VIDEO Šarena i uspješna priča Branka Kaurića: ‘Mojih pet desetljeća i sedam sportova’
Branko Kaurić dobio je nagradu za životno djelo gradske Zajednice sportskih udruga, a u njegovoj priči isprepleteni su elementi stolnog tenisa, nogometa, dizanja utega, kung fua, atletike, taekwondoa i, najnovije, triatlona…
Na izmaku prošle godine, u onom dijelu kad se dijele nagrade i priznanja, kad se odaju počasti za učinjeno, snažno je u velikogoričkim sportskim krugovima iskočilo ime Branka Kaurića. U ruke Branka iz Rakarja otišla je nagrada za životno djelo velikogoričke Zajednice sportskih udruga, čiji je važan dio već dugi niz godina, kao član izvršnog odbora. Međutim, bilo kakve vrste nepotizma ovdje nije bilo, jer iza Branka je impresivna sportska priča duga cijelih pola stoljeća.
Impresivna, ali i raznovrsna, raznolika, šarena, satkana od cijelog niza sportova, uloga, funkcija, medalja. Centralni dio njegov sportske biografije događao se u godinama u kojima se posvetio taekwondou, u kojima se prometnuo u jednog od najboljih boraca u bivšoj državi, ali i ostao za koračić kratak u lovu na Olimpijske igre u Seoulu 1988.
A sve je počelo na – stolnom tenisu.
– Da, na stolnom tenisu sam krenuo s organiziranim bavljenjem sportom. Bilo je to 1973., nakon što su Šurbek i Tova Stipančić osvojili nekakvu veliku medalju, pa su svi klinci htjeli igrati stolni tenis. Među takvima sam bio i ja, pa sam se priključio klubu na Starom Radniku. Velika Gorica u to je vrijeme imala jaku stolnotenisku ekipu, braću Radočaj, Jandriša i ostale, a mi klinci smo stol za natjecanja gledali kao oltar. Svi smo sanjali da jednom zaigramo na tom, glavnom stolu, ali na kraju se nisam predugo zadržao u stolnom tenisu – priča Branko Kaurić u svom osobnom pogledu unatrag.
Sljedeći odabir mladog Branka, nakon odustajanja od “pingića”, bio je nogomet.
– Neki moji prijatelji uključili su se u NK Radnik, pa sam s njima otišao i ja. Nije ni to previše potrajalo, nekih godinu dana, ali ostale su uspomene na to vrijeme. Posebno na onaj topli čaj koji nas je čekao nakon treninga, na tu atmosferu zajedništva, druženja kroz sport…
Nakon nogometa, okušao se vižljasti i žilavi klinac iz Rakarja u nečem potpuno drukčijem.
– Primjetio me Ljubomir Turčinov, gorička dizačka legenda, i odveo me u zagrebački Metalac na testiranja, na kojima sam zadovoljio. Budući da sam bio nizak, sitan, s malom kilažom, bili su oduševljeni što sam se priključio, ali meni se sport nije svidio. I nastavio sam tražiti.
Prvi doticaj s borilačkim sportom dogodio se tako na sljedećem koraku, kroz kung fu, vještinu koju je ludo popularnom učinio Bruce Lee, ali opet se nije “primilo”. Potraga za sportom u kojem će ostati nastavljena je s atletikom, i to u društvu još jedne legende VG sporta.
– Damir Bošnjak bio je u to vrijeme reprezentativac, a ja sam krenuo trenirati s njim i ostao u atletici nešto manje od tri godine, sve do ozljede noge koja mi nije dozvoljavala da nastavim. Bila je to jedna od onih loših priča s kupanja na Čiču, porezao sam nogu i morao napraviti značajnu pauzu od sporta, odustati od atletike…
A kad je već tako ispalo, Branko Kaurić odlučio se vratiti na borilišta. Taekwondo je bio sljedeći izbor i konačan pogodak. Branko se ozbiljno “zakačio” i krenuo luđački trenirati, u nekim fazama i po tri puta dnevno. Napredak je bio strelovit.
– Ja sam u to vrijeme trenirao po nekim standardima koji danas vrijede, ulagao sam jako puno u sebe i zato sam napredovao jako brzo. Treba priznati da je u tim lakšim kategorijama bilo nešto manje konkurencije, ali ja sam uspješno sudjelovao i na svjetskim i europskim prvenstvima, pri čemu mi je najveći uspjeh peto mjesto na svjetskom prvenstvu 1987. Ukupno gledajući, bio sam jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji – govori Kaurić.
Prijelomna točka smjestila se u prvi dio 1988. godine, u srce borbe za odlazak na Olimpijske igre na kojima je taekwondo bio pokazni sport, prvi put se pojavio na Igrama.
– Sve svoje uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima mijenjao bih za taj odlazak na Olimpijske igre. Nažalost, nije se dogodilo, valjda nije bilo suđeno, ali sve što se događalo u cijelom procesu dovelo je do neke vrste odbojnosti prema sportu. Nedugo nakon toga sam se i oprostio od taekwondoa i završio svoju priču kao sportaš.
Taekwondo reprezentacija Jugoslavije na pripremama za OI 1988., na koje Branko na kraju ipak nije otišao
Pokušao je ostati uz taekwondo pokretanjem TK Zrinski u našem gradu, funkcioniralo je to nešto manje od dvije godine, a onda je stiglo vrijeme za predah od sporta. Posvetio se Branko Kaurić poslovnoj karijeri, preuzimao menadžerske pozicije u velikim tvrtkama, pa 2005. odlučio da je vrijeme za povratak. Stari frend Damir Bošnjak bio je s druge strane linije, a prijedlog je glasio:
– Ajmo osnovati atletski klub u Gorici!
Kaurić je pristao, postao prvi predsjednik Atletskog kluba Velika Gorica i krenuo na posao.
– Imali smo dvojicu talentiranih atletičara, Dina Bošnjaka i Ivana Malića, i željeli smo im omogućiti uvjete u našem gradu. Prvo smo uspjeli dogovoriti da se napravi atletski poligon ispod zapadne tribine stadiona, što je bio prvi zahvat na sportskoj infrastrukturi u našem gradu još od Univerzijade 1987. Nakon toga, uspjeli smo napraviti i dvije staze oko glavnog igrališta, što je otvorilo mogućnost da klub normalno funkcionira. U ulozi predsjednika kluba ostao sam sljedećih 16 godina – govori Kaurić.
U međuvremenu je i postao član izvršnog odbora Zajednice, ali i okrenuo se novom sportu na svojoj dugoj listi.
– Sin Tin dugo se bavio plivanjem, a zatim prešao na triatlon i akvatlon, u kojem je i prvak Hrvatske. Nisam mu službeno trener, ali vodim cijeli proces treninga u dogovoru sa strukom. U svakom slučaju, triatlon je danas u obitelji Kaurić apsolutni prioritet – ističe Branko Kaurić u posljednjem činu sportske priče koja je dovela do lijepe i značajne nagrade.
– Nikad nisam živio od sporta, nego za sport. Tako se ponašam i danas, takvim sam ljudima i okružen… Gledajući unatrag, na ovih mojih 50 godina u sportu, mogu samo reći da se nadam da sam bio od koristi – završio je Branko sa smiješkom.
I, samo da se i to zna, unatoč nagradi za životno djelo, on i dalje ne misli stati. Tata Branko i sin Tin već su se okrenuli novim izazovima…
Petorica u kockastom: Uz igrače Gorice, tu je i dinamovac iz Šćitarjeva…
Ante Kavelj dobio je poziv U-21 reprezentacije, koju čeka ogled s Turskom, a za Europsko prvenstvo borit će se i Luka Vrzić s U-19 selekcijom, kao i čak trojica igrača Gorice u U-17 reprezentaciji
Dok nogometaši Gorice vode svoje bitke u SuperSport HNL-u, dok skupljaju bodove gledajući i unaprijed i unatrag, usporedno se u toj priči rađa se budućnost kluba, a možda i hrvatskog nogometa. Naime, u predstojećem reprezentativnom ciklusu čak će petorica igrača Gorice nastupati u hrvatskom dresu, i to u tri različite selekcije, počevši od one koja je istovremeno i omladinska i seniorska.
Naime, U-21 reprezentaciju u ovom prozoru čeka domaći ogled s Turskom na Opus Areni, a za tu je utakmicu izbornik Ivica Olić ponovno pozvao veznog igrača Gorice Antu Kavelja. Splićanin je standardni prvotimac, s punom minutažom, ali i s učinkom, pa ne čudi da je njegova pozicija u reprezentaciji stabilna, a uloga koju ima sve važnija.
Reprezentativac će ponovno biti i njegov suigrač Luka Vrzić, kojem je stigao poziv izbornika U-19 reprezentacije Siniše Oreščanina. Vrza će tražiti svoju minutažu u ozbiljnoj konkurenciji, a ta će selekcija ovoga puta kroz elitnu rundu kvalifikacija tražiti svoje mjesto na Europskom prvenstvu. Turnir će se igrati u Varaždinu od 22. do 31. ožujka, a na njemu će Hrvatska igrati protiv vršnjaka iz Švicarske, Norveške i Francuske. Da će biti lako, neće…
Za Europsko prvenstvo borit će se i U-17 reprezentacija, koja će sudjelovati na izlučnom turniru u Poljskoj, a to je ujedno i selekcija s daleko najsnažnijim goričkim pečatom. Naime, u njoj su čak trojica igrača HNK Gorice, izbornik Marijan Budimir redovito računa na trojac koji je pozvan i ovoga puta: Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen. Prva dvojica su “originalno” godište, rođeni su 2009. godine, dok je Lojen kao godinu mlađi od većine ostalih prvi vratar ove reprezentacije.
Uz njih, u ovoj je selekciji donedavno bio i Francis Chinedu Echue, koji propušta i drugu akciju reprezentacije zaredom, no VG pečat tu je i u liku i djelu Lovre Trupčevića. Dečko iz Šćitarjeva desni je bek Dinama, ali i prvi izbor Marijana Budimira za tu poziciju u reprezentaciji kojoj će u poljskom gradu Opole protivnici biti klinci iz Slovačke, Irske i, naravno, Poljske.
“Pozivi u reprezentaciju još su jedno priznanje za kvalitetan rad klupske škole nogometa te razvoj mladih igrača u HNK Gorici”, s ponosom ističu iz kluba.
Pogled u budućnost: ‘Želimo bazu od domaćih igrača, Gruja je tek početak’
Nakon što je prošlog ljeta priključen seniorskoj momčadi, Petar Gruja je prošlog tjedna navršio 18 godina, čime su se stekli uvjeti za potpis ugovora s KK Goricom, klubom čije je dijete, ali i čija je budućnost
Pomalo je nestvarna činjenica da je velikogorička košarka, odnosno Velika Gorica kao sredina, tijekom više od pet desetljeća svoje povijesti uspjela izbaciti prvoligaških igrača koliko ih stane na prste jedne ruke. Pritom čak možda neće biti potrebno ni koristiti sve prste, jer ova će se priča zaustaviti na Robertu Trohi, Zvonimiru Kovačević, Igoru Ciglaru… Moguće je da smo nekoga tu i propustili, ali brojka je svakako vrlo skromna. Pod velikogoričke košarkaše, naravno, ne ubrajamo bivše igrače KK Gorice, kao što su Mario Kasun, Ante Tomić, Damjan Rudež i ostali.
U tom smislu, uvijek se posebno radujemo kad neki domaći klinac naznači svoj potencijal da se jednog dana možda može ugurati u to društvo. Novi kandidat u toj kategoriji je 18-godišnji Petar Gruja, dečko koji se razvija u svom klubu, za koji je potpisao i novi ugovor. Nažalost, odmah potom se i lakše ozlijedio, pa je propustio gostovanje kod Marsonije, no ovo je ionako priča na duge staze, o kojoj su se detaljnije oglasili na klupskim kanalima.
“Postavši punoljetan, Petar Gruja, koji je ove sezone priključen seniorskoj momčadi, potpisao je novi dvogodišnji ugovor s klubom. Nakon što je prošlog ljeta kao perspektivan igrač priključen seniorima, Gruja se tijekom sezone izborio za svoj status, te je postao stalnim članom prve momčadi za koju je debitirao krajem siječnja u Kaštelima.
Nakon toga uslijedio je debi u prvoj petorci protiv Vrijednosnica Osijek, da bi u posljednjoj utakmici protiv Đakova naš Pero ubacio osam poena uz dva skoka i jednu ukradenu loptu. Uz sve to, potpisao je novi dvogodišnji ugovor s klubom, koji je ovim još jednom pokazao smjer kojim se želi ići u naredno vrijeme.
– Na meni je da treniram i budem još bolji. Drago mi je da sam dobio priliku i vjerujem kako ću iz utakmice u utakmicu biti sve bolji – poručio je prilikom potpisivanja Gruja.
Na potpisanom ugovoru ispred kluba mu je čestitao član Izvršnog odbora Dominik Živanović, koji je izrazio zadovoljstvo što igrač iz klupskog pogona potpisuje ugovor s matičnim klubom.
– Ovo je početak priče u koju smo krenuli, da pokušamo stvoriti bazu od naših igrača. Petar je pravi primjer toga, kako se radom i zalaganjem može uspjeti. Uvjeren sam kako će njegovim stopama uskoro krenuti i neki drugi klinci, budući da u mlađim kategorijama imamo nekoliko itekako zanimljivih igrača – naglasio je Živanović.”
Uz njega, u kadru seniorske momčadi već godinama je i Frano Miloloža, također Velikogoričanin, baš kao i Jakov Ninić, koji se bori za svoje minute. Potencijala ima i u mlađim uzrastima, dolaze talentirani klinci, no proces je ovo koji zahtjeva strpljenje. Bude li tako, mogao bi na red doći i rezultatski iskorak, povratak u goričkoj košarci prirodno, premijerligaško okruženje.
Poraz u Brodu: Goričani se vraćali, pa na kraju ostali praznih ruku…
Košarkaši Gorice doživjeli su poraz 86-77 u Slavonskom Brodu, bolja je bila Marsonia, i to na američki pogon. Gorica tek mora pronaći način kako funkcionirati bez dvojice važnih igrača…
Oslabljeni odlascima Filipa Kalajžića i Nike Rimca, košarkaši Gorice otišli su na gostovanje kod Marsonije u Slavonski Brod. Domaćin je silno trebao pobjedu u borbi za ostanak, znali su Brođani da s obzirom na okolnosti imaju šansu protiv neopterećenih Goričana, a to se pokazalo i točnim. Marsonia je došla do pobjede koju je burno proslavila, a Gorica se još jedan korak udaljila od ionako teško dostižnog plasmana u doigravanje.
Počela je Gorica solidno, da bi već do isteka prve četvrtine potonula u minus od osam koševa, koji se u prvoj fazi druge dionice pretvorio i u ogromnih minus 12, a zatim i najvećih 17 koševa zaostatka (40-23). Iz te rupe Goričani su se ipak uspjeli vratiti do odlaska na veliki odmor, budući da je nakon prvih 20 minuta bilo ipak puno prihvatljivijih plus osam za Brođane (45-37).
Početkom nastavka prišli su Goričani i na samo tri poena minusa, ali nova serija domaćina opet je odvela do dvoznamenkastog minusa (53-42), koji je ponovno anuliran, i to vrlo brzo, već na 55-55. Imala je Gorica u završnici treće četvrtine i vodstvo, no u zadnjih deset minuta s plus dva ušla je Marsonia. Sljedeće, ujedno i posljednje vodstvo Gorice bilježimo kod 67-65, da bi sve nakon toga otišlo na stranu Marsonije.
Amerikanac Henry sa 23 i Maričević s 19 koševa bili su predvodnici domaćeg sastava na putu do pobjede, a kod Gorice su bolji od ostalih bili Kristijan Validžić sa 17, Roko Ivanković sa 13 i Pavao Turić sa 13 koševa, dok se Kristijan Šutalo priključio s devet poena i deset skokova.
U sljedećem kolu u Veliku Goricu dolaze zadarske Jazine…
Vrijeme za buđenje: Kurilovec opet dobar, ali i opet bez bodova…
Nogometaši Kurilovca doživjeli su poraz 3-1 u gostima kod Zagorca u Krapini, a prilika za povratak na pobjedničke staze stiže za vikend protiv Trešnjevke doma. Igrale su i kurilovečke mlađe kategorije…
Ako je ona sad već čuvena utakmica s Dinamom na Maksimiru bila ostvarenje snova, onda je u svijetu NK Kurilovca u tijeku – buđenje. Ne ide to baš lako, san je bio toliko lijep i ugodan, čvrsto utkan u klupsku povijest i osobne memorije, zato i to buđenje, točnije razbuđivanje, zahtjeva malo vremena… Kurilovčani su, dakle, doživjeli i drugi uzastopni prvenstveni poraz nakon Dinama, pali sad već na deseto mjesto tablice, što će sugerirati da je vrijeme za pravo buđenje stiglo.
Nakon pomalo iznenađujućeg, ali i prilično nesretnog, odnosno nezasluženog poraza doma od Bistre (0-1), u sklopu 18. kola put je Senada Harambašića i njegove igrače odveo u Krapinu, na noge domaćem Zagorcu i bivšem treneru Kurilovčana Perici Vidaku. Ovoga puta nitko nije ni u ludilu mogao unaprijed računati na bodove, bilo je to gostovanje kod momčadi iz vrha tablice, a to se dalo osjetiti i na terenu. I to u utakmici koja je bila dobra, dinamična, zanimljiva i borbena, sa četiri gola, od čega tri puta na “krivoj” strani.
Sve do posljednje faze prvog dijela redale su se prilike i poluprilike na obje strane, da bi Zagorec u vodstvo došao u 38. minuti. Karlo Krznar glavom je pogodio mrežu golmana Leona Išeka i sastav iz Krapine s tim je minimalnim vodstvom otišao i na odmor.
Trener Senad u svlačionici je ostavio Furmeka i Banića, uveo Kušeca i Turkalja, a u svemu tome dobio je ono što je tražio. Kurilovec je u 65. minuti izjednačio upravo preko Filipa Turkalja, koji je iz okreta pogodio neobranjivo za domaćega golmana.
Nažalost, 1-1 je na semaforu pisalo samo do 71. minuti, kad je nakon jednog zračnog duela i dobrog proigravanja na Išeka izašao Matej Čičković. Mirno je pogodio i ponovno doveo Krapinjane u vodstvo, koje je dodatno učvršćeno već pet minuta poslije. Mak Goziembah, kurilovečki Nigerijac, u toj je 76. minuti dobio drugi žuti karton i ostavio svoju momčad sa desetoricom na terenu.
Zahvaljujući velikoj pogrešci u obrani Kurilovca priča je i definitivno zaključena u 89. minuti, kad je od cijele situacije profitirao i za konačnih 3-1 zabio Filip Pavlinić. Sve u svemu, jako dobra utakmica, odigrana pod svjetlima reflektora, utakmica koja je otišla na stranu domaćina…
Ostao je tako Kurilovec na 23 boda, u posljednjih šest prvenstvenih utakmica upisana su tri remija i tri poraza, a posljednju pobjedu ostvario je još 8. studenog, četiri dana nakon pobjede nad Istrom, najvećom u klupskoj povijesti.
Prva sljedeća prilika za prvu sljedeću pobjedu stiže u vikendu pred nama, u subotu od 16 sati na Udarniku će gostovati Trešnjevka.
Iz kluba su na društvenim mrežama objavili i kako su ovoga vikenda prošle njihove mlađe selekcije, koje su imale sadržajna dva dana:
Kadeti i juniori vs. NK Ponikve Kadeti: Fantastična predstava i pobjeda 4:0! Strijelci su bili Patrik Gale, Ante Miletić, Jurica Trčak i Noah Ivan Dora, a ovim trijumfom drže visoko peto mjesto na tablici Prve NL Centar. Bravo dečki! Juniori: Unatoč dobroj borbi, upisan je poraz od 2:0.
Pioniri: Golijada protiv Samobora!
Pioniri su proteklog vikenda bili neumoljivi. Stariji pioniri s nevjerojatnom pobjedom 12-2 (strijelci Bratković x3, Mikulin x2, Šebek x2, Bukovac x2, Kos, Malbaša i Kušen) zadržali su drugo mjesto u Prvo NSZŽ Mlađi pioniri: Dominacija se nastavlja pobjedom 7-1 (strijelci Horvatić x2, Halar, Pavlinić, Grdenić, Živanović i Vrban), čime su zacementirali prvo mjesto na tablici!
Najmlađi uzrasti
Naši mališani iz U-11 i U-9 kategorija ovaj put su morali čestitati Samoboru. U-11 su upisali poraz 6-3 (strijelci Budak i Sitler), a selekcija U-9 je doživjela poraz 7-0. Svaka utakmica je nova lekcija, idemo dalje jači!
Uvijek iste vijesti! Odbojkaši iz Šćitarjeva najbolji i u cijeloj županiji
Mladi odbojkaši iz OŠ Šćitarjevo, učenici petih i šestih razreda, s tri uvjerljive pobjede na parketu naše Gradske sportske dvorane došli su do titule prvaka Zagrebačke županije i plasmana u sljedeću fazu
Iz Šćitarjeva – ništa novo! Vijesti vezane za školsku odbojku uvijek su uglavnom iste, ali neka tako i ostane… Osim što su stalno iste, te vijesti su i pobjedničke, i to u praktički svim kategorijama. Gradsku razinu su prošle tri ekipe iz OŠ Šćitarjevo, a sad su klinci iz ove škole krenuli osvajati i županiju.
Proteklog četvrtka županijsko natjecanje u odbojci za dječake iz petih i šestih razreda tako je održano u organizaciji OŠ Šćitarjeva, u Gradskoj sportskoj dvorani. Uz domaćina, na županijskoj završnici pojavili su se i OŠ Milka Trnina iz Križa, OŠ Mihaela Šiloboda iz Sv. Martina pod Okićem, OŠ Antuna Augustinčića iz Zaprešića i OŠ Krunoslava Kutena iz Vrbovca. Momčadi su podijeljene u dvije skupine, a pobjednici su išli u finale.
OŠ Šćitarjevo je na putu do finala pokazalo dominaciju, te je s glatkih 2-0 prvo pobijedilo vršnjake iz Vrbovca, a zatim i one iz Svetog Martina pod Okićem. Uvjerljivo i sigurno izboren je plasman u finale, a takvim epitetima može se opisati i utakmica kojom su profesor Matija Ribić i njegovi klinci došli do titule prvaka županije. OŠ Antuna Augustinčića tradicionalni je protivnik u županijskim finalima, no ovoga puta Šćitarjevo je do pobjede došlo i lakše nego što se očekivalo.
Poludržavno natjecanje, koje će se igrati u Karlovcu, izborili su ovi mladi odbojkaši: Ivano Ćosić, Teo Grbač, Alexandar Nesvanulica, Bruno Serdar, Jurica Trupčević, David Uroić, Patrik Urošević, Luka Vukadin, Jakov Martinović, Stjepan Malec, Adriano Svekrić, Benjamin Šibalić
U bitku za županiju, što se OŠ Šćitarjeva tiče, sljedeće će krenuti odbojkašice iz sedmih i osmih razreda, koje nastupaju 25. ožujka, dok će odbojkaši iz sedmih i osmih razreda svoje odraditi 16. travnja.