Sport
VIDEO Šarena i uspješna priča Branka Kaurića: ‘Mojih pet desetljeća i sedam sportova’
Branko Kaurić dobio je nagradu za životno djelo gradske Zajednice sportskih udruga, a u njegovoj priči isprepleteni su elementi stolnog tenisa, nogometa, dizanja utega, kung fua, atletike, taekwondoa i, najnovije, triatlona…
Na izmaku prošle godine, u onom dijelu kad se dijele nagrade i priznanja, kad se odaju počasti za učinjeno, snažno je u velikogoričkim sportskim krugovima iskočilo ime Branka Kaurića. U ruke Branka iz Rakarja otišla je nagrada za životno djelo velikogoričke Zajednice sportskih udruga, čiji je važan dio već dugi niz godina, kao član izvršnog odbora. Međutim, bilo kakve vrste nepotizma ovdje nije bilo, jer iza Branka je impresivna sportska priča duga cijelih pola stoljeća.
Impresivna, ali i raznovrsna, raznolika, šarena, satkana od cijelog niza sportova, uloga, funkcija, medalja. Centralni dio njegov sportske biografije događao se u godinama u kojima se posvetio taekwondou, u kojima se prometnuo u jednog od najboljih boraca u bivšoj državi, ali i ostao za koračić kratak u lovu na Olimpijske igre u Seoulu 1988.
A sve je počelo na – stolnom tenisu.
– Da, na stolnom tenisu sam krenuo s organiziranim bavljenjem sportom. Bilo je to 1973., nakon što su Šurbek i Tova Stipančić osvojili nekakvu veliku medalju, pa su svi klinci htjeli igrati stolni tenis. Među takvima sam bio i ja, pa sam se priključio klubu na Starom Radniku. Velika Gorica u to je vrijeme imala jaku stolnotenisku ekipu, braću Radočaj, Jandriša i ostale, a mi klinci smo stol za natjecanja gledali kao oltar. Svi smo sanjali da jednom zaigramo na tom, glavnom stolu, ali na kraju se nisam predugo zadržao u stolnom tenisu – priča Branko Kaurić u svom osobnom pogledu unatrag.
Sljedeći odabir mladog Branka, nakon odustajanja od “pingića”, bio je nogomet.
– Neki moji prijatelji uključili su se u NK Radnik, pa sam s njima otišao i ja. Nije ni to previše potrajalo, nekih godinu dana, ali ostale su uspomene na to vrijeme. Posebno na onaj topli čaj koji nas je čekao nakon treninga, na tu atmosferu zajedništva, druženja kroz sport…
Nakon nogometa, okušao se vižljasti i žilavi klinac iz Rakarja u nečem potpuno drukčijem.
– Primjetio me Ljubomir Turčinov, gorička dizačka legenda, i odveo me u zagrebački Metalac na testiranja, na kojima sam zadovoljio. Budući da sam bio nizak, sitan, s malom kilažom, bili su oduševljeni što sam se priključio, ali meni se sport nije svidio. I nastavio sam tražiti.
Prvi doticaj s borilačkim sportom dogodio se tako na sljedećem koraku, kroz kung fu, vještinu koju je ludo popularnom učinio Bruce Lee, ali opet se nije “primilo”. Potraga za sportom u kojem će ostati nastavljena je s atletikom, i to u društvu još jedne legende VG sporta.
– Damir Bošnjak bio je u to vrijeme reprezentativac, a ja sam krenuo trenirati s njim i ostao u atletici nešto manje od tri godine, sve do ozljede noge koja mi nije dozvoljavala da nastavim. Bila je to jedna od onih loših priča s kupanja na Čiču, porezao sam nogu i morao napraviti značajnu pauzu od sporta, odustati od atletike…
A kad je već tako ispalo, Branko Kaurić odlučio se vratiti na borilišta. Taekwondo je bio sljedeći izbor i konačan pogodak. Branko se ozbiljno “zakačio” i krenuo luđački trenirati, u nekim fazama i po tri puta dnevno. Napredak je bio strelovit.
– Ja sam u to vrijeme trenirao po nekim standardima koji danas vrijede, ulagao sam jako puno u sebe i zato sam napredovao jako brzo. Treba priznati da je u tim lakšim kategorijama bilo nešto manje konkurencije, ali ja sam uspješno sudjelovao i na svjetskim i europskim prvenstvima, pri čemu mi je najveći uspjeh peto mjesto na svjetskom prvenstvu 1987. Ukupno gledajući, bio sam jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji – govori Kaurić.
Prijelomna točka smjestila se u prvi dio 1988. godine, u srce borbe za odlazak na Olimpijske igre na kojima je taekwondo bio pokazni sport, prvi put se pojavio na Igrama.
– Sve svoje uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima mijenjao bih za taj odlazak na Olimpijske igre. Nažalost, nije se dogodilo, valjda nije bilo suđeno, ali sve što se događalo u cijelom procesu dovelo je do neke vrste odbojnosti prema sportu. Nedugo nakon toga sam se i oprostio od taekwondoa i završio svoju priču kao sportaš.
Taekwondo reprezentacija Jugoslavije na pripremama za OI 1988., na koje Branko na kraju ipak nije otišao
Pokušao je ostati uz taekwondo pokretanjem TK Zrinski u našem gradu, funkcioniralo je to nešto manje od dvije godine, a onda je stiglo vrijeme za predah od sporta. Posvetio se Branko Kaurić poslovnoj karijeri, preuzimao menadžerske pozicije u velikim tvrtkama, pa 2005. odlučio da je vrijeme za povratak. Stari frend Damir Bošnjak bio je s druge strane linije, a prijedlog je glasio:
– Ajmo osnovati atletski klub u Gorici!
Kaurić je pristao, postao prvi predsjednik Atletskog kluba Velika Gorica i krenuo na posao.
– Imali smo dvojicu talentiranih atletičara, Dina Bošnjaka i Ivana Malića, i željeli smo im omogućiti uvjete u našem gradu. Prvo smo uspjeli dogovoriti da se napravi atletski poligon ispod zapadne tribine stadiona, što je bio prvi zahvat na sportskoj infrastrukturi u našem gradu još od Univerzijade 1987. Nakon toga, uspjeli smo napraviti i dvije staze oko glavnog igrališta, što je otvorilo mogućnost da klub normalno funkcionira. U ulozi predsjednika kluba ostao sam sljedećih 16 godina – govori Kaurić.
U međuvremenu je i postao član izvršnog odbora Zajednice, ali i okrenuo se novom sportu na svojoj dugoj listi.
– Sin Tin dugo se bavio plivanjem, a zatim prešao na triatlon i akvatlon, u kojem je i prvak Hrvatske. Nisam mu službeno trener, ali vodim cijeli proces treninga u dogovoru sa strukom. U svakom slučaju, triatlon je danas u obitelji Kaurić apsolutni prioritet – ističe Branko Kaurić u posljednjem činu sportske priče koja je dovela do lijepe i značajne nagrade.
– Nikad nisam živio od sporta, nego za sport. Tako se ponašam i danas, takvim sam ljudima i okružen… Gledajući unatrag, na ovih mojih 50 godina u sportu, mogu samo reći da se nadam da sam bio od koristi – završio je Branko sa smiješkom.
I, samo da se i to zna, unatoč nagradi za životno djelo, on i dalje ne misli stati. Tata Branko i sin Tin već su se okrenuli novim izazovima…
Sport
Novi termin, ali i mjesto radnje: Gorica i Varaždin igrat će u – Velikoj Gorici!
Uzimajući u obzir stanje travnjaka u Varaždinu, ali i vremensku prognozu, donesena je odluka kako će Varaždin i Gorica svoju utakmicu 19. kola odigrati u ponedjeljak u 16 sati na našem Gradskom stadionu
Sport
Malo drukčije pripreme: ‘Živimo za ono što nas čeka, bit ćemo spremni kao nikad!’
Nogometaši Kurilovca odradili su prvi od planiranih šest tjedana priprema za nastavak sezone, pri čemu je svakodnevno glavna tema ono što će se dogoditi 4. ožujka u Maksimiru. U pripremi su i posebni dresovi…
Okovani minusima u zraku, nogometaši Kurilovca krenuli su s pripremama za izazovno proljeće prvog dana druge polovice siječnja, ali već od prve sekunde okupljanja udarna tema na Udarniku je ono što će se dogoditi četvrtog dana ožujka.
– Slijedi nam šest tjedana rada, sigurno ćemo se pripremiti bolje nego ikad, a sve sa ciljem da odradimo što bolji nastavak sezone i da se približimo vrhu što je više moguće – kaže Luka Sedlaček, pa istaknuo ono što je i potpuno logično:
– Naravno, posebna motivacija je i ta utakmica s Dinamom, jer za to se živi, za to se radi…
Od razgovora o Dinamu, koliko god ta utakmica i dalje bila relativno daleko, nitko ne može niti želi pobjeći. Kroz šalu se često provlače imena kao što su Josip Mišić, Ismael Bennacer ili Dion Drena Beljo, služi to kao svakodnevna motivacija, pri čemu nitko neće ni na trenutak podcijeniti izazov koji donosi prvo kolo proljeća, odnosno gostovanje kod Gaj Mača.
Fokus na tu spektakularnu utakmicu četvrtfinala Kupa u Maksimiru teško je izbjeći s obzirom na sve pripreme koje su u tijeku. Akcija aktiviranja navijača za ovo povijesno gostovanje već je u tijeku, bit će na maksimirskim tribinama kompletna omladinska škola, a u pripremi je i izrada posebne edicije dresova.
Na tim lijepim dresovima bit će, usput rečeno, i nešto prostora za propagandne poruke, a Kurilovčani ne bi imali ništa protiv da se netko od gospodarstvenika poželi i oglasiti na dresu u izravnom televizijskom prijenosu, pred očima cijele nacije…
Međutim, sve su to detalji koji će tek doći na red. Za sad je ključno što bolje se pripremiti, a tu glavnu riječ vodi “Mourinho s Udarnika”, poznatiji kao Senad Harambašić.
– Počeli smo 45 dana uoči nastavka prvenstva, a cilj je odraditi nekih 30-ak treninga i pet pripremnih utakmica. Napravit ćemo i jedan dobar teambuilding, te se adekvatno pripremiti na svim razinama za ono što nas čeka – kaže Senad.
Pojačanja nije dobio, vjerojatno ih neće ni dobiti, ali ni na trenutak neće kukati i žaliti se. Zadovoljan je što se u puni pogon vraćaju ozlijeđeni, što će kadar moći ozbiljno proširiti i osnažiti bez ikakvih aktivnosti na tržištu, a još zadovoljniji bi bio da su vremenske prilike nešto povoljnije. U ovakvoj situaciji jedino je rješenje za treninge dotrajali teren s umjetnom travom, dimenzija 60×40 metara, što je daleko od idealnih uvjeta, a dobro u lošem je to što su Kurilovčani na takve stvari i pojave već i naviknuti…
U subotu će “Senad Boysi”, bude li barem elementarnih uvjeta za to, malo izaći i na travnjak te odigrati međusobnu utakmicu. Tri dana poslije, u utorak, protivnik će na umjetnoj travi terena Pongračevo u Zagrebu biti trećeligaš Hrvatski dragovoljac, a iz ranga više dolazi i Bjelovar, kojem Kurilovčani u goste idu posljednjega dana siječnja.
Nakon dva okršaja s protivnicima iz višeg ranga uslijedit će dva sudara s klubovima iz nižeg ranga, pa je 4. veljače u planu utakmica protiv Zelengaja, a tri dana poslije protiv TOP Kerestinca, kojeg vodi bivši trener Lukavca Slaven Batovanja.
Kao svojevrsna “generalka” poslužit će dvoboj s Dugim Selom na Valentinovo, a tjedan dana poslije na red bi trebao doći planirani teambuilding, koji zasad nije baš do kraja isplaniran. I dalje se traži prava lokacija i odgovarajući protivnik za posljednje opuštanje uoči starta nogometnog proljeća. Na Udarniku se nadaju da će Gaj Mače pristati utakmicu 18. kola prebaciti s nedjelje na subotu, kako bi imali još dan više za pripremu za Dinamo, no takva odluka zasad nije donesena.
A kad prođe i to gostovanje, Kurilovec kreće “gorjeti” zbog onoga što slijedi te srijede, 4. ožujka…
Sport
Malo mladosti, malo iskustva: Mraclin u proljeće jači za Kosa i Smolkovića
Novi igrači NK Mraclina i službeno su postala dva povratnika u klub – Dominik Smolković stigao je kao velika želja iz susjednog Buševca, a Nikola Kos vratio se nakon efikasne jeseni u Gradićima
Sport
Večer velikogoričkog sporta: Svi na istome mjestu, nagrade za najbolje
U dvorani Pučkog otvorenog učilišta u petak od 18 sati okupit će se sve najbolje što velikogorički sport ima, zajedno s gostima iz Grada, Županije, Ministarstva…
Sport
Lorena Rinčić ponovno proglašena mladom nadom hrvatskog paraolimpijskog sporta
Gorička stolnotenisačica, članica Parastolnoteniskog kluba USPON, osvojila je drugo priznanje Hrvatske paraolimpijskog odbora.
-
Sportprije 2 danaRaj za golmane: Najveći talent u državi iz Dinama došao u Goricu!
-
Vijestiprije 2 danaObitelj u Glini ostala bez doma u požaru – “Odrecite se jedne kave, jednog malog dnevnog troška i pomozimo zajedno ovim ljudima”
-
prometprije 3 danaFOTO Novi semafor na ulazu u grad!
-
HOTNEWSprije 5 danaIN MEMORIAM Ivica Potočnik – njegova tišina sada je glasnija od svake melodije