Sport

VIDEO Šarena i uspješna priča Branka Kaurića: ‘Mojih pet desetljeća i sedam sportova’

Branko Kaurić dobio je nagradu za životno djelo gradske Zajednice sportskih udruga, a u njegovoj priči isprepleteni su elementi stolnog tenisa, nogometa, dizanja utega, kung fua, atletike, taekwondoa i, najnovije, triatlona…

Objavljeno

prije 2 godine

8. siječnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na izmaku prošle godine, u onom dijelu kad se dijele nagrade i priznanja, kad se odaju počasti za učinjeno, snažno je u velikogoričkim sportskim krugovima iskočilo ime Branka Kaurića. U ruke Branka iz Rakarja otišla je nagrada za životno djelo velikogoričke Zajednice sportskih udruga, čiji je važan dio već dugi niz godina, kao član izvršnog odbora. Međutim, bilo kakve vrste nepotizma ovdje nije bilo, jer iza Branka je impresivna sportska priča duga cijelih pola stoljeća.

Impresivna, ali i raznovrsna, raznolika, šarena, satkana od cijelog niza sportova, uloga, funkcija, medalja. Centralni dio njegov sportske biografije događao se u godinama u kojima se posvetio taekwondou, u kojima se prometnuo u jednog od najboljih boraca u bivšoj državi, ali i ostao za koračić kratak u lovu na Olimpijske igre u Seoulu 1988.

A sve je počelo na – stolnom tenisu.

– Da, na stolnom tenisu sam krenuo s organiziranim bavljenjem sportom. Bilo je to 1973., nakon što su Šurbek i Tova Stipančić osvojili nekakvu veliku medalju, pa su svi klinci htjeli igrati stolni tenis. Među takvima sam bio i ja, pa sam se priključio klubu na Starom Radniku. Velika Gorica u to je vrijeme imala jaku stolnotenisku ekipu, braću Radočaj, Jandriša i ostale, a mi klinci smo stol za natjecanja gledali kao oltar. Svi smo sanjali da jednom zaigramo na tom, glavnom stolu, ali na kraju se nisam predugo zadržao u stolnom tenisu – priča Branko Kaurić u svom osobnom pogledu unatrag.

Sljedeći odabir mladog Branka, nakon odustajanja od “pingića”, bio je nogomet.

– Neki moji prijatelji uključili su se u NK Radnik, pa sam s njima otišao i ja. Nije ni to previše potrajalo, nekih godinu dana, ali ostale su uspomene na to vrijeme. Posebno na onaj topli čaj koji nas je čekao nakon treninga, na tu atmosferu zajedništva, druženja kroz sport…

Nakon nogometa, okušao se vižljasti i žilavi klinac iz Rakarja u nečem potpuno drukčijem.

– Primjetio me Ljubomir Turčinov, gorička dizačka legenda, i odveo me u zagrebački Metalac na testiranja, na kojima sam zadovoljio. Budući da sam bio nizak, sitan, s malom kilažom, bili su oduševljeni što sam se priključio, ali meni se sport nije svidio. I nastavio sam tražiti.

Prvi doticaj s borilačkim sportom dogodio se tako na sljedećem koraku, kroz kung fu, vještinu koju je ludo popularnom učinio Bruce Lee, ali opet se nije “primilo”. Potraga za sportom u kojem će ostati nastavljena je s atletikom, i to u društvu još jedne legende VG sporta.

– Damir Bošnjak bio je u to vrijeme reprezentativac, a ja sam krenuo trenirati s njim i ostao u atletici nešto manje od tri godine, sve do ozljede noge koja mi nije dozvoljavala da nastavim. Bila je to jedna od onih loših priča s kupanja na Čiču, porezao sam nogu i morao napraviti značajnu pauzu od sporta, odustati od atletike…

A kad je već tako ispalo, Branko Kaurić odlučio se vratiti na borilišta. Taekwondo je bio sljedeći izbor i konačan pogodak. Branko se ozbiljno “zakačio” i krenuo luđački trenirati, u nekim fazama i po tri puta dnevno. Napredak je bio strelovit.

– Ja sam u to vrijeme trenirao po nekim standardima koji danas vrijede, ulagao sam jako puno u sebe i zato sam napredovao jako brzo. Treba priznati da je u tim lakšim kategorijama bilo nešto manje konkurencije, ali ja sam uspješno sudjelovao i na svjetskim i europskim prvenstvima, pri čemu mi je najveći uspjeh peto mjesto na svjetskom prvenstvu 1987. Ukupno gledajući, bio sam jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji – govori Kaurić.

Prijelomna točka smjestila se u prvi dio 1988. godine, u srce borbe za odlazak na Olimpijske igre na kojima je taekwondo bio pokazni sport, prvi put se pojavio na Igrama.

– Sve svoje uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima mijenjao bih za taj odlazak na Olimpijske igre. Nažalost, nije se dogodilo, valjda nije bilo suđeno, ali sve što se događalo u cijelom procesu dovelo je do neke vrste odbojnosti prema sportu. Nedugo nakon toga sam se i oprostio od taekwondoa i završio svoju priču kao sportaš.

Taekwondo reprezentacija Jugoslavije na pripremama za OI 1988., na koje Branko na kraju ipak nije otišao

Pokušao je ostati uz taekwondo pokretanjem TK Zrinski u našem gradu, funkcioniralo je to nešto manje od dvije godine, a onda je stiglo vrijeme za predah od sporta. Posvetio se Branko Kaurić poslovnoj karijeri, preuzimao menadžerske pozicije u velikim tvrtkama, pa 2005. odlučio da je vrijeme za povratak. Stari frend Damir Bošnjak bio je s druge strane linije, a prijedlog je glasio:

– Ajmo osnovati atletski klub u Gorici!

Kaurić je pristao, postao prvi predsjednik Atletskog kluba Velika Gorica i krenuo na posao.

– Imali smo dvojicu talentiranih atletičara, Dina Bošnjaka i Ivana Malića, i željeli smo im omogućiti uvjete u našem gradu. Prvo smo uspjeli dogovoriti da se napravi atletski poligon ispod zapadne tribine stadiona, što je bio prvi zahvat na sportskoj infrastrukturi u našem gradu još od Univerzijade 1987. Nakon toga, uspjeli smo napraviti i dvije staze oko glavnog igrališta, što je otvorilo mogućnost da klub normalno funkcionira. U ulozi predsjednika kluba ostao sam sljedećih 16 godina – govori Kaurić.

U međuvremenu je i postao član izvršnog odbora Zajednice, ali i okrenuo se novom sportu na svojoj dugoj listi.

– Sin Tin dugo se bavio plivanjem, a zatim prešao na triatlon i akvatlon, u kojem je i prvak Hrvatske. Nisam mu službeno trener, ali vodim cijeli proces treninga u dogovoru sa strukom. U svakom slučaju, triatlon je danas u obitelji Kaurić apsolutni prioritet – ističe Branko Kaurić u posljednjem činu sportske priče koja je dovela do lijepe i značajne nagrade.

– Nikad nisam živio od sporta, nego za sport. Tako se ponašam i danas, takvim sam ljudima i okružen… Gledajući unatrag, na ovih mojih 50 godina u sportu, mogu samo reći da se nadam da sam bio od koristi – završio je Branko sa smiješkom.

I, samo da se i to zna, unatoč nagradi za životno djelo, on i dalje ne misli stati. Tata Branko i sin Tin već su se okrenuli novim izazovima…

Povezane teme:Branko Kaurić hotnews nagrada za životno djelo Taekwondo

Sport

Utakmica iskupljenja: ‘Imamo se za što boriti, ali imamo i problema…’

Nogometaši Gorice dočekuju Osijek u subotu od 16 sati uz ozbiljne probleme u zadnjoj liniji, pa je moguće da ćemo vidjeti na djelu i kamerunsko pojačanje, a možda i mladog igrača koji strpljivo čeka priliku…

Objavljeno

prije 7 sati

15. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ne može se često u hrvatskom sportu čuti toliko iskren, otvoren i emotivan istup poput onoga kojim je Mario Carević prokomentirao poraz Gorice od Slaven Belupa u prošlom kolu. Bila je to predstava koja je trenera razočarala u praktički svih aspektima, i zato trener Car nije ni sekunde oklijevao odgovarajući na pitanje što želi vidjeti od svojih igrača u prvoj sljedećoj utakmici.

– Prije svega želim vidjeti da smo glavom, fokusom i koncentracijom u utakmici!

U subotu od 16 sati na Gradskom stadionu kreće sudar s Osijekom, pretposljednjom momčadi lige, a Goričani će jednostavno morati biti potpuno drukčiji nego u Koprivnici.

– Bio sam izrazito ljutit nakon prošle utakmice, jer pojedinci su bili van svega… Prvenstvo nije gotovo, imamo se za što loviti i boriti, želimo biti što bolje pozicionirani i čeka nas vrlo važna utakmica protiv Osijeka, koji je izrazito agresivna momčad, dobro definirana u fazi napada i momčad koja ne prima puno golova. Morat ćemo biti na visokom nivou i strpljivi da bi uzeli nešto iz ovog susreta – istaknuo je Carević.

Problema s ozljedama ima, kao i obično u ovoj fazi sezone, pa će morati trener Gorice kemijati.

– Perić je morao izaći iz igre u Koprivnici, on neće biti u konkurenciji, Filipović je također upitan i vrlo vjerojatno ga nećemo imati, tako da će neki drugi igrači morati uskočiti – najavio je Carević.

Budući da nema ni Matea Leša zbog kartona, ispada da su na raspolaganju samo tri igrača sposobna popuniti pozicije u srcu obrane. Marijan Čabraja nije upitan, moguće je da će debitirati i Kamerunac Hadji Issa Moustapha, a moglo bi se dogoditi i svojevrsno čudo, pa da zaigra Zvonimir Josić, mladi stoper koji drugi i posljednji nastup u ovoj sezoni pamti iz 10. kolovoza?!

Bit će ovo i posljednja domaća utakmica u ovoj sezoni, pa će i to biti važno, oprostiti se od svoje publike pravim izdanjem.

– Svaka sljedeća utakmica je najvažnija. I ona prva u prvenstvu i ova pretposljednja. Ne želim da ni u jednoj utakmici izgledamo onako kako smo izgledali u Koprivnici. Gledamo da svaku sljedeću utakmicu budemo što bolji. Ostala su još dva koračića do odlaska na odmor, a ja želim da na taj odmor odemo sa stilom. I pojedinačno, i klupski. Važno mi je to, moramo biti sportaši do kraja i naći nekakvu osobnu motivaciju, izvući najbolje i najviše iz sebe i odigrati pošteno do kraja. I pokušati skupiti što više bodova. Na tablici smo svi blizu, i dalje možemo napraviti nekakav pomak, ostaviti Osijek iza sebe, biti siguran da nas ne mogu stići. Puno je tu uloga i moramo biti na razini – zaključio je Carević.

Vremenske prilike neće biti osobite, za subotu je najavljeno maksimalnih 12 stupnjeva, uz stopostotnu mogućnost kiše, ali nakon Koprivnice alibija ne bi trebalo biti…

Mogućih prvih 11 za Osijek:
Matijaš – Trontelj, Moustapha, Čabraja, Duraković – Pozo, Kavelj – Vrzić, Pršir, Bogojević – Erceg

Nastavite čitati

Obrazovanje

Graničari iz Kvaternika i dalje nezaustavljivi: ‘Idemo na državno u Vinkovce!’

Djevojčice i dječaci iz velikogoričke OŠ Eugena Kvaternika izborili su nastup na državnom natjecanju u graničaru nakon što su bili najbolji na poludržavnom turniru odigranom u Sisku

Objavljeno

prije 8 sati

15. svibnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nakon osvajanja gradskog i županijskog natjecanja u graničaru, učenici OŠ Eugena Kvaternika pobijedili su i na poluzavršnom državnom natjecanju. Naime, u Gradskoj sportskoj dvorani Brezovica u Sisku održano je poluzavršno državno natjecanje u graničaru za regiju zapad, u kojoj se natječu Istarska, Karlovačka, Sisačko-moslavačka, Primorsko-goranska i Zagrebačka županija. Domaćin natjecanja bio je Školski sportski savez Sisačko-moslavačke županije.

Sudjelovalo je pet ekipa koje su igrale u dvije skupine. U skupini A natjecali su se predstavnici Istarske, Primorsko goranske i Sisačko-moslavačke županije. U skupini B natjecali su se predstavnici Karlovačke (OŠ Eugena Kvaternika iz Rakovice) i Zagrebačke županije, koju je predstavljala ekipa OŠ Eugena Kvaternika iz Velike Gorice.

Ekipa naše, velikogoričke škole pobjedom u skupini ušla je u finale, gdje se sastala sa predstavnikom Sisačko-moslavačke županije i taktički izvrsnom igrom pobijedila, osvojila prvo mjesto i plasirala se na završno državno natjecanje koje će se održati u Vinkovcima od 26. do 28. svibnja. U borbi za treće mjesto ekipa OŠ Eugena Kvaternika iz Rakovice je pobijedila predstavnika Istarske županije.

Za pobjedničku ekipu nastupili su:
Grgur Zuanović 4.a, Borna Piličić 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Ivan Prahir 4.a, Una Komosar 4.a, Dora Ćosić 4.a, Paula Juranović 4.a, Matea Pavunčec 4.b, Katja Čavar 4.b i Maya Orozović 4.a

Voditelj i trener ekipe bio je profesor Ivica Herceg.

Nastavite čitati

Sport

Istrčano šesto kolo turopoljske lige cestovnog trčanja – o pobjedama su odlučivale sekunde

Na dionicama od 4 i 8 kilometara ponovno su se tražile sekunde.

Objavljeno

prije 1 dan

14. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

Atletski klub Turopolje istrčao je šesto kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja.

Najbrži na 8 kilometara u muškoj konkurenciji bio je Martin Marčec s vremenom 30:49. Iza Marčeca su na 8 kilometara u muškoj konkurenciji stigli Toni Smiljan (31:47) i Kruno Štriga (32:46)

Na kraćoj muškoj utrci od 4 kilometra najbolji je bio Slavko Parlov, koji je stazu istrčao za 15:14. Drugo mjesto pripalo je Sanelu Fazliću (16:00), a treći je bio Danijel Trgovac (16:42).

Na dionici od 8 km kod u ženskoj konkurenciji, najbolji rezultat je ostvarila Luca Žagar (38:05). Drugo mjesto osvojila je Jasna Mikulić (38:21), dok je treća kroz cilj prošla Jasminka Zvonar (39:10).

Na 4 kilometra kod žena najbrža je bila Pia Teskera s vremenom 15:49, ispred Matee Pokas (18:29) i Kristine Terzić (19:39).

Svi rezultati dostupni su ovdje.

Nastavite čitati

Sport

FOTO VG Boys u derbi susretu bolji od Velike Mlake

Objavljeno

prije 3 dana

12. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 20. kola u kojem je na pet odigranih utakmica postignuto 23 gola.