Sport

Sale lovi Ligu prvaka: ‘Nije bilo lako, mi sve pobjeđujemo, a Gorica mi se ovdje muči…’

Saša Sabljak, kultni lik velikogoričkog nogometa, čovjek koji je sudjelovao u čuvenih Radnikovih 0-10 na Poljudu, pa kasnije bio prvi kapetan Gorice, pa još malo kasnije pomoćnik šestorici trenera Gorice, od zime je u stožeru mostarskog Zrinjskog

Objavljeno

prije 2 godine

20. srpnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Srijedu poslijepodne Saša Sabljak proveo je na telefonu. Dok je u Mostaru pržilo na najjače, jer temperature se tamo ovih dana pod normalno kreću oko 40, iz njegove Velike Gorice stizale su uznemirujuće vijesti.

– Strašno, kakvo nevrijeme! Napravilo je nered i kod mojih doma, ogromni suncobran je odletio, drvo se srušilo… Ali dobro, kad vidiš kako su oni nesretni ljudi poginuli, drago ti je da su svi tvoji živi i zdravi… – javio se Sale iz srca Hercegovine.

Četristo i nešto kilometara daleko od kuće Sabljak je od početka godine. Nakon cijelog niza godina u HNK Gorici, u svome klubu, u kojem je bio prvi kapetan, godinama važan igrač, zatim trener u omladinskom pogonu, pa pune četiri i pol godine pomoćnik trenerima prve momčadi. Prvo Jakiroviću, zatim Dambrauskasu, pa onda i Oreščaninu, na kraju i Angelovskom, prije njega i Toplaku, koji je naslijedio Krunoslava Rendulića. Koji je Sabljaka i pozvao u Mostar.

U trenucima kad je Sergej Jakirović stavio svoj potpis na ugovor s Rijekom i snimio emotivan video za rastanak od Zrinjskog, u kojem je napravio spektakularne stvari, izbor čelnika mostarskog kluba postao je drugi bivši trener Gorice. Rendulić je poziv rado i prihvatio, a kako je taman tih dana Sale dolaskom Željka Sopića prestao biti član stručnog stožera u HNK Gorici, stvari su se poklopile savršeno za obojicu. Renda i Sale, drugi put.

– Kruno je trener koji kuži momčad, koji radi temeljito na svim segmentima, a u sve to puno uključuje i nas iz stožera. Često razgovaramo, puno analiziramo… U stožeru je u ulozi asistenta i Nenad Gagro, trener golmana je Romeo Mitrović, kondicijski treneri su Domagoj Perić i Marko Čavka, Vinkovčanin koji je već godinama tu, plus analitičar Filip Lekić – predstavio je svoju mostarsku ekipu Sabljak.

I svi oni zajedno potpisali dvostruku krunu prošlog proljeća, obranili su sa Zrinjski naslov prvaka, uz to uzeli i Kup, a ovog su utorka navečer proživljavali pravu dramu! Igralo se pretkolo kvalifikacija za Ligu prvaka, s druge strane bio je armenski Urartu, prva utakmica završila je pobjedom Zrinjskog 1-0, u gostima…

– Vodili smo i u uzvratu od 27. minute, pa primili gol u 74. i onda drugi u 91. minuti. Morali smo u produžetke, Kiš je izborio i zabio penal, pa opet primimo gol u nadoknadi prvog produžetka… Prošli smo na penale, uz gomilu stresa, ali moramo biti zadovoljni. Ispisali smo povijest nogometa u BiH, jer nikad nitko od njihovih klubova dosad nije prošao pretkolo u Ligi prvaka – govori Sale, koji dva dana poslije nije bio ni najmanje umoran od slavlja.

– Ma kakvo slavlje… Fizički i mentalno smo se toliko iscrpili u svemu tome da nam na kraju nije ni bilo do velikog slavlja – kaže pa nastavlja:

– Ne mogu reći da nas je iznenadilo što je bilo toliko teško. Ljudi najčešće podcjenjuju lige kao što je armenska, a mi smo dobili informaciju da je po nekim parametrima, po koeficijentima, ta liga i iznad BH-lige. U Armeniji se plaća puno bolje nego kod nas, ima jako puno dobrih igrača, dovode puno Brazilaca, Rusa, igrača s naših prostora… Kad smo čuli kakve su to plaće, kad smo vidjeli cijeli njihov kompleks, uvjete u kojima rade, shvatili smo da je to jako visoki nivo. Odmah nam je bilo jasno da su dobra momčad, da imaju kvalitetne individualce, a u uzvratu su pokazali i da se znaju taktički prilagoditi protivniku, jer jako su nas dobro analizirali. Kad se sve zbroji, naravno da nije bilo lako.

Uz sve kvalitete protivnika, na ruku nisu išli ni vremenski uvjeti, ali i ne samo to…

– Kad smo se vozili autobusom prema stadionu, na šoferovoj tabli je pisalo da je 45 stupnjeva! Vjerojatno nije bilo baš toliko, ali nije ni puno manje… Vrućine su nesnosne, jedino što možeš je odraditi što imaš i bježati pod klimu. U takvim uvjetima užasno je teško i trenirati, a kamoli igrati, bez obzira što je utakmica krenula u 20 sati. Nije ni tad temperatura puno pala, a vjetra ni daška… Baš teški uvjeti – prepričava Sabljak i dodaje:

– Uz to, ljudi zaboravljaju da je nama ovo bila prva utakmica na domaćem terenu. Otkad smo mi došli, trajala je rekonstrukcija igrališta, mi smo cijelo proljeće bili domaćini u Čitluku, a na ovom novog igralištu odradili smo jedan jedini trening! Doslovno dan prije utakmice završavani su zadnji radovi na terenu, sve se jako otegnulo, tako da nam je i to bilo otežavajući faktor. I zato svaka čast igračima, od prvog do zadnjeg. Sve su izdržali, iako su padali s nogu od napora, većina ih je imala i grčeve, a sve zamjene smo napravili… Kapa im do poda, još jednom su pokazali koliko su dobra, kvalitetna i prije svega karakterna momčad.

Nastavljena je tako uspješna mostarska priča sa snažnim velikogoričkim prizvukom. Sergej Jakirović i Marin Ivančić postavili su temelje, Kruno Rendulić i Saša Sabljak nastavili nadograđivati, a na terenu su i dvojica bivših igrača Gorice, Tomislav Kiš i Dario Čanađija.

– Pričamo o Gorici, kako ne, dotaknemo se s vremena na vrijeme i toga. Uostalom, čujemo se i s dečkim iz kluba, s Krešom Šošom, Jožom Paušićem, Nindžom, popričao sam i s direktorom Brkljačom, zove i Klaf… Sve pratim, sve me zanima, ali naravno da je fokus na onome što radimo ovdje.

24.08.2013., Zagreb – 2. kolo Druge HNL, HNK Gorica – NK Solin. Sasa Sabljak. rPhoto: Goran Stanzl/PIXSELL

Prva gorička prvoligaška sezona u kojoj nije sudjelovao bila je dramatična, gotovo nevjerojatna.

– Uh, nije mi to bilo lako pratiti… Baš mi nije bilo svejedno. Mi ovdje nižemo dobre rezultate, sve pobjeđujemo, idemo prema tituli, a istovremeno jednim oko pratim kako se Gorica muči. Jako sam navijao da se uspije ostati, jer to je moj klub, moj stadion, moji prijatelji, naravno da sam bio veliki navijač. To je moj dom, još od početaka u Radniku, preko svega ostalog kasnije – priča Sabljak, koji je kao 18-godišnjak nosio dres Radnika u posljednjoj prvoligaškoj sezoni.

Igračka karijera trajala je više od dva i pol desetljeća, jer sve do zime Sale je bio oslonac obrane NK Jelačića iz Vukovine, s navršene 44 godine, no poziv iz Mostara dovukao je i tu priču do kraja.

– Ne, definitivno nisam pogriješio što sam prihvatio ovaj poziv. Radimo u velikom klubu, živimo u gradu koji voli klub, čak i pozitivno fanatično voli klub. Jako se prati sve što radimo, ljudi su uz nas, navijači nas prate na sva gostovanja, bili su čak i u Armeniji, na čemu im svaka čast… Lijepo je u Mostaru biti trener Zrinjskog, voditi ovako dobru i karakternu momčad. Ljudi iz kluba također su jako pozitivni, vrijedni, puno ih je uključeno u cijelu ovu priču, a atmosfera koja vlada je u velikoj mjeri domaća, obiteljska. I tu vidim neke sličnosti s Goricom, gdje je također bilo tako. Ništa nije problem, nema previše formalnosti, sve se da normalno dogovoriti…

I život izvan nogometa, poznato je to nadaleko, u Mostaru nudi puno toga.

– Je, Mostar je na glasu po tom noćnom životu, vidim da ima puno kafića, klubova, ali nisam dosad taj dio isprobao. Tijekom cijelog proljeća ritam je bio dosta žestok, stalno su se igrala nekakve utakmice, a mi smo igrali u Čitluku, stalno bili na putu… Nismo općenito previše vremena proveli po gradu, puno više smo na stadionu nego bilo gdje drugdje. Kad ulovim malo vremena, odem u kino, s Krunom i ostalima nađem se na ručku, u blizini Mostara je i bazen… – opisuje Sale svoje hercegovačke dane.

A njima najviše nedostaju, naravno, njegove cure. Supruga Dijana i kćerkice Luana i Mona ipak su na 415 kilometara udaljenosti.

– Naravno da mi najviše fali obitelj, kako ne… Sve je sad palo na ženu, svaka još čast na tome, iako je i dosad zbog mojih obaveza puno toga bilo na njoj. Starija Luana igra rukomet u Udarniku, ima 12 godina, mlađa Mona je u vrtiću, treba je pokupiti, odvesti… Pomažu i moji roditelji, tu su i oba brata, tako da se nekako snalaze. Uskoro će i ženin godišnji, pa će mi malo doći ovdje… Drukčija su vremena nego nekad, kad sam odlazio kao igrač, danas puno pomaže što se uvijek možemo čuti i vidjeti, ali naravno da jedva čekam da mi cure dođu – zaključuje sa smiješkom Saša.

Njega, Rendulića i ekipu u sljedećoj rundi čeka Slovan iz Bratislave, nova doza izazova, šansa za neku vrstu iskupljenja za prošlosezonsko ispadanje od istog protivnika… Zasad sve ide kao po špagi, neka tako i ostane.

Sport

Ozbiljan izazov srijedom: Može li se crni niz zaustaviti u Rudešu?

Nogometaši Gorice u srijedu u 13 sati gostuju kod Rudeša u osmini finala Kupa Hrvatske, u utakmici u kojoj će pokušati zaustaviti negativan rezultatski niz

Objavljeno

prije 22 sata

29. listopada 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Točno mjesec i pol dana prošlo je od posljednjega gostovanja nogometaša Gorice, tog 14. rujna gostovalo se u obližnjem Zagrebu, da bi nakon toga uslijedilo pet uzastopnih domaćih ogleda. Jednu pobjedu i četiri uzastopna poraza kasnije, Gorica ponovno ide u goste u Zagreb, ali na drugi kraj grada. Sredinom rujna ispisivala se povijest, jer tog je dana na Maksimiru pao Dinamu, a krajem listopada došli smo do situacije da se mora – spašavati stvar!

Goričani, naime, u srijedu od 13 sati kreću u svoj ogled osmine finala Kupa Hrvatske protiv Rudeša, trenutačno vodećega kluba drugog ranga hrvatskog nogometa. Rudešani su u dobroj formi, naglašeno su ambiciozni po pitanju pokušaja povratka u HNL-u, a motivacija će im biti ogromna u sudaru s klubom koji dolazi iz tog društva. Sve to neće ići u prilog Gorici u ovom i ovakvom trenutku, iz čega jasno proizlazi zaključak da ove srijede Goricu čeka jako ozbiljan izazov.

Bio bi i još malo ozbiljniji da je u kadru Rudeša zdravi i spremni Kristijan Lovrić, no najbolji strijelac u povijesti našega kluba trenutačno je ozlijeđen i utakmicu će pratiti samo kao navijač. Unatoč tome, bit će na terenu jako puno “nagaznih mina”, igrača na koje će trebati obratiti posebnu pozornost, pri čemu je više nego jasno da u ovom trenutku razloga za bilo kakvo podcjenjivanje nema ni u naznakama. Gorica će morati odigrati utakmicu na ozbiljnoj razini želi li odraditi posao i osigurati sljedeću fazu.

Osim četvrtfinala, pobjedom će Goričani kupiti i malo mira uoči ogleda sljedećega kola prvenstva, u kojem na Gradskom stadionu gostuje Lokomotiva. Međutim, da bi do pobjede došli, morat će nogometaši Marija Carevića pokazati kudikamo više nego što su pokazivali u posljednjih mjesec i osam dana, koliko je prošlo od posljednje pobjede. Vrlo brzo borba za “europska” mjesta pretvorena je u poziciju u donjem dijelu tablice i valjalo bi pod hitno podići razinu forme.

Svjestan je toga, naravno i sam trener Carević. Trener koji u hrvatskom nogometu poveže četiri poraza automatski je pod povećalom, a ništa drukčije nije ni sa Carevićem. Poraze je nizao protiv većih i bogatijih Osijeka, Rijeke i Hajduka, tu se ugurao i jako dobri Varaždin, pa se snaga protivnika djelomično može uzeti kao olakotna okolnost, ali nakon svega toga Rudeš je gotovo pa utakmica istine.

Nije poznato kako i u kojem smjeru razmišlja novi vlasnik kluba Ilija Karamatić i njegovi suradnici, ne znamo puno ni o njihovim vizijama i planovima, ali logično je pretpostaviti da bi eventualni neuspjeh u ovom susretu doveo do ozbiljnih razgovora. Kao što bi eventualna pobjeda, na koju bi se onda možda nadovezala ona protiv Lokomotive, dovela do smirivanja situacije i povratka u ritam u kojem smo bili ne tako davno.

Zanimljivo će biti vidjeti i koliko će Carević mijenjati po pitanju sastava, koliko će promjena raditi, ali sve nekako daje naslutiti da će na teren ići najjače moguće snage. Uz nadu da će dečki držati plana pod radnim nazivom “Rudeš, ispal budeš”.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Učenici OŠ Vukovina i učenice OŠ Eugena Kvaternika pobjednici ekipnog natjecanja u šahu

Objavljeno

prije 1 dan

29. listopada 2025.

Objavio/la

David Jolić

Ekipno prvenstvo osnovnih škola Grada Velike Gorice u šahu u organizaciji Osnovne škole Vukovina održano je jučer (utorak, 28.10.2025.) u prostoru Područne škole Buševec. Ravnatelj Damir Bedić prigodnim riječima pozdravio je mlade šahiste, učenice i učenike te njihove voditelje nastavnike. Nakon intoniranja himne Republike Hrvatske ravnatelj Bedić je i otvorio natjecanje.