Sport

VIDEO Šarena i uspješna priča Branka Kaurića: ‘Mojih pet desetljeća i sedam sportova’

Branko Kaurić dobio je nagradu za životno djelo gradske Zajednice sportskih udruga, a u njegovoj priči isprepleteni su elementi stolnog tenisa, nogometa, dizanja utega, kung fua, atletike, taekwondoa i, najnovije, triatlona…

Objavljeno

prije 2 godine

8. siječnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na izmaku prošle godine, u onom dijelu kad se dijele nagrade i priznanja, kad se odaju počasti za učinjeno, snažno je u velikogoričkim sportskim krugovima iskočilo ime Branka Kaurića. U ruke Branka iz Rakarja otišla je nagrada za životno djelo velikogoričke Zajednice sportskih udruga, čiji je važan dio već dugi niz godina, kao član izvršnog odbora. Međutim, bilo kakve vrste nepotizma ovdje nije bilo, jer iza Branka je impresivna sportska priča duga cijelih pola stoljeća.

Impresivna, ali i raznovrsna, raznolika, šarena, satkana od cijelog niza sportova, uloga, funkcija, medalja. Centralni dio njegov sportske biografije događao se u godinama u kojima se posvetio taekwondou, u kojima se prometnuo u jednog od najboljih boraca u bivšoj državi, ali i ostao za koračić kratak u lovu na Olimpijske igre u Seoulu 1988.

A sve je počelo na – stolnom tenisu.

– Da, na stolnom tenisu sam krenuo s organiziranim bavljenjem sportom. Bilo je to 1973., nakon što su Šurbek i Tova Stipančić osvojili nekakvu veliku medalju, pa su svi klinci htjeli igrati stolni tenis. Među takvima sam bio i ja, pa sam se priključio klubu na Starom Radniku. Velika Gorica u to je vrijeme imala jaku stolnotenisku ekipu, braću Radočaj, Jandriša i ostale, a mi klinci smo stol za natjecanja gledali kao oltar. Svi smo sanjali da jednom zaigramo na tom, glavnom stolu, ali na kraju se nisam predugo zadržao u stolnom tenisu – priča Branko Kaurić u svom osobnom pogledu unatrag.

Sljedeći odabir mladog Branka, nakon odustajanja od “pingića”, bio je nogomet.

– Neki moji prijatelji uključili su se u NK Radnik, pa sam s njima otišao i ja. Nije ni to previše potrajalo, nekih godinu dana, ali ostale su uspomene na to vrijeme. Posebno na onaj topli čaj koji nas je čekao nakon treninga, na tu atmosferu zajedništva, druženja kroz sport…

Nakon nogometa, okušao se vižljasti i žilavi klinac iz Rakarja u nečem potpuno drukčijem.

– Primjetio me Ljubomir Turčinov, gorička dizačka legenda, i odveo me u zagrebački Metalac na testiranja, na kojima sam zadovoljio. Budući da sam bio nizak, sitan, s malom kilažom, bili su oduševljeni što sam se priključio, ali meni se sport nije svidio. I nastavio sam tražiti.

Prvi doticaj s borilačkim sportom dogodio se tako na sljedećem koraku, kroz kung fu, vještinu koju je ludo popularnom učinio Bruce Lee, ali opet se nije “primilo”. Potraga za sportom u kojem će ostati nastavljena je s atletikom, i to u društvu još jedne legende VG sporta.

– Damir Bošnjak bio je u to vrijeme reprezentativac, a ja sam krenuo trenirati s njim i ostao u atletici nešto manje od tri godine, sve do ozljede noge koja mi nije dozvoljavala da nastavim. Bila je to jedna od onih loših priča s kupanja na Čiču, porezao sam nogu i morao napraviti značajnu pauzu od sporta, odustati od atletike…

A kad je već tako ispalo, Branko Kaurić odlučio se vratiti na borilišta. Taekwondo je bio sljedeći izbor i konačan pogodak. Branko se ozbiljno “zakačio” i krenuo luđački trenirati, u nekim fazama i po tri puta dnevno. Napredak je bio strelovit.

– Ja sam u to vrijeme trenirao po nekim standardima koji danas vrijede, ulagao sam jako puno u sebe i zato sam napredovao jako brzo. Treba priznati da je u tim lakšim kategorijama bilo nešto manje konkurencije, ali ja sam uspješno sudjelovao i na svjetskim i europskim prvenstvima, pri čemu mi je najveći uspjeh peto mjesto na svjetskom prvenstvu 1987. Ukupno gledajući, bio sam jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji – govori Kaurić.

Prijelomna točka smjestila se u prvi dio 1988. godine, u srce borbe za odlazak na Olimpijske igre na kojima je taekwondo bio pokazni sport, prvi put se pojavio na Igrama.

– Sve svoje uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima mijenjao bih za taj odlazak na Olimpijske igre. Nažalost, nije se dogodilo, valjda nije bilo suđeno, ali sve što se događalo u cijelom procesu dovelo je do neke vrste odbojnosti prema sportu. Nedugo nakon toga sam se i oprostio od taekwondoa i završio svoju priču kao sportaš.

Taekwondo reprezentacija Jugoslavije na pripremama za OI 1988., na koje Branko na kraju ipak nije otišao

Pokušao je ostati uz taekwondo pokretanjem TK Zrinski u našem gradu, funkcioniralo je to nešto manje od dvije godine, a onda je stiglo vrijeme za predah od sporta. Posvetio se Branko Kaurić poslovnoj karijeri, preuzimao menadžerske pozicije u velikim tvrtkama, pa 2005. odlučio da je vrijeme za povratak. Stari frend Damir Bošnjak bio je s druge strane linije, a prijedlog je glasio:

– Ajmo osnovati atletski klub u Gorici!

Kaurić je pristao, postao prvi predsjednik Atletskog kluba Velika Gorica i krenuo na posao.

– Imali smo dvojicu talentiranih atletičara, Dina Bošnjaka i Ivana Malića, i željeli smo im omogućiti uvjete u našem gradu. Prvo smo uspjeli dogovoriti da se napravi atletski poligon ispod zapadne tribine stadiona, što je bio prvi zahvat na sportskoj infrastrukturi u našem gradu još od Univerzijade 1987. Nakon toga, uspjeli smo napraviti i dvije staze oko glavnog igrališta, što je otvorilo mogućnost da klub normalno funkcionira. U ulozi predsjednika kluba ostao sam sljedećih 16 godina – govori Kaurić.

U međuvremenu je i postao član izvršnog odbora Zajednice, ali i okrenuo se novom sportu na svojoj dugoj listi.

– Sin Tin dugo se bavio plivanjem, a zatim prešao na triatlon i akvatlon, u kojem je i prvak Hrvatske. Nisam mu službeno trener, ali vodim cijeli proces treninga u dogovoru sa strukom. U svakom slučaju, triatlon je danas u obitelji Kaurić apsolutni prioritet – ističe Branko Kaurić u posljednjem činu sportske priče koja je dovela do lijepe i značajne nagrade.

– Nikad nisam živio od sporta, nego za sport. Tako se ponašam i danas, takvim sam ljudima i okružen… Gledajući unatrag, na ovih mojih 50 godina u sportu, mogu samo reći da se nadam da sam bio od koristi – završio je Branko sa smiješkom.

I, samo da se i to zna, unatoč nagradi za životno djelo, on i dalje ne misli stati. Tata Branko i sin Tin već su se okrenuli novim izazovima…

Povezane teme:Branko Kaurić hotnews nagrada za životno djelo Taekwondo

Sport

Za potvrdu ostanka: ‘Svatko od nas mora preuzeti odgovornost…’

Nogometaši Gorice u srijedu u 15.30 sati gostuju kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu. Pobjeda ili remi praktički bi riješili Goričane svih briga oko ostanka, eventualni poraz bi puno toga zakomplicirao…

Objavljeno

prije 17 sati

22. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pet dana nakon razočaravajućeg poraza od Lokomotive na domaćem terenu, u jednoj od najslabijih partija ove sezone, nogometaši Gorice imaju priliku za iskupljenje. Ova će srijeda, naime, ponuditi šansu da s tri boda osvojena u sudaru s posljednjim Vukovarom i definitivno osiguraju ostanak u ligi. Neće biti ni lako ni jednostavno, budući da su i Vukovarci dobili dodatnu dozu elana pobjedom u gostima kod Istre, ali eventualni poraz ozbiljno bi zakomplicirao stvari.

– Imali smo zgusnut raspored, potrošile su nas te utakmice protiv Dinama i Hajduka, u kojima su moji igrači uložili golemi mentalni i tjelesni napor. No, to je sad iza nas i više nema nikakvog alibija. U Osijeku moramo pokazati da smo prava momčad – jasan je trener Gorice Mario Carević uoči ovog važnoga gostovanja.

Nakon one fenomenalne pobjede protiv Rijeke, nakon impresivnih 4-0 protiv prvaka, pogledi su krenuli i prema gore, prema eventualnoj borbi za Europu, no u sljedeće četiri utakmice Gorica nije uspjela pobijediti. I zato je ovo idealan trenutak za prekid crne serije.

– Ovo je za nas iznimno važna utakmica. Naravno, svaka je važna, ali kad ne odradiš dobro posao i izgubiš, onda jedva čekaš sljedeću utakmicu da dobrom igrom i rezultatom vratiš samopouzdanje. Mi smo sad u takvoj situaciji i vjerujem da će dečki dobro reagirati. Znamo da neće biti lako, čeka nas motivirani Vukovar, koji je pobjedom u Puli opet ‘oživio’. Domaćin ima kvalitetnu momčad, pogotovo u napadačkom dijelu i morat ćemo biti vrlo oprezni i koncentrirani. Vukovar ima glavu i rep, zna se dobro braniti i potom krenuti u protunapad – ističe Carević.

Triput su ove sezone igrali Gorica i Vukovar, triput su podijelili bodove, bilo je i 0-0, i 1-1, i 2-2, a takav ishod ovoga bi puta bio puno bolji za Goričane. Osam bodova iznosi prednost u odnosu na Vukovarce, ne bi bilo ugodno da se pet kola prije kraja spuste na minus pet… Ostane li plus osam, odnosno ode li Gorica na plus 11, stvar će biti riješena.

– Bit će to zahtjevna utakmica, ali očekujem da moji igrači budu na osjetno višoj razini nego što je to bilo u dvoboju s Lokomotivom. Moramo pokazati pobjednički mentalitet i zajedništvo, taj momčadski duh treba biti maksimalno izražen, svaki igrač mora na sebe preuzeti odgovornost kako bismo nametnuli naš način igre. I bude li tako, onda ćemo dobro izgledati na travnjaku i možemo se, uz sav respekt domaćinu, nadati i dobrom rezultatu – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Tmurno i kišovito, ali staza puna – održano treće kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja

Više od 50 natjecatelja izašlo je na start trećeg kola.

Objavljeno

prije 18 sati

22. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: AK Turopolje/FB

Unatoč kiši i sivom vremenu, treće kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja održano je u ponedjeljak 21. travnja uz odličan odaziv. Na startu se okupilo više od pedeset natjecatelja. Trčalo se na dvije dionice, kratkoj od 4 kilometra i dugoj od 8 kilometara, a najbrži su na kraju odnijeli bodove i pobjede u obje konkurencije.

Na dugoj stazi (8 km) u muškoj konkurenciji slavio je Vedran Planinšek s vremenom 31:11, ispred Krune Štrige (31:40) i Josipa Martinovića (32:50). U ženskoj konkurenciji na istoj dionici najbrža je bila Luca Žagar, koja je utrku završila za 39:02, dok su iza nje u cilj stigle Jasna Mikulić (40:41) i Valerija Prpa (47:43).

Na kratkoj stazi (4 km), u muškoj konkurenciji pobjedu je odnio Zvonimir Brkić (16:31). Danijel Trgovac bio je drugi (16:40), dok je treće mjesto pripalo Sanelu Fazliću (16:52). Kod žena je najbrža bila Pia Teskera s vremenom 18:00, ispred Matee Pokas (18:57) i Jasminke Zvonar (19:13).

I najmlađi su trčali svoju utrku, na 500 metara, gdje je najbrži bio Marko Terzić (2:12), ispred Roze Biškup (2:21) i Eve Biškup (2:29).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Velika Mlaka u golijadi pobijedila Dinamo

Objavljeno

prije 1 dan

21. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 17. kola u kojem je bilo nekoliko iznenađujućih rezultata. Lukavec je s 3:2 pobijedio VG Boys, Gradići su odigrali neodlučeno s vodećim Klasom, u derbiju kola Vatrogasac i Kurilovec odigrali su neodlučeno bez golova.