Sport

VIDEO Šarena i uspješna priča Branka Kaurića: ‘Mojih pet desetljeća i sedam sportova’

Branko Kaurić dobio je nagradu za životno djelo gradske Zajednice sportskih udruga, a u njegovoj priči isprepleteni su elementi stolnog tenisa, nogometa, dizanja utega, kung fua, atletike, taekwondoa i, najnovije, triatlona…

Objavljeno

prije 2 godine

8. siječnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na izmaku prošle godine, u onom dijelu kad se dijele nagrade i priznanja, kad se odaju počasti za učinjeno, snažno je u velikogoričkim sportskim krugovima iskočilo ime Branka Kaurića. U ruke Branka iz Rakarja otišla je nagrada za životno djelo velikogoričke Zajednice sportskih udruga, čiji je važan dio već dugi niz godina, kao član izvršnog odbora. Međutim, bilo kakve vrste nepotizma ovdje nije bilo, jer iza Branka je impresivna sportska priča duga cijelih pola stoljeća.

Impresivna, ali i raznovrsna, raznolika, šarena, satkana od cijelog niza sportova, uloga, funkcija, medalja. Centralni dio njegov sportske biografije događao se u godinama u kojima se posvetio taekwondou, u kojima se prometnuo u jednog od najboljih boraca u bivšoj državi, ali i ostao za koračić kratak u lovu na Olimpijske igre u Seoulu 1988.

A sve je počelo na – stolnom tenisu.

– Da, na stolnom tenisu sam krenuo s organiziranim bavljenjem sportom. Bilo je to 1973., nakon što su Šurbek i Tova Stipančić osvojili nekakvu veliku medalju, pa su svi klinci htjeli igrati stolni tenis. Među takvima sam bio i ja, pa sam se priključio klubu na Starom Radniku. Velika Gorica u to je vrijeme imala jaku stolnotenisku ekipu, braću Radočaj, Jandriša i ostale, a mi klinci smo stol za natjecanja gledali kao oltar. Svi smo sanjali da jednom zaigramo na tom, glavnom stolu, ali na kraju se nisam predugo zadržao u stolnom tenisu – priča Branko Kaurić u svom osobnom pogledu unatrag.

Sljedeći odabir mladog Branka, nakon odustajanja od “pingića”, bio je nogomet.

– Neki moji prijatelji uključili su se u NK Radnik, pa sam s njima otišao i ja. Nije ni to previše potrajalo, nekih godinu dana, ali ostale su uspomene na to vrijeme. Posebno na onaj topli čaj koji nas je čekao nakon treninga, na tu atmosferu zajedništva, druženja kroz sport…

Nakon nogometa, okušao se vižljasti i žilavi klinac iz Rakarja u nečem potpuno drukčijem.

– Primjetio me Ljubomir Turčinov, gorička dizačka legenda, i odveo me u zagrebački Metalac na testiranja, na kojima sam zadovoljio. Budući da sam bio nizak, sitan, s malom kilažom, bili su oduševljeni što sam se priključio, ali meni se sport nije svidio. I nastavio sam tražiti.

Prvi doticaj s borilačkim sportom dogodio se tako na sljedećem koraku, kroz kung fu, vještinu koju je ludo popularnom učinio Bruce Lee, ali opet se nije “primilo”. Potraga za sportom u kojem će ostati nastavljena je s atletikom, i to u društvu još jedne legende VG sporta.

– Damir Bošnjak bio je u to vrijeme reprezentativac, a ja sam krenuo trenirati s njim i ostao u atletici nešto manje od tri godine, sve do ozljede noge koja mi nije dozvoljavala da nastavim. Bila je to jedna od onih loših priča s kupanja na Čiču, porezao sam nogu i morao napraviti značajnu pauzu od sporta, odustati od atletike…

A kad je već tako ispalo, Branko Kaurić odlučio se vratiti na borilišta. Taekwondo je bio sljedeći izbor i konačan pogodak. Branko se ozbiljno “zakačio” i krenuo luđački trenirati, u nekim fazama i po tri puta dnevno. Napredak je bio strelovit.

– Ja sam u to vrijeme trenirao po nekim standardima koji danas vrijede, ulagao sam jako puno u sebe i zato sam napredovao jako brzo. Treba priznati da je u tim lakšim kategorijama bilo nešto manje konkurencije, ali ja sam uspješno sudjelovao i na svjetskim i europskim prvenstvima, pri čemu mi je najveći uspjeh peto mjesto na svjetskom prvenstvu 1987. Ukupno gledajući, bio sam jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji – govori Kaurić.

Prijelomna točka smjestila se u prvi dio 1988. godine, u srce borbe za odlazak na Olimpijske igre na kojima je taekwondo bio pokazni sport, prvi put se pojavio na Igrama.

– Sve svoje uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima mijenjao bih za taj odlazak na Olimpijske igre. Nažalost, nije se dogodilo, valjda nije bilo suđeno, ali sve što se događalo u cijelom procesu dovelo je do neke vrste odbojnosti prema sportu. Nedugo nakon toga sam se i oprostio od taekwondoa i završio svoju priču kao sportaš.

Taekwondo reprezentacija Jugoslavije na pripremama za OI 1988., na koje Branko na kraju ipak nije otišao

Pokušao je ostati uz taekwondo pokretanjem TK Zrinski u našem gradu, funkcioniralo je to nešto manje od dvije godine, a onda je stiglo vrijeme za predah od sporta. Posvetio se Branko Kaurić poslovnoj karijeri, preuzimao menadžerske pozicije u velikim tvrtkama, pa 2005. odlučio da je vrijeme za povratak. Stari frend Damir Bošnjak bio je s druge strane linije, a prijedlog je glasio:

– Ajmo osnovati atletski klub u Gorici!

Kaurić je pristao, postao prvi predsjednik Atletskog kluba Velika Gorica i krenuo na posao.

– Imali smo dvojicu talentiranih atletičara, Dina Bošnjaka i Ivana Malića, i željeli smo im omogućiti uvjete u našem gradu. Prvo smo uspjeli dogovoriti da se napravi atletski poligon ispod zapadne tribine stadiona, što je bio prvi zahvat na sportskoj infrastrukturi u našem gradu još od Univerzijade 1987. Nakon toga, uspjeli smo napraviti i dvije staze oko glavnog igrališta, što je otvorilo mogućnost da klub normalno funkcionira. U ulozi predsjednika kluba ostao sam sljedećih 16 godina – govori Kaurić.

U međuvremenu je i postao član izvršnog odbora Zajednice, ali i okrenuo se novom sportu na svojoj dugoj listi.

– Sin Tin dugo se bavio plivanjem, a zatim prešao na triatlon i akvatlon, u kojem je i prvak Hrvatske. Nisam mu službeno trener, ali vodim cijeli proces treninga u dogovoru sa strukom. U svakom slučaju, triatlon je danas u obitelji Kaurić apsolutni prioritet – ističe Branko Kaurić u posljednjem činu sportske priče koja je dovela do lijepe i značajne nagrade.

– Nikad nisam živio od sporta, nego za sport. Tako se ponašam i danas, takvim sam ljudima i okružen… Gledajući unatrag, na ovih mojih 50 godina u sportu, mogu samo reći da se nadam da sam bio od koristi – završio je Branko sa smiješkom.

I, samo da se i to zna, unatoč nagradi za životno djelo, on i dalje ne misli stati. Tata Branko i sin Tin već su se okrenuli novim izazovima…

Povezane teme:Branko Kaurić hotnews nagrada za životno djelo Taekwondo

Sport

Parasportski savez dobio sredstva za jačanje parasporta i edukaciju trenera

Objavljeno

prije 11 sati

26. veljače 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Parasportski savez grada Velike Gorice/FB

Parasportski savez grada Velike Gorice dobio je sredstva u okviru ESF+ projekta „Jačanje sustava parasporta u Republici Hrvatskoj“. Podrška će se koristiti za stručno usavršavanje trenera i organizaciju parasportskih aktivnosti u gradu.

Kroz projekt planiraju raditi na razvoju stolnog tenisa, paraatletike, paraboćanja, juda, paraplivanja i para viseće kuglane. Također, kroz ovaj projekt dodatno ulaže u stručno usavršavanje kadra i organizaciju aktivnosti na terenu. Uz edukacije i treninge, dio sredstava usmjeren je i na poboljšanje pristupa sportskim sadržajima osobama s invaliditetom te njihovo snažnije uključivanje u kontinuirane parasportske programe.

“Ovaj projekt tako direktno doprinosi našoj misiji osnaživanja i povećanja dostupnosti parasporta u našem gradu i okolici, ali i šire u Hrvatskoj”, poručuju iz Saveza.

Nastavite čitati

Sport

Velika Gorica i sport – od znanosti do terena! “Nadam se da ćemo se okupljati svake godine”

Kroz tri predavanja otvorene su teme od povijesti sporta do današnje pozicije Velike Gorice kao Europskog grada sporta.

Objavljeno

prije 15 sati

26. veljače 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Jučer, 25. ožujka, u Interpretacijskom centru Muzeja Turopolja, održan je skup “Sport u lokalnoj zajednici”, održan u organizaciji Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU i Zajednice športskih udruga Velike Gorice, okupio je znanstvenike, sportske djelatnike i gradske čelnike s ciljem da otvori širu priču o ulozi sporta u društvu.

U predavaonici, a ne u dvorani ili na terenu, kako je rekao akademik Željko Cvetnić, voditelj velikogoričkog Zavoda, pričat će o sportu kroz tri različita predavanja, a temę se kreću prošlosti do značenja socijalizacije, društvenog utjecaja sporta do današnjeg razvoja sporta u Velikoj Gorici.

Istaknuo je kako je riječ o jednom od rijetkih skupova unutar Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti koji sport stavlja u fokus znanstvene rasprave.

“Što se tiče znanosti, ovaj skup i je u okviru Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, znači najznačajnije i najviše ustanove znanosti i umjetnosti u Hrvatskoj. Međutim, evo ja sam 10 godina redoviti član akademije i mislim da nije baš sport bio zastupljen po pitanju promocije u znanosti. Tako da ovo je jedan od rijetkih događanja i baš sam sretan jer ja sam amater, laik sportaš, pratim sport, ali u tim nekakvim okvirima sport ne dobiva taj neki značaj koji zaslužuje”, dodao je.

Isto tako, ostaje optimističan glede budućnosti ovih skupova. “Ovo je prvi skup u Gorici, meni je drago da je to baš tu, a nadam se da će biti svake godine, pa ćemo mi nalaziti kolegama i suradnicima u organizaciji teme koje bi bile zanimljive za promociju znanosti i sporta, to bi možda bila sljedeća tema. Ovdje je više ovaj sociološki aspekt, ali možda će sljedeći put biti medicina, nutricionizam, regeneracija sportaša, taktike, ali s vremenom ćemo doći do nekih tema, naravno mora biti znanstvena utemeljenost, tako da se nadam da ćemo imati prilike i to pokazati”.

Da je suradnja znanstvene i sportske zajednice korak naprijed, naglasio je i tajnik Zajednice Darko Blažinčić.

“Nekim zajedničkim dogovorom, pripremili smo jednu kvalitetnu prezentaciju da prikažemo stanje velikogoričkog sporta u proteklih nekoliko godina, kroz više manje sva poglavlja s naglaskom na onaj dio gdje je Gorica dobila titulu Europskog grada sporta. Tako da je ovo jedan prekrasan skup koji će prikazati puno toga lijepog u našemu gradu”, rekao je Blažinčić.

U uvodnim govorima sport je stavljen u širi društveni kontekst. Predsjednik Zajednice Goran Kovačić podsjetio je kako Velika Gorica okuplja više od 7.000 sportaša u 57 udruga, od čega je više od 5.000 mlađih od 18 godina. Nadalje, posebno je izdvojio važnost lokalnih klubova.

“To je onaj osnovni dio, onaj klub gdje se kreće, gdje mladi čovjek dolazi u klub, razvija se, stasa i postane vrhunski sportaš, dolazi na svjetska i europska prvenstva, na olimpijadu i nama je drago da takve mlade ljude možemo usmjeravati, prije svega, maknut ih od nekih poroka koji vrebaju sve mlade ljude. Da ih maknemo od kompjutera, mobitela i tako dalje te da od njih napravimo ljude sposobne za budući život”, istaknuo je Kovačević.

Događaju je prisustvovao i glavni tajnik HAZU, akademik Damir Vretenar, osvrnuo se na važnost povezivanja Akademije s lokalnim sredinama. Sport, rekao je, gradi zajedništvo, osobito među mladima. “Sport je posebno važna tema u Velikoj Gorici jer ovo je grad sporta koji ima dugu i jaku bogatu sportsku tradiciju. U svim sportovima u kojima je Gorica, u njima ima jako puno uspjeha. Pogotovo je danas sport važan u Velikoj Gorici jer ona jako raste, širi se, ima sve više mladih talenata jer se mladi ljudi doseljavaju, pa odmah ima i više djece. Jedna od važnijih zadaća ove sredine i ove zajednice je da tu djecu usmjerimo prema sportu”, dodao je.

Na rast grada se nadovezao i zamjenik gradonačelnika Neven Karas, koji je i sam sportski djelatnik, noseći funkciju predsjednika Rukometnog kluba Velika Gorica. Nadovezao se na brojke predsjednika Kovačevića.

“To su respektabilne brojke za koje treba osigurati i infrastrukturu, a i sredstva za to. Grad samo preko ovih zajednica osigurava oko 2,1 milijun eura za 2026. godinu. Međutim, osiguravaju se i sredstva putem Ustanove za upravljanje športsko-rekreacijskom centrom Gorica, preko službe za mjesnu samoupravu jer osim ustanove za upravljanjem naših sportskih objekata, mi imamo i 16 nogometnih igrališta koja su napravljena nogometnim klubovima, ali i oni se djelomično sufinanciraju iz dječje samouprave, Kad sve skupa to izdvojimo, to je otprilike 5,1 milijun eura za sport”, rekao je Karas.

Središnji dio programa činila su tri predavanja koja su sport sagledala iz različitih kutova.

Prof. dr. sc. Nino Žganec s Pravnog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, govorio je o utjecaju i važnosti sporta u razvoju zajednice. Kao stručnjak za socijalni rad i socijalnu politiku, sport je promatrao kroz njegovu društvenu funkciju, kao prostor socijalizacije, jačanja zajedništva i razvoja vrijednosti unutar lokalne sredine.

Povijesnu dimenziju ponudio je doc. dr. sc. Stipica Grgić iz Hrvatskog instituta za povijest. U izlaganju je prikazao kako je sport od kraja 19. do sredine 20. stoljeća postupno postajao dio svakodnevice u Hrvatskoj, oblikujući društveni život i identitet zajednica.

I na kraju, treće izlaganje održao je Darko Blažinčić, a govorio je o tome zašto je Velika Gorica Europski grad sporta.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Učenice Ekonomske škole Velika Gorica pobjednice Županijskog natjecanja u futsalu

Objavljeno

prije 2 dana

25. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Županijsko natjecanje Školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola Zagrebačke županije u futsalu za djevojke u organizaciji Srednje strukovne škole Velika Gorica održano je jučer (utorak, 24. veljače 2026.) u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole i Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici.