HOTNEWS
Roberto Čukelj prvak je Hrvatske u boksu, trenira ga Bačurin, a uzor mu je Hrgović
Trebalo je svega dvije godine da postane prvak.
Tjedan dana prije svog dvanaestog rođendana Roberto Čukelj ostvario je ono što učine rijetki njegovi vršnjaci. Postao je mlađi kadetski prvak u boksu. Sasvim dovoljno da nas zainteresira kako bismo doznali nešto više o njemu.
I ne bi možda čak ni njegova dob bila neobična, koliko činjenica da trenira tek dvije godine, a ovo mu je bilo prvo sudjelovanje na Prvenstvu Hrvatske za kadete i mlađe kadete i odmah titula prvaka.
Tata Stjepan otkrio nam je kako boksa u slobodno vrijeme, pa je sina još dok je bio u pelenama vodio u dvoranu, uvijek je bio prisutan, ali boks nije bio prvo u čemu se okušao. Trenirao je judo par mjeseci, a onda i nogomet.
– Trenirao sam judo, ali vrlo kratko, bio sam premali, ništa nisam razumio, pa su me roditelji ispisali. Bio sam i u nogometu, no za njega nisam bio dovoljno nježan i boks je ipak prevladao, te sam došao u Boksački klub Velika Gorica, taman kad je trener Ivica Bačurin formirao dječju grupu. – kaže Roberto, te ističe da je Ivica dobar i strog.
Treninzi su, kako ističe, teški, trenutno trenira tri puta tjedno, no, u najavi trenera je da od sljedeće godine krene s treninzima četiri puta tjedno uz obavezno trčanje subotom.
Voli ići na treninge, a škola je kaže dobra, najviše voli hrvatski, a kao gotovo svako dijete ukinuo bi matematiku.
Pobjeda i titula prvaka podigli su mu, kaže samopouzdanje i dodatno ga učvrstili u tome da se želi baviti boksom.
-Osjećao sam se odlično kad sam osvojio titulu, čestitali su mi svi profesori, a i prijatelji iz razreda. Naravno, ima i onih koji su mi rekli da to nije ništa, pa sam ih pozvao da mi dođu sparirati, pa da se iz prve ruke uvjere je li to lagano ili nije.
U finalu je pobijedio klupskog kolegu Tonija Solara, i iako su prijatelji, u ringu to nestane, boriš se, pobijediš i kažeš – sorry frende, bio sam bolji, pobijedio sam.
– Nakon pobjede trener i ja prvo smo zvali tatu, i dogovorili smo se da ćemo reći da sam izgubio, da sam diskvalificiran, na što je on bio razočaran, a tada smo mu rekli da soli janjca, nije mu bilo jasno zašto da to čini kad sam ja izgubio, a onda je trener rekao istinu, da sam postao prvak. Tako da, janjac je u pripremi…-kaže Roberto.
Mama i bake su samo dio navijačkog tima, ali uvijek pitaju mora li to biti tako grubo, i može li on to malo lakše, ali ponosne su što je tako dobar i uspješan. Mama je, kaže glavni navijač i logistika i uredno ga „nabrijava“.
Tehnike koje uči, ne smije primjenjivati izvan dvorane, ali kaže da ga dečki gledaju s respektom obzirom da znaju što trenira.
-Pitaju me prijatelji koji ne treniraju da im pokažem neki potez, i rado to učinim.
A što je bitno u boksu, zanima nas…
-Treba imati kondicije i puno se kretati na nogama i ruke cijelo vrijeme držati u gardu. Prije natjecanja trener mi kaže koliko kilograma trebam skinuti, i onda sam na dijeti. Tad mi je baš teško, mama i tata se smiju nezdravo hraniti, a ja moram jesti pahuljice, žitarice. Za dijetu imam samo tjedan dana.
A kako se i tata rekreativno bavi boksom pitao ga je Roberto da mu sparira, ali još na to ne pristaje. Kako kaže kad bi došlo do „borbe“ između njih dvojice mama bi, naravno navijala za njega.
Sretnim ga, kaže čini, kad nema puno zadaće jer ima više slobodnog vremena, te se ne mora školom baviti i nakon treninga.
-U slobodno vrijeme sam vani s prijateljima, zezamo se, igramo se kod glazbene škole, igramo skrivača, lopova i pandura, vozimo biciklima, ali se i valjamo po podu, pa onda kući dođemo prljavi, pa mama bude „oduševljena“.
Profesori ga ne štede, svi su strogi, nema izvlačenja. Ali ni trener ne dozvoljava loše ocjene, škola prije svega, pa onda sve ostalo.
Pitamo za uzore, planove…
-Volim gledati mečeve Filipa Hrgovića, on mi je uzor volio bih biti uspješan kao on, a za sada želim što više trenirati, napredovati, ići na natjecanja i pobjeđivati. Htio bih se zahvaliti Vedranu Perekoviću, Stjepanu Bačurinu i pomoćnom treneru Maksu što me stalno ispravljaju u tim udarcima, da znam kako trebam stati, kakav gard imati, kako se kretati…
A evo što o Robertu Čukelju kaže njegov trener, Ivica Bačurin.
-Bio je nestašan mali zloćko kao i 90 posto klinaca, a sada se puno popravio posebno prema nama u dvorani iako i općenito se vidi promjena na bolje. Što se očekivanja tiče, o njemu ovisi koliko će biti spreman žrtvovati se za boks. Nadam da će nastaviti raditi kao što je počeo zadnjih nekoliko mjeseci i rezultat je neupitan.
I za kraj poruka šampiona Roberta Čukelja svima koji bi se htjeli okušati u ovom sportu:
-Ako se želite baviti boksom, dođite prvo vidjeti trening, bitna je dobra oprema, i puno volje. Treninzi su u Gradskoj sportskoj dvorani.
CityLIGHTS
Gorički Oskarovci: ovo su genijalci našega grada
Velika četvorka na koju smo i više nego ponosni!
CityLIGHTS
Humanitarna akcija za djecu u Kongu ispred OŠ Eugena Kumičića
Iz škole pozivaju sve građane da se uključe i podrže ovu humanitarnu akciju koja djeci u Kongu može omogućiti kvalitetnije obrazovanje i bolje uvjete za budućnost.
Volonteri Osnovne škole Eugena Kumičića od 9. do 11. lipnja organiziraju tradicionalnu humanitarnu akciju prodaje knjiga i društvenih igara u sklopu UNICEF-ova projekta „Škole za Afriku“, a sav prikupljeni prihod namijenjen je obrazovanju i opremanju djece u Demokratskoj Republici Kongo.
Akcija se održava ispred škole svakoga dana od 11:30 do 16:30 sati. Građani mogu podržati ovu inicijativu kupnjom ponuđenih knjiga i igara, ali i donacijom vlastitih primjeraka koji će biti uključeni u prodaju. Riječ je o projektu koji učenici i volonteri škole provode već niz godina, a cilj mu je osigurati osnovne uvjete za školovanje djece koja žive u siromaštvu.
„Svake godine imamo humanitarne akcije. Ovo je jedna od akcija kojoj smo se priključili i UNICEF-u. Mi sada već imamo četiri, pet godina tradicionalno ovakve akcije pa ljudi znaju da pred Božić i pred kraj školske godine je to u tijeku.
Prodajemo slikovnice, knjige, edukativne didaktičke igre, koje zapravo učenici naše škole doniraju. Sav taj novac služi kako bi se kupile bilježnice, ruksaci, školski pribor, didaktičke kutije koje su potrebne djeci iz Afrike“, istaknula je Sanja Haljinko, koordinatorica volonterskog kluba.
Koliko i najmanja donacija može značiti, pokazuju i podaci UNICEF-a. Za 20 eura i 58 centi moguće je osigurati olovke i bilježnice za 35 učenika, dok školski ruksak za troje djece stoji 5 eura i 83 centa. Iznos od 62 eura i 38 centi dovoljan je za cjelogodišnje školovanje jednog djeteta, uključujući sav potreban školski pribor i troškove nastave.
Iz škole pozivaju sve građane da se uključe i podrže ovu humanitarnu akciju koja djeci u Kongu može omogućiti kvalitetnije obrazovanje i bolje uvjete za budućnost.
Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal
CityLIGHTS
Najuspješniji gorički učenici primili priznanja: Grad nagradio trud, znanje i izvrsnost
Gradonačelnik Ačkar u svom je obraćanju učenicima naglasio kako su upravo oni primjer mladih ljudi koji vlastitim radom stvaraju svoju budućnost.
CityLIGHTS
Zaplešite u novi izazov: Umjetnička škola Franje Lučića otvara vrata budućim plesačima
Audicije će se održati danas i u srijedu s početkom u 19 sati u prostorima plesnog odjela škole.
HOTNEWS
FOTO Ačkar poželio sreću Vatrenima na Svjetskom prvenstvu
Hrvatska repka okupila se u budućem domu hrvatskog nogometa u Velikoj Gorici
Kao domaćin posjeta hrvatske nogometne reprezentacije gradilištu Nacionalnog nogometnog kampa u Velikoj Gorici, gradonačelnik Krešimir Ačkar poželio je Vatrenima uspješan nastup na Svjetskom prvenstvu!
Iznimna je čast u našem gradu imati velikane sportskih rezultata koji ujedinjuju cijelu Hrvatsku, a dobrodošlicu je poželio i predsjedniku Hrvatskog nogometnog saveza Marijanu Kustiću.
FOTO galerija:
-
Priča iz kvartaprije 1 danOpet imamo RVG! ‘Glazbom ćemo se vratiti u osamdesete i devedesete’
-
Crna kronikaprije 3 danaUčenik se ugušio tijekom jela u školi, unatoč brzoj reakciji nije mu bilo spasa
-
Crna kronikaprije 2 danaFOTO Teška nesreća u Starom Čiču! Jedna vozačica završila na traumatologiji, promet prema Gorici usporen
-
Sportprije 6 danaFOTO – Petak kad je otiš’o Zigi