Povežite se s nama

Sport

VIDEO Šarena i uspješna priča Branka Kaurića: ‘Mojih pet desetljeća i sedam sportova’

Branko Kaurić dobio je nagradu za životno djelo gradske Zajednice sportskih udruga, a u njegovoj priči isprepleteni su elementi stolnog tenisa, nogometa, dizanja utega, kung fua, atletike, taekwondoa i, najnovije, triatlona…

Objavljeno

na

Na izmaku prošle godine, u onom dijelu kad se dijele nagrade i priznanja, kad se odaju počasti za učinjeno, snažno je u velikogoričkim sportskim krugovima iskočilo ime Branka Kaurića. U ruke Branka iz Rakarja otišla je nagrada za životno djelo velikogoričke Zajednice sportskih udruga, čiji je važan dio već dugi niz godina, kao član izvršnog odbora. Međutim, bilo kakve vrste nepotizma ovdje nije bilo, jer iza Branka je impresivna sportska priča duga cijelih pola stoljeća.

Impresivna, ali i raznovrsna, raznolika, šarena, satkana od cijelog niza sportova, uloga, funkcija, medalja. Centralni dio njegov sportske biografije događao se u godinama u kojima se posvetio taekwondou, u kojima se prometnuo u jednog od najboljih boraca u bivšoj državi, ali i ostao za koračić kratak u lovu na Olimpijske igre u Seoulu 1988.

A sve je počelo na – stolnom tenisu.

– Da, na stolnom tenisu sam krenuo s organiziranim bavljenjem sportom. Bilo je to 1973., nakon što su Šurbek i Tova Stipančić osvojili nekakvu veliku medalju, pa su svi klinci htjeli igrati stolni tenis. Među takvima sam bio i ja, pa sam se priključio klubu na Starom Radniku. Velika Gorica u to je vrijeme imala jaku stolnotenisku ekipu, braću Radočaj, Jandriša i ostale, a mi klinci smo stol za natjecanja gledali kao oltar. Svi smo sanjali da jednom zaigramo na tom, glavnom stolu, ali na kraju se nisam predugo zadržao u stolnom tenisu – priča Branko Kaurić u svom osobnom pogledu unatrag.

Sljedeći odabir mladog Branka, nakon odustajanja od “pingića”, bio je nogomet.

– Neki moji prijatelji uključili su se u NK Radnik, pa sam s njima otišao i ja. Nije ni to previše potrajalo, nekih godinu dana, ali ostale su uspomene na to vrijeme. Posebno na onaj topli čaj koji nas je čekao nakon treninga, na tu atmosferu zajedništva, druženja kroz sport…

Nakon nogometa, okušao se vižljasti i žilavi klinac iz Rakarja u nečem potpuno drukčijem.

– Primjetio me Ljubomir Turčinov, gorička dizačka legenda, i odveo me u zagrebački Metalac na testiranja, na kojima sam zadovoljio. Budući da sam bio nizak, sitan, s malom kilažom, bili su oduševljeni što sam se priključio, ali meni se sport nije svidio. I nastavio sam tražiti.

Prvi doticaj s borilačkim sportom dogodio se tako na sljedećem koraku, kroz kung fu, vještinu koju je ludo popularnom učinio Bruce Lee, ali opet se nije “primilo”. Potraga za sportom u kojem će ostati nastavljena je s atletikom, i to u društvu još jedne legende VG sporta.

– Damir Bošnjak bio je u to vrijeme reprezentativac, a ja sam krenuo trenirati s njim i ostao u atletici nešto manje od tri godine, sve do ozljede noge koja mi nije dozvoljavala da nastavim. Bila je to jedna od onih loših priča s kupanja na Čiču, porezao sam nogu i morao napraviti značajnu pauzu od sporta, odustati od atletike…

A kad je već tako ispalo, Branko Kaurić odlučio se vratiti na borilišta. Taekwondo je bio sljedeći izbor i konačan pogodak. Branko se ozbiljno “zakačio” i krenuo luđački trenirati, u nekim fazama i po tri puta dnevno. Napredak je bio strelovit.

– Ja sam u to vrijeme trenirao po nekim standardima koji danas vrijede, ulagao sam jako puno u sebe i zato sam napredovao jako brzo. Treba priznati da je u tim lakšim kategorijama bilo nešto manje konkurencije, ali ja sam uspješno sudjelovao i na svjetskim i europskim prvenstvima, pri čemu mi je najveći uspjeh peto mjesto na svjetskom prvenstvu 1987. Ukupno gledajući, bio sam jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji – govori Kaurić.

Prijelomna točka smjestila se u prvi dio 1988. godine, u srce borbe za odlazak na Olimpijske igre na kojima je taekwondo bio pokazni sport, prvi put se pojavio na Igrama.

– Sve svoje uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima mijenjao bih za taj odlazak na Olimpijske igre. Nažalost, nije se dogodilo, valjda nije bilo suđeno, ali sve što se događalo u cijelom procesu dovelo je do neke vrste odbojnosti prema sportu. Nedugo nakon toga sam se i oprostio od taekwondoa i završio svoju priču kao sportaš.

Taekwondo reprezentacija Jugoslavije na pripremama za OI 1988., na koje Branko na kraju ipak nije otišao

Pokušao je ostati uz taekwondo pokretanjem TK Zrinski u našem gradu, funkcioniralo je to nešto manje od dvije godine, a onda je stiglo vrijeme za predah od sporta. Posvetio se Branko Kaurić poslovnoj karijeri, preuzimao menadžerske pozicije u velikim tvrtkama, pa 2005. odlučio da je vrijeme za povratak. Stari frend Damir Bošnjak bio je s druge strane linije, a prijedlog je glasio:

– Ajmo osnovati atletski klub u Gorici!

Kaurić je pristao, postao prvi predsjednik Atletskog kluba Velika Gorica i krenuo na posao.

– Imali smo dvojicu talentiranih atletičara, Dina Bošnjaka i Ivana Malića, i željeli smo im omogućiti uvjete u našem gradu. Prvo smo uspjeli dogovoriti da se napravi atletski poligon ispod zapadne tribine stadiona, što je bio prvi zahvat na sportskoj infrastrukturi u našem gradu još od Univerzijade 1987. Nakon toga, uspjeli smo napraviti i dvije staze oko glavnog igrališta, što je otvorilo mogućnost da klub normalno funkcionira. U ulozi predsjednika kluba ostao sam sljedećih 16 godina – govori Kaurić.

U međuvremenu je i postao član izvršnog odbora Zajednice, ali i okrenuo se novom sportu na svojoj dugoj listi.

– Sin Tin dugo se bavio plivanjem, a zatim prešao na triatlon i akvatlon, u kojem je i prvak Hrvatske. Nisam mu službeno trener, ali vodim cijeli proces treninga u dogovoru sa strukom. U svakom slučaju, triatlon je danas u obitelji Kaurić apsolutni prioritet – ističe Branko Kaurić u posljednjem činu sportske priče koja je dovela do lijepe i značajne nagrade.

– Nikad nisam živio od sporta, nego za sport. Tako se ponašam i danas, takvim sam ljudima i okružen… Gledajući unatrag, na ovih mojih 50 godina u sportu, mogu samo reći da se nadam da sam bio od koristi – završio je Branko sa smiješkom.

I, samo da se i to zna, unatoč nagradi za životno djelo, on i dalje ne misli stati. Tata Branko i sin Tin već su se okrenuli novim izazovima…

Sport

Erin Fridrih četvrta u Europi! Velikogorička hrvačica nadomak medalje u Poreču

Na Europskom prvenstvu u hrvanju na pijesku stigla do borbe za medalju i završila nadomak postolja u konkurenciji do 17 godina.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Hrvački Klub Velika Gorica 1991/FB

Velikogorička hrvačica Erin Fridrih osvojila je četvrto mjesto na Europskom prvenstvu u hrvanju na pijesku održanom u Poreču. Članica Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 nastupila je u kategoriji do 17 godina i kroz osam borbi tijekom natjecateljskog dana stigla do same završnice turnira.

Fridrih je u jakoj međunarodnoj konkurenciji izborila polufinale, gdje je poražena od predstavnice Srbije, dok je u borbi za brončanu medalju izgubila od hrvačice iz Njemačke.

“Iako je postolje izmaklo za dlaku, biti četvrta na kontinentu nakon ovakvog niza pobjeda je rezultat vrijedan svakog divljenja”, poručili su iz kluba.

Nastavite čitati

Sport

Duplo više HNL-a u gradu: Naš stadion u novoj sezoni će imati – podstanare!

U sljedećoj sezoni HNL-a, osim Gorice, svoje će domaće utakmice na našem Gradskom stadionu igrati i nogometaši Rudeša, koji se vraćaju u društvo najboljih. Dinamo i Hajduk dolazit će u naš grad po četiri puta…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prolazi već prvi tjedan ljetne pauze za nogometaše Gorice, koji su sezonu u najvišem rangu hrvatskog nogometa završili na sedmome mjestu i time bez većih poteškoća osigurali i devet uzastopnu sezonu u elitnom društvu. Brzo će odmor i završiti, prvo okupljanje trener Mario Carević zakazao je za 22. lipnja na našem Gradskom stadionu, koji će se također morati jako dobro pripremiti, jer ono što slijedi je – dvostruko više nogometa!

Naime, u petak će NK Rudeš odigrati svoju posljednju utakmicu u sezoni SuperSport 1. NL, odnosno drugog ranga, u kojem je društvo sa zagrebačkog zapada osiguralo naslov prvaka kolo prije kraja, pobjedom u Dugopolju. Ovog će petka tako Rudešani odraditi i posljednji meč sezone sa Sesvetama na svom igralištu, a onda će krenuti pripreme za nastup u SuperSport HNL-u, kojeg na svom igralištu neće moći igrati.

Budući da je stadion u Kranjčevićevoj u izgradnji, budući da na Maksimiru igraju Dinamo i Lokomotiva, Rudeš je kao jedinu moguću opciju odabrao – Veliku Goricu. I naš Gradski stadion. Svi uvjeti već su dogovoreni, a kad sezona i definitivno završi, bit će potpisan ugovor o najmu stadiona za domaće utakmice Rudeša u HNL-u.

U tom će ugovoru stajati da NK Rudeš ima pravo koristiti glavni teren, svlačionice i dio uredskih prostorija potrebnih za organizaciju utakmice, dok upotreba semafora i pozicije za službenog spikera ulaze u posebnu kategoriju i o tome će Rudešani zasebno pregovarati s HNK Goricom. To će, naravno, značiti da će se igralište koristiti dvostruko više, da će travnjak toliko više patiti i biti na iskušenju, a dobra okolnost u svemu tome je što se radi o novom travnjaku, bitno kvalitetnijem od onog prethodnog.

Naravno da mu ni takvom, novom i kvalitetnom, neće biti lako, jer broj utakmica koje će biti odigrane ovdje će se udvostručiti, pa će biti vrlo zanimljivo vidjeti kako će se naš travnjak nositi s ovakvim izazovima tako u studenom i prosincu. Međutim, drugog rješenja nema, dogovor je pao, pa će se kroz prvenstvenu kampanju 2026/27. ozbiljno testirati stanje travnjaka…

U nogometnom smislu, za Velikogoričane će to značiti – duplo više HNL-a. To znači da će sljedeće sezone u našem gradu po četiri puta gostovati i Hajduk, i Dinamo, i Rijeka… Samim time, bit će i više posla za policiju, ali i više prilika za zaljubljenike u nogomet da uživo u svom gradu gledaju najbolji klupski nogomet u državi. S obzirom na raspored, nekoliko puta u sezoni dogodit će se i da u istom vikendu imamo dvije utakmice HNL-a na našem stadionnu.

Sretno, travnjače naš, drži se!

Nastavite čitati

Obrazovanje

Veliki uspjeh malih sportaša: Klinci iz Kvaternika prvaci države u graničaru!

Djevojčice i dječaci iz trećih i četvrtih razreda OŠ Eugena Kvaternika najbolji su u Hrvatskoj u graničaru, sportu koji sve više okupira djecu iz nižih razreda. Klinci su u Vinkovcima stvorili uspomene za cijeli život

Objavljeno

na

Lijepi su ovo dani, čak i prekrasni, za velikogorički školski sport. U okruženju u kojem rezultat možda i nije prioritet, u kojem je važnije aktivirati djecu nego pobijediti, konačna pobjeda dođe kao nagrada za sav uloženi trud i odvojeno vrijeme. A upravo to se dogodilo klincima iz najstarije velikogoričke škole na državnoj završnici u graničaru, sportu kojim se u ovom priči bave učenici nižih razreda.

Dakle, nakon osvajanja prvo gradskog, zatim županijskog, pa onda i poluzavršnog državnog natjecanja, učenici OŠ Eugena Kvaternika pobijedili su i na završnom državnom natjecanju i i postali prvaci Hrvatske! Čudesan je to uspjeh naših djevojčica i dječaka, pod vodstvom profesora Ivice Hercega, u sportu koji je sve zanimljiviji klincima iz trećih i četvrtih razreda.

Od utorka do četvrtka u Vinkovcima je održano završno državno natjecanje u graničaru, na koje su se plasirale četiri najbolje ekipe sa regionalnih natjecanja: OŠ Petra Preradovića iz Zagreba, OŠ Dr. Jure Turića iz Gospića, OŠ Retfala iz Osijeka i naša OŠ Eugena Kvaternika, koja nastupa pod imenom ŠŠD Tur.

U polufinalnim utakmicama ekipa iz Zagreba je pobijedila ekipu iz Osijeka, a naša škola na tom je prvom koraku pobijedila ekipu iz Gospića. Ekipa sastavljena od učenica i učenika OŠ Eugena Kvaternika tako je ušla u finale, gdje je pobjedom protiv Zagrepčana osvojila naslov prvaka Hrvatske. U borbi za treće mjesto Gospićani su pobijedili su Osječane, a sve skupa bilo je nezaboravno iskustvo za svu uključenu djecu. Ova naša, iz Kvaternika, imat će uspmenu za cijeli život…

Za osvajanje naslova prvaka zaslužni su:
Grgur Zuanović 4.a, Borna Piličić 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Ivan Prahir 4.a, Una Komosar 4.a, Dora Ćosić 4.a, Paula Juranović 4.a, Matea Pavunčec 4.b, Katja Čavar 4.b i Maya Orozović 4.a i njihov voditelj i trener ekipe profesor Ivica Herceg.

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički osnovnoškolci osvojili broncu na državnom nogometnom prvenstvu

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: OŠ Eugena Kumičića Velika Gorica/FB

Na državnom prvenstvu u nogometu za učenike 5. i 6. razreda, održanom 26. svibnja u Vinkovcima, učenici OŠ Eugena Kumičića Velika Gorica osvojili su treće mjesto.

Mladi Velikogoričani tijekom turnira su prošli kroz niz zahtjevnih utakmica i na kraju stigli do bronce, iza ekipa iz Zadra i Osijeka, dok je četvrto mjesto pripalo Varaždinu.

Za školu su nastupili David Drobnjak, Patrik Katalinić, Jakov Halužan, Niko Jančić, Toni Drmić, Lukas Vrban, Mihael Halar, Mateo Magzan, Vito Bedek, David Karapandžić, Jura Klarić i Luka Safin.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Plamen Sportskih igara mladih stigao u Veliku Goricu

Suradnja Grada Velike Gorice i Sportskih igara mladih traje već godinama, a upravo se s državnih završnica gorički predstavnici redovito vraćaju s medaljama i vrijednim sportskim iskustvima.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal

Park dr. Franje Tuđmana danas je bio ispunjen dječjim smijehom, sportskim navijanjem i natjecateljskim duhom jer je Velika Gorica ponovno ugostila Telemach Dan sporta u sklopu Plazma Sportskih igara mladih, najveće amaterske sportske manifestacije u Europi koja ove godine obilježava 30. rođendan.

Mlade sportašice i sportaši natjecali su se u graničaru i atletici u dvije dobne kategorije – 2015. godište i mlađi te 2017. godište i mlađi – a najbolje ekipe i pojedinci izborili su plasman na Državnu završnicu Plazma Sportskih igara mladih koja će se krajem srpnja održati u Rijeci.

Posebno oduševljenje među djecom izazvao je dolazak Luke Lovre Klarice, hrvatskog rukometnog reprezentativca, dugogodišnjeg igrača RK Zagreb i bivšeg igrača HRK Gorica, koji je zajedno s djecom zapalio plamen Sportskih igara mladih. Na događanju je bio i Viktor Strašan Frajer, maskota Sportskih igara mladih, koji je dodatno podigao atmosferu među okupljenim sudionicima.

Suradnja Grada Velike Gorice i Sportskih igara mladih traje već godinama, a upravo se s državnih završnica gorički predstavnici redovito vraćaju s medaljama i vrijednim sportskim iskustvima.

– Hvala vam što ovo prijateljstvo Sportskih igara mladih i Velike Gorice traje već dugi niz godina. Danas igramo graničara, trčimo atletiku, igramo nogomet Coca-Cola Cup i igramo košarku Sprite, rekao je David Burburan, nekadašnji vaterpolist i današnji direktor razvoja Sportskih igara mladih.

Natjecatelji su tijekom dana pokazali sportski duh, zajedništvo i fair play, vrijednosti koje Sportske igre mladih kontinuirano promiču već tri desetljeća kroz besplatna sportska natjecanja za djecu osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Sudionicima se obratila i pročelnica za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić Lukinić.

– Dajte sve od sebe. Budite uporni, a najbolji će pobijediti! Samo tako budite u natjecanju i ja otvaram ove sportske igre. Sretno svima!, poručila je okupljenim natjecateljima.

Osim natjecanja u graničaru i atletici, Sportske igre mladih tijekom godine okupljaju djecu i mlade u brojnim disciplinama poput Coca-Cola Cupa u malom nogometu, HEP turnira u rukometu, 3×3 Sprite Cupa u košarci, odbojke, šaha, stolnog tenisa i tenisa.

Sudjelovanje na svim natjecanjima potpuno je besplatno, a Igre su otvorene za pojedince i slobodno formirane ekipe bez obzira na prethodno sportsko iskustvo. Organizatori očekuju kako će tijekom jubilarne 30. sezone u Hrvatskoj sudjelovati više od 140 tisuća djece i mladih.

Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal

Nastavite čitati

Reporter 460 - 28.05.2026.

Facebook

Izdvojeno