo se da ćeš i dalje biti uz nas kad god možeš na utakmicama, druženjima. Naš klub je tvoja kuća i tako će uvijek ostati. A sa sinovima koji rastu, ne brini, mi u Turopoljcu već računamo na novu generaciju Čunčića! Nogomet ti je u obitelji osiguran za barem sljedećih dvadesetak godina.

Hvala ti na svakoj utakmici, na svakom treningu, na svakoj minuti odigranoj u zelenom dresu, po našoj procjeni odigrao si cca 11.000 minuta. Bome, nije zajebancija u tvojim godinama. Šalimo se, Mimi, neka si nam živ i zdrav, već si krenuo, a sad ćeš malo morati pojačati trčanje za svojim mališanima.

Toliko od nas, ukratko, i još jednom: Hvala, Kapetane!”

Zanimljiva karijera, dobra nogometna priča, koju će biti zadovoljstvo ispričati.

Nastavite čitati

Sport

Dinamo kroz Goricu do vrha: ‘Nešto od onih prilika mora se iskoristiti…’

Nogometaši Gorice izgubili su 2-0 od Dinama u devetoj uzastopnoj utakmici na domaćem terenu. Dinamo je dva gola zabio iz tri udarca u okvir, ali se i vratio na prvo mjesto, dok je Gorica bila nedovoljno konkretna prema naprijed…

Objavljeno

prije 3 dana

na

2. prosinca 2025.

Objavio/la

Dinamo je u Veliku Goricu daleko od idealne forme, s atmosferom koja je jednako tako daleko od idealne, a Mario Kovačević igrao je još jednu u nizu svojih kvalifikacijskih utakmica. Događalo se sve to četiri dana nakon ružnog poraza u Lilleu, a sve to bili su detalji za koje su se pokušali uloviti u stručnom stožeru Gorice u pripremi ponedjeljka poslijepodne.

– Znamo da moramo biti na maksimumu svojih mogućnosti da bi se mogli nečemu nadati – najavio je sudar s Dinamom trener Gorice Mario Carević.

Nažalost, njegova momčad nije dosegnula svoj maksimum u ovih 90 minuta, na zatvaranju 15. runde SuperSport HNL-a. S obzirom da je bilo tako, teško da je moglo biti i bod(ov)a u ovom ogledu, koji je taj i takav Dinamo doveo do – prvog mjesta na tablici! I to je iz modroga kuta najbolja moguća najava derbija s Hajdukom u subotu od 15 sati…

Iako, nije Dinamo u Velikoj Gorici odigrao spektakularnu utakmicu. Daleko od toga, gosti iz Zagreba imali su dominaciju samo u posjedu, dok po pitanju prilika to općenito nije bila osobito pamtljiva utakmica. Pokušavao je u prvom poluvremenu dvaput Hoxha sa distance, jedanput bolje, drugi put nešto lošije, ali zapravo jedinu svoju šansu u prvih 45 minuta realizirao je Monsef Bakrar.

– Nedopustivo je da tako primimo gol, da čovjek ostane tako sam u “srcu gola”, a baš smo naglašavali da oni vole tamo dolaziti, pojavljivati se – komentirao je gol iz 34. minute trener Carević, svjestan da je u ovakvoj utakmici pogreška poput ove često i kobna.

Takvom se pokazala i ovoga puta, iako je u drugom poluvremenu Gorica pokazala nešto više u igri prema naprijed. U prvih 45 minuta Dinamo nije dopustio Goričanima ni da mu priđu golu, a kamoli kreiraju ozbiljniju opasnost, dok se u nastavku ipak nešto događalo prema naprijed. To nešto nije bilo dovoljno kvalitetno, jer u jednoj je dobroj situaciji Vrzić loše zahvatio loptu, u drugoj je traljavo pucao Pršir, u trećoj je okvir gola glavom promašio Erceg nakon ulaska s klupe…

– U utakmicama poput ove jednu od te tri situacije jednostavno moraš iskoristiti ako želiš nešto uzeti. Mi to nismo uspjeli… – kazao je Carević.

Nešto ozbiljnija nada probudila se u 75. minuti, nakon što je isključen Luka Stojković. Gotovo nevjerojatno, ali Dinamo je ove sezone dobio ukupno dva crvena kartona u HNL-u, oba je dobio Stojković, oba je dobio protiv Gorice… Goričanima je to otvorilo nešto više prostora, slika se okrenula, sad je domaćin kružio oko gostujućeg kaznenog prostora u potrazi za izjednačenje, ali nije to bila ta večer. Prostora nije bilo i vratar Filipović sačuvao je svoju mrežu čistom.

Konačna odluka pala je tako s druge strane, i to u drugoj minuti sudačke nadoknade. Drugi gol Dinama, za konačnih i nedostižnih 2-0 kreirali su igrači s klupe, jer Fran Topić je pobjegao po lijevoj strani i vratio u sredinu, a na odbijenoj lopti našao se Marko Soldo, bivši igrač Gorice, koji je zabio svoj prvi gol u dresu Dinama.

Dinamo je tako skočio na vrh ljestvice, u puno boljem ozračju dočekat će derbi s Hajdukom na Maksimiru, a Gorica je sa sedmoga mjesta pala na osmo. Rijeka ima isti broj bodova, ali i nešto bolju gol-razliku, a bodove za put prema gore odsad će tražiti u gostima. Dinamo je bio deveta uzastopna domaća utakmica Gorice u prvenstvu, a sad su na redu četiri gostujuće. Prije stanke još tri, jer već u petak se ide u Koprivnicu, a nakon toga i na osječku Opus Arena i riječku Rujevicu.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Šokantan poraz košarkaša! Brođani uvjerljivo do prve pobjede u sezoni

Košarkaši Gorice doživjeli su treći poraz ove sezone u Prvoj ligi, bolja od njih bila je Marsonia iz Slavonskog Broda, koja je rezultatom 85-69 došla do svoje prve pobjede u prvenstvu, nakon sedam uvodnih poraza

Objavljeno

prije 4 dana

na

1. prosinca 2025.

Objavio/la

Iznenađenje u Velikoj Gorici. Neugodno iznenađenje, nažalost, ali oni koji su ispratili znaju da je drukčije teško moglo biti… Jer, u susretu između Gorice i Marsonije gosti iz Slavonskog Broda sasvim su zasluženo slavili pobjedu. Završilo je 85-69 za Marsoniju, za čije je igrače ovo prva prvenstvena pobjeda nakon sedam uvodnih poraza!

Goričani su u susret ušli s nizom od četiri pobjede, no ovoga puta nisu bili na željenoj razini. Najblaže rečeno. Prvi dio su završili u plusu, no u drugih dvadeset minuta gosti su serijom dalekometnih ubačaja prešli u vodstvo, koje su do kraja susreta podebljali do konačnih plus16.

Tijekom prve četvrtine ni jedan sastav nije imao osjetniju prednost, s time da su većim dijelom igre u prvih deset minuta minimalnu prednost imali gosti. Druga četvrtina pripada Gorici, koja nakon 15 minuta igre po prvi puta ima deset razlike (36:26), da bi nakon koševa Filipa Kalajžića domaći sastav na dvije i pol minute prije kraja odlaska na odmor imao i najvećih plus 12 (42:30). Međutim, s dvije uzastopne trice iskusnoga Pere Ćosića Brođani na odmor odlaze sa samo minus šest (44:38).

Te dvije trice kao da su gostima dale krila, te su nakon samo četiri minute igre stigli do egala (50:50), da bi u posljednjih deset minuta ušli s prednošću 64:60. Košem Roka Ivankovića odmah na početku četvrtine Gorica je došla na minus dva (62:64), na što gosti odgovaraju serijom 8:0 za vodstvo 62:72, koje domaći igrači do kraja susreta nisu uspjeli preokrenuti. Sve što su pokušavali nije padalo na plodno tlo, dok su gosti predvođeni Maričevićem i Ćosićem znalački sačuvali prednost za prvu ovogodišnju pobjedu.

– Čestitka Marsoniji na pobjedi. Moji igrači drugo poluvrijeme nisu se pojavili na terenu. Jednostavno, nismo imali volje ni želje pobijediti utakmicu. Ekipa Marsonije to je iskoristila i ja im na tome čestitam te im želim puno sreće u nastavku natjecanja – kazao je nakon utakmice trener Damir Miljković.

Antun Maričević s 24 poena bio prvi strijelac Marsonije za koju je Nikola Miletić ubacio 19, a Duje Lisica 16 uz 13 skokova. Kod Gorice bolji od ostatka Filip Kalajžić s 19 poena i osam skokova. Dvocifren učinak imao je još jedino Roko Ivanković s deset ubačenih poena.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno