Sport

Šampioni iz Kuča! Navijačice uz kavu, junak sa 17 i trenerove suze radnosnice

Nogometaši Turopoljca pobijedili su Naftaš Ivanić 3-0 u posljednjem kolu prvenstva 1. ŽNL, šestog ranga natjecanja, i tako osvojio naslov prvaka i promociju u viši rang. Više od 700 ljudi okupilo se u Kučama na velikoj nogometnoj fešti prepunoj emocija…

Objavljeno

prije 5 godina

9. lipnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Bilo je tu majstorskih poteza, pravih nogometnih minijatura, ali i nabijanja “u kuruzu” i povremenog svađanja s loptom. Bilo je tu i živopisnih dobacivanja sa strane, iz mase od gotovo 700 ljudi nabijenih uz teren. Bilo je i izbijanja lopte u dvorište kuće preko puta, pa intervencije dječaka koji je spretno preskočio ogradu i vratio loptu u igru. Bila su tu i tri gola, jedna ozljeda, dva-tri junaka i dvadesetak baklji. I gomila emocija. I tuga i sreća, i rezignacija i euforije koja je doživjela erupciju. Bilo je, ukratko, lijepo provesti ovo nedjeljno poslijepodne u Kučama. I slaviti s prvacima…

– Ovaj dekor, to je fantastično. Rekli su mi da će biti puno ljudi, ali ovo je čudo… – uživao je u trenutku trener Turopoljca Vlado Horvat, okupan pivom i šampanjcem, s osmijehom od uha do uha.

Posljednje kolo 1. županijske lige, šestog ranga natjecanja, ponudilo je najbolji mogući rasplet. Naftaš Ivanić, koji je na početku proljetnog dijela prvenstva imao naizgled nedostižnih 11 bodova prednosti, došao je u Kuče s ostacima ostataka, sa samo tri boda viška. Računica je bila jasna, bilo kakva pobjeda vodi Turopoljac u viši rang. I donosi veliko slavlje.

Cijelo nogometno Turopolje, izuzev onog dijela koji je istovremeno otišao pogledati promociju Lukavca u Mičevcu, okupilo se na igralištu u Kučama. Atmosfera dostojna velike utakmice, jedne od onih koje su esencija nogometne romantike, ali u prvom poluvremenu na repretoaru je bilo – preživljavanje!

– U prvom poluvremenu stvarno nismo stajali dobro na terenu. Čini mi se da su dečki u svemu ovome malo izgorjeli, što me za ove mlađe ne čudi, ali od starijih nisam to očekivao… Ušao sam na poluvremenu u svlačionicu, ali nisam se zadržao ni pet minuta. Rekao sam im samo: ‘Izgorjeli ste. Ako želite ovo osvojiti, morate dati više od ovoga!’ I u drugom poluvremenu to je bila sasvim drukčija priča. To je bila rapsodija – analizirao je s nogu trener, pa priznao:

– Nema neke velike taktike u ovakvim utakmica. Jednostavno moraš željeti. Igrati nogomet i zabiti gol više od protivnika. Mi smo zabili tri.

Osijeh i dalje nije skidao s lica, ali bio je i realan. Junak Kuča je, naime, golman.

– Mali Zagi je, ja mislim, igrač utakmice. Da njega nije bilo, ne znam što bi bilo… – priznat će post festum trener Horvat.

S razlogom, jer dvije ili tri šanse koje je “skinuo” gostima u prvom poluvremenu spadaju u golmanske bravure. A dečko ima, pazite sad, 17 godina! Punim imenom Ivan Zagorac, mlađi brat predsjednika kluba Daniela i rezervnog golmana Marija, apsolutni je junak utakmice. Izludio je napadače Naftaša u prvom poluvremenu, pa još u drugom i obranio čisti zicer, nakon kojega je Turopoljac odjurio u kontru i zabio za 2-0. Na igri nogom još će malo poraditi, jer dio nogometno-romantičnog dekora bio je i stoper koji ispucava s peterca, ali refleksi su strašni, hrabrost iznimna, talent nedvojben.

– Ma taj mali je trenutno najbolji golman ovdje u okolici! Sigurno. Veliki je potencijal i volio bih da uspije, da možda i ode negdje dalje. U svakom slučaju, nek’ mu je sa srećom – govorio je kapetan Vjeko Lučić koju minutu nakon što je podigao pehar namijenjen prvacima.

A junak Zagi, treći brat u nizu, bio je izvan sebe od sreće.

– Uh, previše emocija, ovo je nešto nevjerojatno, najbolji osjećaj ikad. Ma preemotivno! – kazao je Ivan, kojeg je trener Horvat izvadio iz igre kako bi ga publika pozdravila ovacija, kako bi mu prvi čestitao brat, koji je ulazio umjesto njega…

– To je bio sjajan osjećaj, baš predobar. Brat mi je najveća podrška, uvijek je tu za mene… Nevjerojatno je što smo napravili. Nakon 11 bodova nitko nije ovo očekivao, iako smo se potajno vjerovali. Ali, evo, vidite da je sve moguće – sa širokim smiješkom govorio je 17-godišnji junak dana.

Nakon što je Naftaš promašivao u prvom, Turopoljac je zabijao u drugom poluvremenu. Već u 48. minuti stigla je prva erupcija oduševljenja, kad se “cener” Filip Đuksi sjurio prema golu i desnicom zabio za vodstvo Kučana. Čekao se nakon toga i drugi gol, koji bi sve riješio, a on je i stigao u 75. minuti. Zagorac je, dakle, obranio zicer s pet, šest metara, Turopoljac je krenuo u napad, koji je golom okončao Josip Hrženjak. Trener Horvat pustio je i suzu, stiskao šake u tim trenucima, visoko podizao ruke, snažno grlio svoje igrače… Emocije na pladnju.

– Ovo je moj povratak ovdje nakon četiri godine. Uvijek sam dosad vodio momčad do četiri, pet kola prije kraja, nikad nisam slavio titule s Turopoljcem. Ovo je velika satisfakcija za sve te četiri godine u prošlome mandatu u Kučama. Ma ovo je nešto prekrasno! Osvajao sam već prvenstva, ali ovo je nešto posebno… Nakon što smo zaostajali 11 bodova, ovo je čudesno. Iskreno, nisam vjerovao da mogu pasti u tim trenucima, zaostatak je bio baš ogroman, ali vjerovao sam u nas. I zato je ovo još duplo slađe. U jednoj riječi: Neopisivo! – oduševljeno je priča Horvat.

Đuksi je svojim drugim golom, u 81. minuti, razriješio sve dvojbe, i posljednje pripreme za veliku feštu su počele. Navijačice, samoprozvane Cure z Kuč’, pripremile su baklje, a igrači su prvo došli baš k njima.

– Na svakoj smo mi utakmici, nas 10-15. Sjednemo, skuhamo kavicu i uživamo u utakmici. Idemo i na gostovanja po okolnim mjestima, napravile smo si i majice… Ma prave navijačice – otkrila nam je glasnogovornica Viktorija.

Slavlje se nakon toga preselilo pred klupske prostorije, tamo gdje je čekala oduševljena masa.

– Već do poluvremena otišlo je svih 12 bačvi piva koje smo pripremili. Nismo ljude ostavili žednima, ali tko bi rekao da ćemo prodati više od 500 ulaznica, da će još barem 200 ljudi biti bez ulaznica… – čudili su se u klubu.

Delegat Stjepan Petrac uručio je medalje, pa onda i pehat kapetanu Vjeki Lučiću. Pivo se točilo već na terenu, osvježenje je bilo neophodno nakon nogometne bitke na jakom suncu, u velikoj vrućini… No ništa nije smetalo, uživanje je bilo potpuno. Odrađen je usred fešte i krug po selu na vatrogasnim kolima, kao dio kučanske tradicije, a onda su stigli i tamburaši…

– Sad je lakše, jer za sve ovo stvarno moraš imati živce… Nevjerojatno, 11 bodova zaostaješ i postaneš prvak… To je nešto prekrasno! – ponovio je još jednom trener Vlado Horvat.

Počela je već padati noć, klopa je dolazila na stol, sve skupa izgledalo je kao početak nečega što će potrajati do dugo u noć… Turopoljac je uspio, Kuče slave sa svojim nogometašima, vrijeme je za petu ligu.

“I na strani i kod kuće, Kuče tuče nemoguće”, kaže pjesma koja se uporno vrtjela ovog poslijepodneva.

I stvarno, tako i ispada. Jer ovo je baš bilo nemoguće. Nemoguće za stići, a na kraju, eto, ipak moguće. Bravo za sve!

Povezane teme:1. ŽNL hotnews KUČE Nk Turopoljac proslava prvaci

Sport

Gorica praznih ruku iz Kranjčevićeve

Nogometaši Gorice izgubili su 2-0 na gostovanju kod Lokomotive, u utakmici u kojoj je prvo poluvrijeme bilo očajno, a drugo malo bolje od toga. Slijedi reprezentativna stanka, pa gostovanje kod Varaždina

Objavljeno

prije 4 sata

5. listopada 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nepunih pet dana nakon pobjede s odgodom, onog sretnog i spretnog slavlja protiv Slaven Belupa na domaćem terenu, nogometaši Gorice po potvrdu ta tri boda krenuli su u – novom autobusu. Na jedno od najbližih gostovanja, kod Lokomotive u Kranjčevićevoj ulici, želja i cilj bili su uzeti barem bod, još malo uljepšati učinak nakon prve četvrtine prvenstva, ali sve je ostalo samo na željama… U novi, atraktivno oslikani autobus utrpali su se samo igrači i stožer, ne i bodovi.

Trener Rajko Vidović razveselio se zbog povratka Merveila Ndockyta, uz njega iza leđa Marka Kolara postavio i svog “lieblinga” Valentina Majstorovića, vrijednog, zahvalnog i poštenog igrača kojem silno vjeruje, a u pozadini je sve bilo dobro poznato. Maloča, Krizmanić i Leš ispred Banića, Štiglec i Mikanović na bokovima, Pršir i Pajaziti kao ključni ljudi veznog reda, s mladim Kapulicom i junakom iz prošloga kola Šlogarom na klupi.

Plan je postojao, ideja je postojala, ali – nije upalilo. Lokomotiva je prv priliku imala preko Čopa već nakon nekoliko desetaka sekundi, a i u nastavku prvog poluvremena domaćin je dominirao. Neraspoloženi Goričani teško su lovili hitre domaće igrače, gubili previše duela na svakom dijelu terena, a iz svega toga teško se moglo roditi nešto osobito prema naprijed. Gledano u brojkama, dvaput je Gorica u tih prvih 45 minuta uspjela uputiti udarac prema golu, ali niti jedan nije išao unutar okvira.

S druge strane, Lokomotiva je uspjela realizirati jednu od svojih prilika, i to situaciju koja zapravo i nije bila prilika. Marko Vranjković se u 26. minuti na desnom kutu kaznenog prostora namjestio na lijevu nogu, sjajno opalio i pogodio u suprotne rašlje, neobranjivo za Ivana Banića.

– Ušli smo u utakmicu jako loše, u prvom poluvremenu kao da se nismo ni pojavili… A kod toga gola nismo ušli u blok, nismo napravili ono što smo se dogovarali, o čemu smo pričali – analizirao je trener Vidović.

Na odmoru je napravio dvije, odnosno tri promjene, budući da je promijenio sustav iz defenzivnih 5-4-1 u nešto ofenzivniju varijantu, budući da su izašli branič Leš i napadač Kolar, a ušla dva napadača, Šlogar i Portugalac Dju. I donijelo je sve to promjenu stanja na terenu, igrači s klupe unijeli su živost, a Gorica je i ukupno gledajući odavala bitno drukčiji dojam. Bila je nešto opasnija, konkretnija, ali gledajući prave prilike, Vidovićevi igrači imali su – jednu i pol.

Goričanima nije pomogla ni podrška navijača s tribina Kranjčevićeve… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Prvi pravi, konkretan udarac imao je Mesaque Dju u 62. minuti, bila je to praktički prva prilika koju su Goričani uspjeli stvoriti, a nekoliko puta braniči Lokomotive pravovremeno su ulazili u blok i sprečavali nove konkretne pokušaje. Ušao je za posljednjih 15-ak minuta i Vito Čaić, koji je u završnici imao i tu “polovicu” prilike, budući da mu je već pomalo zaboravljeni 17-godišnji Luka Vrzić dao dobru povratnu loptu, no taj je udarac otišao previsoko, tamo negdje prema Savskoj…

Vrzić i godinu stariji Sušak ušli su u 86. minuti, kao reakcija na drugi gol Lokomotive, kojeg je minutu ranije potpisao Luka Vrbančić. Novi udarac s ruba kaznenog prostora, novi šut kojeg praktički nije bilo ni moguće zaustaviti.

– Drugo poluvrijeme bilo je puno bolje nego prvo, imali smo neke svoje situacije, ali na kraju i primili taj drugi gol… Na kraju nam ostaje samo čestitati Lokomotivi na zasluženoj pobjedi, jer bili su bolji i rastrčaniji od nas. A nama ostaje u ovoj pauzi jako raditi, moramo popraviti i trku i duel ako želimo nešto napraviti i poneki bod uzeti – zaključio je trener Vidović.

Nakon prvih devet kola, odnosno prvoga kruga prvenstva, Gorica tako ima osam bodova, dvije pobjede, dva remija i pet poraza, a to je trenutačno dovoljno za osmo mjesto. Na osam bodova došla je i Lokomotiva, tri manje ima posljednji Slaven Belupo, a to znači da će Gorici u razdoblju pred nama i malo više od “ponekog boda”. Počevši od gostovanja u Varaždinu, prvog izazova koji slijedi nakon reprezentativne stanke.

Nastavite čitati

Sport

Mlade goričke hrvačke nade osvojile šest medalja u Vrbovcu

Najuspješniji je bio Jakov Noršić koji je osvojio srebro.

Objavljeno

prije 4 sata

5. listopada 2024.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Sjajan uspjeh postigli su mlađi i stariji dječaci iz Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 na prvenstvu održanom jučer u Vrbovcu.

Pojedinačno prvenstvo Hrvatske u hrvanju slobodnim načinom okupilo je oko 240 hrvača, a gorički klub predstavilo je 10 boraca. Mladi hrvači osvojili su šest medalja od čega je jedna srebrna i pet brončanih.

Najuspješniji je bio Jakov Noršić koji je u kategoriji strijih dječaka osvojio srebro, a u istoj kategoriji Alexndar Hrženjak i Vedran Hižar bili su brončani.

Kod mlađih dječaka broncu su osvojili Vanja i Mark Grgić te Mato Margit.

Foto: Hrvački klub Velika Gorica 1991.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Drugi sportski susreti Zajednice umirovljeničkih i socijalnih udruga Grada Velike Gorice

Objavljeno

prije 11 sati

5. listopada 2024.

Objavio/la

David Jolić

Drugi sportski susreti Zajednice umirovljeničkih i socijalnih udruga Grada Velike Gorice održani su danas (subota, 05. listopada 2024.) u prostoru Osnovne škole Jurja Habdelića. Nakon državne himne u izvedbi VIS Danice, umirovljenicima su se kratkim govorim obratili Stjepan Šantek, predsjednik Udruge umirovljenika i građana Zlatna dob i Krešimir Ačkar, gradonačelnik Grada Velike Gorice.