VIDEO Šarena i uspješna priča Branka Kaurića: ‘Mojih pet desetljeća i sedam sportova’
Branko Kaurić dobio je nagradu za životno djelo gradske Zajednice sportskih udruga, a u njegovoj priči isprepleteni su elementi stolnog tenisa, nogometa, dizanja utega, kung fua, atletike, taekwondoa i, najnovije, triatlona…
Na izmaku prošle godine, u onom dijelu kad se dijele nagrade i priznanja, kad se odaju počasti za učinjeno, snažno je u velikogoričkim sportskim krugovima iskočilo ime Branka Kaurića. U ruke Branka iz Rakarja otišla je nagrada za životno djelo velikogoričke Zajednice sportskih udruga, čiji je važan dio već dugi niz godina, kao član izvršnog odbora. Međutim, bilo kakve vrste nepotizma ovdje nije bilo, jer iza Branka je impresivna sportska priča duga cijelih pola stoljeća.
Impresivna, ali i raznovrsna, raznolika, šarena, satkana od cijelog niza sportova, uloga, funkcija, medalja. Centralni dio njegov sportske biografije događao se u godinama u kojima se posvetio taekwondou, u kojima se prometnuo u jednog od najboljih boraca u bivšoj državi, ali i ostao za koračić kratak u lovu na Olimpijske igre u Seoulu 1988.
A sve je počelo na – stolnom tenisu.
– Da, na stolnom tenisu sam krenuo s organiziranim bavljenjem sportom. Bilo je to 1973., nakon što su Šurbek i Tova Stipančić osvojili nekakvu veliku medalju, pa su svi klinci htjeli igrati stolni tenis. Među takvima sam bio i ja, pa sam se priključio klubu na Starom Radniku. Velika Gorica u to je vrijeme imala jaku stolnotenisku ekipu, braću Radočaj, Jandriša i ostale, a mi klinci smo stol za natjecanja gledali kao oltar. Svi smo sanjali da jednom zaigramo na tom, glavnom stolu, ali na kraju se nisam predugo zadržao u stolnom tenisu – priča Branko Kaurić u svom osobnom pogledu unatrag.
Sljedeći odabir mladog Branka, nakon odustajanja od “pingića”, bio je nogomet.
– Neki moji prijatelji uključili su se u NK Radnik, pa sam s njima otišao i ja. Nije ni to previše potrajalo, nekih godinu dana, ali ostale su uspomene na to vrijeme. Posebno na onaj topli čaj koji nas je čekao nakon treninga, na tu atmosferu zajedništva, druženja kroz sport…
Nakon nogometa, okušao se vižljasti i žilavi klinac iz Rakarja u nečem potpuno drukčijem.
– Primjetio me Ljubomir Turčinov, gorička dizačka legenda, i odveo me u zagrebački Metalac na testiranja, na kojima sam zadovoljio. Budući da sam bio nizak, sitan, s malom kilažom, bili su oduševljeni što sam se priključio, ali meni se sport nije svidio. I nastavio sam tražiti.
Prvi doticaj s borilačkim sportom dogodio se tako na sljedećem koraku, kroz kung fu, vještinu koju je ludo popularnom učinio Bruce Lee, ali opet se nije “primilo”. Potraga za sportom u kojem će ostati nastavljena je s atletikom, i to u društvu još jedne legende VG sporta.
– Damir Bošnjak bio je u to vrijeme reprezentativac, a ja sam krenuo trenirati s njim i ostao u atletici nešto manje od tri godine, sve do ozljede noge koja mi nije dozvoljavala da nastavim. Bila je to jedna od onih loših priča s kupanja na Čiču, porezao sam nogu i morao napraviti značajnu pauzu od sporta, odustati od atletike…
A kad je već tako ispalo, Branko Kaurić odlučio se vratiti na borilišta. Taekwondo je bio sljedeći izbor i konačan pogodak. Branko se ozbiljno “zakačio” i krenuo luđački trenirati, u nekim fazama i po tri puta dnevno. Napredak je bio strelovit.
– Ja sam u to vrijeme trenirao po nekim standardima koji danas vrijede, ulagao sam jako puno u sebe i zato sam napredovao jako brzo. Treba priznati da je u tim lakšim kategorijama bilo nešto manje konkurencije, ali ja sam uspješno sudjelovao i na svjetskim i europskim prvenstvima, pri čemu mi je najveći uspjeh peto mjesto na svjetskom prvenstvu 1987. Ukupno gledajući, bio sam jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji – govori Kaurić.
Prijelomna točka smjestila se u prvi dio 1988. godine, u srce borbe za odlazak na Olimpijske igre na kojima je taekwondo bio pokazni sport, prvi put se pojavio na Igrama.
– Sve svoje uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima mijenjao bih za taj odlazak na Olimpijske igre. Nažalost, nije se dogodilo, valjda nije bilo suđeno, ali sve što se događalo u cijelom procesu dovelo je do neke vrste odbojnosti prema sportu. Nedugo nakon toga sam se i oprostio od taekwondoa i završio svoju priču kao sportaš.
Taekwondo reprezentacija Jugoslavije na pripremama za OI 1988., na koje Branko na kraju ipak nije otišao
Pokušao je ostati uz taekwondo pokretanjem TK Zrinski u našem gradu, funkcioniralo je to nešto manje od dvije godine, a onda je stiglo vrijeme za predah od sporta. Posvetio se Branko Kaurić poslovnoj karijeri, preuzimao menadžerske pozicije u velikim tvrtkama, pa 2005. odlučio da je vrijeme za povratak. Stari frend Damir Bošnjak bio je s druge strane linije, a prijedlog je glasio:
– Ajmo osnovati atletski klub u Gorici!
Kaurić je pristao, postao prvi predsjednik Atletskog kluba Velika Gorica i krenuo na posao.
– Imali smo dvojicu talentiranih atletičara, Dina Bošnjaka i Ivana Malića, i željeli smo im omogućiti uvjete u našem gradu. Prvo smo uspjeli dogovoriti da se napravi atletski poligon ispod zapadne tribine stadiona, što je bio prvi zahvat na sportskoj infrastrukturi u našem gradu još od Univerzijade 1987. Nakon toga, uspjeli smo napraviti i dvije staze oko glavnog igrališta, što je otvorilo mogućnost da klub normalno funkcionira. U ulozi predsjednika kluba ostao sam sljedećih 16 godina – govori Kaurić.
U međuvremenu je i postao član izvršnog odbora Zajednice, ali i okrenuo se novom sportu na svojoj dugoj listi.
– Sin Tin dugo se bavio plivanjem, a zatim prešao na triatlon i akvatlon, u kojem je i prvak Hrvatske. Nisam mu službeno trener, ali vodim cijeli proces treninga u dogovoru sa strukom. U svakom slučaju, triatlon je danas u obitelji Kaurić apsolutni prioritet – ističe Branko Kaurić u posljednjem činu sportske priče koja je dovela do lijepe i značajne nagrade.
– Nikad nisam živio od sporta, nego za sport. Tako se ponašam i danas, takvim sam ljudima i okružen… Gledajući unatrag, na ovih mojih 50 godina u sportu, mogu samo reći da se nadam da sam bio od koristi – završio je Branko sa smiješkom.
I, samo da se i to zna, unatoč nagradi za životno djelo, on i dalje ne misli stati. Tata Branko i sin Tin već su se okrenuli novim izazovima…
Novi poraz na Apašu: Adrianova bomba, brzi povratak i gol sa 163 metra
Nogometaši Gorice poraženi su 2-1 u gostima kod Slaven Belupa. Domaćina je u vodstvo doveo nevjerojatni Adriano Jagušić, vratila se Gorica preko Ante Kavelja, a odluka je pala iz situacije koju je najbolje opisao trener Carević…
Nakon svega, ostao je gorak okus. Znalo se da nogometašima Gorice neće biti lako u Koprivnici, govorile su u prilog tome i dvije serije koje su debelo vukle na stranu domaćina, ali ispalo je da je Gorica opet ostala za malo prekratka. Za detalj ili dva, za jedan pogodak koji se nije smio dogoditi…
Prva nevolja stigla je već i prije prvog sučevog zvižduka, jer u posljednji trenutak otpao je kapetan i najbolji igrač Gorice Jurica Pršir. Bilo bi zahtjevno i s njim u ulozi vođe momčadi, ovako je ispalo još teže. Pogotovo nakon što je već u osmoj minuti utakmice Adriano Jagušić napravio ono što Adriano Jagušić radi. Opalio je ljevicom sa nekih 20-ak metara, neuhvatljivo za golmana Gorice Davora Matijaša.
– Taj dečko je svjetska klasa. Znaš što će napraviti, znaš što želi, ali svejedno to uspije i izvesti, ne možeš mu ništa… – kazao je nakon utakmice trener Gorice Mario Carević.
Kad se na taj način uđe u utakmicu, lako dođe i do raspada sustava, ali ovoga puta nije se dogodilo. Gorica se uspjela podići iz nokdauna, opet uloviti ritam, ali i stvarati prilike. Prvu veliku je i iskoristila, i to u 21. minuti, nakon što je Ante Kavelj sjajno pogodio glavom nakon ubacivanja Marijana Čabraje iz slobodnjaka. Lijepa lopta u sredinu, visok skok i to je brzo izjednačenje, potpuni povratak u utakmicu.
Do kraja poluvremena Gorica je igrala dobru utakmicu, domaćin također, bio je to “al pari” ogled dviju čvrstih, organiziranih i posjeda željnih momčadi. Redale su se opasnosti na obje strane igrališta i u prvih pola sata nastavka utakmice, a taman kad se učinilo da bi ovo moglo završiti s tih 1-1, dogodio se jedan neobičan trenutak…
Ivan Ćubelić, veznjak Slaven Belupa, primio je loptu na nekih 27-28 metara, napravio korak naprijed i opalio prema golu Gorice. Budući da je Davor Matijaš ovdje sudjelovao kao promatrač, praktički uopće nije reagirao, lopta se sekundu potom zakoprcala u mreži. Ljutit na sebe, Matijaš je udarao nogom u stativu, u šoku je bio i televizijski komentator, a na usnama trenera Carevića mogle su se razabrati riječi koje nisu za eter.
– Za mene smo mi odigrali odličnu utakmicu. Bili smo dobri u presingu, po osvojenoj lopti, prema naprijed opasni, unatoč tome što su izostajale neke malo bolje odluke u završnici. U drugom poluvremenu su oni u jednom razdoblju uzeli posjed, ali opet smo imali tri top šanse, Fiolić s tri metra na prazan gol, Pavičić sam na golmana, Kavelj glavom… Mislim da stvarno nismo zaslužili izgubiti utakmicu! Šteta, žao mi je igrača jer su stvarno bili odlični, aktivni – rekao je Carević i nastavio:
– Moramo se pomiriti s tim da nas je Slaven pobijedio na individualnost. Kod Jagušića tu klasu vidiš u svakom dodiru, a onda dobijemo i taj drugi gol sa valjda 163 metra… Ali to je tako.
Gorica je tako i devetu utakmicu zaredom u Koprivnici ostala bez pobjede, sedmi je ovo poraz uz dva remija, a Slaven Belupo produžio je sjajni niz neporaženosti na devet utakmica. I odvojio se na sedam bodova više od Gorice, koja ostaje osma. I ide u goste devetom Osijeku u sljedećem kolu.
Svečana dodjela nagrada u školskom sportu Županijskog školskog športskog saveza Zagrebačke županije za školsku godinu 2024./2025. održana je jučer (četvrtak, 04. prosinca 2025.) u Svetom Ivanu Zelini.
Velika Gorica, 05.12.2025. Nikla Baričić i SD GVG (Gimnazija Velika Gorica) najbolji u kolskom sportu Zagrebačke županije. Foto: GVG
Uz prigodni domjenak dijeljene su nagrade najuspješnijim školskim sportskim društvima osnovnih i srednjih škola, ekipama, sportašima i sportašicama, istaknutim učiteljima i nastavnicima za poseban doprinos u razvoju školskog sporta te nagrade za životno djelo. Temeljem izvanrednih sportskih rezultata u prošloj školskoj godini Školsko sportsko društvo GVG (Gimnazija Velika Gorica) dobilo je nagradu kao najuspješnije ŠSD Zagrebačke županije.
Velika Gorica, 05.12.2025. Nikla Baričić i SD GVG (Gimnazija Velika Gorica) najbolji u kolskom sportu Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Učenica Gimnazije Velika Gorica Nika Baričić proglašena je najuspješnijom sportašicom Zagrebačke županije u školskom sportu! Nika se natjecala na dvije završnice državnog natjecanja, u odbojci i plivanju te je još nastupala na županijskom natjecanju u košarci i uličnoj košarci.
Velika Gorica, 05.12.2025. Nikla Baričić i SD GVG (Gimnazija Velika Gorica) najbolji u kolskom sportu Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Bravo, Nika! Želimo ti da se i sljedeće godine nađeš na tronu s još boljim rezultatima. Niku je pratila njena suigračica iz odbojkaške ekipe Dora Radman. (Nika je igračica Hrvatskog odbojkaškog kluba Gorica, 20 je broj na njenom dresu.) (Tekst: Gordan Polan, prof. viši savjetnik)
Balon dvorana otvara se – rukometom! Dječji žamor kreće od Dana grada…
Turnirom u organizaciji ŽRK Udarnika bit će otvorena nova balon dvorana. Natjecanje će početi već u jutarnjim satima, a samo službeno otvaranje predviđeno je za 12.30 sati
Svaki iskorak po pitanju dvoranske infrastrukture u našem se gradu promatra kao grumen zlata. U gradu koji konstantno raste po broju stanovnika, samim time i broju djece, u gradu koji ima više od 60 sportskih udruga, novih kapaciteta nikad dovoljno, a u tom smislu dobar je iskorak podizanje balon dvorane pokraj Gradske sportske dvorane.
Projekt je završen, glancaju se još samo posljednji detalji i za točno osam dana u pogon će biti pušten novi prostor, koji će značajno pridonijeti lakšem slaganju termina za treninge svih naših klubova u dvoranskim sportovima. Termina kojih uvijek i svima nedostaje, što je samim time dosad bio najveći problem svih naših klubova. Balon dvorana u tome će svakako pomoći, a još u puno većoj mjeri to se može reći za dvoranu nove OŠ Kurilovec, koja bi trebala biti završena tijekom 2027. godine.
Dok čekamo tu dvoranu, punom parom radit će se u balon dvorani, i to počevši od sljedeće subote. Za početak, kao dio službenog otvaranja, organiziran je rukometni turnir za djevojčice, ali i za dječake. Detalje su objavili iz ŽRK Udarnika:
“Ove godine imamo dvostruki razlog za slavlje. Uz svečano otvorenje nove sportske dvorane, obilježavamo i 25 godina postojanja našeg kluba! Turnir je namijenjen djevojčicama rođenima 2015. godine, a poseban dodatak bit će zajednički mix turnir za dječake i djevojčice 2016. godišta i mlađe, koji organiziramo u suradnji s našim partnerima i sportskim prijateljima iz HRK Gorica
Od rujna smo ponosno pokrenuli vrtićku grupu Foxy, u sklopu koje provodimo univerzalnu sportsku školu. Najmlađe članice pokazati će što su naučile upravo na turniru! Navratio je i Sv. Nikola, koji je posjetio Foxy ekipu i ostavio im poklone kako bi bile spremne zablistati na otvorenju!
Vidimo se na turniru, dođite podržati male rukometašice i rukometaše i proslaviti s nama veliki sportski dan!”
Turopoljsko srce kuca sve jače: Borba za vrijedne dresove, ali i za – prestiž!
U subotu 13. prosinca u Lobby baru će se održati Donatorska večer, na kojoj će se licitirati za vrijedne primjerke nogometnih dresova, a tjedan dana poslije igrat će se turnir goričkih kafića kod Panadića
Ideja se rodila početkom 2018. godine, krajem iste te godine zaživjela je u svom premijernom izdanju, a uoči blagdana 2025. godine došli smo i do osmog izdanja humanitarne akcije “Turopoljsko srce”. Budući da je idejni kreator cijele priče Ivan Prelec, nogometni trener, budući da su iz nogometa i njegovi najbliži prijatelji i suradnici u cijeloj priči, naravno da je ovo projekt koji dobrotu traži – loptom.
Vizija je bila imati donatorsku večer na kojoj će se licitirati za potpisane dresove poznatih nogometaša, ali i malonogometni turnir između ekipa koje će složiti velikogorički kafići. Ovaj prvi dio imao je svoj rast iz godine u godinu, vrtjeli su se vrijedni primjerci dresova, skupljao se novac za potrebite, a u ovom drugom dijelu stvorio se i ozbiljan prestiž među goričkim kafićima…
Koncept se neće mijenjati ni ove godine, u osmom izdanju. Organizatori su na svojim društvenim mrežama objavili ovogodišnje datume, pa smo doznali da će Donatorska večer biti u subotu, 13. prosinca, ovoga puta u Lobby baru. Točno tjedan dana kasnije, u subotu 20. prosinca, igrat će se malonogometni turnir kod Panadića.
Sav prihod iz ove prekrasne akcije ide potrebitim obiteljima u našem kraju, u čemu sudjeluje i Centar za socijalnu skrb, Crveni križ, svećenici… Lanac dobrote nastavlja se i dalje, osmi put zaredom.
Četiri godine bez pobjede! U Koprivnici se traži neki novi Anthony Kalik…
Nogometaši Gorice u petak od 18 sati otvaraju 16. kolo SuperSport HNL-a gostovanjem u Koprivnici, prvom gostujućom utakmicom u prvenstvu nakon 14. rujna?! A tamo je uvijek teško, sad će biti pogotovo teško…
Bila je to prohladna koprivnička večer, kao i mnoge prije i poslije nje, bilo je teško i zahtjevno, ali Gorica je tog 5. studenog 2021. pronašla svog junaka. Anthony Kalik u tim je trenucima igrao najbolji nogomet svoje karijere, a na ovom gostovanju kod Slaven Belupa zabio je oba gola u pobjedi Gorice 2-1. Nevjerojatno, ali posljednjoj pobjedi Gorice na stadionu Ivan Kušek Apaš…
Pune četiri godine i osam dolazaka na isto mjesto poslije, Gorica ponovno ide u goste Slaven Belupu. Izvrsnom Slaven Belupu, momčadi koja je bez poraza još od 28. rujna i gostovanja kod Dinama na Maksimiru, momčadi koja je Goricu prošle sezone “šamarala” kad god je stigla, ali i kod momčadi koja je doživjela poraz (2-1) u Velikoj Gorici u prvom ovosezonskom međusobnom ogledu. Bio je to početak niza od čak devet domaćih utakmica zaredom, niza koji je završio porazom od Dinama (0-2) u ponedjeljak, samo četiri dana prije novog izazova u Koprivnici.
– Dovoljno je to vremena da se osvježimo, da budemo pravi, a možda i nije loše što idemo na gostovanje. Devet utakmica zaredom doma nekako te u uljulja – kaže trener Gorice Mario Carević, svjestan snage i kvalitete prvog sljedećeg protivnika.
– Znamo da idemo na protivnika koji ima jako dobar niz, osam utakmica su bez poraza, treći su na tablici i stvarno ćemo morati biti na vrhuncu naših mogućnosti da ostvarimo pozitivan rezultat. Ali vjerujem da to možemo napraviti. Nemamo ni kartoniranih ni ozlijeđenih, svi su na raspolaganju i nadam se da će sve biti ok – ističe Carević.
Nije dobro prolazio prošle sezone s Goricom u Koprivnici, porazi su upisani i u oba prvenstvena ogleda i u onom jednom u kupu, što se samo nadovezalo na taj niz od četiri godine u kojima je Gorica dvaput remizirala i šest puta izgubila na Apašu.
– Ne gledam te nizove, isključivo smo fokusirani na svaku sljedeću utakmicu. Znamo da imaju zaista odlične pojedince, da su dobri u tranziciji, ali i u situacijama kad te opterete gore s velikim brojem igrača. Jako dobro se snalaze na malom prostoru, imaju dobre šutere sa distance i morat ćemo biti dobri u tom defenzivnom dijelu da ih nekako limitiramo ako je ikako moguće. S druge strane, uvjeren sam da ćemo i mi imati svojih situacija, da ćemo se periodično uspjeti i nametnuti – kaže trener Gorice.
Nakon odrađene suspenzije u kadar se vraća Iker Pozo, važan je to detalj u pripremi utakmice, ali morat će ovog petka svih 11 igrača, plus oni koji ulaze s klupe, biti na visokoj razini. Slaven Belupo ima spektakularnog Adriana Jagušića, ima “našeg” Josipa Mitrovića, koji je Gorici ove sezone već zabio gol, ima prekaljenog Iliju Nestorovskog… Veliki izazov, ali i velika prilika da se pobjedom dođe samo na bod do tog i takvog Slaven Belupa.