Sport
Šampioni iz Kuča! Navijačice uz kavu, junak sa 17 i trenerove suze radnosnice
Nogometaši Turopoljca pobijedili su Naftaš Ivanić 3-0 u posljednjem kolu prvenstva 1. ŽNL, šestog ranga natjecanja, i tako osvojio naslov prvaka i promociju u viši rang. Više od 700 ljudi okupilo se u Kučama na velikoj nogometnoj fešti prepunoj emocija…
Bilo je tu majstorskih poteza, pravih nogometnih minijatura, ali i nabijanja “u kuruzu” i povremenog svađanja s loptom. Bilo je tu i živopisnih dobacivanja sa strane, iz mase od gotovo 700 ljudi nabijenih uz teren. Bilo je i izbijanja lopte u dvorište kuće preko puta, pa intervencije dječaka koji je spretno preskočio ogradu i vratio loptu u igru. Bila su tu i tri gola, jedna ozljeda, dva-tri junaka i dvadesetak baklji. I gomila emocija. I tuga i sreća, i rezignacija i euforije koja je doživjela erupciju. Bilo je, ukratko, lijepo provesti ovo nedjeljno poslijepodne u Kučama. I slaviti s prvacima…
– Ovaj dekor, to je fantastično. Rekli su mi da će biti puno ljudi, ali ovo je čudo… – uživao je u trenutku trener Turopoljca Vlado Horvat, okupan pivom i šampanjcem, s osmijehom od uha do uha.
Posljednje kolo 1. županijske lige, šestog ranga natjecanja, ponudilo je najbolji mogući rasplet. Naftaš Ivanić, koji je na početku proljetnog dijela prvenstva imao naizgled nedostižnih 11 bodova prednosti, došao je u Kuče s ostacima ostataka, sa samo tri boda viška. Računica je bila jasna, bilo kakva pobjeda vodi Turopoljac u viši rang. I donosi veliko slavlje.
Cijelo nogometno Turopolje, izuzev onog dijela koji je istovremeno otišao pogledati promociju Lukavca u Mičevcu, okupilo se na igralištu u Kučama. Atmosfera dostojna velike utakmice, jedne od onih koje su esencija nogometne romantike, ali u prvom poluvremenu na repretoaru je bilo – preživljavanje!
– U prvom poluvremenu stvarno nismo stajali dobro na terenu. Čini mi se da su dečki u svemu ovome malo izgorjeli, što me za ove mlađe ne čudi, ali od starijih nisam to očekivao… Ušao sam na poluvremenu u svlačionicu, ali nisam se zadržao ni pet minuta. Rekao sam im samo: ‘Izgorjeli ste. Ako želite ovo osvojiti, morate dati više od ovoga!’ I u drugom poluvremenu to je bila sasvim drukčija priča. To je bila rapsodija – analizirao je s nogu trener, pa priznao:
– Nema neke velike taktike u ovakvim utakmica. Jednostavno moraš željeti. Igrati nogomet i zabiti gol više od protivnika. Mi smo zabili tri.
Osijeh i dalje nije skidao s lica, ali bio je i realan. Junak Kuča je, naime, golman.
– Mali Zagi je, ja mislim, igrač utakmice. Da njega nije bilo, ne znam što bi bilo… – priznat će post festum trener Horvat.
S razlogom, jer dvije ili tri šanse koje je “skinuo” gostima u prvom poluvremenu spadaju u golmanske bravure. A dečko ima, pazite sad, 17 godina! Punim imenom Ivan Zagorac, mlađi brat predsjednika kluba Daniela i rezervnog golmana Marija, apsolutni je junak utakmice. Izludio je napadače Naftaša u prvom poluvremenu, pa još u drugom i obranio čisti zicer, nakon kojega je Turopoljac odjurio u kontru i zabio za 2-0. Na igri nogom još će malo poraditi, jer dio nogometno-romantičnog dekora bio je i stoper koji ispucava s peterca, ali refleksi su strašni, hrabrost iznimna, talent nedvojben.
– Ma taj mali je trenutno najbolji golman ovdje u okolici! Sigurno. Veliki je potencijal i volio bih da uspije, da možda i ode negdje dalje. U svakom slučaju, nek’ mu je sa srećom – govorio je kapetan Vjeko Lučić koju minutu nakon što je podigao pehar namijenjen prvacima.
A junak Zagi, treći brat u nizu, bio je izvan sebe od sreće.
– Uh, previše emocija, ovo je nešto nevjerojatno, najbolji osjećaj ikad. Ma preemotivno! – kazao je Ivan, kojeg je trener Horvat izvadio iz igre kako bi ga publika pozdravila ovacija, kako bi mu prvi čestitao brat, koji je ulazio umjesto njega…
– To je bio sjajan osjećaj, baš predobar. Brat mi je najveća podrška, uvijek je tu za mene… Nevjerojatno je što smo napravili. Nakon 11 bodova nitko nije ovo očekivao, iako smo se potajno vjerovali. Ali, evo, vidite da je sve moguće – sa širokim smiješkom govorio je 17-godišnji junak dana.
Nakon što je Naftaš promašivao u prvom, Turopoljac je zabijao u drugom poluvremenu. Već u 48. minuti stigla je prva erupcija oduševljenja, kad se “cener” Filip Đuksi sjurio prema golu i desnicom zabio za vodstvo Kučana. Čekao se nakon toga i drugi gol, koji bi sve riješio, a on je i stigao u 75. minuti. Zagorac je, dakle, obranio zicer s pet, šest metara, Turopoljac je krenuo u napad, koji je golom okončao Josip Hrženjak. Trener Horvat pustio je i suzu, stiskao šake u tim trenucima, visoko podizao ruke, snažno grlio svoje igrače… Emocije na pladnju.
– Ovo je moj povratak ovdje nakon četiri godine. Uvijek sam dosad vodio momčad do četiri, pet kola prije kraja, nikad nisam slavio titule s Turopoljcem. Ovo je velika satisfakcija za sve te četiri godine u prošlome mandatu u Kučama. Ma ovo je nešto prekrasno! Osvajao sam već prvenstva, ali ovo je nešto posebno… Nakon što smo zaostajali 11 bodova, ovo je čudesno. Iskreno, nisam vjerovao da mogu pasti u tim trenucima, zaostatak je bio baš ogroman, ali vjerovao sam u nas. I zato je ovo još duplo slađe. U jednoj riječi: Neopisivo! – oduševljeno je priča Horvat.
Đuksi je svojim drugim golom, u 81. minuti, razriješio sve dvojbe, i posljednje pripreme za veliku feštu su počele. Navijačice, samoprozvane Cure z Kuč’, pripremile su baklje, a igrači su prvo došli baš k njima.
– Na svakoj smo mi utakmici, nas 10-15. Sjednemo, skuhamo kavicu i uživamo u utakmici. Idemo i na gostovanja po okolnim mjestima, napravile smo si i majice… Ma prave navijačice – otkrila nam je glasnogovornica Viktorija.
Slavlje se nakon toga preselilo pred klupske prostorije, tamo gdje je čekala oduševljena masa.
– Već do poluvremena otišlo je svih 12 bačvi piva koje smo pripremili. Nismo ljude ostavili žednima, ali tko bi rekao da ćemo prodati više od 500 ulaznica, da će još barem 200 ljudi biti bez ulaznica… – čudili su se u klubu.
Delegat Stjepan Petrac uručio je medalje, pa onda i pehat kapetanu Vjeki Lučiću. Pivo se točilo već na terenu, osvježenje je bilo neophodno nakon nogometne bitke na jakom suncu, u velikoj vrućini… No ništa nije smetalo, uživanje je bilo potpuno. Odrađen je usred fešte i krug po selu na vatrogasnim kolima, kao dio kučanske tradicije, a onda su stigli i tamburaši…
– Sad je lakše, jer za sve ovo stvarno moraš imati živce… Nevjerojatno, 11 bodova zaostaješ i postaneš prvak… To je nešto prekrasno! – ponovio je još jednom trener Vlado Horvat.
Počela je već padati noć, klopa je dolazila na stol, sve skupa izgledalo je kao početak nečega što će potrajati do dugo u noć… Turopoljac je uspio, Kuče slave sa svojim nogometašima, vrijeme je za petu ligu.
“I na strani i kod kuće, Kuče tuče nemoguće”, kaže pjesma koja se uporno vrtjela ovog poslijepodneva.
I stvarno, tako i ispada. Jer ovo je baš bilo nemoguće. Nemoguće za stići, a na kraju, eto, ipak moguće. Bravo za sve!
Sport
FOTO Kod kuće je najljepše: Ante Budimir trenira na svom stadionu
Ante Budimir je na odmoru, tijekom kojega rješava ispite na fakultetu, ali i trenira. I to na Gradskom stadionu, na mjestu s kojeg je i krenuo na svoje čudesno nogometno putovanje… I na koje će se jednom i vratiti?
Uvijek je lijepo vidjeti ga u ovom našem, domaćem okruženju. Ante Budimir voli doći u svoju Veliku Goricu, u svoj kvart Cibljanicu, vidjeti se sa starim društvom, družiti se s obitelji, svakog ljeta neizostavno je tu, doma, među svojim ljudima… Ovoga puta kući je došao kao treći strijelac španjolske La Lige, odmah iza Mbappea i Lewandowskog, kao igrač kojeg se povezuje čak i s velikim Real Madridom, ali nije to ništa promijenilo u nastupu, pristupu, odnosu.
Dan nakon što je objavio fotografiju na kojoj se bori s ispitima na Ekonomskog fakultetu, Ante se pojavio na Gradskom stadionu. U svom nogometnom domu, na mjestu s kojeg je krenuo prema vrhu. I tu se redovito vraća, u svakoj stanci koristi terene našega stadiona da bi se na pripremama pojavio spreman, a s dogovorima nema apsolutno nikakvih problema. U klubu se vesele svakoj prilici da ugoste najvećeg igrača kojeg je HNK Gorica ikad imala.
“Prizori koji nas uvijek vesele – Ante Budimir kod kuće”, objavili su iz kluba na društevnim mrežama.
Majica je ovoga puta bila Osasunina, hlačice od reprezentacije, ali svaki put kad ovako navrati, probudi se nada da će jednoga dana istim ovim igralištima ponovno trčati u dresu svoga kluba. Uostalom, uvijek se volimo sjetiti one čuvene izjave…
– Budem li se ikad vraćao u HNL, najradije bih igrao za Goricu. To je moj klub.
Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
Sport
Dobar ždrijeb za Kurilovec: U pretkolu Kupa izvukli – put na more!
Nogometaši Kurilovca u pretkolu Hrvatskog nogometnoga kupa idu na NK Zemunik, klub iz Zemunika Donjeg koji igra u sedmom, posljednjem rangu natjecanja, ali županijski kup je – osvojio!
Sport
Goričke snage na Miss sporta: Lucija i Frana Petra u borbi za lentu
Na izboru za Miss sporta Hrvatske, među 16 finalistica, smjestila se i nogometašica ŽNK Gorice Lucija Delač, te Frana Petra Vlatković iz Orebića, koja se fitnessom i bodybuildingom bavi u našem Fortis Gymu
U Zaprešiću će u četvrtak navečer početi izbor za Miss sporta Hrvatske za ovu godinu, natjecanje u ljepoti koje već desetljećima tradicionalno okuplja najljepše sportašice u državi. Velika Gorica prošle je godine bila domaćin završnice ovog izbora, ove godine u toj ulozi zamijenit će je drugi grad iz naše županije, ali to ne znači da nećemo imati poseban razlog za ispratiti rezultate ovog izbora.
Naime, čak su dvije Velikogoričanke, jedna “prava” i jedna “uvozna”, ove godine u konkurenciji. Jedna dolazi iz nogometa, druga iz fitnessa…
Lucija Delač ima 18 godina, završila je Ekonomsku školu i igra nogomet za ŽNK Goricu. Lucija trenira nogomet od 2019. godine, a upravo je posvećenost sportu, ali i angažman u network marketingu, ističu kao svestranu i motiviranu mladu osobu. najesen planira upisati studij na Kineziološkom ili Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Uz nogomet, bavi se i poduzetništvom u području promocije wellness proizvoda, a ističe kako ju sport naučio disciplini, timskom radu i upornosti – vrijednostima koje želi prenijeti i izvan terena.
Među 16 finalistica je i Frana Petra Vlatković (28), rodom iz Orebića na Pelješcu, za koji kaže da joj je “najdraže mjesto na svijetu”, a trenutačno živi u Velikoj Gorici. Bavi se Fitnessom & bodybuildingom već osam godina, a trenira u Fitness centru Fortis Gym Velika Gorica. Završila je komunikologiju i filozofiju na Fakultetu Hrvatskih studija, a osim treniranja, najveća strast su joj putovanja i daleke destinacije.
Izbor Pučkom otvorenom učilištu u Zaprešiću, s početkom u 20 sati, donijet će nam novu Miss sporta Hrvatske, a mi imamo za koga navijati.
Sport
Jedan je Ante Budimir: Idem li u Real Madrid?! Prvo imam ispit na faksu…
Ante Budimir na svom je Instagramu objavio fotografiju na kojoj je hrpa papira, kalkulator, laptop… Dok njegovi kolege odmaraju na egzotičnim destinacijama, on priprema ispit na svom Ekonomskom fakultetu
Sport
Najveće pojačanje ovog ljeta: Tibor Halilović nastavlja dalje s Goricom!
S krajem lipnja Tiboru Haliloviću je istekao ugovor s Goricom, no već drugog dana srpnja objavljeno je kako je potpisao novi, dvogodišnji. Bit će zanimljivo vidjeti njegovu suradnju s oporavljenim Prširom…
Nije prinova, ali je pojačanje! Tako se nekako, u jednoj rečenici, može opisati ono što je u srijedu poslijepodne dobilo zasluženo pompoznu objavu na društvenim mrežama HNK Gorice…
Tibor Halilović, dakle, ostaje u Gorici! Igrač koji je u naš klub stigao u listopadu prošle godine imao je ugovor do kraja lipnja ove godine, a želja kluba bila je da se produži suradnja. Velik broj igrača bio je na listi onih kojima istječu ugovori, a Tibor je bio jedan od rijetkih koje su u klubu izričito željeli zadržati. Pregovori su se odužili, jer logično je da igrač takvoga kalibra ima još neke opcije, pa u pripreme nije ušao sa suigračima, ali važno je da se priključuje.
– Ciljevi za ovu sezonu, ali i za budućnost, su da Gorica bude još konkurentnija u HNL-u. Mislim da smo u protekloj, vrlo zahtjevnoj sezoni pokazali kako se možemo nositi sa svima. Upravo s takvim pristupom i mentalitetom želimo ući i u novu sezonu – rekao je Halilović nakon što je stavio autogram na ugovor s Goricom do ljeta 2028. godine.
I to je definitivno fenomenalna vijest. Ostanak Tibora Halilovića, neka se nitko od dosad pristiglih igrača na naljuti, najveće je pojačanje za Goricu ovoga ljeta. I Matijaš, i Perić, i Pelko, i Kavelj, i Pozo tek se moraju dokazati, potvrditi, a Tibor Halilović to je već učinio… On je baš ono što treba novoj Gorici; iskusan, raznovrstan veznjak koji objedinjuje i trku, i tehničku izvedbu, ali i završnicu, jer Tibor je pokazao da zna i zabiti…
Igrač je to s ozbiljnim CV-jem, bivši član Rijeke i Dinama, ne tako davno i kapetan nizozemskog Heerenveena, što će reći da ima i lidersku crtu, a aktualne projekcije kažu da će s Prširom i Fiolićem činiti okosnicu goričkog veznog reda. I bit će to jako zanimljiva kombinacija…
-
Priča iz kvartaprije 5 danaNa bureku kod Zvone. Bez Zvone…
-
Vijestiprije 5 danaZagreb se sprema za Thompsonov koncert! Očekuje se 500.000 ljudi, najavljena posebna regulacija prometa
-
prometprije 2 danaVelike izmjene u prometu zbog koncerta na Hipodromu! Pogledajte sve detalje
-
HOTNEWSprije 2 danaMINISTRICA U VELIKOJ GORICI Obišla lokaciju buduće Dnevne bolnice i gradske zdravstvene ustanove