Povežite se s nama

Kultura

Roža (Bir böcek olan kız)! ‘Kako sam predstavu na kajkavskom odvela u Istanbul…’

Predstava “Roža (cura s greškom”, koju su Ana Katulić i Žak Valenta osmislili na temelju pripovjetke “Svoga tela gospodar” gostovala je u Turskoj. Ana je glumila na kajkavskom, išli su i turski titlovi, a o svemu tome doznajemo iz prvog lica…

Objavljeno

na

U prvom licu: Ana Katulić

Kad si samostalni umjetnik, obrtnik, samozaposlen, na nezavisnoj sceni, kad vodiš umjetničku organizaciju te si u njoj i glumac/glumica i autor, producent, i vozač i računovođa i tajnik i marketing i novinar, najkraće rečeno – katica za sve – onda znaj da, uz brojne velike i male radosti koje ovaj poziv ostavlja na kraju dana, on ujedno otvara i Pandorinu kutiju svih sila koje nisu uvijek ugodne i često su egzistencijalno upitne.

Ljudi nam se dive jer smo kreativni, inovativni, hrabri, probitačni, radimo ono što volimo i želimo, no druga strana medalje je ta da od umjetnosti često izazovno živimo i da se rijetko posvećujemo samo umjetničkom procesu (eh, da je barem tako!). Većina našeg posla, ili bar dobrih 60 posto, uvijek je administracija, dan na kompjuteru, mejlovi, natječaji, tiskara, komunikacija i tako u krug. Kamo sreće kad ostane moment za kreativu.

No, na dnu Pandorine kutije je nada, a ja sam po prirodi optimist, pa ovo nije tekst o tome kako umjetnici teško žive već potvrda da se svaki trud, upornost i rad isplate. Uvijek. Osim toga, jedan moj poznanik mi je lani za Božić poželio da “od svog rada živim, a ne preživljavam”, pa sam tu njegovu rečenicu uzela kao mantru ili lajtmotiv ove godine, koja je krenula poprilično dobro i uspješno.

Tu, naravno, prvenstveno mislim na Rožu (curu s greškom), moj prvijenac, cjelovečernju autorsku predstavu našeg goričkog Štoos teatra koju smo na scenu lani postavili Branko Žak Valenta, moj dobar prijatelj, koreograf i umjetnik, i ja, prema motivima Kolareve pripovijetke “Svoga tela gospodar”.

Kvalitetna se ekipa okupila u radu; Ivan Grobenski, koji je fantastično odradio glazbu, mladi kipar Matej Vuković, s kojim je suradnja počela 2023. na Ogledima, koji je napravio masku Pisave, multimedijalna umjetnica Mia Štark, koja je složila vizual i radila sa mnom na pokretu. Roža se rađala u prostoru FA Turopolja i nakon što je premijerno odigrana lani u Gorici i Zagrebu, to je bilo to.

Za nezavisni Štoos teatar, koji nema svoju kazališnu dvoranu, postavljaju se vječna pitanje: Gdje ćemo igrati? Za koga? I kada? Neka gostovanja smo dogovorili; bit će još koje u Gorici (vjerojatno oko Goričkih večeri), u KNAP-u, mogli bismo igrati kao lektira za osnovne ili srednje škole, zovu nas u Buševec, u Koprivnicu i Krapinu…

Treba opet sjesti za laptop; “Poštovani, mi smo Štoos teatar iz Velike Gorice…” i nuditi predstavu. Sreća je htjela da mi je kolegica poslala link za festival u Bursi, u Turskoj. Bio je to Balkan festival, na koji stižu razne izvedbe iz cijelog svijeta. Prijavnicu sam ispunila, priložila sve materijale; fotografije, video snimku predstave, plakate, tehnički rider… I drži fige.

Koncem 2024., međutim, stiže pozivnica na International Women Playwrights Theater Festival u Istanbulu. Istanbulu?! Istanbulu??! Čekaj malo, pa ja nisam prijavljivala Istanbul. Zovem Žaka: “Jesi li nas ti možda prijavio?”, malo sam zbunjena. Žak odmahuje, prvi glas.

Ono što je ostao moj zaključak do danas (jer drugog nema) jest da je ekipa iz Burse prepoznala našu predstavu i proslijedila prijavnicu Istanbulskom nacionalnom kazalištu. Oni su pogledali snimku predstave, odlučili je uvrstiti u program i poslali nam pozivnicu za Festival. I tad kreće jedan fini miks sreće, uzbuđenja, pozitivne treme, panike i brige, pa malo zabrinutosti , pa opet uzbuđenja i tako u krug do veljače.

Trebalo je napraviti predprodukciju, dogovoriti tko od ekipe ide, što ćemo nositi od scenografije, a što nam mogu osigurati organizatori, gdje ćemo biti smješteni, što možemo nositi sa sobom u avionu i kako pakirati opremu i tehniku. Trebalo je masku Pisave dobro zapakirati za avion da se ne bi u transportu oštetila jer je rađena od kaširanog papira i lako je lomljiva.

Osim toga, trebalo je osigurati i riješiti financije za put i još puno tehnikalija. Jedna od njih bio je i prijevod predstave. Na turski. Odmah zovem predsjednika Hrvatsko-turske udruge prijateljstva, Gorana Beusa Richembergha, i pitam za preporuku. On me spaja s turkologinjom Leom Kizilkayom i iza Nove Godine prijevod je već u Istanbulu. Ja sam sretna jer organizacija dobro protječe, rokovi se poštuju, nema nepoznanica i sve ide prema planu.

U Istanbul stižemo 8. veljače, Domagoj Klasić (tehnička podrška), Ivan Grobenski (glazba, ali u ulozi tehničara za titlove) i ja. Žak je ostao u Rijeci, slomila ga gripa, bodri nas porukama. Subota je, let je kratak, ugodan, a i Pisava je stigla u jednom komadu.

Ana i Žak Valenta, koji zbog bolesti nije putovao u Istanbul

Na aerodromu nas dočekuje domaćin iz kazališta, glumac Emir Üstündağ koji nas s kolegom, u kombiju, sa svim našim osobnim stvarima i kazališnom rekvizitom vozi do hotela i do kazališta. Vožnja od aerodroma traje kao da ideš od Zagreba do Ljubljane, sva sreća da su hotel i kazalište na pet minuta pješice.

Gostoprimstvo koje su nam ukazali domaćini rijetko se viđa. Smješteni smo u drevnoj četvrti Üsküdar, na azijskoj strani kopna. Ova strana puno je tradicionalnija i tiša, a tu se može vidjeti Istanbul kakav je bio nekad; netaknute malene četvrti i kućice, domaće radnje bez velike izgradnje i užurbanog ritma ovog milijunskog velegrada, koji je velik kao četiri Hrvatske.

Kazalište u kojem igramo jedna je od pet zgrada, koliko ih Nacionalni teatar ima po Istanbulu. Ova je zgrada nekad davno bila tvornica piva i cigareta, ima jednu veću i jednu manju kazališnu dvoranu, pet dvorana za probe ansambla, prostorije muzeja u kojem se čuvaju artefakti iz nekadašnje tvornice, prostorije za kostimografe, scenografe i umjetničke voditelje, administraciju, kafić za publiku i kuhinju za glumce i zaposlenike.

Organizatori festivala uvijek su nam na usluzi; nose čaj, kuhaju kavu, donose perece, pitaju kako smo, je l’ sve u redu, što nam treba… Turci slabo govore engleski, sreća pa je tu Google prevoditelj. Pričamo u mobitel, on prevodi, domaćini čitaju, smijemo se. Razumijemo se.

Festival traje sedam dana, upoznajemo trupu iz Makedonije, oni izvode dan prije nas. Tu su još ansambli iz Bugarske, Grčke, Rusije, Srbije, Španjolske, Njemačke i Italije, te domaćini iz Turske. Sve je odlično organizirano, uređeno, nema nepoznanica, poštuje se raspored i organizacija.

U Istanbulu provodimo četiri dana, pa imamo vremena za sve. Prvi dan odlazimo preko Bospora do Europskog kopna, do Aya Sofie, Plave Džamije, do Bazara. Kad smo tu, prilika je da sve posjetimo. Ne sprečava nas ni kiša koja nas neumoljivo prati sve dane. Pijemo tursku kavu, jedemo baklave i tradicionalna turske jela nalik na raviole (i kebab, naravno), opuštamo se i prepuštamo zavodljivosti istoka. A onda idući dan – izvedba.

Do podne i popodne provodimo u kazalištu, slažemo scenu, isprobavamo titlove. U tim trenutcima razmišljam kako će publika reagirati, hoće li razumjeti predstavu i kako će je razumjeti. Ovo je prvi put da Roža i ja gostujemo izvan Hrvatske, to je publika koja nikad nije čula za Slavka Kolara, predstava je na kajkavskom, prati li to i prijevod i što je sve izgubljeno u prijevodu u odnosu na original?

Ipak, jednom kad je publika ušla, kad su se svjetla ugasila i scena zasvijetlila tom magičnom svjetlošću, bilo je jasno da jedinstven jezik kazališta svi razumiju. Na početku sam ih “pridobila” s nekoliko turskih izraza i pozdrava; dobra večer, dobro došli (İyi akşamlar, hoş geldiniz, tur.) i do samog kraja nisam izgubila njihovu pažnju.

Pljesak i dijalog s publikom koji je nakon završetka predstave potrajao pa skoro kao i predstava sama, odgovorili su na sva moja pitanja i sumnje. Bilo je zaista neponovljivo. Na međunarodnoj sceni, u drugoj državi ( i kontinentu!) primiti pohvale, pljesak i čestitke iz publike među kojom je bila i hrvatska konzulica u Istanbulu, Ivana Zerec.

To je publika koja je angažirana, koju zanima kazalište, koja pita. Predstava je komunicirala i na mnoge je načine dotaknula i progovorila. Negdje smo se osjetili, pronašli i povezali. I to ne samo na razini žena, nego na razini naroda i ljudi, kolektivne svijesti i izazova koji su sveprisutni i svima nam slični. Bilo je to jedno neponovljivo gostovanje koje nam je dalo adrenalina i krila za dalje. Na nezavisnoj sceni. Dan po dan. Može se. Isplati se!

“You have home in Türkiye now”, poručili su nam domaćini na odlasku.

I vjerujte nam, znamo da je to istinski tako.

Kultura

“Urbana utopija na periferiji” – Izložba koja otkriva kako je naselje iz kukuruzišta izraslo u urbani simbol grada

Izložba donosi priču o razvoju Galženice, nekadašnjeg kukuruzišta koje se sedamdesetih godina pretvorilo u plansko radničko naselje.

Objavljeno

na

Objavio/la

U petak, 3. listopada 2025. u 19 sati, u Galeriji Galženica otvara se izložba “Galženica: urbana utopija na periferiji”. Povodom 50 godina od početka izgradnje naselja Galženica III i 45 godina rada Doma kulture Galženica, kustosica Antonia Vodanović predstavit će interdisciplinarni projekt koji povezuje povijest arhitekture, medijsku reprezentaciju i osobna sjećanja stanovnika. Izložba će biti otvorena do 21. studenoga.

Izložba donosi priču o razvoju Galženice, nekadašnjeg kukuruzišta koje se sedamdesetih godina pretvorilo u plansko radničko naselje. Kroz arhivske materijale, novinske članke, fotografije i umjetničke radove, posjetitelji će vidjeti kako je iz jednog poljoprivrednog kraja izrastao urbani prostor osmišljen “po mjeri čovjeka”.

Autorica izložbe i voditeljica istraživanja je viša kustosica Antonia Vodanović, a u stvaranju projekta sudjelovali su povjesničari umjetnosti, studenti etnologije i kulturne antropologije te suvremeni umjetnici. Dizajn postava potpisuje Nikola Križanac.

Izložba je podijeljena u dvije cjeline. Gornja etaža fokusira se na medijsku sliku Galženice kroz novinske članke, oglase, karikature i dokumentarne fotografije, dok donji dio posjetiteljima približava osobne priče arhitekata, urbanista i stanovnika. Preko 200 arhivskih članaka i brojni vizualni materijali prikazuju kako se u javnosti oblikovala slika o naselju i njegovim ljudima.

U sklopu izložbe bit će predstavljeni i novi radovi mladih umjetnika, fotografska serija “Kamen temeljac” Ivana Buvinića te konceptualni rad “Outsourcing” Ivana Gundića u suradnji sa Zlatkom Majsecom. Izložba uključuje i videodokumentaciju kolektivnog performansa Božene Končić Badurine iz 2013. godine te dokumentarne fotografije Renata Glogovčana iz 2003.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Europsko prvenstvo mažoretkinja i 9.Mediteranski kup u znaku PK Barbara i Mažoretkinja Dubrovčan

Objavljeno

na

Objavio/la

Otvoreno Europsko prvenstvo mažoretkinja i 9.Mediteranski kup u organizaciji Europske asocijacije mažoret timova (EMTA), Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT) i Turističke zajednice Grada Novigrada-Cittanove  održano je u Istri (Novigrad-Cittanova, 25.-28.09.2025.godine), u Gradskoj sportskoj dvorani.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Predsjednik EMTA-e i HUMT-a Vlado Palac, direktorica Turističke zajednice Novigrada-Cittanove Vesna Ferenac i Andrea Zancola, zamjenik gradonačelnika Grada Novigrada-Cittanove pozdravili su sve sudionike natjecanja i gledatelje te otvorili trodnevnu manifestaciju.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na prvenstvu se natjecalo 18 mažoret timova iz osam država od deset, koje su članice EMTA-e (Slovenije, Srbije, Njemačke, Mađarske, Švicarske, Poljske, Francuske i Hrvatske). Paralelno su se odvijala natjecanja Europskog prvenstva i 9.Mediteranskog kupa.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mažoret timovi: Plesni klub Barbara (Velika Gorica), Vodiške mažoretkinje Vodice), Mažoretkinje Dubrovčan (Dubrovčan), Plesna udruga Ritmokracija (Brdovec), Plesna udruga Magi (Graberje Ivaničko), Plesna udruga Star Dance (Sisak), Mažoretkinje DND Budinščina (Budinščina), Kutinske mažoretkinje (Kutina), Jelačićke Zaprešićke mažoretkinje (Zaprešić), Tribunjske mažoretkinje (Tribunj), Plesni studio Tena (Zagreb) (svi iz Hrvatske), Swiss Majorette (Zurich, Švicarska), Dresden Diamonds (Dresden, Njemačka), Majorettes de Giugnicourt (Majorettes Ginjikuor, Francuska), Angel Majorettes (Dance Sport Association, Mađarska), Mažoretkinje Agnes (Gliwice, Poljska) Pančevačke lavice (Pančevo, Srbija) i Mažoretni in Twirling Klub Benedikt (Slovenija).

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Izvedbe mažoretkinja pratio je i ocjenjivao tim od 10 internacionalnih odnosno nacionalnih sudaca: Vlado Palac, Milosava Katić, Kristijan Bogdanović, Ivana Mišević, Lana Žapčič, Irina Bogdanović, Lucija Palac, Sara Bogović, Katarina Ahel i Petra Kocman.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pobjednik 9.Mediteranskog kupa u konkurenciji seniorki su Mažoretkinje Dubrovčan, a Plesni klub Barbara je dvostruki pobjednik u konkurenciji juniorki odnosno kadetkinja.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon završetka natjecanja svečano je predana zastava EMTA-e  predstavniku Francuske u kojoj će iduće 2026.godine biti održano slijedeće Europsko prvenstvo mažoret timova EMTA-e.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Voditeljica programa bila je Ema Ružić.

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novigrad-Cittanova, 26.-28.09.2025. EMTA – Europsko prvenstvo mažžoret timova i 9.Mediteranski kup. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prvi dan prvenstva (četvrtak, 25. rujna 2025.) održana je 21. sjednica Skupštine EMTA-e, sudačke edukacije i trenersko-sudački panel te konačno usvajanje programa velike manifestacije.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

Dobar Štoos u kvartu otvara pitanja o radu, strojevima i čovjeku, kroz oči mladih autora

U vremenu Četvrte industrijske revolucije, projekti se bave pitanjima duhovnog smisla rada, etike automatizacije i utjecaja umjetne inteligencije na ljudsku kreativnost i intelektualni rad.

Objavljeno

na

Objavio/la

U petak, 3. listopada 2025. u 18:30 sati, u izlogu područne knjižnice Galženica u Velikoj Gorici otvara se izložba “Nevidljive jednakosti”, kojom se predstavljaju radovi studenata Transmedijske dramaturgije Sveučilišta VERN. Izložba je dio dobro poznatog programa “Dobar Štoos u kvartu”, koji organizira Štoos teatar u suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica i Sveučilištem VERN.

Radovi studenata nastali su pod mentorstvom doc.art. Martine Granić u sklopu kolegija Transmedijska pismenost i medijske publike. Zajednička tema bila je rad i radništvo. Mladi autori istraživali su različite dimenzije rada, od fizičkog i virtualnog do duhovnog, promišljajući kako tehnologija i automatizacija mijenjaju čovjekovu ulogu u suvremenom svijetu.

U vremenu Četvrte industrijske revolucije, projekti se bave pitanjima duhovnog smisla rada, etike automatizacije i utjecaja umjetne inteligencije na ljudsku kreativnost i intelektualni rad. Među izloženim djelima su radovi Djetinjstvo, Alienation Season, Homo Mechanicus, Što ste nam ostavili, Stonehenge, Noćna smjena i Ja, Andromaha, iza kojih stoje studenti Margita Akmančić, Dorotea Belan, Josipa Burić, Nika Hren, Dejan Jakovljević, Tajna Bakar Konfić i Leo Šimić, uz suradnike i fotografe Kristinu Sekalec, Ninu Šeperića, Roka Djurića, Vladimira Spindlera i Hanu Kasalo.

Ovo je četvrto izdanje Dobrog Štoosa u kvartu u ovoj godini, a po prvi put program u potpunosti stavlja fokus na studentske radove i njihovu interpretaciju društvenih tema kroz transmedijski pristup.

Nastavite čitati

Kultura

Probudite pisca u sebi! Matica hrvatska Velika Gorica raspisala književni natječaj za kratku priču

Svi odrasli autori iz Hrvatske mogu sudjelovati s neobjavljenom kratkom pričom, a najbolji radovi bit će predstavljeni u ožujku 2026.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Louis Bauer/pexels.com

Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici raspisao je 17. izdanje književnog natječaja “Turopoljska poculica”, koji i ove godine traži najbolje kratke priče pisane na kajkavskom narječju ili hrvatskom standardnom jeziku. Natječaj traje od 27. rujna do 25. prosinca 2025. godine, a sudjelovati mogu svi punoljetni autori iz Hrvatske sa svojim dosad neobjavljenim radovima.

U obzir dolaze samo dosad neobjavljeni radovi, a kratka priča može sadržavati najviše četiri kartice teksta. Rad je potrebno poslati u tri primjerka u pisanom obliku poštom i e-mailom, a svaki primjerak treba biti označen zaporkom. Uz priču, autori trebaju zasebno dostaviti osobne podatke, ime i prezime, adresu, broj telefona, e-adresu i zaporku. Iz Matice ističu kako napisane priče neće biti vraćene autorima.

Prijave se šalju na adresu Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici, Lomnička 65, 10410 Velika Gorica (s naznakom “za Matičin književni natječaj”) te putem emaila na adresu [email protected].

Prosudbeno povjerenstvo odabrat će najbolji rad na kajkavskom jeziku i najbolji rad na standardnom hrvatskom jeziku. Svečano predstavljanje nagrađenih autora i njihovih priča održat će se u četvrtak, 19. ožujka 2026. godine u Velikoj Gorici, a najbolji radovi bit će objavljeni u časopisu Luč i lokalnim glasilima.

Nastavite čitati

Kultura

Izložba fotografija domovine kao posveta branitelju Žarku Delaču

Svi sudionici primili su zahvalnice i darove Turističke zajednice Grada Velike Gorice, a tri prvoplasirane fotografije nagrađene su poklon-bonom Banke Kovanica

Objavljeno

na

U prepunoj Galeriji “Trumbetaš” velikogoričkog Pučkog otvorenog učilišta protekli vikend je svečano otvorena izložba najboljih učeničkih fotografija iz Hrvatske i inozemstva u sklopu projekta “Ponos Domovine”, posvećenog pokojnom Žarku Delaču, hrvatskom branitelju, publicistu i neumornom promotoru domoljublja i mladih.

Program koji je vodila predsjednica Udruge Patricija Lukšić započeo je hrvatskom himnom u izvedbi Velikogoričanina Mihovila Bušića, člana klape Legiero, a zatim je minutom šutnje odana počast Žarku Delaču i svim hrvatskim braniteljima. Organizatori su podsjetili na bogatu i raznoliku životnu ostavštinu Žarka Delača: od vojnog pukovnika, profesora i urednika, do idejnog tvorca samog projekta “Ponos Domovine”.

Na ovogodišnji natječaj pristiglo je više od 750 fotografija, a stručni ocjenjivački sud odabrao je dvadeset najboljih za izložbu. U žiriju su, uz predsjednika Milana Bukovca, sudjelovali i Boris Jagačić, fotograf, te Dušan Vugrinec – Vugi, snimatelj i fotograf, koji su istaknuli visoku razinu kreativnosti i tehničke izvedbe pristiglih radova.

Prvo mjesto osvojila je Marta Sokolić iz križevačke Gimnazije s fotografijom “Drugi rad, ista zemlja”. Marta je ispričala kako je tjednima biciklom obilazila okolna polja u potrazi za savršenim traktorom i kadrom, vraćajući se kasno s mora, što je prava priča o viziji, upornosti i uspjehu koju Udruga želi poticati kod mladih.

Drugo mjesto pripalo je Petri Kozmić iz Graditeljske škole Čakovec za fotografiju “Kameni otok”, a treće Teni Kolman, također iz Graditeljske škole Čakovec, za rad “Dioklecijanova palača”.

Svi sudionici primili su zahvalnice i darove Turističke zajednice Grada Velike Gorice, a tri prvoplasirane fotografije nagrađene su poklon-bonom Banke Kovanica. Glazbeni ugođaj večeri upotpunio je Mihovil Bušić izvedbama pjesama “Croatio iz duše te ljubim” i “Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj”.

Izložba ostaje otvorena za javnost do 3. listopada 2025., a otvorenje je završilo prigodnim domjenkom i druženjem posjetitelja i autora uz najavu novih zajedničkih projekata.

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno