VIDEO Šarena i uspješna priča Branka Kaurića: ‘Mojih pet desetljeća i sedam sportova’
Branko Kaurić dobio je nagradu za životno djelo gradske Zajednice sportskih udruga, a u njegovoj priči isprepleteni su elementi stolnog tenisa, nogometa, dizanja utega, kung fua, atletike, taekwondoa i, najnovije, triatlona…
Na izmaku prošle godine, u onom dijelu kad se dijele nagrade i priznanja, kad se odaju počasti za učinjeno, snažno je u velikogoričkim sportskim krugovima iskočilo ime Branka Kaurića. U ruke Branka iz Rakarja otišla je nagrada za životno djelo velikogoričke Zajednice sportskih udruga, čiji je važan dio već dugi niz godina, kao član izvršnog odbora. Međutim, bilo kakve vrste nepotizma ovdje nije bilo, jer iza Branka je impresivna sportska priča duga cijelih pola stoljeća.
Impresivna, ali i raznovrsna, raznolika, šarena, satkana od cijelog niza sportova, uloga, funkcija, medalja. Centralni dio njegov sportske biografije događao se u godinama u kojima se posvetio taekwondou, u kojima se prometnuo u jednog od najboljih boraca u bivšoj državi, ali i ostao za koračić kratak u lovu na Olimpijske igre u Seoulu 1988.
A sve je počelo na – stolnom tenisu.
– Da, na stolnom tenisu sam krenuo s organiziranim bavljenjem sportom. Bilo je to 1973., nakon što su Šurbek i Tova Stipančić osvojili nekakvu veliku medalju, pa su svi klinci htjeli igrati stolni tenis. Među takvima sam bio i ja, pa sam se priključio klubu na Starom Radniku. Velika Gorica u to je vrijeme imala jaku stolnotenisku ekipu, braću Radočaj, Jandriša i ostale, a mi klinci smo stol za natjecanja gledali kao oltar. Svi smo sanjali da jednom zaigramo na tom, glavnom stolu, ali na kraju se nisam predugo zadržao u stolnom tenisu – priča Branko Kaurić u svom osobnom pogledu unatrag.
Sljedeći odabir mladog Branka, nakon odustajanja od “pingića”, bio je nogomet.
– Neki moji prijatelji uključili su se u NK Radnik, pa sam s njima otišao i ja. Nije ni to previše potrajalo, nekih godinu dana, ali ostale su uspomene na to vrijeme. Posebno na onaj topli čaj koji nas je čekao nakon treninga, na tu atmosferu zajedništva, druženja kroz sport…
Nakon nogometa, okušao se vižljasti i žilavi klinac iz Rakarja u nečem potpuno drukčijem.
– Primjetio me Ljubomir Turčinov, gorička dizačka legenda, i odveo me u zagrebački Metalac na testiranja, na kojima sam zadovoljio. Budući da sam bio nizak, sitan, s malom kilažom, bili su oduševljeni što sam se priključio, ali meni se sport nije svidio. I nastavio sam tražiti.
Prvi doticaj s borilačkim sportom dogodio se tako na sljedećem koraku, kroz kung fu, vještinu koju je ludo popularnom učinio Bruce Lee, ali opet se nije “primilo”. Potraga za sportom u kojem će ostati nastavljena je s atletikom, i to u društvu još jedne legende VG sporta.
– Damir Bošnjak bio je u to vrijeme reprezentativac, a ja sam krenuo trenirati s njim i ostao u atletici nešto manje od tri godine, sve do ozljede noge koja mi nije dozvoljavala da nastavim. Bila je to jedna od onih loših priča s kupanja na Čiču, porezao sam nogu i morao napraviti značajnu pauzu od sporta, odustati od atletike…
A kad je već tako ispalo, Branko Kaurić odlučio se vratiti na borilišta. Taekwondo je bio sljedeći izbor i konačan pogodak. Branko se ozbiljno “zakačio” i krenuo luđački trenirati, u nekim fazama i po tri puta dnevno. Napredak je bio strelovit.
– Ja sam u to vrijeme trenirao po nekim standardima koji danas vrijede, ulagao sam jako puno u sebe i zato sam napredovao jako brzo. Treba priznati da je u tim lakšim kategorijama bilo nešto manje konkurencije, ali ja sam uspješno sudjelovao i na svjetskim i europskim prvenstvima, pri čemu mi je najveći uspjeh peto mjesto na svjetskom prvenstvu 1987. Ukupno gledajući, bio sam jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji – govori Kaurić.
Prijelomna točka smjestila se u prvi dio 1988. godine, u srce borbe za odlazak na Olimpijske igre na kojima je taekwondo bio pokazni sport, prvi put se pojavio na Igrama.
– Sve svoje uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima mijenjao bih za taj odlazak na Olimpijske igre. Nažalost, nije se dogodilo, valjda nije bilo suđeno, ali sve što se događalo u cijelom procesu dovelo je do neke vrste odbojnosti prema sportu. Nedugo nakon toga sam se i oprostio od taekwondoa i završio svoju priču kao sportaš.
Taekwondo reprezentacija Jugoslavije na pripremama za OI 1988., na koje Branko na kraju ipak nije otišao
Pokušao je ostati uz taekwondo pokretanjem TK Zrinski u našem gradu, funkcioniralo je to nešto manje od dvije godine, a onda je stiglo vrijeme za predah od sporta. Posvetio se Branko Kaurić poslovnoj karijeri, preuzimao menadžerske pozicije u velikim tvrtkama, pa 2005. odlučio da je vrijeme za povratak. Stari frend Damir Bošnjak bio je s druge strane linije, a prijedlog je glasio:
– Ajmo osnovati atletski klub u Gorici!
Kaurić je pristao, postao prvi predsjednik Atletskog kluba Velika Gorica i krenuo na posao.
– Imali smo dvojicu talentiranih atletičara, Dina Bošnjaka i Ivana Malića, i željeli smo im omogućiti uvjete u našem gradu. Prvo smo uspjeli dogovoriti da se napravi atletski poligon ispod zapadne tribine stadiona, što je bio prvi zahvat na sportskoj infrastrukturi u našem gradu još od Univerzijade 1987. Nakon toga, uspjeli smo napraviti i dvije staze oko glavnog igrališta, što je otvorilo mogućnost da klub normalno funkcionira. U ulozi predsjednika kluba ostao sam sljedećih 16 godina – govori Kaurić.
U međuvremenu je i postao član izvršnog odbora Zajednice, ali i okrenuo se novom sportu na svojoj dugoj listi.
– Sin Tin dugo se bavio plivanjem, a zatim prešao na triatlon i akvatlon, u kojem je i prvak Hrvatske. Nisam mu službeno trener, ali vodim cijeli proces treninga u dogovoru sa strukom. U svakom slučaju, triatlon je danas u obitelji Kaurić apsolutni prioritet – ističe Branko Kaurić u posljednjem činu sportske priče koja je dovela do lijepe i značajne nagrade.
– Nikad nisam živio od sporta, nego za sport. Tako se ponašam i danas, takvim sam ljudima i okružen… Gledajući unatrag, na ovih mojih 50 godina u sportu, mogu samo reći da se nadam da sam bio od koristi – završio je Branko sa smiješkom.
I, samo da se i to zna, unatoč nagradi za životno djelo, on i dalje ne misli stati. Tata Branko i sin Tin već su se okrenuli novim izazovima…
Gorica u Maksimiru: ‘Hajduk smo već zaboravili, a s Lokosima će biti u pet deka’
Nogometaši Gorice u petak od 18 sati u Maksimiru otvaraju 21. kolo SupeSport HNL-a ogledom s Lokomotivom, protivnikom s kojim su ove sezone Goričani najbolje prolazili: dvije utakmice, dvije pobjede, sedam komada…
Hajduk je, pet dana poslije, davna prošlost za nogometaše Gorice. Pobjeda koja je lijepa, tri boda koja su silno važna, ali ipak prošlost.
– Iskreno, već sam zaboravio tu utakmicu. Svjesni smo da nas već prva sljedeća utakmica može spustiti na zemlju. I zato moramo isključivo biti fokusirani na svaku sljedeću utakmicu – ističe trener Mario Carević, svjestan da je ovo ipak malo drukčija pobjeda.
– Svaka pobjeda za nas je bitna, jer gledamo samo taj bodovni saldo, to je sve što nas zanima. Međutim, naravno da je ovo za igrače bila poticajna pobjeda, jer kad pobijediš Hajduka, kad odigraš onakvo prvo poluvrijeme kao što smo mi odigrali, logično je da dobiješ i dozu samopouzdanja – dodao je Car.
Kadar mu se širi dolaskom novih igrača, dobio je četvoricu u završnici siječnja i prvih pet dana veljače, ali i dobrim zdravstvenim kartonom.
– Trenirali smo dobro ovaj tjedan, nemamo nekih većih problema s ozljedama, svi osim Durakovića trebali bi biti spremni – otkriva Carević.
Prošle sezone “lokosi” su bili nepremostiva prepreka za Goričane, koji su uzeli samo jedan bod iz četiri međusobna okršaja, no ove sezone situacija se okrenula. Gorica je najbolje utakmice igrala baš protiv Lokomotive, upisavši prvo gostujućih 3-1 uz tri remek-djela Ikera Poza, Jurice Pršira i Ante Ercega, a zatim i domaćih 4-1, uz onaj nezaboravni autogol Aleksa Stojakovića sa centra igrališta. Ukupno sedam goričkih komada u dvije utakmice…
– Veselimo se toj utakmici. Sve naše utakmice ove sezone ponudile su zaista dobar nogomet, i s jedne i s druge strane. Čeka nas Lokomotiva, koja je ozbiljan protivnik, koja je puna iskustva i dobrih pojedinaca. Igraju jako zanimljiv nogomet, pri čemu smo mi i oni imali istu problematiku u prvoj polovici sezone, a to je loša realizacija. Po broju stvorenih prilika i jedni i drugi smo u vrhu, ali i promašivali smo. I na temelju tog statističkog podatka smatram da ćemo gledati jednu dobru utakmicu – govori trener Carević, pa još malo predstavlja protivnika:
– Ušli su odlično u proljeće, imaju četiri boda iz dvije utakmice, a vidjeli smo u Puli i da se znaju jako dobro braniti pri pozitivnom rezultatu. Znaju igrati i napadački, dosta su okomiti, imaju dobre mehanizme, dobar prekid… Momčad je to koja je opasna na više načina. Dosta su se pojačali ove zime, doveli su dosta iskusnih pojedinaca, ali mi smo spremi i nadam se pozitivnom rezultatu.
Otvaranje 21. kola SuperSport HNL-a zakazano je za petak u 18 sati na maksimirskom stadionu, a zasad se zna samo da gužve na tribinama neće biti. Zbog broja kibica koji prate i jedne i druge, ali i zbog vremenske prognoze, koja kaže da kiša neće stati, da će je biti i više nego u četvrtak.
– Mi smo spremni. Znamo sve o njima, kao što i oni znaju sve o nama, tako da će to biti, kako se kaže, u pet deka – zaključio je Carević.
MOGUĆIH PRVIH 11 ZA LOKOMOTIVU Matijaš – Trontelj, Perić, Filipović, Čabraja – Pozo, Kavelj – Fiolić, Pršir, Vrzić – Čuić
Pobjedom protiv psihičkih barijera: Goričani stotkom slomili Amforu
Košarkaši Gorice pobijedili su makarsku Amforu 100-88 na parketu Gradske dvorane i time se vratili na pobjedničke staze nakon dva uzastopna gostujuća poraza. Borna Dramalija predvodio je Goričane…
Nakon dva uzastopna gostujuća poraza, košarkaši Gorice na domaćem parketu su došli do 100-88 pobjede protiv Amfore iz Makarske. Početak susreta pripao je gostima, koji su nakon četiri minute igre imali 11-4, a sedam koševa viška zadržali su sve do rezultata 21-14 u završnici prve četvrtine. Serijom 10-0 na početku druge četvrtine Gorica je povela 29-26, što je bila naznaka da su Goričani naštimali svoje nišanske sprave, a posebno raspoloženi bili su Dramalija i Ivanković.
U istom ritmu naši su košarkaši nastavili dalje te su u 16. minuti imali plus 11, da bi na odmor otišli s osam koševa viška (54-46).
Nakon što na startu treće četvrtine Gorica nije iskoristila tri napada, promašivši pri tome zicere, gosti dolaze na minimalnih 56-54, vrativši utakmicu u neizvjesne vode. Do isteka četvrtine Makarani su konstantno puhali za vratom svom domaćinu, koji je u posljednji period igre ušao s vodstvom 72-68. U posljednjih deset minuta sve je išlo po planu, četiri i pol minute prije kraja poveli su Goričani i s najvećih plus 16 (87-71), nakon čega je utakmica mirno privedena kraju.
– Čestitke mojim igračima ekipi na pobjedi. U blagom smo igračkom padu, ali trebala nam je ova pobjeda. Tri igrača iz petorke su nam ozlijeđena, krpamo se i ovo nam je bila jako važna utakmica za te neke psihičke barijere. Igrači koji su igrali, poginuli su za ovu pobjedu, ali bilo je puno gluposti s naše strane. Igračima Amfore čestitke na htijenju i zalaganju, to je vrlo nezgodna ekipa. Sad se trebamo pripremiti za Osijek, gdje nam je sljedeća utakmica – kazao je nakon utakmice trener Damir Miljković.
S 25 poena najefikasniji igrač u goričkim redovima bio je Borna Dramalija, a double-double učinak imao je Filip Kalajžić, koji je ubacio 23 poena uz 13 skokova. Uz njih, dvocifreni su još bili Niko Rimac (19), Roko Ivanković (15) i Kristijan Validžić (11). Kod Amfore 25 poena Luke Šebreka.
Iz Rijeke u Goricu! Četvrto zimsko pojačanje moglo bi biti i najveće…
Novi igrač HNK Gorice postao je Bruno Bogojević, 27-godišnjak iz Koprivnice koji je prošle sezone osvojio dvostruku titulu s Rijekom. U Veliku Goricu stiže kao četvrti novi igrač, nakon Šahinovića, Sulea i Epaillyja…
Na Rujevicu igrači Gorice puno češće odlaze nego što s nje u Goricu dolaze – znaju ponešto o tome Fruk, Ndockyt, Rukavina, možda i Janković i Jurić… – ali ovoga puta priča se okrenula. Iz Rijeke u Goricu je stigao Bruno Bogojević, 27-godišnji polivalentni bočni igrač, stigao je kao četvrto zimsko pojačanje, a lako je moguće da se pokaže i kao najveće pojačanje od svih dosad pristiglih novih igrača.
– Moramo dovesti još par igrača, treba nam to da dobijemo dodatnu kvalitetu, ali i proširimo konkurenciju, jer time će i treninzi biti bolji – ponavljao je u posljednje vrijeme više puta trener Mario Carević.
U Bruni Bogojević dobio je, kako sad stvari izgledaju, sve što je tražio. Dobio je iskusnog igrača dokazane kvalitete, koji će biti konkurencija sjajnom Žanu Trontelju, ali i opcija za lijevi bok. Bogojević je tijekom karijere pokazao da može odraditi posao i lijevo i desno, i defenzivnije i ofenzivnije, a takve igrače uvijek je dobro imati. U natjecateljskom je ritmu, dolazi nakon odrađenih priprema s Rijekom i sve govori da bi mogao biti “plug in” pojačanje, igrač koji odmah može u akciju. Možda već u petak kontra Lokomotive dobije poneku minutu…
“HNK Gorica s velikim zadovoljstvom objavljuje da je novi igrač našeg kluba postao Bruno Bogojević! Iskusni krilni igrač potpisao je ugovor s Goricom i odmah se stavio na raspolaganje stručnom stožeru”, objavili su iz kluba.
“Bogojević u Veliku Goricu dolazi s bogatim prvoligaškim iskustvom i dokazanim pobjedničkim mentalitetom. Nogometno je stasao u NK Slaven Belupo, gdje je godinama bio standardan prvotimac i jedan od najkonstantnijih igrača momčadi. S više od 130 službenih nastupa u HNL-u, profilirao se kao pouzdano i energično rješenje na bočnim pozicijama”, dodaje se u objavi.
Bogojević je bivši U-19 i U-21 reprezentativac, osvajač dvostruke krune s Rijekom prošle sezone, osjetio je i europske utakmice… Još detaljnije predstavili su ga iz kluba:
“Riječ je o igraču koji se odlično snalazi duž obaju bokova te je sposoban kvalitetno odgovoriti zahtjevima i u ofenzivnom i u defenzivnom dijelu igre. Jednako je opasan kada napada prostor i sudjeluje u završnici akcija, kao i kad pomaže momčadi u fazi obrane, zatvara koridor i sudjeluje u presingu. Njegova energija, disciplina i radna etika omogućuju mu veliku taktičku fleksibilnost.
Dolaskom Brune Bogojevića HNK Gorica dobiva iskustvo, energiju i dodatnu širinu kadra, ali i igrača naviklog na borbu za trofeje i visoke ciljeve. Njegov pobjednički mentalitet i radna etika savršeno se uklapaju u ambicije našeg kluba.”
Na karate turniru, održanom u subotu u Nedelišću, Karate klub Centar osvojio je ukupno sedam medalja, a najuspješnija je bila Sara Brletić koja je osvojila zlato u kategoriji do 39 kilograma.
Osim zlatne Sare Brletić, do postolja su stigli i Patrik Jeromić koji je osvojio broncu u mlađim kadetima te srebro u kadetskoj konkurenciji. Također, Kim Kumić osvojila je dvije bronce u konkurenciji učenica i mlađih kadetkinja, dok je Lara Dugonjić dva puta bila treća, među mlađim kadetkinjama.
Sve u svemu, s ukupno sedam odličja, Karate klub Centar uspješno je otvorio natjecateljsku 2026. godinu.
Dinamo želi Ikera Poza?! Gorica će ga ili zadržati ili – zaraditi…
Navodni interes Dinama za velikogoričkog Španjolca iz obje perspektive “pije vodu”, ali Iker Pozo ugovorom je vezan s Goricom do ljeta 2027. godine. Dođe li doista ponuda iz Maksimira, tu će biti pregovora…
Španjolski veznjak u dresu Gorice, ove sezone sjajni Iker Pozo, nakon utakmice s Hajdukom došao je u poseban fokus javnosti. Upravo on je potpisao potez odluke, on je strijelac jedinoga gola na utakmici, autor izvrsnog i neobranjivog udarca s 20-ak metara, ali priča ovdje ne staje na samom golu. Gol je “okidač”, a uzroci i povodi nalaze se u svemu što Pozo pokazuje na terenu cijele ove sezone.
U našem gradu pronašao je svoju nogometnu sreću, u sustavu trenera Marija Carevića pronašao je svoje idealno mjesto, o čemu svjedoče i brojke, budući da po ukupnim ocjenama spada među najbolje igrače lige. S obzirom na to, nije posebno neobično da vrijednog 25-godišnjeg Španjolca iz okolice Malage nogometno tržište sve pozornije prati. Očekivale su se ove zime ponude za kapetana Pršira ili mladog i vrlo potentnog Kavelja, no ne bi bilo nikakvo iznenađenje da se u ulogu tržištu najzanimljivijeg igrača Gorice prometne upravo Pozo.
Upiti, naravno, dolaze s raznih strana, iz država u kojima zimski prijelazni rok još nije završio, a jedna od njih je i – Hrvatska! Mercato u HNL-u zatvara se tek 17. veljače, bio je aktivan i dosad, a ima i još dovoljno vremena za nove aktivnosti u svim klubovima, kako u onima s dna, tako i u onima – posebno važno za ovu priču – iz samoga vrha. Priča se, naime, da Dinamo još nije gotovo s tom famoznom doselekcijom…
I da se iz Maksimira sve više gleda prema – Velikoj Gorici!
Najznačajnije promjene, naime, u Dinamu su se dogodile u veznom redu, otišli su Ljubičić, Villar i Mudražija, što znači da su “modri” ostali na petorici igrača za tri pozicije: Mišiću, Zajcu, Stojkoviću, Bennaceru i Soldi. Pravu zamjenu tu nema samo Josip Mišić, jedina šestica u ovom društvu, i tu u priču ulazi Iker Pozo.
Dostupne informacije kažu da su i u Maksimiru impresionirani onim što Pozo pruža ove sezone, koliko ozbiljan nogomet igra u oba smjera, a uz to je i riječ o igraču koji bi se brzo uklopio, koji poznaje i ligu i okruženje… Uloga “back up” opcije za Mišića za prvu ruku ne djeluje nimalo loše iz perspektive igrača, ali i iz perspektive Dinama, kojem takav tip igrača nedostaje. Međutim, nešto će se tu pitati i Goricu…
Kad je Pozo ovog ljeta došao u Veliku Goricu, potpisao je dvogodišnji ugovor, a dosad je isteklo samo malo više od četvrtine tog ugovora. Drugim riječima, u slučaju da ponuda iz Maksimira doista dođe, da se ove kuloarske priče pokažu točnima, u Gorici bi imali na čemu temeljiti svoja potraživanja. U Dinamu financijska situacija nije blistava kao što je nekad bila, svaki euro dvaput se okreće, ali potpuno je logično da će u Gorici u ovoj situaciji imati svoje uvjete.
Drugim riječima, Gorica će ili zadržati Ikera Poza, što bi u natjecateljskom smislu iz našega ugla bilo daleko najbolje, ili zaraditi pristojan novac. Pozova vrijednost po Transfermarktu je 750.000 eura, točno 150 posto više nego što je bila početkom rujna… Još jedna dobra polusezona u dresu Gorice, nema dvojbe, do ljeta bi tu cijenu još malo podignula.