Sport

VIDEO Šarena i uspješna priča Branka Kaurića: ‘Mojih pet desetljeća i sedam sportova’

Branko Kaurić dobio je nagradu za životno djelo gradske Zajednice sportskih udruga, a u njegovoj priči isprepleteni su elementi stolnog tenisa, nogometa, dizanja utega, kung fua, atletike, taekwondoa i, najnovije, triatlona…

Objavljeno

prije 2 godine

8. siječnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na izmaku prošle godine, u onom dijelu kad se dijele nagrade i priznanja, kad se odaju počasti za učinjeno, snažno je u velikogoričkim sportskim krugovima iskočilo ime Branka Kaurića. U ruke Branka iz Rakarja otišla je nagrada za životno djelo velikogoričke Zajednice sportskih udruga, čiji je važan dio već dugi niz godina, kao član izvršnog odbora. Međutim, bilo kakve vrste nepotizma ovdje nije bilo, jer iza Branka je impresivna sportska priča duga cijelih pola stoljeća.

Impresivna, ali i raznovrsna, raznolika, šarena, satkana od cijelog niza sportova, uloga, funkcija, medalja. Centralni dio njegov sportske biografije događao se u godinama u kojima se posvetio taekwondou, u kojima se prometnuo u jednog od najboljih boraca u bivšoj državi, ali i ostao za koračić kratak u lovu na Olimpijske igre u Seoulu 1988.

A sve je počelo na – stolnom tenisu.

– Da, na stolnom tenisu sam krenuo s organiziranim bavljenjem sportom. Bilo je to 1973., nakon što su Šurbek i Tova Stipančić osvojili nekakvu veliku medalju, pa su svi klinci htjeli igrati stolni tenis. Među takvima sam bio i ja, pa sam se priključio klubu na Starom Radniku. Velika Gorica u to je vrijeme imala jaku stolnotenisku ekipu, braću Radočaj, Jandriša i ostale, a mi klinci smo stol za natjecanja gledali kao oltar. Svi smo sanjali da jednom zaigramo na tom, glavnom stolu, ali na kraju se nisam predugo zadržao u stolnom tenisu – priča Branko Kaurić u svom osobnom pogledu unatrag.

Sljedeći odabir mladog Branka, nakon odustajanja od “pingića”, bio je nogomet.

– Neki moji prijatelji uključili su se u NK Radnik, pa sam s njima otišao i ja. Nije ni to previše potrajalo, nekih godinu dana, ali ostale su uspomene na to vrijeme. Posebno na onaj topli čaj koji nas je čekao nakon treninga, na tu atmosferu zajedništva, druženja kroz sport…

Nakon nogometa, okušao se vižljasti i žilavi klinac iz Rakarja u nečem potpuno drukčijem.

– Primjetio me Ljubomir Turčinov, gorička dizačka legenda, i odveo me u zagrebački Metalac na testiranja, na kojima sam zadovoljio. Budući da sam bio nizak, sitan, s malom kilažom, bili su oduševljeni što sam se priključio, ali meni se sport nije svidio. I nastavio sam tražiti.

Prvi doticaj s borilačkim sportom dogodio se tako na sljedećem koraku, kroz kung fu, vještinu koju je ludo popularnom učinio Bruce Lee, ali opet se nije “primilo”. Potraga za sportom u kojem će ostati nastavljena je s atletikom, i to u društvu još jedne legende VG sporta.

– Damir Bošnjak bio je u to vrijeme reprezentativac, a ja sam krenuo trenirati s njim i ostao u atletici nešto manje od tri godine, sve do ozljede noge koja mi nije dozvoljavala da nastavim. Bila je to jedna od onih loših priča s kupanja na Čiču, porezao sam nogu i morao napraviti značajnu pauzu od sporta, odustati od atletike…

A kad je već tako ispalo, Branko Kaurić odlučio se vratiti na borilišta. Taekwondo je bio sljedeći izbor i konačan pogodak. Branko se ozbiljno “zakačio” i krenuo luđački trenirati, u nekim fazama i po tri puta dnevno. Napredak je bio strelovit.

– Ja sam u to vrijeme trenirao po nekim standardima koji danas vrijede, ulagao sam jako puno u sebe i zato sam napredovao jako brzo. Treba priznati da je u tim lakšim kategorijama bilo nešto manje konkurencije, ali ja sam uspješno sudjelovao i na svjetskim i europskim prvenstvima, pri čemu mi je najveći uspjeh peto mjesto na svjetskom prvenstvu 1987. Ukupno gledajući, bio sam jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji – govori Kaurić.

Prijelomna točka smjestila se u prvi dio 1988. godine, u srce borbe za odlazak na Olimpijske igre na kojima je taekwondo bio pokazni sport, prvi put se pojavio na Igrama.

– Sve svoje uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima mijenjao bih za taj odlazak na Olimpijske igre. Nažalost, nije se dogodilo, valjda nije bilo suđeno, ali sve što se događalo u cijelom procesu dovelo je do neke vrste odbojnosti prema sportu. Nedugo nakon toga sam se i oprostio od taekwondoa i završio svoju priču kao sportaš.

Taekwondo reprezentacija Jugoslavije na pripremama za OI 1988., na koje Branko na kraju ipak nije otišao

Pokušao je ostati uz taekwondo pokretanjem TK Zrinski u našem gradu, funkcioniralo je to nešto manje od dvije godine, a onda je stiglo vrijeme za predah od sporta. Posvetio se Branko Kaurić poslovnoj karijeri, preuzimao menadžerske pozicije u velikim tvrtkama, pa 2005. odlučio da je vrijeme za povratak. Stari frend Damir Bošnjak bio je s druge strane linije, a prijedlog je glasio:

– Ajmo osnovati atletski klub u Gorici!

Kaurić je pristao, postao prvi predsjednik Atletskog kluba Velika Gorica i krenuo na posao.

– Imali smo dvojicu talentiranih atletičara, Dina Bošnjaka i Ivana Malića, i željeli smo im omogućiti uvjete u našem gradu. Prvo smo uspjeli dogovoriti da se napravi atletski poligon ispod zapadne tribine stadiona, što je bio prvi zahvat na sportskoj infrastrukturi u našem gradu još od Univerzijade 1987. Nakon toga, uspjeli smo napraviti i dvije staze oko glavnog igrališta, što je otvorilo mogućnost da klub normalno funkcionira. U ulozi predsjednika kluba ostao sam sljedećih 16 godina – govori Kaurić.

U međuvremenu je i postao član izvršnog odbora Zajednice, ali i okrenuo se novom sportu na svojoj dugoj listi.

– Sin Tin dugo se bavio plivanjem, a zatim prešao na triatlon i akvatlon, u kojem je i prvak Hrvatske. Nisam mu službeno trener, ali vodim cijeli proces treninga u dogovoru sa strukom. U svakom slučaju, triatlon je danas u obitelji Kaurić apsolutni prioritet – ističe Branko Kaurić u posljednjem činu sportske priče koja je dovela do lijepe i značajne nagrade.

– Nikad nisam živio od sporta, nego za sport. Tako se ponašam i danas, takvim sam ljudima i okružen… Gledajući unatrag, na ovih mojih 50 godina u sportu, mogu samo reći da se nadam da sam bio od koristi – završio je Branko sa smiješkom.

I, samo da se i to zna, unatoč nagradi za životno djelo, on i dalje ne misli stati. Tata Branko i sin Tin već su se okrenuli novim izazovima…

Povezane teme:Branko Kaurić hotnews nagrada za životno djelo Taekwondo

Sport

Nula sa sadržajem: Gorica se iz Osijeka vraća s jednim i vrijednim bodom

Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 s Osijekom na Opus Areni, u utakmici koja je lako mogla otići i na jednu i na drugu stranu. Odmak od Osječana ostao je isti, onaj od Vukovara još se malo povećao…

Objavljeno

prije 12 sati

14. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Sa samo jednim porazom u posljednjih pet utakmica, onim od Dinama u Maksimiru, samim time i s dobrim ritmom, s lijepom količinom samopouzdanja, nogometaši Gorice stigli su na osječku Opus Arenu. S druge strane bio je protivnik koji je najvećim dijelom ove sezone bio u nogometnoj varijanti nokdauna, ali i momčad puna dobrih pojedinaca, momčad koja je dobila posljednje dvije utakmice…

Trener Gorice Mario Carević nije pripremio nikakva iznenađenja u prvih 11, bez izostanaka ključnih igrača, što bi dalo naslutiti da je ovih 11 i idealna početna postava u trenerovoj glavi u ovom trenutku. Ispred Matijaša su “betonirali” Filipović, Perić i Čabraja, po bokovima jurili Trontelj i Bogojević, u sredini kreirali Pozo, Kavelj, Pršir i Pavičić, a svoj prvi gol u vrhu napada krenuo je tražiti Nigerijac Sule.

Prva prilika bila je osječka, Omerović je gurnuo Jakupovića u sjajnu priliku, ali Gorica se spasila, a potom i zaprijetila. Prvo preko Pavičića, a zatim i preko Filipovića, koji je glavom sjajno ciljao, a Malenica briljantno reagirao. Aktivno je bilo sve do poluvremena, da bi na početku drugog dijela stigla sjajna prilika Pršira. Malo potom prijeti opet Osijek, Teklić je pogodio i stativu, a na kraju od svega toga – ništa!

Ništa od golova, naravno, jer igre je tu bilo, sadržaja je bilo, kao i želje, borbenosti…

– Mislim da je utakmica bila dobra s obje strane, bez obzira na to što nismo vidjeli golove. Moglo je to otići i na jednu i na drugu stranu, a nama fali malo mirnoće u ključnim situacijama. Pogotovo je u drugom poluvremenu bilo dosta prostora, morali smo bolje završavati te situacije… – rekao je trener Mario Carević i nastavio:

– Imali smo u prvom poluvremenu i onu gredu Filipovića, i onu Pavičićevu dobru šansu, Prširovi čisti šut, žao mi je što to nismo realizirali, ali imali su i oni Jakupovićevu šansu, Teklićevu stativu… Sve u svemu, dosta zanimljiva utakmica. Možda nas je malo sputala i njezina važnost, i dalje gledaš međusobni skor i bodovnu razliku.

Gorica je uspjela sačuvati svoju mrežu, uspjela je spriječiti da joj Osijek dođe na samo bod minusa, odvojila se za još jedan bod više od Vukovara, a ohrabruje i to što je forma vrlo stabilna.

– Moram pohvaliti momke, u zadnjih šest utakmica imaš samo jedan poraz, i to od Dinama, uz dvije pobjede i tri remija. I baš ovakve utakmice bi se prije lomile na stranu protivnika, ali sad smo puno stabilniji defenzivno, odgovorniji, a dugoročno gledano to je pravi put – kazao je Carević i odmah se okrenuo sljedećem izazovu:

– Sad imamo Rijeku, mislim da se opet možemo nadigravati, bez obzira na njihovu kvalitetu, i da možemo napraviti dobar rezultat.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

HOTNEWS

Gorica se još uvijek kreće – svake godine s još većim brojem sudionika

Cilj ovogodišnje akcije bio je pružiti podršku Paraboćarskom klubu „Marijan Dobrinčić“, nazvanom po pokojnom sportašu Velike Gorice.

Objavljeno

prije 19 sati

14. ožujka 2026.

Objavio/la

Vanesa Miković

Podrška Paraboćarskom klubu „Marijan Dobrinčić“

Velik broj Velikogoričana danas se okupio na još jednom izdanju humanitarne akcije „Gorica se kreće“, koju već četvrtu godinu zaredom organizira Rotary klub Velika Gorica. Cilj ovogodišnje akcije bio je pružiti podršku Paraboćarskom klubu „Marijan Dobrinčić“, nazvanom po pokojnom sportašu koji je ostavio snažan trag u lokalnom sportu i zajednici.

Riječ je o Boćarskom klubu osoba s invaliditetom iz Velike Gorice, osnovanom 2014. godine, koji unatoč malom broju članova postiže zapažene sportske rezultate. U samo nekoliko godina djelovanja klub je osvojio Kup Hrvatske, kao i srebrne i brončane medalje u Hrvatskoj ligi te na ekipnim prvenstvima Hrvatske.

“Razlog zašto je grad Velika Gorica grad velikog srca”

Prije početka, svim sudionicima zahvalili su se predsjednik Rotary kluba Neven Balenović, ovogodišnji guverner distrikta Tomislav Paškvalin i gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar.

– Hvala od srca svima koji su danas došli. Okupio se zaista velik broj ljudi i to nam puno znači. Cilj ovogodišnje akcije je pomoći Paraboćarskom klubu ‘Marijan Dobrinčić’. Marijan je, između ostalog, bio dobar prijatelj našeg ovogodišnjeg guvernera distrikta Tomislava Paškvalina i na ovaj način želimo odati počast njegovu sportskom i ljudskom nasljeđu – poručio je predsjednik Balenović.

– Zahvaljujem svima u ime distrikta i cijelog tima. Predivno je što se na ovaj način održava podrška našem pokojnom prijatelju Marijanu. Lijepo je vidjeti da već četiri godine u kontinuitetu ‘pokrećete Goricu’ u čast svim sportašima i parasportašima koji su izuzetni ljudi s velikom ljubavi prema sportu. Oni su primjer kako se predanošću i strašću postiže izvrsnost u ovom gradu – rekao je Paškvalin.

Podršku događaju dao je i gradonačelnik Velike Gorice koji je istaknuo kako ovakve akcije pokazuju snagu zajedništva u gradu.

– Ponosan sam na vas jer ste upravo vi razlog zašto je Velika Gorica grad velikog srca. Izuzetno mi je drago vidjeti da vas je svake godine sve više i da vaša vizija od prije nekoliko godina danas sjaji u punom sjaju – poručio je gradonačelnik.

Okupljeni građani još su jednom pokazali da Velika Gorica ima veliko srce, a dobra atmosfera, zajedništvo i sportski duh obilježili su cijeli događaj.

FOTO GALERIJA:

Foto: Vanesa Miković/City portal

Nastavite čitati

Sport

FOTO Prekid serije od sedam uzastopnih poraza odbojkašica Velike Gorice?

Objavljeno

prije 1 dan

13. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Odbojkašice Velike Gorice na kraju jesenske polusezone 2025.godine u ‘Prvoj B ligi skupina Sjever za seniorke’ nakon odigranih 11 utakmica plasirale su se na 4. mjesto sa 12 bodova (11 6 5 21:19 12).