VIDEO Šarena i uspješna priča Branka Kaurića: ‘Mojih pet desetljeća i sedam sportova’
Branko Kaurić dobio je nagradu za životno djelo gradske Zajednice sportskih udruga, a u njegovoj priči isprepleteni su elementi stolnog tenisa, nogometa, dizanja utega, kung fua, atletike, taekwondoa i, najnovije, triatlona…
Na izmaku prošle godine, u onom dijelu kad se dijele nagrade i priznanja, kad se odaju počasti za učinjeno, snažno je u velikogoričkim sportskim krugovima iskočilo ime Branka Kaurića. U ruke Branka iz Rakarja otišla je nagrada za životno djelo velikogoričke Zajednice sportskih udruga, čiji je važan dio već dugi niz godina, kao član izvršnog odbora. Međutim, bilo kakve vrste nepotizma ovdje nije bilo, jer iza Branka je impresivna sportska priča duga cijelih pola stoljeća.
Impresivna, ali i raznovrsna, raznolika, šarena, satkana od cijelog niza sportova, uloga, funkcija, medalja. Centralni dio njegov sportske biografije događao se u godinama u kojima se posvetio taekwondou, u kojima se prometnuo u jednog od najboljih boraca u bivšoj državi, ali i ostao za koračić kratak u lovu na Olimpijske igre u Seoulu 1988.
A sve je počelo na – stolnom tenisu.
– Da, na stolnom tenisu sam krenuo s organiziranim bavljenjem sportom. Bilo je to 1973., nakon što su Šurbek i Tova Stipančić osvojili nekakvu veliku medalju, pa su svi klinci htjeli igrati stolni tenis. Među takvima sam bio i ja, pa sam se priključio klubu na Starom Radniku. Velika Gorica u to je vrijeme imala jaku stolnotenisku ekipu, braću Radočaj, Jandriša i ostale, a mi klinci smo stol za natjecanja gledali kao oltar. Svi smo sanjali da jednom zaigramo na tom, glavnom stolu, ali na kraju se nisam predugo zadržao u stolnom tenisu – priča Branko Kaurić u svom osobnom pogledu unatrag.
Sljedeći odabir mladog Branka, nakon odustajanja od “pingića”, bio je nogomet.
– Neki moji prijatelji uključili su se u NK Radnik, pa sam s njima otišao i ja. Nije ni to previše potrajalo, nekih godinu dana, ali ostale su uspomene na to vrijeme. Posebno na onaj topli čaj koji nas je čekao nakon treninga, na tu atmosferu zajedništva, druženja kroz sport…
Nakon nogometa, okušao se vižljasti i žilavi klinac iz Rakarja u nečem potpuno drukčijem.
– Primjetio me Ljubomir Turčinov, gorička dizačka legenda, i odveo me u zagrebački Metalac na testiranja, na kojima sam zadovoljio. Budući da sam bio nizak, sitan, s malom kilažom, bili su oduševljeni što sam se priključio, ali meni se sport nije svidio. I nastavio sam tražiti.
Prvi doticaj s borilačkim sportom dogodio se tako na sljedećem koraku, kroz kung fu, vještinu koju je ludo popularnom učinio Bruce Lee, ali opet se nije “primilo”. Potraga za sportom u kojem će ostati nastavljena je s atletikom, i to u društvu još jedne legende VG sporta.
– Damir Bošnjak bio je u to vrijeme reprezentativac, a ja sam krenuo trenirati s njim i ostao u atletici nešto manje od tri godine, sve do ozljede noge koja mi nije dozvoljavala da nastavim. Bila je to jedna od onih loših priča s kupanja na Čiču, porezao sam nogu i morao napraviti značajnu pauzu od sporta, odustati od atletike…
A kad je već tako ispalo, Branko Kaurić odlučio se vratiti na borilišta. Taekwondo je bio sljedeći izbor i konačan pogodak. Branko se ozbiljno “zakačio” i krenuo luđački trenirati, u nekim fazama i po tri puta dnevno. Napredak je bio strelovit.
– Ja sam u to vrijeme trenirao po nekim standardima koji danas vrijede, ulagao sam jako puno u sebe i zato sam napredovao jako brzo. Treba priznati da je u tim lakšim kategorijama bilo nešto manje konkurencije, ali ja sam uspješno sudjelovao i na svjetskim i europskim prvenstvima, pri čemu mi je najveći uspjeh peto mjesto na svjetskom prvenstvu 1987. Ukupno gledajući, bio sam jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji – govori Kaurić.
Prijelomna točka smjestila se u prvi dio 1988. godine, u srce borbe za odlazak na Olimpijske igre na kojima je taekwondo bio pokazni sport, prvi put se pojavio na Igrama.
– Sve svoje uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima mijenjao bih za taj odlazak na Olimpijske igre. Nažalost, nije se dogodilo, valjda nije bilo suđeno, ali sve što se događalo u cijelom procesu dovelo je do neke vrste odbojnosti prema sportu. Nedugo nakon toga sam se i oprostio od taekwondoa i završio svoju priču kao sportaš.
Taekwondo reprezentacija Jugoslavije na pripremama za OI 1988., na koje Branko na kraju ipak nije otišao
Pokušao je ostati uz taekwondo pokretanjem TK Zrinski u našem gradu, funkcioniralo je to nešto manje od dvije godine, a onda je stiglo vrijeme za predah od sporta. Posvetio se Branko Kaurić poslovnoj karijeri, preuzimao menadžerske pozicije u velikim tvrtkama, pa 2005. odlučio da je vrijeme za povratak. Stari frend Damir Bošnjak bio je s druge strane linije, a prijedlog je glasio:
– Ajmo osnovati atletski klub u Gorici!
Kaurić je pristao, postao prvi predsjednik Atletskog kluba Velika Gorica i krenuo na posao.
– Imali smo dvojicu talentiranih atletičara, Dina Bošnjaka i Ivana Malića, i željeli smo im omogućiti uvjete u našem gradu. Prvo smo uspjeli dogovoriti da se napravi atletski poligon ispod zapadne tribine stadiona, što je bio prvi zahvat na sportskoj infrastrukturi u našem gradu još od Univerzijade 1987. Nakon toga, uspjeli smo napraviti i dvije staze oko glavnog igrališta, što je otvorilo mogućnost da klub normalno funkcionira. U ulozi predsjednika kluba ostao sam sljedećih 16 godina – govori Kaurić.
U međuvremenu je i postao član izvršnog odbora Zajednice, ali i okrenuo se novom sportu na svojoj dugoj listi.
– Sin Tin dugo se bavio plivanjem, a zatim prešao na triatlon i akvatlon, u kojem je i prvak Hrvatske. Nisam mu službeno trener, ali vodim cijeli proces treninga u dogovoru sa strukom. U svakom slučaju, triatlon je danas u obitelji Kaurić apsolutni prioritet – ističe Branko Kaurić u posljednjem činu sportske priče koja je dovela do lijepe i značajne nagrade.
– Nikad nisam živio od sporta, nego za sport. Tako se ponašam i danas, takvim sam ljudima i okružen… Gledajući unatrag, na ovih mojih 50 godina u sportu, mogu samo reći da se nadam da sam bio od koristi – završio je Branko sa smiješkom.
I, samo da se i to zna, unatoč nagradi za životno djelo, on i dalje ne misli stati. Tata Branko i sin Tin već su se okrenuli novim izazovima…
Predstavili se Matijaš i Pelko: ‘Gorica je naša prilika, došli smo pomoći’
Nakon što su odradili prvi trening, službeno su kao novi igrači HNK Gorice predstavljeni 25-godišnji golman Davor Matijaš i dvije godine mlađi napadač Vanja Pelko
S obzirom na okolnosti, ipak je malo predugo Stefan Perić bio jedini novi igrač u kadru HNK Gorice. Sve do prvog dana priprema osluškivali smo novosti, kojih uporno nije bilo, da bi se na prvom treningu postalo jasno da su u kadru još dvojica novih. Jedan napadač koji je nedavno iz druge hrvatske ušao u prvu ligu i jedan vratar koji je iz prve belgijske lige nedavno ispao u drugu.
Rješenje za nasljednika Ivana Banića, za čovjeka koji bi trebao nastaviti impresivan golmanski niz u Gorici, odabran je još jedan produkt Hajdukove Akademije. Davor Matijaš ima 25 godina, svoj nogometni put počeo je u RNK Splitu, ali vrlo rano je preselio u Hajduk i na Poljudu prošao sve mlađe selekcije. Skupio je i 24 utakmice za Hajdukovu drugu momčad, u vrijeme kad je svlačionicu Hajduka dijelio s Juricom Prširom, a u zimu 2020. otišao je u Belgiju.
Prva postaja u Belgiji bio je rastući Royal Antwerp, da bi potom prešao u Beerschot, u kojem je proveo posljednje tri sezone. U ovoj posljednjoj skupio je 13 nastupa i Matijaš je shvatio da je vrijeme za promjenu.
– Gorica je ozbiljan i ambiciozan klub koji je od početka igranja u HNL-u imao vrhunske vratare poput Kahline, Kotarskog, Radoševića i Banića. U trenutku kada se otvorila mogućnost za potpis, nisam dvoumio ni sekunde. Zadovoljan sam što se sve realiziralo i jedva čekam da krenemo s radom – rekao je Matijaš nakon potpisa ugovora do ljeta 2028. godine.
Uz Matijaša, potpis na trogodišnji ugovor s Goricom stavio je i Vanja Pelko. Gorica je nakon rastanka sa Šlogarom tako opet dobila svog Zagorca, budući da 23-godišnji napadač dolazi iz Zlatar Bistrice. Došao je iz redova novog prvoligaša Vukovara 1991 koji nam je stigao nakon tri sezone u redovima Vukovara, u čijem je dresu u protekle tri godine odigrao 91 utakmicu i zabio 28 golova.
– Sretan sam zbog dolaska u Goricu i očekujem da ću opravdati povjerenje svog novog kluba. Pokušat ću se nametnuti za što više minuta na terenu u nadolazećoj sezoni i nadam se da ću svojim doprinosom kroz golove i asistencije pomoći ekipi da ostvarimo što bolji plasman na tablici – rekao je Pelko.
Već u kadetskim danima iz Zagorja je stigao u zagrebački HAŠK, prošao je i zaprešićki Inter i Lokomotivu, bio i u Hrvatskom dragovoljcu, pa se preko Zagorca dokopao Vukovara. Tamo je pokazao zanimljive kvalitete, no bit će mu ovo prvi izazov na ovoj razini.
Puno toga bilo je jasno već neko vrijeme, ali određeni razgovori očito su se otegnuli, činilo se da su neke opcije otvorene i za nastavak suradnje, ali prvog dana priprema puno je toga postalo jasnije. Za početak, sve je jasno bilo kad smo vidjeli društvo koje se pojavilo na prvom treningu, a službena potvrda iz kluba stigla je u poslijepodnevnim satima.
Dakle, desetorica igrača iz prošlosezonskoga kadra završila su svoju velikogoričku priču. U svlačionici kojom upravlja Mario Carević više neće biti sljedeći igrači: Dino Štiglec, Valentino Majstorović, Marko Kolar, Mateo Bašić, Adrion Pajaziti, Mario Matković, Nikola Jojić, Gregor Sikošek, Matar Sagna i Matthew Steenvoorden.
Svi su oni dobili ono “Hvala” na rastanku, pri čemu je nešto više pažnje posvećeno dvojcu koji je ostavio dubok trag u posljednjim godinama našega kluba.
“Dino Štiglec više nije igrač HNK Gorica. U nešto manje od dvije i pol godine koliko je proveo na Gradskom stadionu, Dino je upisao 70 službenih nastupa u dresu Gorice, od čega četiri u Kupu. Osim toga, bio je jedan od ključnih igrača u sezoni 23/24 kada je podijelio šest asistencija i postigao dva pogotka. Dragi Štigla, hvala ti na svemu i želimo ti puno sreće dalje!”, glasio je pozdrav sa 33-godišnjim lijevim bekom, a zaslužen pozdrav dobio je i desni bek.
“Nakon dvije i pol godine provedene na Gradskom stadionu, Valentino Majstorović istekom ugovora napušta goričku svlačionicu. U Goricu je došao u prosincu 2022. godine, u trenutku kada je bilo najteže i kada je našu momčad čekao težak zadatak i borba za ostanak. U drugom dijelu te sezone upisao je 19 nastupa i podijelio tri asistencije, a do kraja svoje epizode u dresu našeg kluba, odigrao je još 51 utakmicu i postigao tri pogotka. Majs, hvala ti na svemu. Od srca ti želimo puno uspjeha u nastavku tvog nogometnog puta!”
Dodaju li se cijelom ovom nizu igrača još i Krešimir Krizmanić i Ivan Banić, kao i Agon Elezi, Slavko Bralić, Anton Krešić i Martin Šlogar od prije koji dan, dolazimo do brojke od 16 igrača! Postoji mogućnost da ostanu i Jakov Gurlica te Darjan Žarkov, nadaju se u klubu da će ostati i Tibor Halilović, ali kako god se te tri priče rasplele, ovo je već sad prava, temeljita, vrlo konkretna rekonstrukcija kadra.
Na tih 16 dosadašnjih odlazaka s druge strane zasad imamo samo tri dolaska, pa je zato i razumljiva poruka trenera Carevića.
– Moramo dovesti još desetak igrača…
Sad je očito, idemo u novu eru u životu “ponosa grada”.
Pojedinačno kadetsko prvenstvo Hrvatske u šahu odigrano je od 14. do 20. lipnja 2025. u Hotelu Modena u Trogiru. Na prvenstvu se natjecalo 6 kadetkinja i dva kadeta iz Šahovskog kluba Polet iz Buševca.
Velika Gorica, 23.06.2025. Kadetsko prvenstvo Hrvatske u ahu (Trogir, 14.-20.06.2025.). Foto: K Polet (Buevec)
Velika Gorica, 23.06.2025. Kadetsko prvenstvo Hrvatske u ahu (Trogir, 14.-20.06.2025.). Foto: K Polet (Buevec)
Velika Gorica, 23.06.2025. Kadetsko prvenstvo Hrvatske u ahu (Trogir, 14.-20.06.2025.). Foto: K Polet (Buevec)
Kadetkinje su osvojile dva trofeja i tako nastavile tradiciju postizanja boljih rezultata od kadeta. Maša Šuligoj osvojila je 2.mjesto u konkurenciji kadetkinja do 7 godina, a Karla Maračić 3.mjesto u konkurenciji do 10 godina. Sudjelovale su još: Rafaella Nevistić i Elizabeta Ćiško Čulina u konkurenciji do 15 godina, Maja Kos do 13 godina i Ines Maračić do 9 godina.
Velika Gorica, 23.06.2025. Kadetsko prvenstvo Hrvatske u ahu (Trogir, 14.-20.06.2025.). Foto: K Polet (Buevec)
Mihael Marić i Josip Stojčević natjecali su se u konkurenciji kadeta do 13 godina.
Velika Gorica, 23.06.2025. Kadetsko prvenstvo Hrvatske u ahu (Trogir, 14.-20.06.2025.). Foto: K Polet (Buevec)
Podsjećamo, Maša je počela igrati šah s četiri i pol godine, a u klub je počela dolaziti 2021. godine. U posljednjih godinu dana redovno je trenirala i osjetno napredovala, a tome je sigurno pridonijelo i šahovsko znanje njene mame Maje, koje se sjećamo kao Maje Detelić. Maja je bila kadetska prvakinja Hrvatske, sudjelovala je i na svjetskim odnosno europskim šahovskim natjecanjima. (Izvor: Zlatko Rožić)
VIDEO Carević: Čeka nas puno posla, atraktivni protivnici i akcija na tržištu!
Nakon prvog treninga u pripremama za novu sezonu trener Gorice Mario Carević govorio o željama, planovima, aktualnom trenutku i eventualnim ambicijama, ali i o objektivnim poteškoćama na startu…
Odradio je prvi trening s praktički potpuno novom momčadi, dobro se zagrijao već prvoga dana, jer živa na termometru otišla je već u prijepodnevnim satima preko 30, a onda je trener Gorice Mario Carević stao pred mikrofon. Odmor je bio kratak, praktički neprimjetan, jer trebalo je u međuvremenu odraditi velik dio posla izvan terena, a sad je stigao trenutak da se posveti i terenu…
Na njemu je tog ponedjeljka, prvog dana priprema, bilo 29 igrača, ali nema nikakve dvojbe da će tamo negdje u rujnu kadar Gorice izgledati bitno drukčije nego što je to danas. U razgovoru za klupske kanale Carević je govorio o inicijalnim dojmovima, o aktualnom trenutku, o željama i potrebama, o eventualnim ambicijama, ali i o vrlo atraktivnim utakmicama u pripremnom razdoblju.
Utakmicama 4. kola (nedjelja, 22.06.2025.) na igralištu u Novom Čiču nastavljena je 11. Malonogometna liga Turopolja i Posavine.
Novo Čiče, 22.06.2025. 11.MNL Turopolja i Posavine-04.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novo Čiče, 22.06.2025. 11.MNL Turopolja i Posavine-04.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kuče je 4. pobjedom učvrstilo vodeću poziciju s 12 bodova, prva pratilja s 10 bodova je Lazina, koja je golovima Žugaja i Turkovića bila bolja od Drnka. Pešćenica je glatko s 3:0 prošla Okuje (prvi poraz) i sada je bodovno poravnata s Poljanom i Okujem.
Novo Čiče, 22.06.2025. 11.MNL Turopolja i Posavine-04.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novo Čiče, 22.06.2025. 11.MNL Turopolja i Posavine-04.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novo Čiče, 22.06.2025. 11.MNL Turopolja i Posavine-04.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ribnica je imala vodstvo 2:0 i 3:2, ali je vezanim pogreškama izgubila (3:4) od Rakitovca, kojem je to bila prva pobjeda. Za visoku pobjedu (6:1) Kuča poentirali su Šutalo (3), Milatović (2) i Jakovljević, počasni za Jagodno Ladan.
Novo Čiče, 22.06.2025. 11.MNL Turopolja i Posavine-04.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novo Čiče, 22.06.2025. 11.MNL Turopolja i Posavine-04.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novo Čiče, 22.06.2025. 11.MNL Turopolja i Posavine-04.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Jagodno je domaćin 5. kola (subota, 28.06.2025.).
Galerija fotografija
11.Malonogometna liga Turopolja i Posavine 2025 – 04. kolo