Sport

Sale lovi Ligu prvaka: ‘Nije bilo lako, mi sve pobjeđujemo, a Gorica mi se ovdje muči…’

Saša Sabljak, kultni lik velikogoričkog nogometa, čovjek koji je sudjelovao u čuvenih Radnikovih 0-10 na Poljudu, pa kasnije bio prvi kapetan Gorice, pa još malo kasnije pomoćnik šestorici trenera Gorice, od zime je u stožeru mostarskog Zrinjskog

Objavljeno

prije 2 godine

20. srpnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Srijedu poslijepodne Saša Sabljak proveo je na telefonu. Dok je u Mostaru pržilo na najjače, jer temperature se tamo ovih dana pod normalno kreću oko 40, iz njegove Velike Gorice stizale su uznemirujuće vijesti.

– Strašno, kakvo nevrijeme! Napravilo je nered i kod mojih doma, ogromni suncobran je odletio, drvo se srušilo… Ali dobro, kad vidiš kako su oni nesretni ljudi poginuli, drago ti je da su svi tvoji živi i zdravi… – javio se Sale iz srca Hercegovine.

Četristo i nešto kilometara daleko od kuće Sabljak je od početka godine. Nakon cijelog niza godina u HNK Gorici, u svome klubu, u kojem je bio prvi kapetan, godinama važan igrač, zatim trener u omladinskom pogonu, pa pune četiri i pol godine pomoćnik trenerima prve momčadi. Prvo Jakiroviću, zatim Dambrauskasu, pa onda i Oreščaninu, na kraju i Angelovskom, prije njega i Toplaku, koji je naslijedio Krunoslava Rendulića. Koji je Sabljaka i pozvao u Mostar.

U trenucima kad je Sergej Jakirović stavio svoj potpis na ugovor s Rijekom i snimio emotivan video za rastanak od Zrinjskog, u kojem je napravio spektakularne stvari, izbor čelnika mostarskog kluba postao je drugi bivši trener Gorice. Rendulić je poziv rado i prihvatio, a kako je taman tih dana Sale dolaskom Željka Sopića prestao biti član stručnog stožera u HNK Gorici, stvari su se poklopile savršeno za obojicu. Renda i Sale, drugi put.

– Kruno je trener koji kuži momčad, koji radi temeljito na svim segmentima, a u sve to puno uključuje i nas iz stožera. Često razgovaramo, puno analiziramo… U stožeru je u ulozi asistenta i Nenad Gagro, trener golmana je Romeo Mitrović, kondicijski treneri su Domagoj Perić i Marko Čavka, Vinkovčanin koji je već godinama tu, plus analitičar Filip Lekić – predstavio je svoju mostarsku ekipu Sabljak.

I svi oni zajedno potpisali dvostruku krunu prošlog proljeća, obranili su sa Zrinjski naslov prvaka, uz to uzeli i Kup, a ovog su utorka navečer proživljavali pravu dramu! Igralo se pretkolo kvalifikacija za Ligu prvaka, s druge strane bio je armenski Urartu, prva utakmica završila je pobjedom Zrinjskog 1-0, u gostima…

– Vodili smo i u uzvratu od 27. minute, pa primili gol u 74. i onda drugi u 91. minuti. Morali smo u produžetke, Kiš je izborio i zabio penal, pa opet primimo gol u nadoknadi prvog produžetka… Prošli smo na penale, uz gomilu stresa, ali moramo biti zadovoljni. Ispisali smo povijest nogometa u BiH, jer nikad nitko od njihovih klubova dosad nije prošao pretkolo u Ligi prvaka – govori Sale, koji dva dana poslije nije bio ni najmanje umoran od slavlja.

– Ma kakvo slavlje… Fizički i mentalno smo se toliko iscrpili u svemu tome da nam na kraju nije ni bilo do velikog slavlja – kaže pa nastavlja:

– Ne mogu reći da nas je iznenadilo što je bilo toliko teško. Ljudi najčešće podcjenjuju lige kao što je armenska, a mi smo dobili informaciju da je po nekim parametrima, po koeficijentima, ta liga i iznad BH-lige. U Armeniji se plaća puno bolje nego kod nas, ima jako puno dobrih igrača, dovode puno Brazilaca, Rusa, igrača s naših prostora… Kad smo čuli kakve su to plaće, kad smo vidjeli cijeli njihov kompleks, uvjete u kojima rade, shvatili smo da je to jako visoki nivo. Odmah nam je bilo jasno da su dobra momčad, da imaju kvalitetne individualce, a u uzvratu su pokazali i da se znaju taktički prilagoditi protivniku, jer jako su nas dobro analizirali. Kad se sve zbroji, naravno da nije bilo lako.

Uz sve kvalitete protivnika, na ruku nisu išli ni vremenski uvjeti, ali i ne samo to…

– Kad smo se vozili autobusom prema stadionu, na šoferovoj tabli je pisalo da je 45 stupnjeva! Vjerojatno nije bilo baš toliko, ali nije ni puno manje… Vrućine su nesnosne, jedino što možeš je odraditi što imaš i bježati pod klimu. U takvim uvjetima užasno je teško i trenirati, a kamoli igrati, bez obzira što je utakmica krenula u 20 sati. Nije ni tad temperatura puno pala, a vjetra ni daška… Baš teški uvjeti – prepričava Sabljak i dodaje:

– Uz to, ljudi zaboravljaju da je nama ovo bila prva utakmica na domaćem terenu. Otkad smo mi došli, trajala je rekonstrukcija igrališta, mi smo cijelo proljeće bili domaćini u Čitluku, a na ovom novog igralištu odradili smo jedan jedini trening! Doslovno dan prije utakmice završavani su zadnji radovi na terenu, sve se jako otegnulo, tako da nam je i to bilo otežavajući faktor. I zato svaka čast igračima, od prvog do zadnjeg. Sve su izdržali, iako su padali s nogu od napora, većina ih je imala i grčeve, a sve zamjene smo napravili… Kapa im do poda, još jednom su pokazali koliko su dobra, kvalitetna i prije svega karakterna momčad.

Nastavljena je tako uspješna mostarska priča sa snažnim velikogoričkim prizvukom. Sergej Jakirović i Marin Ivančić postavili su temelje, Kruno Rendulić i Saša Sabljak nastavili nadograđivati, a na terenu su i dvojica bivših igrača Gorice, Tomislav Kiš i Dario Čanađija.

– Pričamo o Gorici, kako ne, dotaknemo se s vremena na vrijeme i toga. Uostalom, čujemo se i s dečkim iz kluba, s Krešom Šošom, Jožom Paušićem, Nindžom, popričao sam i s direktorom Brkljačom, zove i Klaf… Sve pratim, sve me zanima, ali naravno da je fokus na onome što radimo ovdje.

24.08.2013., Zagreb – 2. kolo Druge HNL, HNK Gorica – NK Solin. Sasa Sabljak. rPhoto: Goran Stanzl/PIXSELL

Prva gorička prvoligaška sezona u kojoj nije sudjelovao bila je dramatična, gotovo nevjerojatna.

– Uh, nije mi to bilo lako pratiti… Baš mi nije bilo svejedno. Mi ovdje nižemo dobre rezultate, sve pobjeđujemo, idemo prema tituli, a istovremeno jednim oko pratim kako se Gorica muči. Jako sam navijao da se uspije ostati, jer to je moj klub, moj stadion, moji prijatelji, naravno da sam bio veliki navijač. To je moj dom, još od početaka u Radniku, preko svega ostalog kasnije – priča Sabljak, koji je kao 18-godišnjak nosio dres Radnika u posljednjoj prvoligaškoj sezoni.

Igračka karijera trajala je više od dva i pol desetljeća, jer sve do zime Sale je bio oslonac obrane NK Jelačića iz Vukovine, s navršene 44 godine, no poziv iz Mostara dovukao je i tu priču do kraja.

– Ne, definitivno nisam pogriješio što sam prihvatio ovaj poziv. Radimo u velikom klubu, živimo u gradu koji voli klub, čak i pozitivno fanatično voli klub. Jako se prati sve što radimo, ljudi su uz nas, navijači nas prate na sva gostovanja, bili su čak i u Armeniji, na čemu im svaka čast… Lijepo je u Mostaru biti trener Zrinjskog, voditi ovako dobru i karakternu momčad. Ljudi iz kluba također su jako pozitivni, vrijedni, puno ih je uključeno u cijelu ovu priču, a atmosfera koja vlada je u velikoj mjeri domaća, obiteljska. I tu vidim neke sličnosti s Goricom, gdje je također bilo tako. Ništa nije problem, nema previše formalnosti, sve se da normalno dogovoriti…

I život izvan nogometa, poznato je to nadaleko, u Mostaru nudi puno toga.

– Je, Mostar je na glasu po tom noćnom životu, vidim da ima puno kafića, klubova, ali nisam dosad taj dio isprobao. Tijekom cijelog proljeća ritam je bio dosta žestok, stalno su se igrala nekakve utakmice, a mi smo igrali u Čitluku, stalno bili na putu… Nismo općenito previše vremena proveli po gradu, puno više smo na stadionu nego bilo gdje drugdje. Kad ulovim malo vremena, odem u kino, s Krunom i ostalima nađem se na ručku, u blizini Mostara je i bazen… – opisuje Sale svoje hercegovačke dane.

A njima najviše nedostaju, naravno, njegove cure. Supruga Dijana i kćerkice Luana i Mona ipak su na 415 kilometara udaljenosti.

– Naravno da mi najviše fali obitelj, kako ne… Sve je sad palo na ženu, svaka još čast na tome, iako je i dosad zbog mojih obaveza puno toga bilo na njoj. Starija Luana igra rukomet u Udarniku, ima 12 godina, mlađa Mona je u vrtiću, treba je pokupiti, odvesti… Pomažu i moji roditelji, tu su i oba brata, tako da se nekako snalaze. Uskoro će i ženin godišnji, pa će mi malo doći ovdje… Drukčija su vremena nego nekad, kad sam odlazio kao igrač, danas puno pomaže što se uvijek možemo čuti i vidjeti, ali naravno da jedva čekam da mi cure dođu – zaključuje sa smiješkom Saša.

Njega, Rendulića i ekipu u sljedećoj rundi čeka Slovan iz Bratislave, nova doza izazova, šansa za neku vrstu iskupljenja za prošlosezonsko ispadanje od istog protivnika… Zasad sve ide kao po špagi, neka tako i ostane.

Sport

Strašni juniori “razmontirali” lidera! Čudesna serija traje već 12 utakmica

Juniori HNK Gorice početkom drugog poluvremena su vodili 4-0 u gostima kod vodeće Lokomotive, nakon toga propustili još dvije velike prilike, da bi na kraju završilo pobjedom 4-3 za momčad Ivana Parlova. Niz neporaženosti traje od 2. studenog…

Objavljeno

prije 8 sati

22. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Tjedan dana nakon što su “devastirali” Rijeku na Rujevici i proslavili nevjerojatnu pobjedu 6-1, juniori Gorice su doživjeli svoj posljednji poraz u 1. HNL. Tog 2. studenog Dinamo je u Velikoj Gorici slavio 1-0, golom duboko u sudačkoj nadoknadi prvoga poluvremena, a odmah potom krenula je nevjerojatna serija koja traje i danas.

U sljedećih 12 utakmica, naime, juniori Gorice nisu doživjeli niti jedan jedini poraz. Upisali su četiri remija, ali i osam sjajnih pobjeda, zaključno s onom subotnjom, kad se na Kajzerici dogodilo nešto slično onome što se jesenas zbivalo na Rujevici…

Momčad koju vodi trener Ivan Parlov, naime, gostovala je kod Lokomotive, predvođene nogometašem/trenerom Nikicom Jelavićem. Lokomotiva je, usput rečeno, vodeća u najvišem rangu hrvatskog juniorskog nogometa, ispred Hajduka i Dinama, no ovoga puta su naletjeli na puno bolju momčad.

Igrala se 48. minuta kad je Stjepan Kučiš poslao loptu u mrežu domaćina, a na semaforu je zasvijetlilo gotovo nestvarnih 0-4! Gorica je letjela terenom, nemilosrdno je punila Lokomotivinu mrežu, počevši od 13. minute i gola Benjamina Dulčića. Na 2-0 povisio je Senegalac Arona Fall u 33. minuti, da bi poluvrijeme zaključio Medin Gashi u drugoj minuti nadoknade.

Kad je Kučiš početkom nastavka zaključio poker golova u protivničkoj mreži, bilo je jasno da povratka za “lokose” više nema, da će Jelavićeva momčad doživjeti tek drugi poraz ove sezone! A moglo je sve skupa biti i puno ružnije za domaćina, jer pri tih 4-0 imala je Gorica, odnosno napadač Gashi, još dvije velike prilike, takve da je lako moglo biti i 0-6…

Kad se već to nije dogodilo, Lokomotiva je krenula ovaj poraz činiti podnošljivim. Od 56. minute tako je bilo 1-4, a kozmetičko uljepšavanje poraza dovršeno je golovima u 87., odnosno 93. minuti. Ispalo je tako da je Gorica utakmicu dobila s “tijesnih” 4-3, ali točno je da se ovdje radilo o nogometnoj demontaži najbolje juniorske momčadi u državi.

Trener Parlov i njegovi igrači tako su se dodatno učvrstili na četvrtome mjestu, odmah iza Lokomotive, Hajduka i Dinama, koji ima četiri boda više na trećemu mjestu. Upravo će Dinamo u Maksimiru biti prvi sljedeći protivnik, i to 3. svibnja. Nakon toga preostat će još pet utakmica do kraja prvenstva, što će reći da su i neki dodatni pomaci na tablici apsolutno mogući…

Međutim, bez obzira na konačan rasplet, nema nikakve dvojbe da je ovo još jedna lijepa i uspješna sezona za goričke juniore, koji su Lokomotivu sredili u sljedećem sastavu:

Lukas Jalušić, Patrik Horvat, Ivan Barišić, Ivan Brtan, Benjamin Dulčić, Stjepan Kučiš, Medin Gashi, Arona Fall, Petar Topić, Zvonimir Josić, Fran Kasumović u prvih 11, plus Patric i Franko Jakšić, Jacob Adam Runjić, Georgi Stojanov, Gabriel Đivoje i Fran Stunja.

Dečki rezultate imaju, a posebno važno bilo bi u godinama pred nama dio njih vidjeti i u sastavu prve momčadi, jer to je zapravo temeljni cilj cijele ove priče. Priliku su ovi klinci, prema svemu sudeći, zaslužili.

Nastavite čitati

Sport

Utakmica sve više, igrača sve manje: Na Udarniku i golmani postaju igrači…

Nogometaši Kurilovca odigrali su 0-0 s Tigrom iz Sv. Nedelje na Udarniku i sad je zaostatak za vodećim Lučkim četiri boda. U subotu Kurilovčani gostuju baš u Lučkom, a u ovih 18 dana odigrat će šest utakmica! Sa sve “tanjim” kadrom…

Objavljeno

prije 9 sati

22. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na Veliku subotu na Udarniku se i dalje nije razmišljalo o uskršnjoj trpezi, šunka, jaja i mladi luk bili su u drugom planu, jer bila je to blagdanska, ali i radna subota. Nogometaši Kurilovca, naime, lovili su velika tri boda u domaćem sudaru s Tigrom iz Svete Nedelje, protivnikom za kojeg se znalo da će biti tvrd orah, da neće biti nimalo lako, a tako je ispalo. Lovili su Kurilovčani tri, a ulovili jedan bod. Samo jedan…

Bila je to jedna od utakmica u kojima neće pa neće. Kurilovec je bio stabilan, defenzivno čvrst i kompaktan, pa Tigar tu nije mogao previše “gristi”. Ispalo je tako da gosti nisu imali praktički niti jednu ozbiljnu situaciju pred domaćim golmanom Išekom, dok su se s druge strane prilike nizale kao na traci. Nizale i – propuštale. Sedlaček jedanput, pa drugi put, pa treći put, David Pršir, Selman, Šestak, glavom, nogom… Lopta jednostavno nije htjela u gol.

U svemu tome rodila se i solidna količina nervoze, jer uzastopni promašaji najčešće dovedu do toga, a kad je tako, misija postizanja gola odluke postaje sve teža. Završilo je tako bez golova, svakome je pripao po bod, a takav rasplet najviše je razveselio društvo iz Lučkog. Trenutačni lider sad ima jednu odigranu utakmicu više, ali i četiri boda više, što će reći da Kurilovec u pokušajima da se vrati na vrh nema druge nego – pobijediti u Lučkom!

Bit će to, naravno, izuzetno teško, i to iz najmanje tri razloga. Prvo, Lučko igra sjajno proljeće, ljudi u osam utakmica nastavka prvenstva imaju sedam pobjeda i remi. Drugo, Lučko nema problema s kadrom, što se za Kurilovec baš i ne može reći. Treće, za Kurilovec u ovakvoj situaciji baš i nije idealno to što u srijedu, tri dana prije tog teškoga gostovanja, mora odraditi i županijski kup u Bistri…

Ove zime Kurilovčani se nisu pojačavali, čak ni brojčano, a kamoli dodatnom kvalitetom, a to se sad pokazuje jako važnim detaljem. Radočaj i Chikwado su operirani, Ante Banić i Cindrić su također ozlijeđeni, a zbog kartona nije bilo ni Vujnovića. Ukupno su, dakle, nedostajala petorica igrača, a kad u rosteru imaš ukupno 20-ak ljudi, to je ozbiljan udarac.

Pa se dogodi čak i pomalo bizarna situacija da trener Senad Harambašić mora “navlačiti” tu brojku do pristojnih 15 ili 16 igrača za utakmicu, pri čemu posegne i za “prenamjenom” ozlijeđenoga golmana Crnolatec u – igrača! Ovoga puta nije ulazio u igru, ali kako je krenulo, nije nemoguće da se i to dogodi u nekoj od sljedećih utakmica.

A utakmica ima koliko hoćeš! Konkretno, Kurilovec će u 18 dana odigrati čak šest utakmica: Tigar u subotu, Bistra u kupu u srijedu, Lučko u subotu, pa petrinjska Mladost u srijedu, Sava Strmec u subotu, Vrapče u srijedu i Zagorec u subotu… Kaos od rasporeda! A sve to s premalo igrača u kadru, s problemima koji se gomilaju, što će neizbježno utjecati na ambicije, koje će unatoč svemu ostati šampionske.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopolje doma izgubilo od Milke Trnine

Objavljeno

prije 2 dana

21. travnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopolje je u 22. kolu Jedinstvene 1. županijske nogometne lige (J1.ŽNL) izgubilo od Milke Trnine rezultatom 0:3! Rezultat je iznenađujući obzirom na činjenicu da je do ove utakmice Turopolje bilo bolje plasirano od momčadi iz Vezišća.