Povežite se s nama

Kultura

Roža (Bir böcek olan kız)! ‘Kako sam predstavu na kajkavskom odvela u Istanbul…’

Predstava “Roža (cura s greškom”, koju su Ana Katulić i Žak Valenta osmislili na temelju pripovjetke “Svoga tela gospodar” gostovala je u Turskoj. Ana je glumila na kajkavskom, išli su i turski titlovi, a o svemu tome doznajemo iz prvog lica…

Objavljeno

na

U prvom licu: Ana Katulić

Kad si samostalni umjetnik, obrtnik, samozaposlen, na nezavisnoj sceni, kad vodiš umjetničku organizaciju te si u njoj i glumac/glumica i autor, producent, i vozač i računovođa i tajnik i marketing i novinar, najkraće rečeno – katica za sve – onda znaj da, uz brojne velike i male radosti koje ovaj poziv ostavlja na kraju dana, on ujedno otvara i Pandorinu kutiju svih sila koje nisu uvijek ugodne i često su egzistencijalno upitne.

Ljudi nam se dive jer smo kreativni, inovativni, hrabri, probitačni, radimo ono što volimo i želimo, no druga strana medalje je ta da od umjetnosti često izazovno živimo i da se rijetko posvećujemo samo umjetničkom procesu (eh, da je barem tako!). Većina našeg posla, ili bar dobrih 60 posto, uvijek je administracija, dan na kompjuteru, mejlovi, natječaji, tiskara, komunikacija i tako u krug. Kamo sreće kad ostane moment za kreativu.

No, na dnu Pandorine kutije je nada, a ja sam po prirodi optimist, pa ovo nije tekst o tome kako umjetnici teško žive već potvrda da se svaki trud, upornost i rad isplate. Uvijek. Osim toga, jedan moj poznanik mi je lani za Božić poželio da “od svog rada živim, a ne preživljavam”, pa sam tu njegovu rečenicu uzela kao mantru ili lajtmotiv ove godine, koja je krenula poprilično dobro i uspješno.

Tu, naravno, prvenstveno mislim na Rožu (curu s greškom), moj prvijenac, cjelovečernju autorsku predstavu našeg goričkog Štoos teatra koju smo na scenu lani postavili Branko Žak Valenta, moj dobar prijatelj, koreograf i umjetnik, i ja, prema motivima Kolareve pripovijetke “Svoga tela gospodar”.

Kvalitetna se ekipa okupila u radu; Ivan Grobenski, koji je fantastično odradio glazbu, mladi kipar Matej Vuković, s kojim je suradnja počela 2023. na Ogledima, koji je napravio masku Pisave, multimedijalna umjetnica Mia Štark, koja je složila vizual i radila sa mnom na pokretu. Roža se rađala u prostoru FA Turopolja i nakon što je premijerno odigrana lani u Gorici i Zagrebu, to je bilo to.

Za nezavisni Štoos teatar, koji nema svoju kazališnu dvoranu, postavljaju se vječna pitanje: Gdje ćemo igrati? Za koga? I kada? Neka gostovanja smo dogovorili; bit će još koje u Gorici (vjerojatno oko Goričkih večeri), u KNAP-u, mogli bismo igrati kao lektira za osnovne ili srednje škole, zovu nas u Buševec, u Koprivnicu i Krapinu…

Treba opet sjesti za laptop; “Poštovani, mi smo Štoos teatar iz Velike Gorice…” i nuditi predstavu. Sreća je htjela da mi je kolegica poslala link za festival u Bursi, u Turskoj. Bio je to Balkan festival, na koji stižu razne izvedbe iz cijelog svijeta. Prijavnicu sam ispunila, priložila sve materijale; fotografije, video snimku predstave, plakate, tehnički rider… I drži fige.

Koncem 2024., međutim, stiže pozivnica na International Women Playwrights Theater Festival u Istanbulu. Istanbulu?! Istanbulu??! Čekaj malo, pa ja nisam prijavljivala Istanbul. Zovem Žaka: “Jesi li nas ti možda prijavio?”, malo sam zbunjena. Žak odmahuje, prvi glas.

Ono što je ostao moj zaključak do danas (jer drugog nema) jest da je ekipa iz Burse prepoznala našu predstavu i proslijedila prijavnicu Istanbulskom nacionalnom kazalištu. Oni su pogledali snimku predstave, odlučili je uvrstiti u program i poslali nam pozivnicu za Festival. I tad kreće jedan fini miks sreće, uzbuđenja, pozitivne treme, panike i brige, pa malo zabrinutosti , pa opet uzbuđenja i tako u krug do veljače.

Trebalo je napraviti predprodukciju, dogovoriti tko od ekipe ide, što ćemo nositi od scenografije, a što nam mogu osigurati organizatori, gdje ćemo biti smješteni, što možemo nositi sa sobom u avionu i kako pakirati opremu i tehniku. Trebalo je masku Pisave dobro zapakirati za avion da se ne bi u transportu oštetila jer je rađena od kaširanog papira i lako je lomljiva.

Osim toga, trebalo je osigurati i riješiti financije za put i još puno tehnikalija. Jedna od njih bio je i prijevod predstave. Na turski. Odmah zovem predsjednika Hrvatsko-turske udruge prijateljstva, Gorana Beusa Richembergha, i pitam za preporuku. On me spaja s turkologinjom Leom Kizilkayom i iza Nove Godine prijevod je već u Istanbulu. Ja sam sretna jer organizacija dobro protječe, rokovi se poštuju, nema nepoznanica i sve ide prema planu.

U Istanbul stižemo 8. veljače, Domagoj Klasić (tehnička podrška), Ivan Grobenski (glazba, ali u ulozi tehničara za titlove) i ja. Žak je ostao u Rijeci, slomila ga gripa, bodri nas porukama. Subota je, let je kratak, ugodan, a i Pisava je stigla u jednom komadu.

Ana i Žak Valenta, koji zbog bolesti nije putovao u Istanbul

Na aerodromu nas dočekuje domaćin iz kazališta, glumac Emir Üstündağ koji nas s kolegom, u kombiju, sa svim našim osobnim stvarima i kazališnom rekvizitom vozi do hotela i do kazališta. Vožnja od aerodroma traje kao da ideš od Zagreba do Ljubljane, sva sreća da su hotel i kazalište na pet minuta pješice.

Gostoprimstvo koje su nam ukazali domaćini rijetko se viđa. Smješteni smo u drevnoj četvrti Üsküdar, na azijskoj strani kopna. Ova strana puno je tradicionalnija i tiša, a tu se može vidjeti Istanbul kakav je bio nekad; netaknute malene četvrti i kućice, domaće radnje bez velike izgradnje i užurbanog ritma ovog milijunskog velegrada, koji je velik kao četiri Hrvatske.

Kazalište u kojem igramo jedna je od pet zgrada, koliko ih Nacionalni teatar ima po Istanbulu. Ova je zgrada nekad davno bila tvornica piva i cigareta, ima jednu veću i jednu manju kazališnu dvoranu, pet dvorana za probe ansambla, prostorije muzeja u kojem se čuvaju artefakti iz nekadašnje tvornice, prostorije za kostimografe, scenografe i umjetničke voditelje, administraciju, kafić za publiku i kuhinju za glumce i zaposlenike.

Organizatori festivala uvijek su nam na usluzi; nose čaj, kuhaju kavu, donose perece, pitaju kako smo, je l’ sve u redu, što nam treba… Turci slabo govore engleski, sreća pa je tu Google prevoditelj. Pričamo u mobitel, on prevodi, domaćini čitaju, smijemo se. Razumijemo se.

Festival traje sedam dana, upoznajemo trupu iz Makedonije, oni izvode dan prije nas. Tu su još ansambli iz Bugarske, Grčke, Rusije, Srbije, Španjolske, Njemačke i Italije, te domaćini iz Turske. Sve je odlično organizirano, uređeno, nema nepoznanica, poštuje se raspored i organizacija.

U Istanbulu provodimo četiri dana, pa imamo vremena za sve. Prvi dan odlazimo preko Bospora do Europskog kopna, do Aya Sofie, Plave Džamije, do Bazara. Kad smo tu, prilika je da sve posjetimo. Ne sprečava nas ni kiša koja nas neumoljivo prati sve dane. Pijemo tursku kavu, jedemo baklave i tradicionalna turske jela nalik na raviole (i kebab, naravno), opuštamo se i prepuštamo zavodljivosti istoka. A onda idući dan – izvedba.

Do podne i popodne provodimo u kazalištu, slažemo scenu, isprobavamo titlove. U tim trenutcima razmišljam kako će publika reagirati, hoće li razumjeti predstavu i kako će je razumjeti. Ovo je prvi put da Roža i ja gostujemo izvan Hrvatske, to je publika koja nikad nije čula za Slavka Kolara, predstava je na kajkavskom, prati li to i prijevod i što je sve izgubljeno u prijevodu u odnosu na original?

Ipak, jednom kad je publika ušla, kad su se svjetla ugasila i scena zasvijetlila tom magičnom svjetlošću, bilo je jasno da jedinstven jezik kazališta svi razumiju. Na početku sam ih “pridobila” s nekoliko turskih izraza i pozdrava; dobra večer, dobro došli (İyi akşamlar, hoş geldiniz, tur.) i do samog kraja nisam izgubila njihovu pažnju.

Pljesak i dijalog s publikom koji je nakon završetka predstave potrajao pa skoro kao i predstava sama, odgovorili su na sva moja pitanja i sumnje. Bilo je zaista neponovljivo. Na međunarodnoj sceni, u drugoj državi ( i kontinentu!) primiti pohvale, pljesak i čestitke iz publike među kojom je bila i hrvatska konzulica u Istanbulu, Ivana Zerec.

To je publika koja je angažirana, koju zanima kazalište, koja pita. Predstava je komunicirala i na mnoge je načine dotaknula i progovorila. Negdje smo se osjetili, pronašli i povezali. I to ne samo na razini žena, nego na razini naroda i ljudi, kolektivne svijesti i izazova koji su sveprisutni i svima nam slični. Bilo je to jedno neponovljivo gostovanje koje nam je dalo adrenalina i krila za dalje. Na nezavisnoj sceni. Dan po dan. Može se. Isplati se!

“You have home in Türkiye now”, poručili su nam domaćini na odlasku.

I vjerujte nam, znamo da je to istinski tako.

Kultura

FOTO Dan kruha obilježen u Osnovnoj školi Nikole Hribara

Objavljeno

na

Objavio/la

Dan kruha – dan zahvalnosti za plodove zemlje obilježen je jučer (ponedjeljak, 13. listopada 2025.) u Osnovnoj školi Nikole Hribara u Velikoj Gorici. Prigodnim programom uz  pjesmu, glumu i recitacije učenici su promišljali o zahvalnosti, o kojoj se danas tako malo govori, a još manje pokazuje.

Velika Gorica, 13.10.2025. Dan kruha u Osnovnoj školi Nikole Hribara. Foto: OŠNH

Priređene su četiri priredbe u matičnoj školi te dvije priredbe u Područnim školama Gradići i Donjoj Lomnici. Uz učenike program su pripremale profesorice vjeronauka Marija Patrlj, Katarina Solomon, Fanija Jelinčić, učiteljice razredne nastave Jadranka Jelisavac i Vesna Stipić te profesorice glazbene kulture Branka Kopilović i Lidija Smolenicki.

Velika Gorica, 13.10.2025. Dan kruha u Osnovnoj školi Nikole Hribara. Foto: OŠNH

U školi se osjećao slavljenički duh i miris kruha, peciva, kolača koje su pripremile vrijedne ruke mama, baka, a i ponekog đaka.

Velika Gorica, 13.10.2025. Dan kruha u Osnovnoj školi Nikole Hribara. Foto: OŠNH

Blago danu koji počinje mirisima kruha, a nastavlja se brigom za drugoga tradicionalnom humanitarnom akcijom za Pučku kuhinju, jer vjera bez djela nije prava vjera, a tako ni odgoj bez primjera dobre prakse.

(tekst: Marija Patrlj, profesorica savjetnica)

Galerija fotografija

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO DVD Lomnica pobjednik natjecanja u pripremi najbolje turopoljske kotlovine na 24.Gastru Turopolja 2025.

Objavljeno

na

Objavio/la

Središnji događaj trećeg dana 24. Gastro Turopolja (nedjelja, 12.10.2025.) u Parku Plemenite općine turopoljske bilo je natjecanje u pripremi najbolje turopoljske kotlovine i nedjeljni turopoljski ručak. Turistička zajednica Velike Gorice izvijestila je da se ove godine u pripremi tradicionalne turopoljske kotlovine natjecao rekordan broj ekipa – 31 skupina!

Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pored njih još pet ekipa pripremalo je gulaš, fiš paprikaš i ostalo. Među mnogim sudionicima prijavilo se i 15 humanitarnih udruga i društava žena. Oni su se pobrinuli za slatki dio ručka, domaće zalogaje i zanimljive delikatese iz turopoljske kuhinje.

Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr

U sklopu nedjeljnog programa posjetitelji su mogli uživati u Eko festivalu, Festivalu pčelarstva Zagrebačke županije, Izložbi meda, a sve je to popratilo druženje i glazba Tamburaškog sastava Lajbeki.

Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Podjela nagrada i priznanja započela je u 16 sati. Prvo je uručeno priznanje za najveseliju ekipu – KUD Dučec Mraclin. Nakon toga uručene su nagrade za tri najbolje ocijenjene kotlovine.

Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prema procjeni sudačkog povjerenstva redoslijed tri najbolje pripremljene kotlovine: 1. mjesto – DVD Lomnica, 2. mjesto – Udruga umirovljenika Grada Velike Gorice Podružnica Kobilić, 3. mjesto – Udruga žena Općine Kravarsko.

Galerija fotografija

24.Gastro Turopolja 2025. (10.-12.10.2025.)

Najbolje kotlovine: 1. mjesto DVD Donja Lomnica, 2. mjesto Udruga umirovljenika Grada Velike Gorice Podružnica Kobilić, 3. mjesto Udruga žena Općine Kravarsko

Najveselija ekipa: KUD Dučec Mraclin.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Dječji Gastro Turopolja i proglašenje najbolje ocijenjenih uzoraka meda

Objavljeno

na

Objavio/la

Tradicionalna manifestacija 24. Gastro Turopolja drugog dana u subotu (11.10.2025.) označena je kao jedno od najveselijih  poglavlja trodnevnog događanja u Parku Plemenite općine turopoljske – Dječji Gastro Turopolja.

Velika Gorica, 11.10.2025. Dječji Gastro Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.10.2025. Dječji Gastro Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.10.2025. Dječji Gastro Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Program su na glavnoj pozornici otvorili u 10:15 članovi Folklornog ansambla Turopolje. Nakon nastupa folkloraša uslijedila je nešto duža dodjela priznanja za najbolji med i pčelarske proizvode u sklopu 15. Festivala pčelarstva Zagrebačke županije. Program je vodila glumica Doris Pinčić Guberović.

Velika Gorica, 11.10.2025. Dječji Gastro Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.10.2025. Dječji Gastro Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.10.2025. Dječji Gastro Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prema 22. senzorskom ocjenjivanju meda Zagrebačke županije ocijenjeno je ukupno 104 uzorka meda (bagremov med 28, cvjetni med 24, kestenov med 21, medun 11, …). Prema pravilniku za ocjenjivanje kvalitete sortnih vrsta meda za ocjene od 18.01 – 20.00 udrugama su dodijeljene zlatne diplome, za ocjene od 16.01 –18.00 srebrne diplome i za ocjene od 14.00 – 16.00 brončane diplome.

Velika Gorica, 11.10.2025. Dječji Gastro Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.10.2025. Dječji Gastro Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.10.2025. Dječji Gastro Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Najviše diploma osvojila je Pčelarska udruga ”Turopolje” Velika Gorica – 16 diploma (6 zlatnih, 8 srebrnih, 2 brončane), slijede Udruga pčelara ”Matica” Sveti Ivan Zelina – 13 (5 7 1), Pčelarska udruga ”Lipa” Jastrebarsko 1990 – 11 (7 2 2), …

Velika Gorica, 11.10.2025. Dječji Gastro Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.10.2025. Dječji Gastro Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.10.2025. Dječji Gastro Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pojedinačno: 1. Krunoslav Nemčić, Udruga pčelara ”Matica” Sveti Ivan Zelina, bagremov med – broj bodova 19.80, 2. Davor Novosel, Udruga pčelara ”Matica” Sveti Ivan Zelina, bagremov med – 19.79, 3. Ivica Kompes, Pčelarska uddruga ”Lijeska”, kestenov med – 19.53, 4. Miroslav Antolčić, Pčelarska udruga ”Turopolje”, kestenov med – 19.29, 5. Saša Rajšić, Pčelarska udruga ”Turopolje”, medun – 19.03, …

Velika Gorica, 11.10.2025. Dječji Gastro Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.10.2025. DjeČji Gastro Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prvoplasirani Krunoslav Nemčić proglašen je šampionom 22. senzorskog ocjenjivanja meda Zagrebačke županije sa 19.80 bodova.

Velika Gorica, 11.10.2025. Dječji Gastro Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prijepodne ispunili su i učenici Srednje strukovne škole Velika Gorica, koji su pripremili medeni doručak i topli gulaš. Gastronomski aktivan bio je i Dječji vrtić Lojtrica. Glavnu pozornicu zauzeli su u 11:30 sati članovi Plesnog kluba Megablast i svojim plesnim egzibicijama oduševili.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

Mjesec hrvatske knjige posvećen knjižničarima – Gradska knjižnica priprema bogat program

Cilj je istaknuti važnost i ulogu knjižničara.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Dom J/pexels.com

Od 15. listopada do 15. studenog 2025. diljem Hrvatske održava se tradicionalna manifestacija Mjesec hrvatske knjige, ove godine pod sloganom “Odabrali knjižničari”. Manifestacija je ove godine posvećena knjižničarima, stručnjacima koji čine srce svake knjižnice, a povodom toga Gradska knjižnica Velika Gorica pripremila je bogat program na svim lokacijama.

Manifestacija želi podsjetiti javnost na često nevidljiv, ali iznimno važan rad knjižničara te potaknuti promišljanje o ulozi humanističkih vrijednosti u vremenu koje sve snažnije oblikuju digitalne tehnologije.

U Velikoj Gorici, Gradska knjižnica priprema niz programa i aktivnosti za sve uzraste, od najmlađih do starijih čitatelja. Svi detalji dostupni su ovdje.

Nastavite čitati

Kultura

“Nevidljive jednakosti” u Galženici! Studenti VERN-a otvorili jesenski Štoos u kvartu

Sedam mladih autora predstavilo svoje radove o temi rada i radništva.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Ana Vuko

Jesenski ciklus programa Štoos u kvartu započeo je u petak, 3. listopada, u Galženici izložbom “Nevidljive jednakosti”. U suradnji Štoos teatra, Sveučilišta Vern i Gradske knjižnice Velika Gorica predstavljeno je sedam studentskih radova koji se bave temom rada i radništva. Izložba ostaje otvorena do 15. listopada 2025. u prostoru Knjižnice Galženica.

Autori radova su studenti preddiplomskog studija transmedijske dramaturgije s Vern-a, koji su svatko na svoj način pristupili pitanju što danas znači raditi i stvarati u fizičkom, virtualnom i duhovnom svijetu.

Foto: Ana Vuko

“Studentski radovi odražavaju poglede na različita poimanjima rada u teoriji i praksi fizičkog, virtualnog i duhovnog svijeta. Razmatrao se odnos čovjeka i stroja, novi trend zamjene ljudskog inovativnog i umnog rada mogućnostima umjetne inteligencije, uz pitanje što je to kvalitetan rad i kojim parametrima se može izmjeriti ljudski trud”, pojasnila je Mentorica Martina Granić.

U izlogu knjižnice posjetitelji mogu vidjeti razne radove koji otvaraju širok raspon tema, od osobnih priča do promišljanja o suvremenom radnom okruženju. Uz to, iz Štoos teatara najavljuju jedno posebno gostovanje krajem mjeseca.

“Krajem listopada, točnije od 26. do 28. 10. u našem će gradu boraviti umjetnici iz Francuske koji će tri dana živjeti u javnom prostoru grada. Riječ je o međunarodnoj suradnji između Francuske, Hrvatske i Bugarske, te prvi ovakav projekt u našem gradu, a sam program dio je i Dana Europske baštine Ministarstva kulture”, rekla je Ana Katulić.

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno