Sport

Šampioni iz Kuča! Navijačice uz kavu, junak sa 17 i trenerove suze radnosnice

Nogometaši Turopoljca pobijedili su Naftaš Ivanić 3-0 u posljednjem kolu prvenstva 1. ŽNL, šestog ranga natjecanja, i tako osvojio naslov prvaka i promociju u viši rang. Više od 700 ljudi okupilo se u Kučama na velikoj nogometnoj fešti prepunoj emocija…

Objavljeno

prije 7 godina

9. lipnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Bilo je tu majstorskih poteza, pravih nogometnih minijatura, ali i nabijanja “u kuruzu” i povremenog svađanja s loptom. Bilo je tu i živopisnih dobacivanja sa strane, iz mase od gotovo 700 ljudi nabijenih uz teren. Bilo je i izbijanja lopte u dvorište kuće preko puta, pa intervencije dječaka koji je spretno preskočio ogradu i vratio loptu u igru. Bila su tu i tri gola, jedna ozljeda, dva-tri junaka i dvadesetak baklji. I gomila emocija. I tuga i sreća, i rezignacija i euforije koja je doživjela erupciju. Bilo je, ukratko, lijepo provesti ovo nedjeljno poslijepodne u Kučama. I slaviti s prvacima…

– Ovaj dekor, to je fantastično. Rekli su mi da će biti puno ljudi, ali ovo je čudo… – uživao je u trenutku trener Turopoljca Vlado Horvat, okupan pivom i šampanjcem, s osmijehom od uha do uha.

Posljednje kolo 1. županijske lige, šestog ranga natjecanja, ponudilo je najbolji mogući rasplet. Naftaš Ivanić, koji je na početku proljetnog dijela prvenstva imao naizgled nedostižnih 11 bodova prednosti, došao je u Kuče s ostacima ostataka, sa samo tri boda viška. Računica je bila jasna, bilo kakva pobjeda vodi Turopoljac u viši rang. I donosi veliko slavlje.

Cijelo nogometno Turopolje, izuzev onog dijela koji je istovremeno otišao pogledati promociju Lukavca u Mičevcu, okupilo se na igralištu u Kučama. Atmosfera dostojna velike utakmice, jedne od onih koje su esencija nogometne romantike, ali u prvom poluvremenu na repretoaru je bilo – preživljavanje!

– U prvom poluvremenu stvarno nismo stajali dobro na terenu. Čini mi se da su dečki u svemu ovome malo izgorjeli, što me za ove mlađe ne čudi, ali od starijih nisam to očekivao… Ušao sam na poluvremenu u svlačionicu, ali nisam se zadržao ni pet minuta. Rekao sam im samo: ‘Izgorjeli ste. Ako želite ovo osvojiti, morate dati više od ovoga!’ I u drugom poluvremenu to je bila sasvim drukčija priča. To je bila rapsodija – analizirao je s nogu trener, pa priznao:

– Nema neke velike taktike u ovakvim utakmica. Jednostavno moraš željeti. Igrati nogomet i zabiti gol više od protivnika. Mi smo zabili tri.

Osijeh i dalje nije skidao s lica, ali bio je i realan. Junak Kuča je, naime, golman.

– Mali Zagi je, ja mislim, igrač utakmice. Da njega nije bilo, ne znam što bi bilo… – priznat će post festum trener Horvat.

S razlogom, jer dvije ili tri šanse koje je “skinuo” gostima u prvom poluvremenu spadaju u golmanske bravure. A dečko ima, pazite sad, 17 godina! Punim imenom Ivan Zagorac, mlađi brat predsjednika kluba Daniela i rezervnog golmana Marija, apsolutni je junak utakmice. Izludio je napadače Naftaša u prvom poluvremenu, pa još u drugom i obranio čisti zicer, nakon kojega je Turopoljac odjurio u kontru i zabio za 2-0. Na igri nogom još će malo poraditi, jer dio nogometno-romantičnog dekora bio je i stoper koji ispucava s peterca, ali refleksi su strašni, hrabrost iznimna, talent nedvojben.

– Ma taj mali je trenutno najbolji golman ovdje u okolici! Sigurno. Veliki je potencijal i volio bih da uspije, da možda i ode negdje dalje. U svakom slučaju, nek’ mu je sa srećom – govorio je kapetan Vjeko Lučić koju minutu nakon što je podigao pehar namijenjen prvacima.

A junak Zagi, treći brat u nizu, bio je izvan sebe od sreće.

– Uh, previše emocija, ovo je nešto nevjerojatno, najbolji osjećaj ikad. Ma preemotivno! – kazao je Ivan, kojeg je trener Horvat izvadio iz igre kako bi ga publika pozdravila ovacija, kako bi mu prvi čestitao brat, koji je ulazio umjesto njega…

– To je bio sjajan osjećaj, baš predobar. Brat mi je najveća podrška, uvijek je tu za mene… Nevjerojatno je što smo napravili. Nakon 11 bodova nitko nije ovo očekivao, iako smo se potajno vjerovali. Ali, evo, vidite da je sve moguće – sa širokim smiješkom govorio je 17-godišnji junak dana.

Nakon što je Naftaš promašivao u prvom, Turopoljac je zabijao u drugom poluvremenu. Već u 48. minuti stigla je prva erupcija oduševljenja, kad se “cener” Filip Đuksi sjurio prema golu i desnicom zabio za vodstvo Kučana. Čekao se nakon toga i drugi gol, koji bi sve riješio, a on je i stigao u 75. minuti. Zagorac je, dakle, obranio zicer s pet, šest metara, Turopoljac je krenuo u napad, koji je golom okončao Josip Hrženjak. Trener Horvat pustio je i suzu, stiskao šake u tim trenucima, visoko podizao ruke, snažno grlio svoje igrače… Emocije na pladnju.

– Ovo je moj povratak ovdje nakon četiri godine. Uvijek sam dosad vodio momčad do četiri, pet kola prije kraja, nikad nisam slavio titule s Turopoljcem. Ovo je velika satisfakcija za sve te četiri godine u prošlome mandatu u Kučama. Ma ovo je nešto prekrasno! Osvajao sam već prvenstva, ali ovo je nešto posebno… Nakon što smo zaostajali 11 bodova, ovo je čudesno. Iskreno, nisam vjerovao da mogu pasti u tim trenucima, zaostatak je bio baš ogroman, ali vjerovao sam u nas. I zato je ovo još duplo slađe. U jednoj riječi: Neopisivo! – oduševljeno je priča Horvat.

Đuksi je svojim drugim golom, u 81. minuti, razriješio sve dvojbe, i posljednje pripreme za veliku feštu su počele. Navijačice, samoprozvane Cure z Kuč’, pripremile su baklje, a igrači su prvo došli baš k njima.

– Na svakoj smo mi utakmici, nas 10-15. Sjednemo, skuhamo kavicu i uživamo u utakmici. Idemo i na gostovanja po okolnim mjestima, napravile smo si i majice… Ma prave navijačice – otkrila nam je glasnogovornica Viktorija.

Slavlje se nakon toga preselilo pred klupske prostorije, tamo gdje je čekala oduševljena masa.

– Već do poluvremena otišlo je svih 12 bačvi piva koje smo pripremili. Nismo ljude ostavili žednima, ali tko bi rekao da ćemo prodati više od 500 ulaznica, da će još barem 200 ljudi biti bez ulaznica… – čudili su se u klubu.

Delegat Stjepan Petrac uručio je medalje, pa onda i pehat kapetanu Vjeki Lučiću. Pivo se točilo već na terenu, osvježenje je bilo neophodno nakon nogometne bitke na jakom suncu, u velikoj vrućini… No ništa nije smetalo, uživanje je bilo potpuno. Odrađen je usred fešte i krug po selu na vatrogasnim kolima, kao dio kučanske tradicije, a onda su stigli i tamburaši…

– Sad je lakše, jer za sve ovo stvarno moraš imati živce… Nevjerojatno, 11 bodova zaostaješ i postaneš prvak… To je nešto prekrasno! – ponovio je još jednom trener Vlado Horvat.

Počela je već padati noć, klopa je dolazila na stol, sve skupa izgledalo je kao početak nečega što će potrajati do dugo u noć… Turopoljac je uspio, Kuče slave sa svojim nogometašima, vrijeme je za petu ligu.

“I na strani i kod kuće, Kuče tuče nemoguće”, kaže pjesma koja se uporno vrtjela ovog poslijepodneva.

I stvarno, tako i ispada. Jer ovo je baš bilo nemoguće. Nemoguće za stići, a na kraju, eto, ipak moguće. Bravo za sve!

Povezane teme:1. ŽNL hotnews KUČE Nk Turopoljac proslava prvaci

Sport

Igrači bivši, gdje ste? Jedan zabija, drugi završio karijeru, treći našao klub…

Bivši igrač Gorice Cherif Ndiaye blista u dresu Senegala na Afričkom kupu nacija, bivši igrač Gorice Dino Štiglec zaključio je igračku karijeru, a bivši igrač Gorice Valentino Majstorović konačno je pronašao rješenje…

Objavljeno

prije 3 sata

31. prosinca 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dok apstiniramo od HNL-a i uživamo u dvoranskom nogometu, stignemo ispratiti i sve druge aktualne sekvence iz svijeta nogometa, a poveznice s Goricom iskaču svako malo. Dođe do toga čak i na Afričkom kupu nacija, gdje briljira Cherif Ndiaye. U dresu Senegala bivši napadač Gorice se specijalizirao za točke na i, pa je tako zabio za konačnih 3-0 protiv Bocvane u prvoj i za konačnih 3-0 protiv Benina u zadnjoj utakmici skupine.

Zanimljivo je s vremena na vrijeme baciti pogled na karijere bivših igrača Gorice nakon odlaska iz Turopolja, ima tu različitih priča i sudbina, pri čemu je dobar dio karijera i završen. Nogomet tako više ne igra Joey Suk, u stožeru Radomira Đalovića je Igor Čagalj, na funkciji u klubu Matija Dvorneković… A tom se društvu nogometnih penzionera po novome pridružio i Dino Štiglec!

Zagrepčanin koji je u Goricu došao one “Sopićeve zime”, usred potrage za frajerima koji će izvući najtežu sezonu u klupskoj prvoligaškoj povijesti, a pomalo je i čuvena postala ona priča kako su direktor Brkljača i trener Sopić sreli Štigleca u jednom Shopping centru i odmah reagirali…

Iz Gorice je Štiglec otišao u ljeto ove godine, nakon šest mjeseci bez ijedne odigrane sekunde, pa je proljeće u većoj mjeri koristio za odrađivanje prakse u omladinskoj školi Gorice, budući da je upisao trenersku akademiju. Nogomet mu se, međutim, i dalje igrao, pa je prihvatio poziv ambicioznog trećeligaša Mladosti iz Ždralova. Odradio je dobru jesen, iako je njezin finiš propustio zbog ozljede, da bi u danima prije Božića objavio da je kraj.

“Dragi moji… Kad sam razmišljao o ovom trenutku, nisam mislio da će tako brzo doći. Stara garda bi uvijek govorila da karijera prođe u trenu. Rekli bi šuti, radi, uživaj i sve će doći na svoje. Naravno, nisam vjerovao, ali svemu dođe kraj, pa tako i moj. Vrijeme je za druge momke”, objavio je Štiglec na društvenim mrežama.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Dino Štiglec (@dinostiglec)

“Uvijek se postavlja pitanje što najviše ostaje iza nas? Rekao bih lijepi i oni manje lijepi trenuci. Jer, što je nogomet? Puno rada, odricanja, padova, ozljeda, stresova, razočaranja, a onda opet to isto, i onda – boom! U trenutku zaboraviš na sve loše i shvatiš da je to ono što si želio kao klinac. Ono na čemu sam neizmjerno zahvalan je nezaboravno iskustvo i putovanje koje sam dobio kroz svoju karijeru i klubove u kojima sam igrao: Zagreb, Vrapče, Lučko, Slaven Belupo, Olimpija, Slask Wroclaw, Hapoel Haifa, Gorica i Mladost Ždralovi.

Hvala svim mojim bivšim trenerima i sportskim djelatnicima, a posebno mojim bivšim suigračima, s kojima imam uspomene za cijeli život. Oni koji su najviše trpjeli su naravno moji najmiliji, moja obitelj!! Bez njih ne bi bilo ni mene. Sad konačno mogu gledati utakmice u miru svaki vikend. Mislim da je na kraju svake priče najbitnije da je čovjek zadovoljan i miran, a ja to definitivno jesam! Vjerujem i siguran sam da se vidimo u nekoj drugoj priči jer život ovime ne završava, nego tek počinje…”, poručio je 35-godišnji Štiglec, kojeg je u Ždralovima “naslijedio” Dario Čanađija, povratnik u klub u kojem je i krenuo.

Novo poglavlje otvorio je i njegov prijatelj i dojučerašnji suigrač Valentino Majstorović. Nakon velikog egzodusa iz svlačionice Gorice ovog ljeta nove su klubove pronašli svi igrači koji su napustili Goricu, svi osim dobrog dečka Majstora. Prilike koje su se otvarale nisu zadovoljavale njegove ambicije i čekao je sve do ove zime, kad je stigao poziv iz Posušja. Pojačat će tako BiH premijerligaša, zajedno s dojučerašnjim golmanom Lokomotive Zvonimirom Šubarićem.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Odigrano kompletno prvo kolo na 33. Kup HVIDR-a

Objavljeno

prije 7 sati

31. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Na 33. Kup HVIDR-a u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici u tri dana (od 28. do 30.12.2025.) odigrano je 20 utakmica, kompletno prvo kolo.