Povežite se s nama

Sport

VIDEO Šarena i uspješna priča Branka Kaurića: ‘Mojih pet desetljeća i sedam sportova’

Branko Kaurić dobio je nagradu za životno djelo gradske Zajednice sportskih udruga, a u njegovoj priči isprepleteni su elementi stolnog tenisa, nogometa, dizanja utega, kung fua, atletike, taekwondoa i, najnovije, triatlona…

Objavljeno

prije 2 godine

na

Na izmaku prošle godine, u onom dijelu kad se dijele nagrade i priznanja, kad se odaju počasti za učinjeno, snažno je u velikogoričkim sportskim krugovima iskočilo ime Branka Kaurića. U ruke Branka iz Rakarja otišla je nagrada za životno djelo velikogoričke Zajednice sportskih udruga, čiji je važan dio već dugi niz godina, kao član izvršnog odbora. Međutim, bilo kakve vrste nepotizma ovdje nije bilo, jer iza Branka je impresivna sportska priča duga cijelih pola stoljeća.

Impresivna, ali i raznovrsna, raznolika, šarena, satkana od cijelog niza sportova, uloga, funkcija, medalja. Centralni dio njegov sportske biografije događao se u godinama u kojima se posvetio taekwondou, u kojima se prometnuo u jednog od najboljih boraca u bivšoj državi, ali i ostao za koračić kratak u lovu na Olimpijske igre u Seoulu 1988.

A sve je počelo na – stolnom tenisu.

– Da, na stolnom tenisu sam krenuo s organiziranim bavljenjem sportom. Bilo je to 1973., nakon što su Šurbek i Tova Stipančić osvojili nekakvu veliku medalju, pa su svi klinci htjeli igrati stolni tenis. Među takvima sam bio i ja, pa sam se priključio klubu na Starom Radniku. Velika Gorica u to je vrijeme imala jaku stolnotenisku ekipu, braću Radočaj, Jandriša i ostale, a mi klinci smo stol za natjecanja gledali kao oltar. Svi smo sanjali da jednom zaigramo na tom, glavnom stolu, ali na kraju se nisam predugo zadržao u stolnom tenisu – priča Branko Kaurić u svom osobnom pogledu unatrag.

Sljedeći odabir mladog Branka, nakon odustajanja od “pingića”, bio je nogomet.

– Neki moji prijatelji uključili su se u NK Radnik, pa sam s njima otišao i ja. Nije ni to previše potrajalo, nekih godinu dana, ali ostale su uspomene na to vrijeme. Posebno na onaj topli čaj koji nas je čekao nakon treninga, na tu atmosferu zajedništva, druženja kroz sport…

Nakon nogometa, okušao se vižljasti i žilavi klinac iz Rakarja u nečem potpuno drukčijem.

– Primjetio me Ljubomir Turčinov, gorička dizačka legenda, i odveo me u zagrebački Metalac na testiranja, na kojima sam zadovoljio. Budući da sam bio nizak, sitan, s malom kilažom, bili su oduševljeni što sam se priključio, ali meni se sport nije svidio. I nastavio sam tražiti.

Prvi doticaj s borilačkim sportom dogodio se tako na sljedećem koraku, kroz kung fu, vještinu koju je ludo popularnom učinio Bruce Lee, ali opet se nije “primilo”. Potraga za sportom u kojem će ostati nastavljena je s atletikom, i to u društvu još jedne legende VG sporta.

– Damir Bošnjak bio je u to vrijeme reprezentativac, a ja sam krenuo trenirati s njim i ostao u atletici nešto manje od tri godine, sve do ozljede noge koja mi nije dozvoljavala da nastavim. Bila je to jedna od onih loših priča s kupanja na Čiču, porezao sam nogu i morao napraviti značajnu pauzu od sporta, odustati od atletike…

A kad je već tako ispalo, Branko Kaurić odlučio se vratiti na borilišta. Taekwondo je bio sljedeći izbor i konačan pogodak. Branko se ozbiljno “zakačio” i krenuo luđački trenirati, u nekim fazama i po tri puta dnevno. Napredak je bio strelovit.

– Ja sam u to vrijeme trenirao po nekim standardima koji danas vrijede, ulagao sam jako puno u sebe i zato sam napredovao jako brzo. Treba priznati da je u tim lakšim kategorijama bilo nešto manje konkurencije, ali ja sam uspješno sudjelovao i na svjetskim i europskim prvenstvima, pri čemu mi je najveći uspjeh peto mjesto na svjetskom prvenstvu 1987. Ukupno gledajući, bio sam jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji – govori Kaurić.

Prijelomna točka smjestila se u prvi dio 1988. godine, u srce borbe za odlazak na Olimpijske igre na kojima je taekwondo bio pokazni sport, prvi put se pojavio na Igrama.

– Sve svoje uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima mijenjao bih za taj odlazak na Olimpijske igre. Nažalost, nije se dogodilo, valjda nije bilo suđeno, ali sve što se događalo u cijelom procesu dovelo je do neke vrste odbojnosti prema sportu. Nedugo nakon toga sam se i oprostio od taekwondoa i završio svoju priču kao sportaš.

Taekwondo reprezentacija Jugoslavije na pripremama za OI 1988., na koje Branko na kraju ipak nije otišao

Pokušao je ostati uz taekwondo pokretanjem TK Zrinski u našem gradu, funkcioniralo je to nešto manje od dvije godine, a onda je stiglo vrijeme za predah od sporta. Posvetio se Branko Kaurić poslovnoj karijeri, preuzimao menadžerske pozicije u velikim tvrtkama, pa 2005. odlučio da je vrijeme za povratak. Stari frend Damir Bošnjak bio je s druge strane linije, a prijedlog je glasio:

– Ajmo osnovati atletski klub u Gorici!

Kaurić je pristao, postao prvi predsjednik Atletskog kluba Velika Gorica i krenuo na posao.

– Imali smo dvojicu talentiranih atletičara, Dina Bošnjaka i Ivana Malića, i željeli smo im omogućiti uvjete u našem gradu. Prvo smo uspjeli dogovoriti da se napravi atletski poligon ispod zapadne tribine stadiona, što je bio prvi zahvat na sportskoj infrastrukturi u našem gradu još od Univerzijade 1987. Nakon toga, uspjeli smo napraviti i dvije staze oko glavnog igrališta, što je otvorilo mogućnost da klub normalno funkcionira. U ulozi predsjednika kluba ostao sam sljedećih 16 godina – govori Kaurić.

U međuvremenu je i postao član izvršnog odbora Zajednice, ali i okrenuo se novom sportu na svojoj dugoj listi.

– Sin Tin dugo se bavio plivanjem, a zatim prešao na triatlon i akvatlon, u kojem je i prvak Hrvatske. Nisam mu službeno trener, ali vodim cijeli proces treninga u dogovoru sa strukom. U svakom slučaju, triatlon je danas u obitelji Kaurić apsolutni prioritet – ističe Branko Kaurić u posljednjem činu sportske priče koja je dovela do lijepe i značajne nagrade.

– Nikad nisam živio od sporta, nego za sport. Tako se ponašam i danas, takvim sam ljudima i okružen… Gledajući unatrag, na ovih mojih 50 godina u sportu, mogu samo reći da se nadam da sam bio od koristi – završio je Branko sa smiješkom.

I, samo da se i to zna, unatoč nagradi za životno djelo, on i dalje ne misli stati. Tata Branko i sin Tin već su se okrenuli novim izazovima…

Povezane teme:

Sport

Raj za golmane: Najveći talent u državi iz Dinama došao u Goricu!

Vito Babić rođen je 2015. godine, majka mu je Velikogoričanka s iskustvima u medijima i politici, a otac bivši košarkaški reprezentativac. Mladi vratar koji slovi za generacijskog talenta Maksimir je zamijenio Gradskim stadionom…

Objavljeno

prije 14 sati

na

21. siječnja 2026.

Objavio/la

Povijesno gledajući, bilo je u našem kraju jako dobrih golmana, posebno u dresu NK Radnika, neki od njih dospjeli su i do prvoligaške razine, ali uspon HNK Gorice u najviši rang hrvatskog nogometa podudara se i s golmanskom renesansom na Gradskom stadionu.

Počelo je s Kristijanom Kahlinom, nezaboravnim kapetanom iz posljednjih drugoligaških i prvih prvoligaških godina, hodajućom legendom kluba, golmanom koji danas živi i radi na visokoj razini američkog MLS-a. Preko Bare otišao je kroz Bugarsku, gradeći ozbiljnu karijeru, pa nekako već pod normalno dođu vijesti koje govore da su ga proglasili najboljim golmanom lige, da je bolji od Llorisa, da brani penale Messiju…

Njegov nasljednik po odlasku iz Gorice trebao je biti Ivan Banić, no njegov procvat doživio je odgodu dolaskom Dominika Kotarskog. Gorica je i dalje bila u sigurnim rukama, s golmanom visoke klase, za što je potvrda stigla vrlo brzo. Kotarski je u onom lukavom Črnkovom transferu otkupljen od Ajaxa i prodan u grčki PAOK, iz kojega je ljetos preselio u danski Kopenhagen. Ukratko, izgradio je karijeru koja uključuje Ligu prvaka, hrvatsku reprezentaciju i, posljedično, svjetla najvećih nogometnih pozornica.

A kad je na red došao Ivan Banić, niz je nastavljen. Bane je na golu Gorice bio sjajan, često i ključan, a u svojoj posljednjoj sezoni po mnogim procjenama i najbolji igrač Gorice! Neke od njegovih obrana u nezaboravne, neke sekvence ostaju u dugom sjećanju, a mnoge bodove Gorici su donijele baš njegove obrane. Danas je u FK Sarajevu, slaže se svi da je ponajbolji golman lige, da ima i puno veće dosege…

Nakon što je naslijedio njih trojicu ovog ljeta, Davor Matijaš našao se u nezahvalnoj poziciji. Letvica je postavljena iznimno visoko, a 26-godišnji Splićanin davao je sve od sebe da očekivanja i ispuni. U tome je ponekad uspijevao, ponekad baš i ne, no kvalitetu neosporno ima.

A ima i sve više potencijalnih nasljednika za godine koje dolaze!

Jedna neobično uspješna golmanska priča svoj nastavak, naime, sve više dobiva u omladinskoj školi, u kojoj odrasta nekoliko vrlo talentiranih mladih vratara, među kojima iskače 15-godišnji Lovro Lojen. Iako je rođen 2010., dečko sa zagrebačke Pešćenice brani za reprezentaciju koju čine igrači 2009. godišta, dok su ga Goričani već priključili juniorskoj momčadi.

Zahvaljujući kvalitetnom radu trenera golmana u HNK Gorici, zahvaljujući jasnom i dugoročnom razvojnom planu koji mu je predstavljen, Lojen je dolazak u naš klub odabrao unatoč tome što je više puta bio na razgovorima u Dinamu, unatoč tome što živi u neposrednoj blizini maksimirskog stadiona… Odabrao je Goricu i pogodio, jer upućeni kažu da se razvija jako dobro, a s time su upoznati i u brojnim velikim europskim klubovima, koji pozorno prate mladoga golmana. Za seniore, usput rečeno, pravo nastupa stječe u ljeto ove godine, nakon što navrši 16.

Primjer Lovre Lojena, korelacija dogovorenog i odrađenog, nedvojbeno je bilo dodatni motiv da se na Goricu odluče roditelji još jednog talentiranog mladoga golmana kojeg je želio i Dinamo! Donedavno je bilo nezamislivo da igrač Gorice u mlađim uzrastima u bilo kojoj soluciji odbije poziv da pređe u Dinamo, a sad smo došli do situacije u kojoj klinci odlaze iz Dinama kako bi došli u Goricu… Posebno kad je riječ o vratarima.

Dječak o kojem je riječ zove se Vito Babić i tek mu je deset godina. Rodio se 2015. godine, a ponosni roditelji su Velikogoričanka Barbara Županić, bivša televizijska voditeljica, ali i kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika na lokalnim izborima 2021. godine, te Luka Babić, umirovljeni košarkaš, bivši hrvatski reprezentativac, igrač Splita, Cedevite, Istanbula, njemačkog Ulma…

Da, riječ je o vrlo mladim godinama, ali treba istaknuti kako Vito slovi za jednog od najtalentiranijih mladih vratara u Hrvatskoj, pa čak i u Europi. U Dinamu je branio za starije uzraste kao prvi vratar, a na europskim turnirima interes za njega pokazali su gotovo svi veliki klubovi koji su ga imali priliku vidjeti. Riječ je o dječaku koji je već sad visok 175 cm, a uz to posjeduje sve fizičke i motoričke predispozicije za vrhunsku vratarsku karijeru.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Leonard Kovačić (@kova_goalkeeping)

Zašto je Vito odabrao Goricu? U prvom redu zato što Škola nogometa HNK Gorice ima jasan cilj i viziju u kojoj rezultati i plasman na tablici nisu prioritet. Fokus je prvenstveno na prepoznavanju, zadržavanju, usmjeravanju, razvoju i konačnom plasmanu najtalentiranijih igrača u seniorsku momčad. Unutar škole nogometa izuzetno dobro je posložena i škola vratara, koju koordinira trener Kovačić, u suradnji s kolegama Cianijem, Vidovićem i Balentom.

Igrači proizvedeni u Školi u seniorskoj momčadi danas su Josić, Kučiš, Došen, Gashi, Kasumović i Vrzić, koji je i sam nakon sedam i pol godina provedenih u Dinamu došao u Goricu, ovdje pronašao svoj razvojni put i danas slovi za jednog od najzanimljivijih mladih igrača HNL-a. Važno je također napomenuti i da na pripremama s prvom momčadi bili juniori Prgomet i Orešković, kao i kadet Kelava, bio bi i njegov vršnjak Frigan da nije ozlijeđen, dok su ugovor s Goricom potpisali Fran Stunja i Lovro Dukić, koji svoj seniorski razvoj grade na posudbi.

Sve ove činjenice dovode do zaključka da ono što je nekada bilo nezamislivo – da najveći talenti iz Dinama dolaze u Goricu u potrazi za ozbiljnim razvojnim putem – danas sve više postaje realnost. A to je jasan znak da Škola nogometa Gorice sve više postaje tražena i respektabilna adresa na tržištu, rame uz rame s mnogo većim klubovima.

Nastavite čitati

Sport

Karate Klub Velika Gorica otvorio sezonu novom broncom – kreću pripreme za buduće izazove

Sezona je počela!

Objavljeno

prije 18 sati

na

21. siječnja 2026.

Objavio/la

U Rijeci je proteklog vikenda održan Grand Prix Croatia, međunarodni karate turnir koji je okupio 1569 natjecatelja iz 26 zemalja. Među njima istaknula se velikogorička karatistica Ema Jukić, koja je u kategoriji juniorki do 48 kilograma osvojila brončanu medalju.

Jukić je kroz četiri teška meča pobijedila predstavnice Italije, Kosova, Slovačke, a za broncu je svladala još jednu Italijanku. Ostali članovi velikogoričkog tima, koji je na turniru brojao osam kadeta i juniora, napredovali su kroz nekoliko rundi, ali medalja im je izmakla.

“Vrlo smo sretni sa brojevima mečeva koji su odradili naši borci, no lijepo bi bilo da se još netko popeo na postolje. Pružili smo dobre mečeve i jako smo zadovoljni načinom na koji smo ušli u novu 2026. godinu”, poručuju iz kluba.

Turnir je poslužio i kao posljednja provjera pred Europskim prvenstvom, na kojem će Katja Braica predstavljati Hrvatsku u kategoriji juniorki do 59 kilograma. Nakon perioda fokusiranog na fizičku pripremu, karatisti se vraćaju intenzivnom treningu jer ih sredinom veljače očekuje Svjetska liga u Fujairahu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Nastavite čitati

Sport

PTSK USPON organizira Velikogorički KUP! Evo do kada se natjecatelji mogu prijaviti

Objavljeno

prije 2 dana

na

20. siječnja 2026.

Objavio/la

U subotu, 7. veljače, PTSK Uspon Velika Gorica organizira Velikogorički KUP u Gradskoj sportskoj dvorani na Rakarskoj, s početkom u 10 sati, uz pokroviteljstvo Parasportskog saveza Zagrebačke županije.

Natjecanje će se odvijati u dvije kategorije. Prva je rezervirana za sportaše u kolicima (kategorija 1 – 5), dok je druga otvorena za stojeće igrače i igrače u kolicima (kategorija 1 – 11) do navršene 23. godine. Mečevi će se igrati na tri dobivena seta, a sustav natjecanja bit će prilagođen broju prijavljenih sudionika kako bi se osigurala što kvalitetnija i pravednija borba za medalje.

Organizatori najavljuju prigodne nagrade za najbolje, a klubovi svoje natjecatelje mogu prijaviti najkasnije do 5. veljače putem e-maila na [email protected] ili na broj telefona 098/9802956.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Gorica dominira u konkurenciji mlađih pionira, kod pionira Ban Jelačić 1 u vodstvu ispred Kurilovca

Objavljeno

prije 2 dana

na

20. siječnja 2026.

Objavio/la

Natjecanje 19.velikogoričke malonogometne lige 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstva Nogometnog saveza Velika Gorica nastavljeno je utakmicama 07. kola na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport prošle subote (17.01.2026.).

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorièka malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorièka malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Nije bilo iznenađujućih rezultata u konkurenciji mlađih pionira odnosno pionira, jer su vodeće ekipe izborile nove pobjede. Gorica je u konkurenciji mlađih pionira izborila i sedmu pobjedu za vodstvo, na 2. mjestu prati je Buna s pobjedom manje. Vodeći dvojac u konkurenciji pionira, Ban Jelačić 1 i Kurilovec , novim pobjedama su dodatno potvrdili svoju nadmoć u ovoj kategoriji.

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8 ekipa. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Liga se nastavlja u uobičajenim terminima, u subotu, 24. siječnja 2026. godine.

Galerija fotografija

19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 07. kolo

Mlađi pioniri – 07.kolo (17.01.2026.):  Gradići – Velika Mlaka 1947 2:4, Kurilovec – Gorica 0:2, Mraclin – Ban Jelačić 7:1, Polet – Vatrogasac 0:4, Mladost – Buna 0:2. Poredak: 1. Gorica (7 7 0 0 41:5 21), 2. Buna (7 6 0 1 19:6 18), 3. Mraclin (7 5 0 2 32:12 15), 4. Velika Mlaka 1947 (7 5 0 2 21:11 15), 5. Vatrogasac (7 3 1 3 17:24 10), 6. Gradići (7 3 0 4 11:16 9), 7. Polet (7 2 0 5 12:27 6), 8. Kurilovec (7 1 1 5 8:24 4), 9. Ban Jelačić 7 1 0 6 8:27 3), 10. Mladost (7 0 2 5 4:14 2).

Pioniri – 07. kolo (17.01.2026.): Vatrogasac – Ban Jelačić 1 1:5, Lomnica – Ban Jelačić 2 2:1, Mladost – Kurilovec 0:1, Mraclin – Buna 1:1. Poredak: 1. Ban Jelačić 1 (7 6 1 0 21:3 19), 2. Kurilovec (7 6 0 1 25:4 18), 3. Mraclin (7 4 1 2 9:5 13), 4. Vatrogasac (7 4 0 3 18:14 12), 5. Buna (7 2 3 2 8:9 9), 6. Mladost (7 1 0 6 5:13 3), 7. Lomnica (7 2 0 5 7:29 3), 8. Ban Jelačić 2 (7 0 1 6 2:18 1).

Prstići – 07. kolo (17.01.2026.): Gradići – Velika Mlaka 1947 0:2, Klas – Gorica 0:8, Kurilovec – Dinamo Hidrel 1:5, Lukavec – Buna 0:9, Mladost –Vatrogasac 1:12, Polet – Turopolje 0:1. Početnici B – 07. kolo (17.01.2026.): Lukavec – Klas 2:1, Mraclin – Gorica 03 5:0, Vatrogasac – Buna 1:4, Kurilovec slobodni. Početnici A – 07.kolo (17.01.2026.): Mladost – Gorica 0:1, Polet – Dinamo Hidrel 1:0, Velika Mlaka 1947 – Ban Jelačić 0:3, Gradići slobodni.

Nastavite čitati

Sport

Uspješan početak sezone za AK Maraton Velika Gorica – Dva zlata i dva srebra

U prvom kolu Premier atletske lige Maraton VG je pokazao širinu i kvalitetu kroz odlične rezultate u gotovo svim kategorijama.

Objavljeno

prije 3 dana

na

19. siječnja 2026.

Objavio/la

Foto: AK Maraton VG/FB

Atletičari AK Maraton Velika Gorica uspješno su započeli novu sezonu Premier atletske lige nastupom na prvom kolu održanom u Zagrebu u nedjelju, 18. siječnja 2026. godine. Gorički klub kući se vratio s dvije pobjede, dva druga mjesta i nizom osobnih rekorda.

Najistaknutiji rezultat ostvarila je limačica Neli Komljenović (2016.), koja je slavila na 800 metara s vremenom 2:39,16, ujedno i najboljim rezultatom te discipline u ukupnom poretku natjecanja. U kategoriji mlađih limača pobjedu je upisao Patrik Buntak (2017.), koji je bio najbrži na 60 metara s 9,64 sekunde. Na postolje su se još popeli Marta Marinčić (2017.), druga u skoku u dalj (3,00 m) među mladim limačicama, te Luka Nikšić (2017.), koji je zauzeo drugo mjesto na 60 metara u istoj dobnoj skupini s vremenom 10,05 sekundi.

Uz medalje, zapažene su i brojne druge izvedbe članova kluba. U konkurenciji limača na 60 metara nastupili su Rafael Mirenić (9,96 s), Luka Đurić (10,37 s), Emanuel Žagar (10,59 s) i Noa Šimičić (10,83 s), dok je Matej Marinčić (2015.) bio peti na 800 metara (3:04,63). U mlađim kategorijama nastupili su i Maxim Šimek (60 m), Ana Bedeković i Mihaela Mirenić (60 m), pri čemu je Bedeković istrčala osobni rekord. Kod mlađih kadeta Mateo Đurić zauzeo je peto mjesto u bacanju kugle (5,63 m, PB), dok su kadeti Leo Žagar i Denis Kujundžić istrčali osobne rekorde na 300 metara.

Među kadetkinjama je osobni rekord ostvarila Vita Pilerlić na 1500 metara, a u seniorskoj konkurenciji dobre nastupe upisale su Tea Stojaković (60 m) te Nika, Katarina i Iva Jurić na 400 metara, pri čemu su prve dvije također postavile osobne rekorde.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno