Sport

Sale lovi Ligu prvaka: ‘Nije bilo lako, mi sve pobjeđujemo, a Gorica mi se ovdje muči…’

Saša Sabljak, kultni lik velikogoričkog nogometa, čovjek koji je sudjelovao u čuvenih Radnikovih 0-10 na Poljudu, pa kasnije bio prvi kapetan Gorice, pa još malo kasnije pomoćnik šestorici trenera Gorice, od zime je u stožeru mostarskog Zrinjskog

Objavljeno

prije 2 godine

20. srpnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Srijedu poslijepodne Saša Sabljak proveo je na telefonu. Dok je u Mostaru pržilo na najjače, jer temperature se tamo ovih dana pod normalno kreću oko 40, iz njegove Velike Gorice stizale su uznemirujuće vijesti.

– Strašno, kakvo nevrijeme! Napravilo je nered i kod mojih doma, ogromni suncobran je odletio, drvo se srušilo… Ali dobro, kad vidiš kako su oni nesretni ljudi poginuli, drago ti je da su svi tvoji živi i zdravi… – javio se Sale iz srca Hercegovine.

Četristo i nešto kilometara daleko od kuće Sabljak je od početka godine. Nakon cijelog niza godina u HNK Gorici, u svome klubu, u kojem je bio prvi kapetan, godinama važan igrač, zatim trener u omladinskom pogonu, pa pune četiri i pol godine pomoćnik trenerima prve momčadi. Prvo Jakiroviću, zatim Dambrauskasu, pa onda i Oreščaninu, na kraju i Angelovskom, prije njega i Toplaku, koji je naslijedio Krunoslava Rendulića. Koji je Sabljaka i pozvao u Mostar.

U trenucima kad je Sergej Jakirović stavio svoj potpis na ugovor s Rijekom i snimio emotivan video za rastanak od Zrinjskog, u kojem je napravio spektakularne stvari, izbor čelnika mostarskog kluba postao je drugi bivši trener Gorice. Rendulić je poziv rado i prihvatio, a kako je taman tih dana Sale dolaskom Željka Sopića prestao biti član stručnog stožera u HNK Gorici, stvari su se poklopile savršeno za obojicu. Renda i Sale, drugi put.

– Kruno je trener koji kuži momčad, koji radi temeljito na svim segmentima, a u sve to puno uključuje i nas iz stožera. Često razgovaramo, puno analiziramo… U stožeru je u ulozi asistenta i Nenad Gagro, trener golmana je Romeo Mitrović, kondicijski treneri su Domagoj Perić i Marko Čavka, Vinkovčanin koji je već godinama tu, plus analitičar Filip Lekić – predstavio je svoju mostarsku ekipu Sabljak.

I svi oni zajedno potpisali dvostruku krunu prošlog proljeća, obranili su sa Zrinjski naslov prvaka, uz to uzeli i Kup, a ovog su utorka navečer proživljavali pravu dramu! Igralo se pretkolo kvalifikacija za Ligu prvaka, s druge strane bio je armenski Urartu, prva utakmica završila je pobjedom Zrinjskog 1-0, u gostima…

– Vodili smo i u uzvratu od 27. minute, pa primili gol u 74. i onda drugi u 91. minuti. Morali smo u produžetke, Kiš je izborio i zabio penal, pa opet primimo gol u nadoknadi prvog produžetka… Prošli smo na penale, uz gomilu stresa, ali moramo biti zadovoljni. Ispisali smo povijest nogometa u BiH, jer nikad nitko od njihovih klubova dosad nije prošao pretkolo u Ligi prvaka – govori Sale, koji dva dana poslije nije bio ni najmanje umoran od slavlja.

– Ma kakvo slavlje… Fizički i mentalno smo se toliko iscrpili u svemu tome da nam na kraju nije ni bilo do velikog slavlja – kaže pa nastavlja:

– Ne mogu reći da nas je iznenadilo što je bilo toliko teško. Ljudi najčešće podcjenjuju lige kao što je armenska, a mi smo dobili informaciju da je po nekim parametrima, po koeficijentima, ta liga i iznad BH-lige. U Armeniji se plaća puno bolje nego kod nas, ima jako puno dobrih igrača, dovode puno Brazilaca, Rusa, igrača s naših prostora… Kad smo čuli kakve su to plaće, kad smo vidjeli cijeli njihov kompleks, uvjete u kojima rade, shvatili smo da je to jako visoki nivo. Odmah nam je bilo jasno da su dobra momčad, da imaju kvalitetne individualce, a u uzvratu su pokazali i da se znaju taktički prilagoditi protivniku, jer jako su nas dobro analizirali. Kad se sve zbroji, naravno da nije bilo lako.

Uz sve kvalitete protivnika, na ruku nisu išli ni vremenski uvjeti, ali i ne samo to…

– Kad smo se vozili autobusom prema stadionu, na šoferovoj tabli je pisalo da je 45 stupnjeva! Vjerojatno nije bilo baš toliko, ali nije ni puno manje… Vrućine su nesnosne, jedino što možeš je odraditi što imaš i bježati pod klimu. U takvim uvjetima užasno je teško i trenirati, a kamoli igrati, bez obzira što je utakmica krenula u 20 sati. Nije ni tad temperatura puno pala, a vjetra ni daška… Baš teški uvjeti – prepričava Sabljak i dodaje:

– Uz to, ljudi zaboravljaju da je nama ovo bila prva utakmica na domaćem terenu. Otkad smo mi došli, trajala je rekonstrukcija igrališta, mi smo cijelo proljeće bili domaćini u Čitluku, a na ovom novog igralištu odradili smo jedan jedini trening! Doslovno dan prije utakmice završavani su zadnji radovi na terenu, sve se jako otegnulo, tako da nam je i to bilo otežavajući faktor. I zato svaka čast igračima, od prvog do zadnjeg. Sve su izdržali, iako su padali s nogu od napora, većina ih je imala i grčeve, a sve zamjene smo napravili… Kapa im do poda, još jednom su pokazali koliko su dobra, kvalitetna i prije svega karakterna momčad.

Nastavljena je tako uspješna mostarska priča sa snažnim velikogoričkim prizvukom. Sergej Jakirović i Marin Ivančić postavili su temelje, Kruno Rendulić i Saša Sabljak nastavili nadograđivati, a na terenu su i dvojica bivših igrača Gorice, Tomislav Kiš i Dario Čanađija.

– Pričamo o Gorici, kako ne, dotaknemo se s vremena na vrijeme i toga. Uostalom, čujemo se i s dečkim iz kluba, s Krešom Šošom, Jožom Paušićem, Nindžom, popričao sam i s direktorom Brkljačom, zove i Klaf… Sve pratim, sve me zanima, ali naravno da je fokus na onome što radimo ovdje.

24.08.2013., Zagreb – 2. kolo Druge HNL, HNK Gorica – NK Solin. Sasa Sabljak. rPhoto: Goran Stanzl/PIXSELL

Prva gorička prvoligaška sezona u kojoj nije sudjelovao bila je dramatična, gotovo nevjerojatna.

– Uh, nije mi to bilo lako pratiti… Baš mi nije bilo svejedno. Mi ovdje nižemo dobre rezultate, sve pobjeđujemo, idemo prema tituli, a istovremeno jednim oko pratim kako se Gorica muči. Jako sam navijao da se uspije ostati, jer to je moj klub, moj stadion, moji prijatelji, naravno da sam bio veliki navijač. To je moj dom, još od početaka u Radniku, preko svega ostalog kasnije – priča Sabljak, koji je kao 18-godišnjak nosio dres Radnika u posljednjoj prvoligaškoj sezoni.

Igračka karijera trajala je više od dva i pol desetljeća, jer sve do zime Sale je bio oslonac obrane NK Jelačića iz Vukovine, s navršene 44 godine, no poziv iz Mostara dovukao je i tu priču do kraja.

– Ne, definitivno nisam pogriješio što sam prihvatio ovaj poziv. Radimo u velikom klubu, živimo u gradu koji voli klub, čak i pozitivno fanatično voli klub. Jako se prati sve što radimo, ljudi su uz nas, navijači nas prate na sva gostovanja, bili su čak i u Armeniji, na čemu im svaka čast… Lijepo je u Mostaru biti trener Zrinjskog, voditi ovako dobru i karakternu momčad. Ljudi iz kluba također su jako pozitivni, vrijedni, puno ih je uključeno u cijelu ovu priču, a atmosfera koja vlada je u velikoj mjeri domaća, obiteljska. I tu vidim neke sličnosti s Goricom, gdje je također bilo tako. Ništa nije problem, nema previše formalnosti, sve se da normalno dogovoriti…

I život izvan nogometa, poznato je to nadaleko, u Mostaru nudi puno toga.

– Je, Mostar je na glasu po tom noćnom životu, vidim da ima puno kafića, klubova, ali nisam dosad taj dio isprobao. Tijekom cijelog proljeća ritam je bio dosta žestok, stalno su se igrala nekakve utakmice, a mi smo igrali u Čitluku, stalno bili na putu… Nismo općenito previše vremena proveli po gradu, puno više smo na stadionu nego bilo gdje drugdje. Kad ulovim malo vremena, odem u kino, s Krunom i ostalima nađem se na ručku, u blizini Mostara je i bazen… – opisuje Sale svoje hercegovačke dane.

A njima najviše nedostaju, naravno, njegove cure. Supruga Dijana i kćerkice Luana i Mona ipak su na 415 kilometara udaljenosti.

– Naravno da mi najviše fali obitelj, kako ne… Sve je sad palo na ženu, svaka još čast na tome, iako je i dosad zbog mojih obaveza puno toga bilo na njoj. Starija Luana igra rukomet u Udarniku, ima 12 godina, mlađa Mona je u vrtiću, treba je pokupiti, odvesti… Pomažu i moji roditelji, tu su i oba brata, tako da se nekako snalaze. Uskoro će i ženin godišnji, pa će mi malo doći ovdje… Drukčija su vremena nego nekad, kad sam odlazio kao igrač, danas puno pomaže što se uvijek možemo čuti i vidjeti, ali naravno da jedva čekam da mi cure dođu – zaključuje sa smiješkom Saša.

Njega, Rendulića i ekipu u sljedećoj rundi čeka Slovan iz Bratislave, nova doza izazova, šansa za neku vrstu iskupljenja za prošlosezonsko ispadanje od istog protivnika… Zasad sve ide kao po špagi, neka tako i ostane.

Sport

FOTO VG Boys jesenski prvaci Lige veterana NSVG-a 2025.

Objavljeno

prije 20 sati

13. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Jesenska polusezona 2025. Lige veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) završena je odigravanjem tri utakmice iz 13. kola (ostale su prebačene u proljetnu polusezonu, 16.03.2026.) i odgođenom utakmicom iz 07. kola Velika Mlaka 1947 – VG Boys.

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. VNM Kurilovec – 02. mjesto. Foto: David Jolić/cityportal.hr

VG Boys (+31) su jesenski prvaci ispred Kurilovca (+28) zahvaljujući boljoj gol razlici od tri gola, bodovno su izjednačeni. Trećeplasirani Klas s utakmicom manje odigranom i bez poraza je na 3. mjestu, a najugodnije iznenađenje je plasman Dinama iz Novog Čiča na 4. mjesto.

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Trenutačni poredak na ljestvici nije posve realan zbog činjenice da momčadi nisu odigrale jednaki broj utakmica, ali za titulu konačnog pobjednika Lige veterana 2025./2026. konkuriraju ravnopravno momčadi iz vodećeg kvarteta.

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Proljetna polusezona trebala bi, prema rasporedu, započeti 16. ožujka 2026. godine.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 13. kolo

Rezultati 13. kola (07./10.11.2025.): Vatrogasac (Kobilić) – Velika Mlaka 1947 0:3, Buna (Mala Buna) – Hruševec (Donji Hruševec) 3:3, Lekenik – Kurilovec 0:4, Posavec (Orle) – Lukavec, Dinamo (Novo Čiče) – Gradići, VG Boys – Klas (Mičevec) (16.03.2026.), Polet (Buševec) slobodni. 07. kolo: Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5 (0:3) (/ Tin Marković (2), Tomislav Škrinjarić (2), Nenad Šunjić).

Poredak nakon 13. kola: 1. VG Boys 27 (11 9 0 2 43:12), 2. Kurilovec 27 (11 9 0 2 39:11), 3. Klas 26 (10 8 2 0 54:13), 4. Dinamo 25 (11 8 1 2 42:17) 5. Vatrogasac 21 (11 7 0 5 25:20), 6. Lekenik 19 (12 6 1 5 28:31), 7. Velika Mlaka 1947 16 (10 5 1 5 26:24), 8. Lukavec 13 (11 4 1 6 17:19), 9. Buna 13 (12 4 1 7 17:24), 10. Polet 9 (11 3 0 8 14:28), 11. Hruševec 8 (12 2 2 8 13:45), 12. Posavec 5 (11 1 2 8 7:48), 13. Gradići 4 (10 1 1 8 7:40).

Nastavite čitati

Sport

Mladi vatreni opet u Gorici: ‘Cilj nam je samo jedan – pobijediti Litvu!’

Hrvatska U-21 reprezentacija u četvrtak u 17 sati dočekuje vršnjake iz Litve u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, a za domaći teren izbornik Ivica Olić opet je izabrao naš Gradski stadion

Objavljeno

prije 2 dana

12. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

U listopadu se hrvatska U-21 reprezentacija vratila u Veliku Goricu, ogled s Ukrajinom naši su mladi nogometaši odradili u velikom stilu i upisali vrijednu pobjedu, a mjesec dana poslije opet će se vratiti na naš stadion. U kombinacijama je bila i osječka Opus Arena, no izbornik Ivica Olić i njegovi igrači odabrali su upravo naš grad, naš stadion, na kojem su nekoć svoje utakmice igrali i mladi reprezentativci Modrić, Kranjčar, Eduardo…

Utakmica je na rasporedu u četvrtak s početkom u 17 sati, a s druge strane bit će Litva, posljednja momčad skupine kroz koju se naša reprezentacija pokušava izboriti za plasman na Europsko prvenstvo.

– Po prvi put u ovom ciklusu imamo dvije utakmice, ali naš fokus je na ovu prvu, a to je Litva. S obzirom da se radi, možemo reći, o tzv. autsajderu naše skupine, mi koji smo analizirali kako su oni do sada igrali, vidjeli smo da su se u svim utakmicama pokazali kao čvrst protivnik. Zbog toga je od prvog dana naš fokus na Litvi i pripremamo se samo za tu utakmicu, a poslije imamo dovoljno vremena da se fokusiramo na Mađarsku. Nadam se pozitivnom rezultatu i pozitivnom nizu. Nadam se i vjerujem da ćemo uspješno završiti ovu godinu – rekao je izbornik Ivica Olić.

Gostovanje u Budimpešti na rasporedu je pet dana kasnije, za tu će se utakmicu priključiti i Luka Vušković, koji je trenutačno u kadru A selekcije, a u njegovu izostanku kapetan će biti Lovro Zvonarek.

– Sigurno da je Litva jedna dobra momčad, kompaktna, koja već dugi niz godina igra u jednom te istom sistemu, u čvrstom bloku gdje se svi većinom brane, ali ne trebamo se toliko zamarati s njima, nego gledati nas da budemo najbolji i da našu igru, koju smo pokazali protiv Turske i Ukrajine, prenesemo na teren da to bude još bolje i da pobijedimo. To je jedini cilj u toj utakmici – rekao je Zvonarek.

Skupina H
1. Turska 5
2. Hrvatska 4
3. Ukrajina 4
4. Mađarska 3
5. Litva 1

Nastavite čitati

Sport

Dobar ždrijeb, velika prilika: Gorica protiv Đakova za završnicu Kupa

Košarkaši Gorice plasirali su se među 16 najboljih u Kupu Krešimira Ćosića osvojivši Kup regije Centar, a sljedeći korak nudi priliku protiv Đakova na domaćem parketu. Bolji iz tog ogleda ide na Final Eight…

Objavljeno

prije 2 dana

12. studenoga 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

U prostorijama Hrvatskog košarkaškog saveza izvučeni su parovi prvog kruga drugog dijela SuperSport Kupa Krešimir Ćosić, odnosno osmine finala. Među 16 sudionika našli su se i košarkaši Gorice, koji su plasman u ovu fazu izborili osvajanjem Kupa za Regiju Centar u uvodnom dijelu sezone. Ždrijeb nije bio dirigiran, svatko je mogao na svakoga, pa je u svemu tome trebalo imati i malo sreće. Gorica je imala sreće…

Naime, ždrijeb je ovoga puta bio naklonjen Gorici u smislu da momčad trenera Damira Miljkovića nije izvukla nikoga od premijeligaša, nego – Đakovo. Klub je to koji se natječe u drugom rangu hrvatske košarke, baš kao i Gorica, momčad je to koju vodi vodi bivši trener i tajnik našega kluba Miron Češkić. Naravno da to ne znači i da je Gorica već čekirala kartu za četvrtfinale, trebat će se za to dobro pomučiti, ali činjenica je da je ždrijeb teško mogao biti bolji. Igraš protiv kluba iz svog ranga, na domaćem parketu, što će reći da je šansa tu. I da je treba zgrabiti.

Utakmica je prema kalendaru natjecanja na rasporedu 10. prosinca u Velikoj Gorici. Pobjeda znači odlazak na Završnicu Kupa, koja će se odigrati od 17. do 21. veljače 2026. godine. Osim Gorice i Đakova, za Final Eight će se boriti još i ovi parovi:

Omiš Čagalj Tours – Samobor, Cedevita Junior – Šibenka, Cibona – Zabok, Zadar – Dubrava, Split – Alkar, Kvarner – Dinamo Zagreb te Crikvenica/Škrljevo DepoLink-Dubrovnik.

Nastavite čitati

Sport

Devet Goričana u hrvatskoj karate reprezentaciji – Katja Braica donijela srebro

Na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom u Rijeci, Hrvatska je osvojila srebro u ekipnom dijelu natjecanja, a važnu ulogu u tome imala je Velikogoričanka Katja Braica.

Objavljeno

prije 4 dana

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Karate klub Velika Gorica (Katja Braica- prva zdesna)

Velikogoričanka Katja Braica, članica Karate kluba Velika Gorica, osvojila je srebrnu medalju s hrvatskom juniorskom reprezentacijom na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom od 7. do 9. studenoga u Rijeci. Na natjecanju je sudjelovalo 1293 natjecatelja iz 13 zemalja, a Hrvatsku je predstavljalo devet boraca iz velikogoričkog kluba.

Balkansko prvenstvo okupilo je karatiste iz brojnih zemalja, a hrvatska reprezentacija ponovno je pokazala da može parirati najjačima. Karate klub Velika Gorica imao je čak devet reprezentativaca koji su izborili nastup kroz nacionalne kvalifikacije – Mia Čunčić, Franka Jerkin, Ema Jukić, Katja Braica, Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Nikola Huzjak.

U pojedinačnim nastupima Katja Braica i Franka Jerkin bile su najbliže medalji, obje osvojivši peta mjesta u svojim kategorijama. Katja je u juniorskoj konkurenciji -59 kg nizala pobjede protiv Turske, Rumunjske i Srbije, no nesretno je izgubila polufinale i borbu za broncu u zadnjim sekundama. Franka Jerkin, u kategoriji kadetkinja -54 kg, ostvarila je tri pobjede i dva tijesna poraza u konkurenciji od čak 53 natjecateljice.

Zapažen nastup imala je i Ema Jukić, koja je u prva dva kola slavila protiv predstavnica Rumunjske i Kosova, dok su Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Mia Čunčić također upisali vrijedne nastupe, ali bez plasmana na postolje.

Vrhunac je stigao posljednjeg dana natjecanja kada su održani ekipni mečevi. Hrvatsku su u juniorskim selekcijama predstavljali Katja Braica, Nikola Huzjak i Vito Hulina. Katja je u ženskoj ekipi nastupala u prvoj postavi i upisala sve pobjede u dvobojima protiv Cipra, Bugarske i Grčke, dok je u finalu od Bosne i Hercegovine poražena 0:2. Rezultat je Hrvatskoj donio srebro i naslov viceprvakinja Balkana.

U muškoj juniorskoj ekipi Nikola Huzjak nastupio je u prvoj postavi i otvorio pobjedom protiv Slovenije, dok su u konačnici hrvatski juniori zauzeli peto mjesto. Vito Hulina je u ekipnim mečevima bio zamjena.

Iako razloga za ponos ne nedostaje, vremena za odmor nema. Već idućeg vikenda velikogoričke karatiste očekuje međunarodni bodovni turnir u Osijeku, važan korak prema plasmanu na Europsko prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Frajerčine s Udarnika! Lako za Istru, trebalo je izvući ovo s HAŠK-om…

Nogometaši Kurilovca samo 72 sata nakon najveće pobjede u klupskoj povijesti pobijedili HAŠK u prvenstvu 1-0, i to unatoč crvenom kartonu za Goziembaha već u četvrtoj minuti. Pobjeda je to i veća od najveće…

Objavljeno

prije 4 dana

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Uh, što bi tek Kurilovec napravio Dinamu…

Takvi su se komentari, logično i očekivano, krenuli gomilati po bespućima interneta nakon što je u nedjelju sastav iz Pule još malo približio otkazu dobrog čovjeka Marija Kovačevića, i to u režiji Salima Faga Lawala, Nigerijca koji je i četiri dana ranije startao u Kurilovcu. Kušec, Vujnović, Šarić, Banić i društvo uspjeli su ga zaustaviti, napraviti ono što nisu znali i mogli McKenna, Dominguez i ostatak ekipe iz Dinama, ali tu negdje možemo se i zaustaviti s usporedbama.

Iako, postoji još jedna poveznica… Istra je, naime, u nedjelju igrala protiv momčadi iz Maksimira, a Kurilovec je dan ranije na svom igralištu ugostio momčad iz Dinamova susjedstva, s obližnje Pešćenice. Samo 72 sata nakon prvog zvižduka suca Zdenka Lovrića iz Đakova, u već opjevanoj pobjedi u osmini finala Kupa, na istome je mjestu svojim zviždukom sudac Karlo Šaško iz Siska označio početak utakmice između Kurilovca i HAŠK-a.

I ne spominjemo mladog Šaška bez razloga, jer utakmica koja je označena posebno opasnom otvorena je upravo njegovom intervencijom. Već u četvrtoj minuti, naime, nakon gužve koja je nastala na terenu, sudac iz Siska pokazao je crveni karton Maku Goziembahu, kurilovečkom Nigerijcu, što je ionako zahtjevan posao pretvorilo u još težu misiju. Kurilovec je tako morao 86 i nešto minuta igrati s čovjekom manje, i to u susretu u kojem su mnogi strahovali da će “Senad Boysi” poletjeti, uljuljati se u nekakvu euforiju…

Srećom, ništa od toga! Možda baš i zahvaljujući toj nepredviđenoj komplikaciji na startu, Kurilovčani su odbacili krila i krenuli – giljati. I boriti se kao što su se borili i tri dana ranije, u potpuno drukčijem okruženju, pred TV kamerama i punim tribinama. Ovoga puta pozornost je bila puno manja, glamur se izgubio u maglovitoj suboti, ali Kurilovec je ponovno bio – briljantan! Samo pravi frajeri mogu nadići sve što su doživjeli tih prethodnih dana i krvavih koljena krenuti u borbu za prvenstvene bodove s čovjekom manje.

A kad je tako, kad frajeri od srijede u subotu postanu frajerčine, cijela ta priča i ne može završiti drukčije nego pozitivno, pobjednički, slavljenički. HAŠK je pokušao sve da bi spustio na zemlju “zvijezde iz Kurilovca”, a podršku su gosti imali i u liku mladića iz Siska spomenutog u gornjim redovima ovoga teksta, no sve to bilo je nedovoljno. Čak i s čovjekom manje na terenu Kurilovec je u prvom dijelu bio bolja momčad, Senadovi junaci imali su nekoliko jako dobrih prilika, ali na odmor se otišlo s nulom. Bez golova.

U svlačionici je Mourinho iz Gradića, poznatiji kao Senad Harambašić, još malo posložio stvari, još malo galvanizirao svoje momke, a oni su mu vratili na najbolji mogući način. Svi odreda, uključujući i golmana Leona Išeka, koji je u nastavku imao pune ruke posla. HAŠK je počeo koristiti nagomilani umor Kurilovčana, stvarao šanse, a Išek je uporno slao svoju poruku: “No passaran!” Nema gola, zaboravite na to!

S druge strane, stvarao je svoje prilike i Kurilovec, a potez odluke povučen je u 58. minuti. Sve bolji Dominik Furmek, autor drugoga gola protiv Istre, zatresao je mrežu HAŠK-a, svojim drugim prvenstvenim golom donio prednost Kurilovčanima, a to kraja je to “samo” trebalo sačuvati. Uspjeli su u tome momci u crveno-crnim dresovima u prvom redu zahvaljujući momčadskoj igri, zajedništvu i rijetko viđenoj borbenosti, pa na kraju cijele priče ostaje zaključak da je ova pobjeda i više nego zaslužena.

Ujedno, ona je na neki način možda i vrednija nego ona u srijedu. Protiv Istre je bilo spektakularno, protiv HAŠK-a je bilo fascinantno. Ali tako to izgleda kad se frajeri pretvore u frajerčine i pokažu da im ne pada napamet poletjeti u nepotrebne visine. Skromno, ponizno, zajednički i fajterski, Kurilovec je nastavio graditi svoju bajku. Šesta pobjeda u prvenstvu nije pomaknula Kurilovec sa šestoga mjesta, ali ostane li ova momčad i dalje u istom “modeu”, nema dvojbe da će i taj dio ići samo prema naprijed, prema gore.

U sljedećem kolu, na prvom sljedećem koraku, slijedi gostovanje kod Ponikvi…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.