Sport

Rukometaši u renovaciji: ‘Stigla četiri nova igrača, otišla dvojica, i to će biti to. Osim ako…’

U novu sezonu rukometaši Gorice ući će bez dvije važne karike iz prošle sezone, ali stigla su i četiri nova igrača, među kojima su tri 22-godišnjaka, a jedan 18-godišnjak. Bude li novih odlazaka, bit će i novih dolazaka

Objavljeno

prije 2 godine

12. srpnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dok izbornik Dagur Sigurdsson priprema ono najbolje što hrvatski rukomet ima za nastup na Olimpijskim igrama u Parizu, dok se sama elita priprema okupiti u olimpijskom selu, na klupskim rukometnim razina u tijeku je – godišnji odmor. Barem za igrače, koji svatko na svoj način skuplja snagu za novu sezonu, dok su ljudi koje vode klubove ipak u pogonu. Kao što je, primjerice, u punom pogonu direktor HRK Gorice Vlado Malbašić sa suradnicima.

– Stvari za sad idu po planu po pitanju slaganja momčadi. Doveli smo četvoricu igrača, a otišli su samo Kajo Cikatić u makedonski Pelister i Matej Svržnjak u Sesvete. Ne bude li nekih novih odlazaka, nikoga više nećemo ni dovoditi. U slučaju da netko od stožernih igrača ipak ode, svakako ćemo reagirati – kaže Malbašić.

Dvojica od te četvorice novih poznati su od ranije. Obojica rođeni 2002. godine, obojica vanjski igrači, obojica s kvalitetom koja bi morala biti od pomoći Gorici. Došli su, dakle, Marin Lisac iz Dubrave, bivši juniorski reprezentativac, koji je u nacionalnom dresu dobro i zlo dijelio, između ostalih, i s Jakovom Neralićem, još jednim novim igračem Gorice. Dečko iz Dugog Sela stigao je nakon epizode u Rudama… I to se zna još tamo od početka lipnja.

Malo nakon toga stigla su i dvojica igrača koji će izravno mijenjati dvojicu koja su otišla. Umjesto Cikatića, na crti će tako ordinirati Matej Komljenović, još jedan dojučerašnji igrač Dubrave, još jedan juniorski reprezentativac, još jedan igrač kojeg jako dobro poznaje trener Gorice Matej Mišković. Koji je, usput budi rečeno, bio izbornik reprezentacije u kojoj se cijelo ovo društvo spojilo.

Svržnjaka bi na poziciji desnog vanjskog trebao mijenjati mladi, tek 18-godišnji Marko Grubišić, koji je dosad igrao za drugu momčad Zagreba. Visoki, talentirani lijevoruki igrač nije došao na posudbu, nego je postao igrač Gorice, što je puno bolja opcija za Goricu, koja će tako još malo pojačati svoj mlađahni kontigent.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Domaći dečki Zvonimir Turkalj i Fran Solariček produžili su ugovore, učinili su to i Jakov Dujić, Rok Malin te Juro Čakarić, koji je imao i ozbiljnu kombinaciju za odlazak u inozemstvo, a tu su i dalje i senatori Hrvoje Ceković i Ivan Laljek, koji su prošle sezone na sve načine vodili ovu momčad. Bilo bi sjajno da tako i ostane, da ne bude razloga za nove dolaske, no naravno da je po tom pitanju sve moguće.

– Velika nam je čast što je jedan igrač Gorice, konkretno Kajo Cikatić, dobio priliku otići u klub koji će igrati Ligu prvaka, a ne iznenađuje nas ni to što još neki naši igrači imaju ponude. Međutim, svi oni znaju i da u Gorici imaju prilike za nove iskorake, pogotovo s obzirom da imamo trenera poput Mateja Miškovića, jednog od onih zbog kojih igrači žele doći u vaš klub, ali i u njemu ostati. Opet ću ponoviti, dođe li do nekog odlaska u razdoblju pred nama, bit ćemo spremni reagirati – kaže Malbašić.

Krajem srpnja renovirana Gorica će se okupiti na pripremama za novu sezonu, bit će to prema svemu sudeći mlada i poletna momčad, na čelu s trenerom koji je u svim dosadašnjim sredinama dokazao da zna što radi. Liga za prvaka, naravno, opet će biti glavni cilj… Akcija kreće od 7. rujna, kad je na rasporedu prvo kolo Paket24 Premijer lige. Ponovno će se liga dijeliti u dvije skupine, a u onoj goričkoj bit će Nexe, Bjelin Spačva, Varaždin, Dubrava, Karlovac, Čakovec i Moslavina.

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 19 minuta

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 3 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.