VIDEO Šarena i uspješna priča Branka Kaurića: ‘Mojih pet desetljeća i sedam sportova’
Branko Kaurić dobio je nagradu za životno djelo gradske Zajednice sportskih udruga, a u njegovoj priči isprepleteni su elementi stolnog tenisa, nogometa, dizanja utega, kung fua, atletike, taekwondoa i, najnovije, triatlona…
Na izmaku prošle godine, u onom dijelu kad se dijele nagrade i priznanja, kad se odaju počasti za učinjeno, snažno je u velikogoričkim sportskim krugovima iskočilo ime Branka Kaurića. U ruke Branka iz Rakarja otišla je nagrada za životno djelo velikogoričke Zajednice sportskih udruga, čiji je važan dio već dugi niz godina, kao član izvršnog odbora. Međutim, bilo kakve vrste nepotizma ovdje nije bilo, jer iza Branka je impresivna sportska priča duga cijelih pola stoljeća.
Impresivna, ali i raznovrsna, raznolika, šarena, satkana od cijelog niza sportova, uloga, funkcija, medalja. Centralni dio njegov sportske biografije događao se u godinama u kojima se posvetio taekwondou, u kojima se prometnuo u jednog od najboljih boraca u bivšoj državi, ali i ostao za koračić kratak u lovu na Olimpijske igre u Seoulu 1988.
A sve je počelo na – stolnom tenisu.
– Da, na stolnom tenisu sam krenuo s organiziranim bavljenjem sportom. Bilo je to 1973., nakon što su Šurbek i Tova Stipančić osvojili nekakvu veliku medalju, pa su svi klinci htjeli igrati stolni tenis. Među takvima sam bio i ja, pa sam se priključio klubu na Starom Radniku. Velika Gorica u to je vrijeme imala jaku stolnotenisku ekipu, braću Radočaj, Jandriša i ostale, a mi klinci smo stol za natjecanja gledali kao oltar. Svi smo sanjali da jednom zaigramo na tom, glavnom stolu, ali na kraju se nisam predugo zadržao u stolnom tenisu – priča Branko Kaurić u svom osobnom pogledu unatrag.
Sljedeći odabir mladog Branka, nakon odustajanja od “pingića”, bio je nogomet.
– Neki moji prijatelji uključili su se u NK Radnik, pa sam s njima otišao i ja. Nije ni to previše potrajalo, nekih godinu dana, ali ostale su uspomene na to vrijeme. Posebno na onaj topli čaj koji nas je čekao nakon treninga, na tu atmosferu zajedništva, druženja kroz sport…
Nakon nogometa, okušao se vižljasti i žilavi klinac iz Rakarja u nečem potpuno drukčijem.
– Primjetio me Ljubomir Turčinov, gorička dizačka legenda, i odveo me u zagrebački Metalac na testiranja, na kojima sam zadovoljio. Budući da sam bio nizak, sitan, s malom kilažom, bili su oduševljeni što sam se priključio, ali meni se sport nije svidio. I nastavio sam tražiti.
Prvi doticaj s borilačkim sportom dogodio se tako na sljedećem koraku, kroz kung fu, vještinu koju je ludo popularnom učinio Bruce Lee, ali opet se nije “primilo”. Potraga za sportom u kojem će ostati nastavljena je s atletikom, i to u društvu još jedne legende VG sporta.
– Damir Bošnjak bio je u to vrijeme reprezentativac, a ja sam krenuo trenirati s njim i ostao u atletici nešto manje od tri godine, sve do ozljede noge koja mi nije dozvoljavala da nastavim. Bila je to jedna od onih loših priča s kupanja na Čiču, porezao sam nogu i morao napraviti značajnu pauzu od sporta, odustati od atletike…
A kad je već tako ispalo, Branko Kaurić odlučio se vratiti na borilišta. Taekwondo je bio sljedeći izbor i konačan pogodak. Branko se ozbiljno “zakačio” i krenuo luđački trenirati, u nekim fazama i po tri puta dnevno. Napredak je bio strelovit.
– Ja sam u to vrijeme trenirao po nekim standardima koji danas vrijede, ulagao sam jako puno u sebe i zato sam napredovao jako brzo. Treba priznati da je u tim lakšim kategorijama bilo nešto manje konkurencije, ali ja sam uspješno sudjelovao i na svjetskim i europskim prvenstvima, pri čemu mi je najveći uspjeh peto mjesto na svjetskom prvenstvu 1987. Ukupno gledajući, bio sam jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji – govori Kaurić.
Prijelomna točka smjestila se u prvi dio 1988. godine, u srce borbe za odlazak na Olimpijske igre na kojima je taekwondo bio pokazni sport, prvi put se pojavio na Igrama.
– Sve svoje uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima mijenjao bih za taj odlazak na Olimpijske igre. Nažalost, nije se dogodilo, valjda nije bilo suđeno, ali sve što se događalo u cijelom procesu dovelo je do neke vrste odbojnosti prema sportu. Nedugo nakon toga sam se i oprostio od taekwondoa i završio svoju priču kao sportaš.
Taekwondo reprezentacija Jugoslavije na pripremama za OI 1988., na koje Branko na kraju ipak nije otišao
Pokušao je ostati uz taekwondo pokretanjem TK Zrinski u našem gradu, funkcioniralo je to nešto manje od dvije godine, a onda je stiglo vrijeme za predah od sporta. Posvetio se Branko Kaurić poslovnoj karijeri, preuzimao menadžerske pozicije u velikim tvrtkama, pa 2005. odlučio da je vrijeme za povratak. Stari frend Damir Bošnjak bio je s druge strane linije, a prijedlog je glasio:
– Ajmo osnovati atletski klub u Gorici!
Kaurić je pristao, postao prvi predsjednik Atletskog kluba Velika Gorica i krenuo na posao.
– Imali smo dvojicu talentiranih atletičara, Dina Bošnjaka i Ivana Malića, i željeli smo im omogućiti uvjete u našem gradu. Prvo smo uspjeli dogovoriti da se napravi atletski poligon ispod zapadne tribine stadiona, što je bio prvi zahvat na sportskoj infrastrukturi u našem gradu još od Univerzijade 1987. Nakon toga, uspjeli smo napraviti i dvije staze oko glavnog igrališta, što je otvorilo mogućnost da klub normalno funkcionira. U ulozi predsjednika kluba ostao sam sljedećih 16 godina – govori Kaurić.
U međuvremenu je i postao član izvršnog odbora Zajednice, ali i okrenuo se novom sportu na svojoj dugoj listi.
– Sin Tin dugo se bavio plivanjem, a zatim prešao na triatlon i akvatlon, u kojem je i prvak Hrvatske. Nisam mu službeno trener, ali vodim cijeli proces treninga u dogovoru sa strukom. U svakom slučaju, triatlon je danas u obitelji Kaurić apsolutni prioritet – ističe Branko Kaurić u posljednjem činu sportske priče koja je dovela do lijepe i značajne nagrade.
– Nikad nisam živio od sporta, nego za sport. Tako se ponašam i danas, takvim sam ljudima i okružen… Gledajući unatrag, na ovih mojih 50 godina u sportu, mogu samo reći da se nadam da sam bio od koristi – završio je Branko sa smiješkom.
I, samo da se i to zna, unatoč nagradi za životno djelo, on i dalje ne misli stati. Tata Branko i sin Tin već su se okrenuli novim izazovima…
Blagdan svete Lucije i Dan grada obilježen je i svečanim otvaranjem nove sportske ‘balon’ dvorane u Rakarskoj ulici uz rukometni turnir za mlađe dobne kategorije, u organizaciji ŽRK Udarnik i HRK Gorica.
– Mislim da ljepši poklon za sportašice i sportaše ne može biti od predaje vama na upravljanje i na korištenje ovakav jedan prekrasni sportski kompleks, ove balon dvorane. Ali tu nećemo stati, već je projektna dokumentacija gotova i ide se na ishođenje građevinske dozvole za novu, još veću, još moderniju, polivalentnu sportsku dvoranu uz osnovnu školu Kurilovec. Kao Grad, svjesni smo vaših potreba, zato što su ulaganja u sport, ulaganja u obrazovanje, ulaganja u mlade, nešto najljepše i najbitnije za budućnost jednoga grada, a grad Velika Gorica s vama ima zasigurno blistavu budućnost – poručio je gradonačelnik Krešimir Ačkar i zajedno sa sportašima otvorio novi sportski objekt.
Foto: Sanjin Vrbanus
Ovo je prijeko potrebni trenažni objekt, u kojem će svoje mjesto za rad s mladima naći naši gorički klubovi.
-Prije svega, hvala Gradskoj upravi na čelu sa našim gradonačelnikom, zamjenikom Karasom, pročelnicom i svima onima koji su pridonijeli tome da imamo ovakav prekrasan objekt. Nadam se da će vrlo skoro vrijeme pokazati da ovakva dvorana donosi zamah velikogoričkog sporta i da će iznjedriti nove rukometaše, košarkaše, odbojkaše i sve ostale sportaše koji će s ponosom nositi grb našeg grada, a u budućnosti biti i reprezentativci Hrvatske – poručio je Goran Kovačić, predsjednik Zajednice sportskih udruga grada Velike Gorice.
Foto: Sanjin Vrbanus
A evo kako je krenula inicijativa i ideja o novoj trenažnoj dvorani…
– Samo ove godine smo u Velikoj Gorici otvorili nekoliko objekata, ali mi ni jednom prilikom nije srce bilo puno kao danas. Danas sam najsretniji zbog ove dvorane i ovom prilikom htio bih spomenuti i zahvaliti kolegi Damiru Slojšeku jer je to bila naša zajednička inicijativa. Prije četiri godine na početku prvog mandata našli smo se ne kao političari, nego kao sportaši. On ispred Ženskog rukometnog kluba Udarnik, a ja ispred hrvatskog rukometnog kluba Gorica i pokrenuli ovu inicijativu.Krenuli smo prvo da natkrijemo samo jedno igralište u Kurilovcu ili negdje u Gorici, a došli smo do ove dvorane gdje imamo tri igrališta. Gradonačelnik je objeručke prihvatio našu ideju i pokazao da nije bitno tko je na vlasti ili u oporbi, nego da se sve prave ideje podržavaju – ispričao je zamjenik gradonačelnika Neven Karas.
Foto: Sanjin Vrbanus
Ovo je značajan sportski i rekreacijski napredak, s tri igrališta i prostorom za mlade sportaše, što je vrijedan iskorak za lokalni sport.
Dodajmo kako ŽRK Udarnik ujedno obilježava 25 godina djelovanja i uspješno se natječe u drugom rangu hrvatskog ženskog seniorskog rukometa.
Gorica na Opus Areni: ‘Možda su u krizi, ali su i jako kvalitetni…’
Nogometaši Gorice u subotu u 15 sati igraju utakmicu 18. kola SuperSport HNL-a u gostima kod Osijeka, trenutačno pretposljednje momčadi lige. Vraća se Pršir, a cilj je biti što sličniji Istri iz prošlog vikenda…
Dan uoči gostovanja na osječkoj Opus Areni nogometaši Gorice odradili su jutarnji trening, pa se potrpali u autobus koji vozi prema istoku. U Osijeku će ih u subotu od 15 sati dočekati Željko Sopić i njegova razbijena vojska, momčad koja je prošlog vikenda doživjela teški debakl u porazu 5-1 od Istre 1961. Sopa tako i dalje čeka svoju prvu pobjedu na klupi Osijeka, koji nikoga nije pobijedio još od 28. rujna i gostovanja u – Velikoj Gorici.
– Ja sam potpuno svjestan iz situacije, ali da ću analizirati pred medijima svoje igrače, nažalost, neću. Ja nisam niti trener, niti čovjek koji će prljavo rublje iznijeti u javnost. Ono što ja imam reći svojim igračima, ja im kažem direktno u oči u četiri zida. Neću ništa stavljati u celofan. Kada se borite za opstanak, trebaju vam ratnici, kada se borite za prvaka, treba vam ekstra kvaliteta. Kad se borite za opstanak, karakter vam je najvažniji. Na putu smo neke stvari izgubili. Od prvog dana kad sam došao, kao što pričam s vama, tako i sa ljudima na etaži iznad, pričam hrvatski jezik vrlo razgovjetno, rekao sam što nama nedostaje i zašto smo tu gdje jesmo. Kada se izgubi utakmica, uvijek je kriv trener. Ja nikad neću ići protiv svojih igrača, ja sam izabrao tih 11 koji su igrali protiv Istre – rekao je Sopić u najavi utakmice s Goricom, koje se spletom okolnosti praktički uopće nije dotaknuo.
Osim u ovom dijelu:
– Potpuno sam siguran da tih 11 koji će istrčati protiv Gorice da će izgledati bolje nego protiv Istre i da će napraviti sve da Osijeku donesu tri boda.
U tome će Sopića i Osječane pokušati spriječiti Mario Carević i naši Goričani, koji su unatoč dva vezana poraza u neusporedivo boljoj poziciji. I pronalaze razloge za optimizam unatoč porazu od Slaven Belupa prošloga petka.
– Već po običaju, imali smo stvarno dobar tjedan, momci jako dobro treniraju. Nažalost, izgubili smo tu posljednju utakmicu, ali zadovoljan sam načinom na koji smo odigrali i mislim da će nas, nastavimo li tako, i rezultat pomaziti – rekao je trener Mario Carević i dodao:
– Manje-više svi bi trebali biti u kadru, jer imamo opet nekih problemčića s ozljedama, ali mislim da će u konačnici svi biti spremni.
To znači da će se vratiti i kapetan Jurica Pršir, koji je zbog bolesti preskočio Koprivnicu, a sad će povesti momčad po drugu uzastopnu pobjedu na Opus Areni. Kaosu u Osijeku unatoč, nema nikakve dvojbe da Goričane čeka jako težak ispit…
– Činjenica je da imaju problema, da nisu u dobroj formi, ali kad gledam tu momčad pojedinačno, to je stvarno skup odličnih igrača, pojedinaca. I ne zaslužuju kvalitetom biti tu gdje jesu, to je jasno. Upravo zato jako smo oprezni, analizirali smo ih i mogu reći da su odlični u presingu, imaju odlične prekide… Imamo ideju na koji način ćemo se pokušati nametnuti, doći u poziciju da imamo što za reći, ali prije svega ćemo morati biti jako oprezni i iskontrolirati taj njihov presing, dugi aut i kornere – kaže trener Carević, koji nije želio nagađati o mogućim promjenama u postavi Osijeka.
– Neki su im se igrači vratili iz ozljede, počeli su igrati… Vidjet ćemo na koji način će kolega Sopić izaći, ali mi smo spremni na sve – zaključio je Carević.
Što se goričkih prvih 11 tiče, velikih iznenađenja ne bi trebalo biti, dvojba bi mogla biti samo Duraković ili Vrzić, što će reći da bi Gorica mogla izgledati ovako nekako:
U Opatiji je održano Državno prvenstvo školskih sportskih društava u judu na kojem je sudjelovalo 350 judaša.
Ove godine učenice OŠ Novo Čiče prvi su put sudjelovale na državnom natjecanju i osvojile fantastično 4. mjesto od ukupno 12 ekipa!
– Jako smo sretni i ponosni na naše cure koje su svojim trudom i upornošću postigle vrhunske rezultate – poručili su iz škole.
Čestitke!
Učenice koje su sudjelovale su: Gita Janković, Vanja Vlašić, Una Manojlović, Nika Barišić, Petra Lesinger, Zara Hrvojić, Ana Britvec, Elena Mihordin, Katarina Britvec, Mila Erjavec, Elena Rezek i Tara Zgurić, a mentori prof. Tihana Josić i trener Slaven Zgurić.
Gradsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola Grada Velike Gorice u badmintonu održano je danas (četvrtak, 11.12.2025.) u organizaciji Gimnazije. Natjecale su se ženske i muške ekipe iz četiri srednje škole: Gimnazije (ŠSD GVG, M i Ž), Ekonomske škole (ŠSD Gorek, M i Ž), Zrakoplovne tehničke škole Rudolfa Perešina (ŠSD Zrakoplovac, M i Ž) i Srednje strukovne škole (ŠSD Velgor, M i Ž).
Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih kola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih kola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih kola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih kola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Igrano je na tri dobivena meča, a mečevi su igrani na jedan dobiveni set do 21 poen (maksimalno do 25, ako se igra u završnici na razliku).
Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih kola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih kola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih kola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Djevojke iz Ekonomske škole su dominirale, glatko su dobile sva tri susreta rezultatom 3:0. Zrakoplovci su u derbi susretu s gimnazijalcima pobijedili s maksimalnih 3:0 i zasluženo slavili pobjedu.
Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih kola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih kola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih kola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih kola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih kola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Tri prvoplasirane ekipe nagrađene su medaljama, a pobjedničke ekipe plasirale su se na županijsko natjecanje u badmintonu.
Galerija fotografija
Gradsko natjecanje srednjih škola u badmintonu (djevojke, mladići) 2025./2026.
Kako iskoristiti kaos u Osijeku? Sopa opet spašava, ovaj put – protiv Gorice
Nogometaši Gorice u subotu u 15 sati igraju pretposljednju utakmicu ove jeseni. Na Opus Areni dočekat će ih ozbiljno uzdrmani Osijek, na čelu sa čovjekom koji je prije točno tri godine spašavao Goričane…
Prije tri godine, točno u ovo doba godine, Željko Sopić upoznavao se s hodnicima, uredima i terenima velikogoričkog stadiona, planirajući pritom pothvat koji će se dogoditi kroz proljeće koje je slijedilo. Gorica je bila u debelom minusu, sa sedam bodova manje od predzadnjeg Šibenika, zakucana za dno, ali s novim trenerom, koji je – odlučio uspjeti!
I uspio je, Željko Sopić tog se proljeća upisao u klupske povijesne knjige, sačuvao je prvoligaški nogomet u našem gradu i definitivno izgradio vezu s klubom koja će postojati zauvijek. Kroz Goricu i posao koji je odradio u našem klubu Sopa se promovirao kao trener ozbiljne razine, iz Gorice je otišao prema Rijeci, kasnije i prema poljskoj Ekstraklasi, a nakon toga i prema Osijeku.
U kojem je, tri godine poslije, u situaciji sličnoj onoj koju je imao u Gorici tog prosinca 2022. Ili, kako bi on to rekao…
– Čim sam došao ovdje, rekao sam ljudima iz kluba: “Ovdje je situacija i teža nego što je bila u Gorici!” Iz milijun razloga.
I doista, njegov start u Osijeku poklapa se s tim predviđanjima. Poraz 1-5 od Istre na Opus Areni došao je kao zlokobni šlag na tortu stalnih neuspjeha. Osijek je na diobi devetog i desetog mjesta s Vukovarom, navijači su tijekom debakla protiv Istre odlučili čak i napustiti tribinu, bijesni zbog načina na koji uprava kluba upravlja NK Osijekom…
Osijek izgleda zaista očajno, momčad prepuna “jakih” imena u posljednjih devet utakmica baš nikoga nije pobijedila, ubilježili su Osječani tri remija i pet poraza u prvenstvu, ali i onaj poraz na penale od Varaždina u Kupu. Posljednji put Osijek je nekoga pobijedio još 28. rujna, a taj netko bila je – Gorica! Na našem stadionu, u poslijepodnevnom terminu, pobjedu 1-0 Osječanima je donio Arnel Jakupović, a Gorica je nakon toga nanizala još tri poraza.
U subotu od 15 sati krenut će novi, drugi ovosezonski okršaj Gorice i Osijeka, s drugim mjestom radnje, ovoga puta na Opus Areni, ali i s još najmanje nekoliko razlika. Gorica je tad bila u dobrom ritmu, Osijek je stigao nakon pobjeda protiv Dinama i Slaven Belupa, a ovoga puta stiže nakon poraza od Dinama i Slaven Belupa. S druge strane, Osijek je u krizi bio i tad, ali ova trenutačna situacija ipak je puno ozbiljnija priča.
Najlakše je situaciju u Osijeku opisati kao kaotičnu, ali zapravo je pravo pitanje: kako taj kaos iskoristiti? Na temeljima ostavštine u Gorici, gotovo uvijek ćemo Željku Sopiću, kao i njegovom suradniku Josipu Paušiću, kao i igraču Hrvoju Babecu, poželjeti sav uspjeh svijeta, ali jasno je da će subota biti jedan od izuzetaka. I da će cilj biti, ako je ikako moguće, produbiti osječku krizu…
Budući da u sljedećem kolu, u posljednjoj utakmici prvenstvene jeseni, Goricu čeka gostovanje na Rujevici, ovo subotnje na Opus Areni djeluje kao kudikamo bolja prilika za prekidanje niza od dva poraza. Naravno da će se tu puno pitati i protivnika, koliko god loša bila forma Sopićeve momčadi, ali dobra je stvar što postoji vrlo recentan primjer kako doći do uspjeha.
Istra je, naime, razotkrila značajan broj mana Osijeka, pokazala kako se može efikasno iskoristiti manjak samopouzdanja u domaćem kadru, a za očekivati je da će takav pristup imati i Gorica. Unatoč porazu u Koprivnici, trener Mario Carević istaknuo je kako je zadovoljan mnogim detaljima iz tog susreta, isticao je pritom i energiju i izlaske u presing, a ta bi dva segmenta mogla biti vrlo važna i na Opus Areni. Bude li Gorica onakva kakva je znala biti ove jeseni, rastrčana i energična, imamo pravo vjerovati da će ovom prilikom biti dovoljno.
I nadati se da se može dogoditi druga uzastopna pobjeda Gorice na Opus Areni.