Povežite se s nama

Gospodarstvo

‘Sanjao sam Dinamo, oslobađao prve metre Hrvatske i pronašao se kao – menadžer kvalitete!’

Miroslav Drljača, ugledni i nagrađivani menadžer kvalitete, svojevremeno i predsjednik Uprave Zračne luke Zagreb, ali i hrvatski branitelj, talentirani nogometaš i svjetski putnik, otišao je u mirovinu. Tim povodom, ispričao nam je svoju životnu priču…

Objavljeno

na

Naš sugrađanin izv. prof. dr. sc. Miroslav Drljača, nakon 65. rođendana i 40 godina radnog staža u civilnom zrakoplovstvu, odlazi u mirovinu. Čovjek o čijem radu se govori u pe monografija i četiri leksikona, dobitnik dvije Nagrade za životno djelo, koji nije bio niti jest član neke političke stranke, čovjek koji za sebe kaže da je paralelno razvijao četiri karijere, uvjerava nas da odlazak u mirovinu nije kraj, nego novi početak.

Miroslav Drljača nositelj je brojnih visokih domaćih i međunarodnih priznanja, među kojima i Nagrade grada Velike Gorice s likom Nikole Škrleca Lomničkog, koja mu je dodijeljena u znak zahvalnosti za svekoliki doprinos i iznimna postignuća u profesionalnoj i znanstvenoj karijeri, kao i za nesebičan i volonterski rad u lokalnoj zajednici. Naime, sve četiri njegove karijere usko su vezane i za Veliku Goricu i Turopolje.

Ovo je, dakle, priča o jednom završetku i jednom novom početku.

Kakve emocije prevladavaju u trenutcima dok se završava Vaš radni vijek i počinje mirovina?

Vjerojatno očekujete da kažem kako sam tužan što odlazim u mirovinu nakon 40 godina rada. Naprotiv, zadovoljan sam što sam uspio odraditi puni radni vijek u civilnom zrakoplovstvu, jednoj od najdinamičnijih i tehnološki najzahtjevnijih djelatnosti u gospodarstvu. Nema sjete, nema tuge, nema nostalgije, vjerojatno zato što odlazak u mirovinu ne doživljavam kao kraj nečega, već kao novi početak.

Kako gledate na svoju poslovnu karijeru? Ovo je možda i prilika da nam još jedanput ukratko prepričate svoju poslovnu biografiju, od prvog zaposlenja pa do danas?

Od malena sam znao da želim biti ekonomist. Iz tog razloga sam, nakon završetka osnovne škole u Velikoj Gorici, upisao I. Ekonomsku školu u Zagrebu. Tijekom osnovne i srednje škole bio sam odličan učenik. Nakon završetka srednje škole upisao sam Ekonomski fakultet u Zagrebu i završio u roku, na “Teorijskom smjeru”. Nakon diplome nisam šest mjeseci mogao dobiti posao, unatoč brojnim molbama, jer nisam bio odslužio tada obvezni vojnik rok.

Nakon što sam odslužio vojni rok, odmah drugi dan zvao me kolega i rekao da se javim u JAT u Zagrebu. To je bila zrakoplovna kompanija bivše zajedničke države i imala je svoje urede na Zrinjevcu, gdje se sad nalazi poslovnica Croatia Airlinesa. Naime, tamo su primali pet pripravnika ekonomske struke. Tadašnji direktor JAT-a Zagreb nazvao je svog prijatelja koji je bio profesor na Ekonomskom fakultetu i zamolio ga da mu preporuči pet najboljih svojih studenata. Među tih pet, profesor je predložio i mene, jer bio sam njegov student, a bio mi je i u komisiji za obranu diplomskog rada.

Počeo sam kao pripravnik na šalteru prodaje avio karata, potom sam radio u bookingu, zatim u računovodstvu zbrajao karte i dnevni utržak. Svake dvije godine napredovao sam za jedno mjesto i tako ubrzo postao Rukovoditelj odjela putničke prodaje za suradnju s poduzećima. To sam bio do početka Domovinskog rata 1991. godine. Taman sam bio došao na listu za odlazak u inozemno predstavništvo kad je započeo rat. U jesen 1991. godine, odlazim kao dragovoljac u hrvatsku vojsku, u sastav tada 10. brigade TO Velika Gorica (kasnije 153. brigade HV Velika Gorica). Kad su šefovi u Beogradu, gdje je JAT imao sjedište, saznali da sam otišao u HV, dali su mi otkaz.

Demobilizirao sam se prvi put 1994. godine. Bio sam deset mjeseci bez posla. Pokojni Damir Goršeta zvao me da dođem raditi kod njega u Glavni stožer HV jer je on već bio u Stožeru kod generala Janka Bobetka. Nisam prihvatio jer nisam htio biti vojnik u miru. Opcija je bila da tada, s 36 godina života, odem u mirovinu. Ali moja odluka je bila da nastavim raditi. Radio sam četiri mjeseca kod jednog privatnika iz Velike Gorice, a onda sam se 1.6.1994. zaposlio na Zračnoj luci Zagreb d.o.o., gdje sam ostao do odlaska u mirovinu, punih 30 godina.

Na Zračnoj luci Zagreb d.o.o. započeo sam raditi kao Interni kontrolor poslovanja. To mi je veoma koristilo jer sam kroz dokumentaciju u kratkom vremenu upoznao poslovanje i poslovne procese. Nakon svega šest mjeseci, 1.1.1995. godine, postao sam Pomoćnik direktora za komercijalu i financije, što je tada bila druga pozicija u firmi. S te pozicije odlazim ponovo u sastav 153. brigade HV Velika Gorica, jer se spremala operacija “Oluja”. Kao drugi čovjek firme imao sam radnu obvezu i nisam trebao ići u HV, ali ne bih to bio propustio ni za što.

Sektori kojima sam bio na čelu imali su i po 450 radnika, a u trenutku kad sam postao Predsjednik uprave firma je imala 1.143 zaposlena. Često me pitaju koja od ovih pozicija je bila najzahtjevnija i najkompleksnija. Funkcija Predsjednika uprave je bila zahtjevna i složena, osobito iz razloga što sam na toj poziciji bio u razdoblju kad je Zračna luka Zagreb d.o.o., nakon više desetljeća, bila u poziciji napraviti značajan razvojni iskorak. Ali najkompleksnija funkcija je biti Menadžer kvalitete.

Prijelomni trenutak u mojoj karijeri bila je 1996. godina, kad su me poslali na školovanje za Menadžera kvalitete, prema harmoniziranoj shemi EOQ – Europske organizacije za kvalitetu. Po završetku školovanja rekao sam sam sebi da se time želim baviti ostatak života. Nakon toga sam uspješno magistrirao i doktorirao. Kontinuirano sam bio na prvoj menadžerskoj razini i obavljao visoke direktorske funkcije: 1) Komercijalni direktor, 2) Voditelj Ureda glavnog direktora; 3) Savjetnik Glavnog direktora. 4) Menadžer kvalitete, 5) Direktor sektora prometa, 6) Direktor sektora teretnog prometa, 7) Predsjednik Uprave, 8) Direktor sektora za integrirani sustav upravljanja i Voditelj Airport Aviation Academy. Često se misli da svatko može biti menadžer. Međutim, menadžment je znanost, što se često zaboravlja.

U svojoj karijeri, koja je trajala 40 godina, promijenio sam samo tri poslodavca.

Imali ste četiri karijere, sportsku, vojnu, menadžersku i znanstvenu, neke od njih ovdje ne završavaju, ali možete li nam iz ove perspektive reći u kojem ste se području osjećali najbolje, u čemu ste najviše uživali?

Izbjegavao sam biti “fah idiot”. Taj se termin koristi za one koji su specijalisti u nekom vrlo uskom području. Ja sam trebao širinu. Odlaskom u mirovinu djelomično završava moja menadžerska karijera. Kažem djelomično, jer još sam pri kraju četvrtog mandata Predsjednik Hrvatskog društva menadžera kvalitete, a uskoro osnivam i Hrvatsku akademiju za kvalitetu. Pored toga, bavit ću se i savjetničkim radom u području menadžmenta. Na taj će način menadžerska karijera, nadam se, trajati u nekom drugom obliku.

Sportska karijera je odavno završena. Osim ako se ne računa da svakog dana ujutro napravim 90 trbušnjaka i 40 sklekova te napravim krug od pet kilometara u kombinaciji trčanja i hodanja. To radim već godinama.

Vojna karijera također je završena. Naime, imao sam priliku i pozive da ostanem u vojsci nakon Domovinskog rata i razvijam profesionalnu vojnu karijeru, ali nisam izabrao vojni poziv u miru. Opredijelio sam se za razvoj u struci i to je bila dobra odluka.

Što se tiče znanstvene karijere, ona traje i nadam se da će trajati još dugo.

Osjećao sam se dobro u svim ovim područjima. Imao sam široko područje interesa. I zanimljivo, u sve četiri moje karijere dobio sam visoka priznanja za postignuća u radu. Ljudi su prepoznali usmjerenost ka cilju, trud, kompetenciju, upornost, emociju, rezultate. Volio sam i volim to što radim iako je bilo teških razdoblja tijekom sve četiri karijere.

Krenimo redom, segment po segment. Što sve uključuje Vaša sportska karijera?

Moj sport je nogomet. I moj dječački san bio je igrati nogomet u zagrebačkom Dinamu. Velikogoričkoj nogometnoj javnosti je poznato da sam bio prvi klinac koji je iz NK Radnik otišao u Dinamo 1971. godine, o čemu piše i u monografiji “NK Radnik 1945-2009.” U Dinamu sam igrao do 1977. godine, s igračima od kojih su neki postali Dinamove legende, kao što su Marko Mlinarić, Stjepan Deverić, Tomislav Ivković, Drago Dumbović, Zvjezdan Cvetković, Mladen Munjaković. Spomenut ću i pokojnog Dušana Popovskog, koji nikad nije zaigrao za prvu momčad Dinama, ali je bio nevjerojatan nogometni znalac i igrao za malonogometnu reprezentaciju Hrvatske.

I danas se družim s mojim dečkima iz tog razdoblja. Nalazimo se povremeno kod Dinamove legende Rudolfa Belina, u njegovoj pizzeriji u Zagrebu. O toj generaciji i danas povremeno pišu istaknuti sportski novinari, nazivajući tu generaciju vjerojatno najtalentiranijom generacijom juniora Dinama ikada. S Dinamom sam osvojio pionirsko prvenstvo Jugoslavije 1975., igrali smo finale juniorskog kupa Jugoslavije, osvojili jedan od najjačih tada juniorskih turnira u ovom dijelu Europe, “Kvarnersku rivijeru” 1977. godine te brojne turnire u bivšoj državi i inozemstvu. A prvenstvo Zagreba u kojem smo se natjecali završili smo jedne godine s gol-razlikom 104:4.

Igrao sam i za Dinamo II. Tu momčad smo mi, ali i nogometna javnost, zvali “Mali Ajax”. Tu sam imao prilike igrati s igračkim veličinama poput Pere Bručića, Snješka Cerina, Ivice Miljkovića, Ratka Bobinca, Marijana Vlaka, Đžemala Mustedanagića, Rajka Janjanina i brojnih drugih.

Krajem 1977. svojevoljno odlazim iz Dinama i zapravo prestajem igrati nogomet, iako sam još godinu dana mogao igrati za juniore. Odlučio sam upisati fakultet. Nisam imao talent i nogometno znanje poput Mlinarića ili Deverića i mislio sam da u životu mogu nešto drugo raditi bolje. Međutim, tad iz NK Radnika dolaze k meni doma tadašnji članovi uprave i uspijevaju me nagovoriti da ponovo počnem igrati. Tako sam igrao i u NK Radnik u sezoni 1977-1978. To mi je bila također posebna čast jer sam imao prilike igrati s legendarnim igračima NK Radnik kojima sam se divio kao klinac, naime bili su svi stariji od mene: Ivan Graber Bojs, Vlado Mirenić, Ivica Mikulčić, Juraj Mirenić, Željko Plepelić Beli, Mirko Babić, Ranko Dobrić, Vlado Turčić i dr. Ipak, te 1978. moja igračka karijera završava.

Dolaskom na Zračnu luku Zagreb d.o.o. formirao sam nogometnu momčad. Naime, na zračnoj luci je uvijek radilo puno dobrih nogometaša. Sjećam se kad je tadašnji Glavni direktor dobio neki propagandni materijal u kojem je vidio da aerodromi igraju prvenstvo Europe i pitao me “A gdje smo tu mi?” Ja sam mu odgovorio da nije problem napraviti momčad, imamo sjajne igrače te ako osigura logistiku, idemo na slijedeće prvenstvo Europe aerodroma. I otišli smo.

Bio sam tada Direktor momčadi, vođa puta i igrač. Prvenstvo je bilo 2000. na Malti. Uvjerljivo smo porazili sve protivnike i postali prvaci Europe aerodroma. Veliki rezultat ponovili smo i 2004. u Salzburgu. To su ostvarili također veliki igrači, igračke legende Ivan Graber Bojs, Željko Plepelić Beli, Željko Domitrović Beli, Željko Župetić, Mario Štoos, Branko Sambolić, Mario Fabečić, Robert Lozančić, Željko Domitrović (vratar). Svi su radili na zračnoj luci. Pored ovih velikih rezultata osvojili smo i kup Hvidra, Honda Blayer kup u Austriji i brojne turnire u zemlji i Europi.

Paralelno s ovom aktivnošću postao sam i član Uprave NK Radnik, što sam bio sedam godina, od čega dvije godine i predsjednik kluba. Bili su to teški, ali lijepi dani. Teški jer je sve to trebalo financijski pratiti, a lijepi jer su nogomet i mladost lijepi sami po sebi. Za rad u NK Radnik dobio sam 2000. godine Nagradu Zajednice športskih udruga i Glasnika Turopolja “Sportski djelatnik godine.”

Nekoliko godina bio sam angažiran i kao direktor marketinga “Turopoljske trke”.

Danas slavu Dinama prenosim po cijelom svijetu. Naime, kamo god putujem, sa sobom nosim šal Dinama i slikam se pored znamenitosti svjetskih gradova. Tako je Dinamov šal osvanuo u New Yorku, Montrealu, Philadelphiji, San Dijegu, Los Angelesu, Shanghaiju, Tokyju, Nagoyi, Osaki, Dohi, Skopju, Mostaru, Dubrovniku, Reimsu, pored Keopsove piramide u Egiptu, Kopengahenu, Oslu, Stocholmu, Helsinkiju i brojnim drugim gradovima svijeta.

Kako je izgledao vojni dio Vaše karijere?

Obvezni vojni rok u bivšoj JNA služio sam u ŠROP Bileća. To je bila “Škola rezervnih oficira pješadije”, koja je školovala pričuvni zapovjedni kadar pješaštva. Školovanje sam završio kao peti po ocjenama u klasi, a imao sam isti prosjek ocjena kao treći u klasi.

Kad je započeo Domovinski rat u Hrvatskoj, bio sam odlučan u određenom trenutku pristupiti HV-u. Dogodilo se to nakon raketiranja Velkoma u rujnu 1991. Tada sam nazvao pokojnog Damira Goršetu i rekao mu: “Vidim da stvaraš vojsku, zar me ne trebaš?” Odgovorio je: “Trebam te, dođi.” Priključio sam se 10. brigadi TO Velika Gorica 5. listopada 1991. Dodijeljena mi je funkcija zapovjednika 2. satnije 2. bojne 10. brigade TO. Od tada počinje moj ratni put s 10., kasnije 153. brigadom HV Velika Gorica.

Tu treba istaknuti, za početak, prvi prijelaz rijeke Kupe 28. listopada 1991. godine i oslobađanje prvih kilometara tad okupiranih područja Hrvatske. Prema informacijama kojima raspolažem trenutno, to je bila prva oslobodilačka operacija HV u Domovinskom ratu. Iako je bila ograničenog dometa i skromnih rezultata, poruka koja je odaslana ovom operacijom bila je snažna i u nama stvorila vjeru da ćemo jednog dana biti u mogućnosti osloboditi okupirana područja.

Krajem 1991. godine postavljen sam u Stožer 153. brigade HV na mjesto Načelnika Operativno nastavnog organa. To je treća funkcija po formaciji u brigadi. Bio sam odgovoran Zapovjedniku za predlaganje upotrebe pješačkih postrojbi brigade, obuku, koordinaciju rodova. Tada sam postao i v.d. Zapovjednika brigade. Prošao sam sa 153. brigadom HV brojna ratišta, od Spačvanske šume na istoku na granici sa Srbijom, preko Slavonije, Orašja, Bosanske Posavine, Pokuplja, Zadra, Livna, sve do Južnog bojišta i Dubrovačkog ratišta, Banovine u Oluji.

Obnašao sam visoke zapovjedne dužnosti: Zapovjednik satnije, Načelnik ONP, Zapovjednik bojne, v.d. Zapovjednik brigade, Zapovjednik TG-153 u dva navrata, u Bosanskoj Posavini i na dubrovačkom ratištu. Za odlazak u Livno dragovoljno sam se javio na poziv ministra obrane Gojka Šuška. Naime, trebalo je pomoći ustroju obrane Livna jer je neprijatelj pripremao veliku ofenzivu. S još nekoliko suboraca tjedan dana sam obilazio položaje i crtao karte, predlagao kako ustrojiti pojedine dijelove obrambene crte. Ta bitka odvila se 22. i 23. travnja 1992. Neprijatelj je potpuno razbijen i nikada više nije pokušao napad tim pravcem.

 

Ako treba izdvojiti neki trenutak vezan za moju vojnu karijeru, onda su to dva naročito upečatljiva: prvi je zaustavljanje komandanta Kordunskog korpusa pukovnika Čedomira Bulata u centru Topuskog 10. kolovoza 1991. i predaja korpusa generalu Petru Stipetiću. Drugi je da sam imao neizmjernu čast, nakon četiri godine rata, biti na čelu kolone s mojih suborcima, zapovjednicima, prilikom ulaska 153. brigade HV u Veliku Goricu, po povratku iz Oluje 14. rujna 1995. godine. To je ujedno bio i kraj Domovinskog rata.

Kad vojnik odlazi u rat ima dvije želje. Jedna je da se vrati živ i druga, da se vrati kao pobjednik. Meni su se ostvarile. Za doprinos u stvaranju Republike Hrvatske prvi predsjednik Franjo Tuđman odlikovao me s dva visoka odličja, Spomenicom Domovinskog rata 1990-1992. i Medaljom Oluja. Imam čin Bojnika HV.

Nakon rata, bio sam jedan od osnivača Udruge pripadnika 153. brigade HV Velika Gorica. Jedan sam od članova Uređivačkog odbora Monografije 153. brigade HV Velika Gorica, za koju smo dobili Nagradu Zagrebačke županije i scenarist sam dokumentarnog filma o ratnom putu 153. brigade HV Velika Gorica.

Kako biste nama laicima najjednostavnije objasnili što je to točno menadžer kvalitete? Čime se menadžeri kvalitete bave, zašto su važni?

Menadžer kvalitete je menadžerska funkcija koja je organizacijski pozicionirana kao štabni organ Uprave. Odgovorna je jedino Glavnom direktoru prema kojem ima savjetodavnu ulogu u smislu uvođenja i upravljanja sustavom kvalitete. Menadžer kvalitete treba imati visoku naobrazbu, specijalističku naobrazbu za sustave upravljanja sukladno međunarodnim ISO (International Organization for Standardization) normama ISO 9001, ISO 14001 i brojnim drugima (danas ima ukupno 37 ISO normi za sustave upravljanja).

Vodi projekt uvođenja sustava upravljanja kvalitetom u organizaciji, organizira edukaciju menadžmenta svih razina, ali i zaposlenih, radi na modeliranju poslovnih procesa, izradi pisanih postupaka, radnih uputa. Formalno nije šef nikome u sustavu, ali ima ovlasti za koordinaciju s cijelom organizacijom po pitanju sustava upravljanja kvalitetom. Član je Kolegija glavnog direktora. Po materijalnom i ostalom statusu, ravnopravan je direktorima prve linije.

To je posao koji traži kompetenciju, kontinuirano obrazovanje, poznavanje svih poslovnih procesa, sposobnost vođenja projekata i timova. Provodi istraživanje zadovoljstva korisnika i radi planove za poboljšavanje. Sudjeluje u izradi godišnjih i strateških planova te izvještaja. Odgovoran je Glavnom direktoru za kvalitetu usluge koja se pruža korisnicima i za što višu razinu ispunjenja zahtjeva zainteresiranih strana, a to su: korisnici usluga, vlasnici, uža i šira društvena zajednica, partneri i zaposleni.

Poziciju menadžera kvalitete na Zračnoj luci Zagreb d.o.o. sam ja osmislio, sistematizirao to radno mjesto i bio sam prvi Menadžer kvalitete. Uveli smo 2000. godine sustav upravljanja kvalitetom ISO 9001 u sve poslovne procese i funkcije, kao tada jedina zračna luka u ovom dijelu Europe i prva u Hrvatskoj. Godine 2003. uveli smo i sustav upravljanja okolišem ISO 14001. Kroz cjeloživotno obrazovanje i razvoj u području upravljanja kvalitetom stekao sam 8 EOQ certifikata, što je najviše u Hrvatskoj i šire, postao sam član EOQ – Europske organizacije za kvalitetu, ASQ – Američkog društva za kvalitetu i IAQ – Međunarodne akademije za kvalitetu.

Pri kraju mi je četvrti mandat na čelu Hrvatskog društva za kvalitetu. Za rad u području kvalitete dobio sam najviša priznanja (ukupno 5) koja postoje u Hrvatskoj, od čega dvije nagrade za životno djelo od dvije različite institucije. Dobio sam jedno počasno članstvo u Poljskoj Asocijaciji za kvalitetu i visoko priznanje, Plaketu Asocijacije za kvalitet i standardizaciju Srbije.

U području upravljanja kvalitetom pojavljujem se kao: menadžer kvalitete, savjetnik, nastavnik, recenzent, autor, auditor za sustave upravljanja i dr. Kao voditelj projekta ili član projektnog tima radio sam na projektima kvalitete u velikim sustavima kao što su: INA-Naftaplin, Hrvatski telekom, Autocesta Rijeka-Zagreb, Sveučilište Vern, Fakultet za turistički i hotelski menadžment Opatija, Auto moto savez Makedonije, Zračna luka Zagreb d.o.o. i dr.

Što Vam je omiljeni dio znanstvene karijere, jeste li zadovoljni cijelim tim dijelom svoje priče?

U znanost sam ušao relativno kasno, s 40 godina. Magistrirao sam i doktorirao upravljanje kvalitetom na Sveučilištu u Rijeci. Objavio sam 230 znanstvenih i stručnih radova u časopisima i zbornicima radova u Hrvatskoj i širom svijeta. Sudjelovao sam na 130 konferencija i simpozija s javnim izlaganjem radova, širom svijeta, od Los Angelesa do Shanghaija i Tokyja.

Bio sam gost profesor s predavanjima o kvaliteti na sedam sveučilišta u Hrvatskoj i nekoliko Veleučilišta, a nedavno sam imao čast održati predavanje na Univesity of Central Florida, Orlando u SAD. Član sam više stručnih i znanstvenih organizacija u zemlji i svijetu. Bio sam ili jesam član znanstvenih i uređivačkih odbora konferencija širom svijeta: Indija, Thailand, Portugal, Rusija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Poljska, Slovačka, Hrvatska.

U razdoblju 2013.-2019. bio sam član Znanstvenog vijeća za promet Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Iako sam kasno ušao u znanost, ostvario sam izbor u znanstveno zvanje u dva znanstvena područja, što je dosta rijetko i to u području društvenih znanosti – polje ekonomija i području tehničkih znanosti – polje tehnologija prometa i transport.

Trenutačno sam u znanstveno nastavnom zvanju izvanrednog profesora i već sedmu akademsku godinu sam angažiran na Sveučilištu Sjever gdje sam trenutno nositelj pet kolegija. Na IAQ – Međunarodnoj akademiji za kvalitetu koje sam član, osnovao sam Think Tank Kvaliteta u logistici, čiji sam voditelj i kojeg čini 17 stručnjaka iz 14 zemalja svijeta.

Kakvi su planovi za mirovinu, koliko ćete ostati aktivni?

Plan je biti aktivan, sve dok zdravlje bude dozvoljavalo. Nastavit ću raditi na projektima vezanim za restrukturiranje sustava upravljanja u poduzećima te u nastavi. I dalje sam angažiran kao profesor na Sveučilištu Sjever, a planiram i neka gostujuća predavanja. Planiram završiti nekoliko knjiga koje sam započeo pisati. Sudjelovat ću na znanstvenim i stručnim skupovima, imam obaveze prema članstvu u IAQ – Međunarodnoj akademiji za kvalitetu i prema Hrvatskom društvu menadžera kvalitete.

Upravo su u tijeku pripreme za 26. međunarodni simpozij o kvaliteti koji će biti održan u travnju 2025. u Šibeniku. To je 17. međunarodni simpozij koji organiziram s mojim suradnicima kao Predsjednik organizacijskog odbora. Koliko je to zahtjevno govori samo podatak da smo ove godine na 25. simpoziju imali autore iz 20 zemalja svijeta. Radim na osnivanju Hrvatske akademije za kvalitetu koja će biti osnovana tijekom 2025. godine. Dakle, namjera mi je biti aktivan, ali će se promijeniti raspored vremena i prioriteti.

Imate li neku aktivnost koja Vas opušta, nešto za što će sad biti više vremena?

Potrudit ću se da imam više vremena za pisanje i da provodim više vremena na moru. Volim more i provodit ću više vremena na moru.

Također volim putovanja. Kroz posao, sport i privatno prošao sam gotovo cijeli svijet. Ali uvijek se pronađe još poneka zanimljiva destinacija koju treba posjetiti. Ovisno o materijalnim mogućnostima nastavit ću putovati.

Gospodarstvo

Nizozemski trgovački lanac Action stiže u Hrvatsku! Evo kada možete očekivati prve trgovine

Najbrže rastući europski lanac trgovina kućnim potrepštinama ulazi na hrvatsko tržište, otkrivamo što je poznato o planovima i kada možete očekivati prve trgovine.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Action.com

Nizozemski maloprodajni lanac Action službeno je potvrdio širenje na hrvatsko tržište tijekom 2026. godine. Kako prenosi Poslovni.hr, tvrtka, poznata po svakodnevnom otvaranju novih trgovina diljem Europe, najavila je kako će prve poslovnice u Hrvatskoj i Sloveniji otvoriti sljedeće godine, potvrđeno je u najnovijem poslovnom izvješću za prvi kvartal 2025.

Action je već poznat milijunima kupaca diljem kontinenta po svojoj pristupačnoj i raznovrsnoj ponudi kućanskih i drugih potrepština, a njegov dolazak ovog maloprodajnog giganta mogao bi unijeti dodatnu dinamiku među trgovačkim lancima.

Spomenuti lanac danas posluje u 14 europskih zemalja s više od 3.000 trgovina. U vlasništvu je britanske investicijske kompanije 3i, koja drži više od 80 % udjela. S preko 70.000 zaposlenika i 11,3 milijarde eura neto prihoda ostvarenih u 2023. godini, Action se nametnuo kao vodeći europski diskontni lanac u segmentu neprehrambenih proizvoda.

Trgovine nude širok asortiman robe, od kućnih i higijenskih potrepština do igračaka, alata, dekoracija i prehrambenih artikala s dugim rokom trajanja, po cijenama koje su često znatno niže od konkurencije.

“I ove godine planiramo otvarati najmanje jednu trgovinu dnevno. Sljedeće godine počet ćemo poslovati u dvije nove zemlje – Hrvatskoj i Sloveniji. Time odgovaramo na potražnju kupaca i omogućujemo još većem broju ljudi da uživaju u ponudi Actiona”, rekla je izvršna direktorica Actiona Hajir Hajji. Također dodaje kako je ulazak na nova tržišta dio je ambicioznog plana širenja.

Prije ulaska u Hrvatsku, Action će do kraja 2025. otvoriti svoje prve trgovine u Rumunjskoj, dok je širenje na švicarsko tržište već započelo ove godine. Lokacije i točni datumi otvaranja poslovnica u Hrvatskoj zasad nisu objavljeni, no više informacija očekuje se uskoro.

Dolazak Actiona još je jedan pokazatelj sve veće atraktivnosti hrvatskog tržišta za velike europske maloprodajne lance. S obzirom na ekonomsku situaciju u svijetu, potrošači sve više paze na cijene, a traže kvalitetu i raznovrsnost. Sukladno tome, ulazak brenda poput Actiona mogao bi značajno utjecati na konkurenciju, ali i na navike kupaca.

Hoće li hrvatski kupci dočekati Action raširenih ruku kao što je bio slučaj u drugim zemljama, samo će vrijeme pokazati.

Nastavite čitati

Gospodarstvo

Hrvatska na udaru suše! Razgovarali smo s poljoprivrednicima od Petrovine do Veleševca

Poljoprivrednici pričaju o prilagodbi, tvrdoglavoj borbi s prirodom i ohrabrujućoj upornosti da se izdrži još jedna sezona.

Objavljeno

na

Objavio/la

Sunce neumoljivo prži zemlju, a kiša je postala rijetka gošća, još jedno sušno ljeto prijeti da ostavi dubok trag na domaćim poljima i vrtovima.

Dok velik dio javnosti o suši razmišlja tek kad povrće poskupi na tržnici, za lokalne poljoprivrednike ovo je stvar svakodnevice. Svaka kap vode, svaki povišeni stupanj na termometru, svaka izostala kišna oblina znači novu brigu i dodatni izazov.

Podaci Europske komisije i njihovog Globalnog opservatorija za sušu (GDO) jasno pokazuju da Europa, a s njom i Hrvatska, prolazi kroz još jednu ozbiljnu sušnu epizodu.

Iskustva lokalnih poljoprivrednika

Dok znanstveni pokazatelji ukazuju na širu sliku klimatske krize, stvarni život na terenu često je još brutalniji, kako za veće, tako i manje poljoprivrednike.

Josip i njegova obitelj već više od 20 godina uzgajaju razno povrće za vlastite potrebe, od krumpira i graha do krastavaca i luka. Iako imaju iskustva i u teškim sezonama, ovogodišnje vremenske krajnosti bacile su dodatni teret na njihov rad.

„Ova godina je bila vrlo nepovoljna za poljoprivrednu proizvodnju, prvo je tijekom svibnja bila veća količina oborina nego uobičajeno, što je poremetilo određene poljoprivredne radove, a zatim je prošli mjesec bio vrlo suh i vruć, što je negativno utjecalo na prinose“, kaže Josip.

Navodnjavanje su do sada rješavali crpljenjem vode iz kanala pored zemljišta, ali su i ti izvori krajem prošlog mjeseca presušili.

„Imamo spremnike i gustu mrežu iznad biljaka kako bismo im barem malo ublažili direktno sunce, ali nije dovoljno. Grah i krastavci su nam posebno slabo podnijeli sušu, a druge biljke već pokazuju znakove umora.“

Nada se sredini srpnja, kada su najavljene nešto niže temperature. „Ako padne koja kiša, možda se još nešto spasi. Teško je reći, sve je nepredvidivo.“

No, suša predstavlja probleme i za veće poljoprivrednike. Kristijan vodi obiteljski OPG u Veleševcu, koji postoji već generacijama. Na njihovim njivama rastu pšenica, kukuruz i ječam. Iako su vremenske neprilike pogodile čitavu regiju, on ističe kako njihov tip tla zasad još donekle izdržava.

„Kod nas je zemlja malo drugačija pa dobro podnosi sušu, ali vidim okolo po Buševcu, Mraclinu, Vukovini da tamo zemlja to malo slabije podnosi. Puno se već suši, ali kod nas se solidno drži kukuruz.“

Na pitanje boji li se velikih gubitaka, Kristijan je oprezan te kao i Josip, sve nade polaže u kišu. „Pa malo je smanjeni prinos, nije baš najbolje, ali dobro, sve će se u jesen vidjeti. Fali samo da još kakva dobra kiša padne i sve će se popraviti. No, ako ne bude kiše, onda smo u gubitku. “

Iako nije sklon dramatiziranju, priznaje da već dugo nije vidio ovako tvrdoglavo sušan period.
„Ne znam baš, već jako dugo nije padala kiša, mislim da je ona zadnja bila prije par mjeseci. Polako se isušuju zalihe vlage koju je zemlja imala u sebi, tak da mislim da ova godina neće biti među boljima.“

Europa pod temperaturom, Hrvatska bez kapi

Proljeće 2025. obilježile su iznadprosječne temperature i drastičan manjak oborina, osobito u jugoistočnoj i istočnoj Europi.

I dok lokalni OPG-ovci i vrtlari bilježe gubitke i žale se na presušena tla, znanstveni pokazatelji potvrđuju ono što se već vidi golim okom. Vlažnost tla je znatno ispod prosjeka, a neka područja ulaze u najvišu kategoriju sušnosti, a s tla koje ne može više zadržavati vlagu, usjevi ne mogu crpiti vodu potrebnu za rast.

Izvor: GDO Analytical Report/Kombinirani pokazatelj suše (CDI), temeljen na kombinaciji pokazatelja oborina, vlažnosti tla i vegetacijskih uvjeta, za kraj ožujka 2025.

Od siječnja do ožujka ove godine, gotovo cijela Europa bila je toplija od prosjeka. U našoj regiji temperature su bile i do +3 °C više od uobičajenih. U isto vrijeme, količina padalina bila je oskudna. Standardizirani indeks padalina (SPI) za zadnja tri mjeseca ukazuje na izražene sušne uvjete u istočnoj Europi, ali i na sjeveru Italije, dijelovima Njemačke i Mediterana.

Iako satelitski podaci trenutačno prikazuju da je vegetacija u boljem stanju nego što bi se očekivalo (zbog ranijeg rasta potaknutog toplinom), stručnjaci upozoravaju, to je kratkoročan efekt. Ako se suša nastavi, biljke neće moći izdržati bez dodatne vlage i doći će do izraženog stresa, posebice kod poljoprivrednih kultura.

Rijeke također osjećaju posljedice. Rijeka Rajna, ključna za europski riječni promet, pala je ispod navigacijske razine. Slično se događa i u drugim dijelovima kontinenta, a modeli pokazuju da će se niski vodostaji i sušni uvjeti zadržati i tijekom ljeta.

Sezonske prognoze ne ulijevaju nadu. Očekuje se da će temperature i dalje biti više od prosjeka, dok je količina padalina neizvjesna, ponegdje ispod normale, a drugdje tek nešto iznad. S obzirom na trenutačne rezerve vode i stanje usjeva, svaki dan bez kiše za poljoprivrednike znači novu brigu.

U takvim uvjetima, lokalni proizvođači se bore kako znaju i mogu, navodnjavanjem, prilagodbom sorti, skraćivanjem sezona i molitvom za kišu.

Svaka kap se broji

Suša, nekada povremena pojava, transformirala se u stalnog, neugodnog suputnika ljetnih mjeseci, prisiljavajući lokalne poljoprivrednike na neprekidnu borbu za opstanak. Dok znanstveni podaci iz Globalnog opservatorija za sušu (GDO) Europske komisije precizno bilježe dramatičan pad vlažnosti tla i zabrinjavajući rast temperatura, stvarni teret pada na leđa onih čija egzistencija ovisi o svakoj kapi kiše i svakom zdravom plodu.

Ako išta, ova godina neka nas podsjeti da poljoprivrednici nisu samo „proizvođači hrane“, nego i prvi red obrane protiv klimatskih promjena. A svaki red, pa i onaj kukuruza u Veleševcu, je važan.

Nastavite čitati

Gospodarstvo

Gornja Lomnica dobiva novo igralište i stazu

Projekt vrijedan više od 50 tisuća eura ulazi u završnu fazu.

Objavljeno

na

U Gornjoj Lomnici u tijeku su radovi na izgradnji pješačke staze i dječjeg igrališta u Ulici Ljudevita Gaja, unutar postojećeg parka na samom ulazu u naselje.

Projekt, vrijedan nešto više od 50 tisuća eura, obuhvaća asfaltiranje 566 četvornih metara staze, izgradnju igrališta površine 448 četvornih metara, sanaciju 350 četvornih metara zelenih površina te postavljanje klupa s naslonom. Radovi su u tijeku, a trenutačno se uređuju zemljane i zelene površine. 

Foto: Cityportal

Radovi čiji je investitor Grad Velika Gorica odnose se na nekoliko infrastrukturnih zahvata u Ulici Ljudevita Gaja. Projekt uključuje izradu i asfaltiranje pješačke staze površine 566 četvornih metara, što podrazumijeva niz pripremnih radnji, od iskopa do završne obrade. Uz stazu, ugrađeno je ukupno 747 metara malih rubnjaka, čime se osigurava uredna i sigurna granica između staze i okolnog terena, ali i olakšava održavanje površine u budućnosti. 

Ukupna cijena je 50.186,25 eura s PDV-om. 

Foto: Cityportal

Paralelno s tim, uređuje se i igralište površine 448 četvornih metara, koje će u konačnici postati dodatni sadržaj za djecu i mlade u ovom dijelu naselja. Igralište je također asfaltirano, čime se želi postići trajnost i funkcionalnost površine, neovisno o vremenskim uvjetima i učestalosti korištenja.

Foto: Cityportal

 U sklopu projekta predviđena je i sanacija 350 četvornih metara zelenih površina. Ova faza uključuje uređenje okoliša nakon završetka građevinskih radova, a cilj je vraćanje prostora u uredno i estetski prihvatljivo stanje. Dio opreme je već ranije ugrađen, a dio će biti postavljen u tjednima koji dolaze. 

Foto: Cityportal

Klupe s naslonom već su postavljene, a omogućit će građanima, posebice roditeljima i starijim osobama, predah i ugodan boravak u prostoru. 

Trenutačno su radovi još uvijek u tijeku. Prema zadnjem izvješću, Najveći dio posla preostao je na dovršenju uređenja zemljanih i zelenih površina, što je i završna faza prije potpunog kraja radova. 

Foto: Cityportal

Završetkom radova u Ulici Ljudevita Gaja stanovnici Gornje Lomnice dobit će funkcionalniju i sigurniju pješačku stazu (šetalište), novo asfaltirano igralište te uređen okoliš koji doprinosi kvaliteti života u naselju.

Iako radovi još traju, projekt se približava završnoj fazi, a nakon završetka uređenja zelenih površina prostor će u potpunosti biti spreman za korištenje.  

Foto: Cityportal

Ovakva ulaganja pokazatelj su kontinuiranih nastojanja Grada Velike Gorice da kroz manje infrastrukturne projekte unaprijedi svakodnevicu svojih građana, osobito u prigradskim naseljima. 

Nastavite čitati

Gospodarstvo

Koliko smo zarađivali u travnju? Novi podaci o prosječnim plaćama u Hrvatskoj

Najviša prosječna neto plaća po zaposlenome u travnju zabilježena je u djelatnosti Informacijske uslužne djelatnosti.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Cottonbro studio/pexels.com

U travnju 2025. prosječna neto plaća u Hrvatskoj iznosila je 1.439 eura, što je pad od 0,6 % u odnosu na ožujak, dok je bruto plaća pala na 1.998 eura, odnosno 0,8 % manje. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, riječ je o realnom smanjenju od 1,2% za neto i 1,4 % za bruto iznose. Najveće neto plaće isplaćene su u informacijskim uslužnim djelatnostima (2.812 eura), dok su najniže zabilježene u proizvodnji odjeće (925 eura). Unatoč mjesečnom padu, u odnosu na travanj prošle godine prosječne su plaće i dalje nominalno više, neto za 8,8 %, a bruto za 9,2 %.

Uspoređujući travanjske plaće s onima iz istog mjeseca prethodne godine, prosječna neto plaća porasla je nominalno za 8,8 %, a realno za 5,4 %. Bruto plaća istodobno je zabilježila nominalni rast od 9,2 % i realni od 5,8 %. Tijekom prva četiri mjeseca 2025., prosječna mjesečna isplaćena neto plaća iznosila je 1.424 eura, što je u odnosu na isto razdoblje 2024. nominalno više za 10,9 %, a realno za 7,1 %. Prosječna bruto plaća za razdoblje od siječnja do travnja 2025. iznosila je 1.976 eura, što predstavlja nominalni rast od 11,8 %, odnosno realni rast od 8 %.

Najviša prosječna neto plaća po zaposlenome u travnju zabilježena je u djelatnosti Informacijske uslužne djelatnosti i iznosila je 2 .812 eura. S druge strane, najniža neto plaća isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja odjeće, gdje je iznosila 925 eura. Isto vrijedi i za bruto plaće, u informacijskim uslužnim djelatnostima dosegle su 4.287 eura, dok su u proizvodnji odjeće iznosile 1.210 eura.

Prosječan broj plaćenih sati u travnju iznosio je 174, što je povećanje od 4,8 % u odnosu na ožujak. Najveći broj plaćenih sati zabilježen je u djelatnosti Vodni prijevoz (184), a najmanji u djelatnosti Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (163). Prosječna neto plaća po satu za travanj iznosila je 8,08 eura, što je pad od 4,5 % u odnosu na prethodni mjesec, ali rast od 8,9 % u usporedbi s travnjem 2024. Bruto satnica iznosila je 11,22 eura, što je 4,7 % manje nego mjesec ranije, ali 9,3 % više nego u istom razdoblju prošle godine.

Medijalna neto plaća u travnju 2025. iznosila je 1 218 eura, što je rast od 1,5 % u odnosu na ožujak te 9,7 % u usporedbi s istim mjesecom lani. Medijalna bruto plaća iznosila je 1.656 eura, odnosno 2,2 % više nego mjesec ranije i 10,4 % više nego u travnju 2024.

Unatoč blagom padu plaća na mjesečnoj razini, podaci za travanj 2025. potvrđuju nastavak trenda rasta u odnosu na prethodnu godinu, i to u gotovo svim promatranim kategorijama. Rastuće nominalne i realne plaće, posebno u informacijskom sektoru, ukazuju na postojanu potražnju za visoko kvalificiranim kadrom, dok najniže plaće i dalje bilježe djelatnosti vezane uz tekstilnu industriju. Istodobno, povećanje broja plaćenih sati može upućivati na veći intenzitet rada u pojedinim granama gospodarstva. Sveukupno gledano, podaci upućuju na stabilan, ali neujednačen rast primanja u Hrvatskoj, s izraženim razlikama među djelatnostima.

Nastavite čitati

Gospodarstvo

Zaposlenost u Hrvatskoj raste! U svibnju čak 1,7 % više radnih mjesta

Povećanje zaposlenosti zabilježeno je u svim sektorima, a najizraženije je u obrtima, slobodnim profesijama i poljoprivredi.

Objavljeno

na

Objavio/la

foto: Pixabay/Firmbee

U svibnju 2025. u Republici Hrvatskoj zabilježen je rast broja zaposlenih za 1,7 % u odnosu na travanj, dok je stopa registrirane nezaposlenosti pala na 4,1 %, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku. Ukupno je bilo 1.731.610 zaposlenih, od čega 804.581 žena, što predstavlja i rast zaposlenosti žena za 1,8 %. Povećanje zaposlenosti zabilježeno je u svim sektorima, a najizraženije je u obrtima, slobodnim profesijama i poljoprivredi. U istom razdoblju, broj nezaposlenih pao je za više od 10 %, što jasno ukazuje na nastavak pozitivnih kretanja na tržištu rada.

Povećanje zaposlenosti i detaljna analiza sektora

Prema detaljnim podacima, u svibnju je ukupno 1.731.610 osoba bilo zaposleno, od čega 804.581 žena. U odnosu na prethodni mjesec, broj zaposlenih povećan je za 1,7 %, a broj zaposlenih žena za 1,8 %. U usporedbi sa svibnjem prošle godine, broj zaposlenih porastao je za 1 %, dok je broj zaposlenih žena porastao za 1,4 %.

Kada se promatraju pravne osobe, u njima je u svibnju radilo 1.489.145 ljudi, među kojima je 704.222 žena. U odnosu na travanj, broj zaposlenih u pravnim osobama porastao je za 1,4 %, a jednak rast zabilježen je i među ženama. U odnosu na svibanj 2024., zaposlenost u pravnim osobama porasla je za 0,8 %, dok je kod žena taj rast iznosio 1,3 %. U prvih pet mjeseci 2025., u usporedbi s istim razdobljem lani, zaposlenost u pravnim osobama porasla je za 1,4 %, a kod žena za 1,8 %.

U obrtima i slobodnim profesijama, zaposlenost u svibnju je porasla za 3,7 %, dok je među ženama u tim djelatnostima zabilježen još veći rast, točnije 4,1 %. Značajan rast bilježi se i u poljoprivredi, gdje je broj zaposlenih osiguranika povećan za 4,6 %, a broj zaposlenih poljoprivrednica za 4,5 %.

Broj nezaposlenih osoba također je osjetno smanjen. U svibnju ih je bilo 10,1 % manje nego u travnju, a među ženama čak 10,3 % manje. Stopa registrirane nezaposlenosti iznosila je 4,1 %, dok je među ženama iznosila nešto višu 4,6 %. U razdoblju od siječnja do svibnja 2025., u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ukupna zaposlenost porasla je za 1,6 %, a zaposlenost žena za 1,9 %.

U isto vrijeme, broj nezaposlenih osoba u svibnju 2025. zabilježio je značajan pad – smanjen je za čak 10,1 % u odnosu na travanj. Kod žena je pad nezaposlenosti bio još izraženiji i iznosio je 10,3 %. Stopa registrirane nezaposlenosti pala je na 4,1 %, dok je kod žena ostala nešto viša i iznosila je 4,6 %. Ovi podaci ukazuju na kontinuirano poboljšanje uvjeta na tržištu rada, gdje se stvara sve više radnih mjesta, a istovremeno se smanjuje broj onih koji traže posao.

Promatrajući razdoblje od siječnja do svibnja 2025. u odnosu na isto razdoblje 2024., ukupna zaposlenost povećala se za 1,6 %, dok je zaposlenost žena porasla za 1,9 %. Ove brojke potvrđuju da je rast zaposlenosti dugoročan i održiv, a uključivanje žena u tržište rada postaje sve značajnije.

Usporedba s podacima iz svibnja 2023.

Ako ove brojke usporedimo s onima od prije dvije godine, to jest u usporedbi sa svibnjem 2023., stanje na tržištu rada u svibnju 2025. također pokazuje vidljiv napredak. Broj ukupno zaposlenih povećao se za oko 96 tisuća, dok je broj zaposlenih žena porastao za gotovo 38 tisuća. Rast zaposlenosti zabilježen je i u pravnim osobama, gdje je broj zaposlenih porastao za gotovo 80 tisuća, a broj zaposlenih žena za više od 30 tisuća.

Značajan pomak vidi se i u poljoprivredi, gdje je u svibnju 2023. zabilježen pad broja zaposlenih, dok je u svibnju 2025. zabilježen snažan rast. Osim toga, stopa registrirane nezaposlenosti smanjila se sa 5,6 % u svibnju 2023. na 4,1 % u svibnju 2025., što ukazuje na značajno poboljšanje uvjeta na tržištu rada. Pad nezaposlenosti zabilježen je i među ženama, sa 6,6 % na 4,6 %, kao što je i spomenuto ranije.

Zaključno, podaci za svibanj 2025. potvrđuju nastavak pozitivnih trendova na hrvatskom tržištu rada. Rast zaposlenosti prisutan je u svim sektorima, posebno među ženama. Istovremeno, stopa nezaposlenosti bilježi značajan pad u odnosu na prethodne godine, što jasno ukazuje na jačanje gospodarske aktivnosti i stabilizaciju radnog okruženja. Ovi rezultati daju optimističan pogled na budućnost tržišta rada u Hrvatskoj, ali i naglašavaju važnost daljnjeg praćenja i podrške razvoju svih sektora.

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno