Kultura

Roža (Bir böcek olan kız)! ‘Kako sam predstavu na kajkavskom odvela u Istanbul…’

Predstava “Roža (cura s greškom”, koju su Ana Katulić i Žak Valenta osmislili na temelju pripovjetke “Svoga tela gospodar” gostovala je u Turskoj. Ana je glumila na kajkavskom, išli su i turski titlovi, a o svemu tome doznajemo iz prvog lica…

Objavljeno

prije 2 mjeseca

11. ožujka 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

U prvom licu: Ana Katulić

Kad si samostalni umjetnik, obrtnik, samozaposlen, na nezavisnoj sceni, kad vodiš umjetničku organizaciju te si u njoj i glumac/glumica i autor, producent, i vozač i računovođa i tajnik i marketing i novinar, najkraće rečeno – katica za sve – onda znaj da, uz brojne velike i male radosti koje ovaj poziv ostavlja na kraju dana, on ujedno otvara i Pandorinu kutiju svih sila koje nisu uvijek ugodne i često su egzistencijalno upitne.

Ljudi nam se dive jer smo kreativni, inovativni, hrabri, probitačni, radimo ono što volimo i želimo, no druga strana medalje je ta da od umjetnosti često izazovno živimo i da se rijetko posvećujemo samo umjetničkom procesu (eh, da je barem tako!). Većina našeg posla, ili bar dobrih 60 posto, uvijek je administracija, dan na kompjuteru, mejlovi, natječaji, tiskara, komunikacija i tako u krug. Kamo sreće kad ostane moment za kreativu.

No, na dnu Pandorine kutije je nada, a ja sam po prirodi optimist, pa ovo nije tekst o tome kako umjetnici teško žive već potvrda da se svaki trud, upornost i rad isplate. Uvijek. Osim toga, jedan moj poznanik mi je lani za Božić poželio da “od svog rada živim, a ne preživljavam”, pa sam tu njegovu rečenicu uzela kao mantru ili lajtmotiv ove godine, koja je krenula poprilično dobro i uspješno.

Tu, naravno, prvenstveno mislim na Rožu (curu s greškom), moj prvijenac, cjelovečernju autorsku predstavu našeg goričkog Štoos teatra koju smo na scenu lani postavili Branko Žak Valenta, moj dobar prijatelj, koreograf i umjetnik, i ja, prema motivima Kolareve pripovijetke “Svoga tela gospodar”.

Kvalitetna se ekipa okupila u radu; Ivan Grobenski, koji je fantastično odradio glazbu, mladi kipar Matej Vuković, s kojim je suradnja počela 2023. na Ogledima, koji je napravio masku Pisave, multimedijalna umjetnica Mia Štark, koja je složila vizual i radila sa mnom na pokretu. Roža se rađala u prostoru FA Turopolja i nakon što je premijerno odigrana lani u Gorici i Zagrebu, to je bilo to.

Za nezavisni Štoos teatar, koji nema svoju kazališnu dvoranu, postavljaju se vječna pitanje: Gdje ćemo igrati? Za koga? I kada? Neka gostovanja smo dogovorili; bit će još koje u Gorici (vjerojatno oko Goričkih večeri), u KNAP-u, mogli bismo igrati kao lektira za osnovne ili srednje škole, zovu nas u Buševec, u Koprivnicu i Krapinu…

Treba opet sjesti za laptop; “Poštovani, mi smo Štoos teatar iz Velike Gorice…” i nuditi predstavu. Sreća je htjela da mi je kolegica poslala link za festival u Bursi, u Turskoj. Bio je to Balkan festival, na koji stižu razne izvedbe iz cijelog svijeta. Prijavnicu sam ispunila, priložila sve materijale; fotografije, video snimku predstave, plakate, tehnički rider… I drži fige.

Koncem 2024., međutim, stiže pozivnica na International Women Playwrights Theater Festival u Istanbulu. Istanbulu?! Istanbulu??! Čekaj malo, pa ja nisam prijavljivala Istanbul. Zovem Žaka: “Jesi li nas ti možda prijavio?”, malo sam zbunjena. Žak odmahuje, prvi glas.

Ono što je ostao moj zaključak do danas (jer drugog nema) jest da je ekipa iz Burse prepoznala našu predstavu i proslijedila prijavnicu Istanbulskom nacionalnom kazalištu. Oni su pogledali snimku predstave, odlučili je uvrstiti u program i poslali nam pozivnicu za Festival. I tad kreće jedan fini miks sreće, uzbuđenja, pozitivne treme, panike i brige, pa malo zabrinutosti , pa opet uzbuđenja i tako u krug do veljače.

Trebalo je napraviti predprodukciju, dogovoriti tko od ekipe ide, što ćemo nositi od scenografije, a što nam mogu osigurati organizatori, gdje ćemo biti smješteni, što možemo nositi sa sobom u avionu i kako pakirati opremu i tehniku. Trebalo je masku Pisave dobro zapakirati za avion da se ne bi u transportu oštetila jer je rađena od kaširanog papira i lako je lomljiva.

Osim toga, trebalo je osigurati i riješiti financije za put i još puno tehnikalija. Jedna od njih bio je i prijevod predstave. Na turski. Odmah zovem predsjednika Hrvatsko-turske udruge prijateljstva, Gorana Beusa Richembergha, i pitam za preporuku. On me spaja s turkologinjom Leom Kizilkayom i iza Nove Godine prijevod je već u Istanbulu. Ja sam sretna jer organizacija dobro protječe, rokovi se poštuju, nema nepoznanica i sve ide prema planu.

U Istanbul stižemo 8. veljače, Domagoj Klasić (tehnička podrška), Ivan Grobenski (glazba, ali u ulozi tehničara za titlove) i ja. Žak je ostao u Rijeci, slomila ga gripa, bodri nas porukama. Subota je, let je kratak, ugodan, a i Pisava je stigla u jednom komadu.

Ana i Žak Valenta, koji zbog bolesti nije putovao u Istanbul

Na aerodromu nas dočekuje domaćin iz kazališta, glumac Emir Üstündağ koji nas s kolegom, u kombiju, sa svim našim osobnim stvarima i kazališnom rekvizitom vozi do hotela i do kazališta. Vožnja od aerodroma traje kao da ideš od Zagreba do Ljubljane, sva sreća da su hotel i kazalište na pet minuta pješice.

Gostoprimstvo koje su nam ukazali domaćini rijetko se viđa. Smješteni smo u drevnoj četvrti Üsküdar, na azijskoj strani kopna. Ova strana puno je tradicionalnija i tiša, a tu se može vidjeti Istanbul kakav je bio nekad; netaknute malene četvrti i kućice, domaće radnje bez velike izgradnje i užurbanog ritma ovog milijunskog velegrada, koji je velik kao četiri Hrvatske.

Kazalište u kojem igramo jedna je od pet zgrada, koliko ih Nacionalni teatar ima po Istanbulu. Ova je zgrada nekad davno bila tvornica piva i cigareta, ima jednu veću i jednu manju kazališnu dvoranu, pet dvorana za probe ansambla, prostorije muzeja u kojem se čuvaju artefakti iz nekadašnje tvornice, prostorije za kostimografe, scenografe i umjetničke voditelje, administraciju, kafić za publiku i kuhinju za glumce i zaposlenike.

Organizatori festivala uvijek su nam na usluzi; nose čaj, kuhaju kavu, donose perece, pitaju kako smo, je l’ sve u redu, što nam treba… Turci slabo govore engleski, sreća pa je tu Google prevoditelj. Pričamo u mobitel, on prevodi, domaćini čitaju, smijemo se. Razumijemo se.

Festival traje sedam dana, upoznajemo trupu iz Makedonije, oni izvode dan prije nas. Tu su još ansambli iz Bugarske, Grčke, Rusije, Srbije, Španjolske, Njemačke i Italije, te domaćini iz Turske. Sve je odlično organizirano, uređeno, nema nepoznanica, poštuje se raspored i organizacija.

U Istanbulu provodimo četiri dana, pa imamo vremena za sve. Prvi dan odlazimo preko Bospora do Europskog kopna, do Aya Sofie, Plave Džamije, do Bazara. Kad smo tu, prilika je da sve posjetimo. Ne sprečava nas ni kiša koja nas neumoljivo prati sve dane. Pijemo tursku kavu, jedemo baklave i tradicionalna turske jela nalik na raviole (i kebab, naravno), opuštamo se i prepuštamo zavodljivosti istoka. A onda idući dan – izvedba.

Do podne i popodne provodimo u kazalištu, slažemo scenu, isprobavamo titlove. U tim trenutcima razmišljam kako će publika reagirati, hoće li razumjeti predstavu i kako će je razumjeti. Ovo je prvi put da Roža i ja gostujemo izvan Hrvatske, to je publika koja nikad nije čula za Slavka Kolara, predstava je na kajkavskom, prati li to i prijevod i što je sve izgubljeno u prijevodu u odnosu na original?

Ipak, jednom kad je publika ušla, kad su se svjetla ugasila i scena zasvijetlila tom magičnom svjetlošću, bilo je jasno da jedinstven jezik kazališta svi razumiju. Na početku sam ih “pridobila” s nekoliko turskih izraza i pozdrava; dobra večer, dobro došli (İyi akşamlar, hoş geldiniz, tur.) i do samog kraja nisam izgubila njihovu pažnju.

Pljesak i dijalog s publikom koji je nakon završetka predstave potrajao pa skoro kao i predstava sama, odgovorili su na sva moja pitanja i sumnje. Bilo je zaista neponovljivo. Na međunarodnoj sceni, u drugoj državi ( i kontinentu!) primiti pohvale, pljesak i čestitke iz publike među kojom je bila i hrvatska konzulica u Istanbulu, Ivana Zerec.

To je publika koja je angažirana, koju zanima kazalište, koja pita. Predstava je komunicirala i na mnoge je načine dotaknula i progovorila. Negdje smo se osjetili, pronašli i povezali. I to ne samo na razini žena, nego na razini naroda i ljudi, kolektivne svijesti i izazova koji su sveprisutni i svima nam slični. Bilo je to jedno neponovljivo gostovanje koje nam je dalo adrenalina i krila za dalje. Na nezavisnoj sceni. Dan po dan. Može se. Isplati se!

“You have home in Türkiye now”, poručili su nam domaćini na odlasku.

I vjerujte nam, znamo da je to istinski tako.

Kultura

Dobar Štoos u kvartu! Performans “Bear with me” stiže u Veliku Goricu

Objavljeno

prije 1 dan

3. svibnja 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Matej Čelar

Zadarska umjetnica Irena Boćkai gostuje u Velikoj Gorici u srijedu, 7. svibnja, s početkom u 19:30 sati u Interpretacijskom centru Muzeja Turopolja (Šetalište Franje Lučića 15), gdje će izvesti svoj performans „Bear with me“. Događaj se održava u sklopu kulturnog programa Dobar Štoos u kvartu koji organizira Štoos teatar, a nakon izvedbe planiran je i razgovor s umjetnicom.

„Bear with me“ izvedbeno je predavanje koje spaja umjetničko i akademsko, a u fokusu rada su polarni medvjedi i stvaralački proces nastanka same izvedbe. Boćkai u performansu istražuje vlastitu transformaciju u polarnog medvjeda, pri čemu naslov nosi dvostruko značenje, referencu na životinju, ali i poziv publici na strpljenje i razumijevanje.

Foto: Matej Čelar

Performans se bavi temom „izvedbene životinje“ te pokušava otvoriti prostor između tijela umjetnice i tijela polarne životinje, u kojem se možda događa trenutačna transformacija. Ključan dio rada čini osjećaj stvaralačke nelagode i nelagode tijela, kroz koje umjetnica traži potencijal izvedbenog uspjeha.

„U izvedbi sam u sustavnoj potrazi za međuprostorom koji se možda otvara u trenutku rascijepa koji nastaje iz razlike između mojeg i medvjeđeg tijela. Rastvaranjem tog međuprostora možda je moguće uloviti potencijal trenutka gdje negdje prilikom izvođenja zaista postajem polarni medvjed, a izvedba samim time postaje uspješna izvedba“, objašnjava Boćkai.

Program Dobar Štoos u kvartu ima za cilj približiti suvremene umjetničke prakse publici kroz dijalog, a razgovor s umjetnicom nakon performansa poslužit će upravo toj svrsi. „Cilj nam je s publikom porazgovarati o onome što su gledali, kao i procesu nastanka izvedbe, što s publikom dijele autori. Na taj način rastvaramo i približavamo suvremene prakse publici“, ističe Ana Katulić, koordinatorica programa.

Ova izvedba nudi jedinstvenu priliku za upoznavanje s ekološki osviještenom umjetnošću koja briše granice između stvarnosti i izvedbe, čovjeka i životinje, tijela i identiteta.

Nastavite čitati

Kultura

„Kad plavi Dunav”, priča o ratu, obitelji i preživljavanju

Knjiga će nakon promocije biti dostupna za kupnju putem nakladnika Sandorf.

Objavljeno

prije 3 dana

1. svibnja 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nova knjiga poznate goričke autorice Marine Kuveždić, roman „Kad plavi Dunav”, bit će predstavljena javnosti 7. svibnja 2025. godine u 18:30 sati u Središnjem odjelu za odrasle. Riječ je o njenom prvom romanu, koji slijedi nakon hvaljene zbirke kratkih priča „Put koji je odabrala.”

U izdanju nakladničke kuće Sandorf, roman donosi dvostruku narativnu liniju. Jednu o odrastanju u predratnom Vukovaru, a drugu o odrasloj ženi koja se suočava s teškom obiteljskom situacijom, ali i s lošom liječničkom dijagnozom.

Kroz ova dva vremenska sloja, Kuveždić propituje važna i univerzalna pitanja – kako bi život izgledao da ga rat nije prekinuo, gdje pronalazimo utjehu u kaotičnoj svakodnevici i kako se nosimo s procesom starenja i odrastanjem vlastite djece.

Knjiga će nakon promocije biti dostupna za kupnju putem nakladnika Sandorf.

Marina Kuveždić još jednom potvrđuje svoju sposobnost da kroz intimne priče otvori prostor za širu društvenu refleksiju , a „Kad plavi Dunav” čitateljima nudi upravo to, roman koji boli, podsjeća i ostavlja trag.

Nastavite čitati

Kultura

Glazba i poezija pod istim krovom! U Galženici gostuju renomirane pjesnikinje iz Splita i Zagreba

Poetsko-glazbena večer u sklopu Poetskog književnog kluba donosi stihove Jelene Stanojčić i Marice Žanetić Malenice, uz glazbenu pratnju Gordana Nogića.

Objavljeno

prije 4 dana

30. travnja 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Thought Catalog/pexels.com

U utorak, 6. svibnja 2025. godine, s početkom u 18:30 sati, u Područnoj knjižnici Galženici održat će se glazbeno-poetska večer u organizaciji Poetskog književnog kluba. Na večeri nastupaju dvije afirmirane pjesnikinje — Jelena Stanojčić iz Zagreba i Marica Žanetić Malenica iz Splita.

Glazbenu pratnju na gitari pružit će kantautor i glazbenik Gordan Nogić. profesor matematike iz Zagreba, koji se uz svoju profesiju bavi glazbom i pisanjem poezije.

Jelena Stanojčić, rođena 1961. godine, piše poeziju, prozu, haiku te književnost za djecu. Autorica je pet zbirki poezije, uključujući Ples ljubavi (2018), Kad oluje utihnu (2021) te Na rubu kalendara (2023), koja je ušla u finale nagrade Hrvatskog književnog društva u Rijeci. Najnovija zbirka TRIPTIH (2025) rezultat je suradnje s dvije druge pjesnikinje. Njeni radovi uvršteni su u više od pedeset zbornika i časopisa, a za njih je višestruko nagrađivana. Intenzivno stvara u posljednjih deset godina te živi i radi u Zagrebu.

Marica Žanetić Malenica rođena je u Veloj Luci, a živi i stvara u Splitu. Dugogodišnja novinarka i književnica, autorica je brojnih zbirki poezije, priča i putopisnih zapisa. Među njezinim djelima nalaze se naslovi poput Zemlja uvezene povijesti (2019), Žena svojih godina (2020), te zbirka na dijalektu Vonji ditinstva (2021). Njeni su tekstovi objavljeni u više od 150 različitih publikacija u Hrvatskoj i regiji, a surađuje i s portalom Hrvatski glas Berlin, gdje uređuje vlastitu rubriku. Piše i ljubavne romane za tjednik Gloria.

Ulaz na događanje je slobodan.

Foto: Gradska knjižnica Velika Gorica/www.knjiznica-vg.hr

Nastavite čitati

Kultura

KUD Čiče obilježava 20 godina djelovanja

Društvo djeluje kao snažan čuvar tradicije Turopolja, promovirajući kulturnu baštinu i kroz edukaciju, volonterski rad i projekte za sve dobne skupine.

Objavljeno

prije 4 dana

30. travnja 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Kulturno umjetničko društvo „Čiče“ iz Novog Čiča ove godine obilježava 20 godina djelovanja. Prva aktivnost u sklopu obilježavanja velike obljetnice bit će promocija knjige o radu Društva, koja će se održati u prostorijama KUD-a 7. svibnja u 19 sati. Knjigu potpisuju autori dr. sc. Petra Batelja Majić, Stipo Duvnjak i Đuro Mesić, dok su urednici dr. sc. Petra Batelja Majić i Stipo Bilić.

KUD „Čiče“ osnovan je 2005. godine, a danas broji oko 140 članova uključenih u razne sekcije – folklorno-plesačke, tamburaške, gajdašku, sekciju tkanja i veza, te pjevačku sekciju starijih osoba. Društvo djeluje kao snažan čuvar tradicije Turopolja, promovirajući kulturnu baštinu i kroz edukaciju, volonterski rad i projekte za sve dobne skupine.

Kroz dva desetljeća, „Čiče“ su nastupali u Hrvatskoj i inozemstvu. Bili su na Cipru, u Turskoj, Bugarskoj, Italiji, Austriji, Mađarskoj, Sloveniji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini te Srbiji. Uz bogatu zbirku narodnih nošnji, izvode 13 koreografija za odrasle i sudjeluju na gotovo svim važnijim manifestacijama u zemlji.

Među najznačajnijim postignućima Društva ističu se izgradnja Etno naselja Novo Čiče, replike konjskog tramvaja („kojnača“), obnova stare Pučke škole te Edukativno-kulturnog centra u suradnji s Gradom Velikom Goricom. U sklopu projekta „Društveni centar Novo Čiče“, koji je sufinanciran sredstvima EU, Društvo je unaprijedilo svoj rad i zaposlilo četiri osobe.

Veliku pozornost posvećuju edukaciji mladih kroz projekte „Info točka za mlade“, „Mladi u zajednici“ te program za djecu vrtićke i školske dobi. Posebno se ističe i sekcija za tkanje i vez, razvijena nakon projekta „Od lana haljina tkana“, a 2024. godine realiziran je i projekt s izložbom o tradicionalnoj turopoljskoj poculici.

Društvo je prepoznato i po organizaciji velikih manifestacija poput međunarodne smotre folklora i tradicijskih glazbala „Ivanje u Novom Čiču“, te Turopoljski Chill & Grill, Gastro etno biciklijade i Božićne priče. Za svoj predani rad nagrađeni su nagradama Grada Velike Gorice i Zagrebačke županije, a primili su i priznanja poput „Ruža Zagrebačke županije“ i dvostruke nagrade „Suncokret ruralnog turizma Hrvatske“.

Važno je istaknuti da je Društvo krenulo 2005. godine bez prostora, opreme i instrumenata, a danas provodi više od 20 programa godišnje uz podršku Grada, Županije i Ministarstva kulture i medija. Danas, KUD „Čiče“ služi kao primjer drugima. Svojim radom, projektima i entuzijazmom pokazali su kako se entuzijazam i zajedništvo pretvaraju u dugoročnu snagu lokalne zajednice.

Kako poručuje predsjednik Društva Stipo Duvnjak, obilježavanje ove važne obljetnice tek počinje, a svi su pozvani da joj se pridruže 7. svibnja na predstavljanju knjige, kao simboličnom početku nove ere KUD-a „Čiče“.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Mažoretkinje HUMT-a posjetile znamenitosti Istanbula

Objavljeno

prije 5 dana

29. travnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Mažoretkinje Plesnog kluba Barbara (Velika Gorica – Velika Mlaka), Vodiške mažoretkinje (Vodice), Mažoretkinje DND Budinščina (Budinščina) i Plesnog studia Tena (Zagreb) su u okviru svoga četverodnevnog boravka u Istanbulu posjetile neke od njegovih najvećih znamenitosti.

Istanbul, 26.04.2025. Aja Sofija, Plava džamija, Veliki Bazar, Bosfor. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Istanbul, 26.04.2025. Aja Sofija, Plava džamija, Veliki Bazar, Bosfor. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Istanbul, 26.04.2025. Aja Sofija, Plava džamija, Veliki Bazar, Bosfor. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Istanbul, 26.04.2025. Aja Sofija, Plava džamija, Veliki Bazar, Bosfor. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Istanbul, grad koji leži na dva kontinenta, čarobno mjesto gdje se susreću Istok i Zapad, bogat je povijesnim i kulturnim znamenitostima koje očaravaju posjetitelje iz cijelog svijeta. Ovaj jedinstveni grad, koji je tisućama godina služio kao prijestolnica triju velikih carstava – Rimskog, Bizantskog i Osmanskog, dom je nekim od najimpresivnijih zdanja i mjesta na svijetu.

Istanbul, 26.04.2025. Aja Sofija, Plava džamija, Veliki Bazar, Bosfor. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Istanbul, 26.04.2025. Aja Sofija, Plava džamija, Veliki Bazar, Bosfor. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Istanbul, 26.04.2025. Aja Sofija, Plava džamija, Veliki Bazar, Bosfor. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Istanbul, 26.04.2025. Aja Sofija, Plava džamija, Veliki Bazar, Bosfor. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Aja Sofija (Hagia Sophia), prvotno izgrađena kao crkva u 6. stoljeću za vrijeme vladavine cara Justinijana I., jedan je od najprepoznatljivijih simbola Istanbula. Tijekom svoje bogate povijesti, služila je kao crkva, džamija, a danas je muzej. Njezina masivna kupola, koja se uzdiže na visinu od 55 metara, predstavlja remek-djelo bizantske arhitekture. Unutrašnjost Aja Sofije ukrašena je mozaicima i islamskim kaligrafskim pločama. Zdanje je poznato po svojoj akustici i veličanstvenom interijeru. Aja Sofija svjedoči o povijesnim promjenama koje su se dogodile u Istanbulu, od kršćanstva do islama. Postala je UNESCO-va svjetska baština 1985. godine, simbolizirajući kulturnu sintezu Istoka i Zapada.

Istanbul, 26.04.2025. Aja Sofija, Plava džamija, Veliki Bazar, Bosfor. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Istanbul, 26.04.2025. Aja Sofija, Plava džamija, Veliki Bazar, Bosfor. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Istanbul, 26.04.2025. Aja Sofija, Plava džamija, Veliki Bazar, Bosfor. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Plava džamija (Sultanahmet Camii) Plava džamija, poznata po svojih šest minareta i prekrasnom eksterijeru, izgrađena je u 17. stoljeću za vrijeme vladavine sultana Ahmeta I. Ova džamija je jedinstven primjer klasične osmanske arhitekture i jedna je od najposjećenijih znamenitosti u Istanbulu. Nazvana je Plava džamija zbog plavih pločica koje krase njenu unutrašnjost. Džamija ima veliku molitvenu dvoranu i impresivan dvorišni prostor. Unutrašnjost je ukrašena složenim islamskim umjetničkim djelima, uključujući kaligrafiju i vitraje. Osim kao mjesto bogoslužja, džamija služi kao važan kulturni i turistički simbol. U blizini Plave džamije nalazi se i poznati Hipodrom, još jedna značajna povijesna lokacija.