Pet i pol godina prošlo je između završetka prve i početka druge ere Marijana Čabraje u HNK Gorici. Prvi put u Turopolje je rođeni Istrijan posavskih korijena došao uoči prve prvoligaške sezone, kroz Goricu je uspio izboriti povratak u Dinamo, čiju je omladinsku školu prošao, a u kasno proljeće ove godine ponovno se pojavio na stadionu na kojem je proživio najljepše trenutke svoje dosadašnje karijere.

Čabi je danas 28-godišnjak, iskusan igrač koji je puno toga prošao u razdoblju između dvije Gorice. I životno i nogometno.

– Nakon svega što sam prošao, nakon nekih teških trenutaka koji su ostali iza mene, vjerovao sam da je povratak u Goricu najbolji put za mene. Trebao sam pomoć i jako mi je drago što su ljudi iz Gorice pristali ponuditi mi šansu i pomoći mi da se vratim na stare staze, a nadam se i vjerujem da ću i ja moći pomoći klubu – rekao je Čabraja gostujući u novom nastavku serijala “Studio Gorica”.

Prisjetio se tom prilikom svog prvog mandata u Gorici, ljudi i događaja koji su obilježili to razdoblje, prepričao je i sve što mu se događalo u razdoblju u kojem nije bio dio Gorice, gdje je bio i što je radio, a dotaknuo se i planova za budućnost. U opuštenom razgovoru na kauču klupskog studija vratio se i na svoje nogometne početke, otkrio tko su mu omiljeni suigrači, ali i protivnički igrači s kojima je imao najviše problema.

Čabi je opet doma, svoj na svome…

Udarnik je čudo! Ženski rukometni klub Udarnik, naravno, o njemu je riječ, jedinom klubu koji i dalje nosi to ime, klubu kojeg je najlakše opisati upravo s ove tri riječi iz prve rečenice…

Udarnik živi, radi i funkcionira u skromnim uvjetima. Udarnik raspolaže s financijskim sredstvima s kojima je teško pokriti i osnovne potrebe. U Udarnikovu svijetu vješta improvizacija i luda energija, koja često graniči i s fanatizmom, nadoknađuju sve objektivne minuse u odnosu na neke druge, često i puno manje sredine. I Udarnik je, svemu tome unatoč, iznimno uspješan.

Seniorke su već godinama redovan član gornjeg doma druge lige, ali ovo nije priča o seniorkama. Ovo je priča o mlađim kategorijama, o radu s mladim rukometašicama koji ovaj klub izdvaja od drugih. Čak i na trećini dvorane, s premalim brojem treninga, u Udarniku uspijevaju gotovo svake godine s barem jednom selekcijom doći do državne završnice. Što je samo po sebi vrijedno dubokog naklona…

A onda se na sve to naslone i – reprezentativke! Do jučer je to bila Luna Gojak, koja je sa svojom generacijom osvojila povijesno srebro na Europskom prvenstvu u Crnoj Gori ovoga ljeta, što je u najvećoj mjeri njezina zasluga i njezin uspjeh, ali naravno da ogromne zasluge idu i ljudima iz kluba, trenerima koji su radili s njom sve ove godine, sve dok ovog ljeta nije odlučila otići u Ivanić. U velikoj mjeri, pretpostavit ćemo, i zbog uvjeta za rad koje imaju jedan, odnosno drugi klub.

Međutim, i nakon Lune, i bez Lune, Udarnik opet ima reprezentativku!

“Sezona još nije ni počela, a već ispisujemo novu povijesnu stranicu našeg kluba! Tijekom turnira u Čakovcu stigla nam je sjajna vijest, Hrvatski rukometni savez obavijestio nas je da je naša igračica Luana Bigec Sabljak pozvana u reprezentaciju Hrvatske!”, s neskrivenim ponosom objavili su iz ŽRK Udarnika.

“Izbornik mlađe kadetske ženske reprezentacije, Nenad Smiljanec, objavio je popis igračica za prvo okupljanje ove generacije, a među njima je i ime naše Luane! Ovo je veliko priznanje za naš klub, sve članove, našu trenericu, cijelu ekipu, a ponajviše za Luanin trud, rad i predanost.

Prve čestitke već su obavljene u Čakovcu, ali ovom prilikom još jednom čestitamo Luani i njezinim roditeljima! Ponosi smo na tebe, Luana… Vjerujemo u tebe i tek smo na početku!”, stoji u nastavku objave.

Prvo je to okupljanje reprezentacije u generaciji igračica rođenih 2011. godine, što će reći da je Luana 14-godišnjakinja. Na popisu izbornika Smiljaneca našle su se 22 djevojke, a Luana nije samo jedina predstavnica Udarnika i Velika Gorice, nego i jedina igračica iz Zagrebačke županije na tom popisu. Što će samo dodatno objasniti koliko je ovo velika stvar, koliko je ovo veliki uspjeh za Luana i za klub…

I za njezine roditelje, naravno, kao što su naznačili i iz kluba. A tu se možda krije i dio tajne uspjeha, u genetici koja je prava sportska. Luanin otac Saša Sabljak, naime, također je bio hrvatski reprezentativac, a u nastavku karijere prometnuo se u svojevrsnu legendu turopoljskog nogometa. U kockastom je tata Sale bio od kadeta sve do U-21 reprezentacije, godinama je bio u stožeru prve momčadi HNK Gorice, čiji je bio i prvi kapetan u klupskoj povijesti, a danas je prvi suradnik Krunoslava Rendulića.

Nema dvojbe da tatini savjeti mogu pomoći, da Luana nakon svega neće poletjeti, nego će znati da je ovo samo novi i dodatni poticaj da u budućnosti radi još više, jače i bolje. Potencijal je tu, nadogradnja slijedi. U uvjetima, nadamo se, kudikamo boljim nego što su bili dosad, za što će se prostor otvoriti kad se konačno završi balon dvorana, koja je po nekim najavama trebala već biti završena…

Javljam se iz “Zemlje slobodnih i doma hrabrih”. Mislim da još nisam svjestan gdje sam, javio se dolasku u SAD Karlo Dragojević, donedavno košarkaš Gorice, a po novome američki student.

Za nastavak svoga školovanja Karlo je odabrao Western Iowa Tech Community College. Time je ostvario svoju dugogodišnju želju upisavši koledž, na kojem će uz stjecanje novih znanja, nastaviti graditi i svoj košarkaški put, koji je započeo u Gorici, gdje je tijekom prošle sezone bio i član seniorske momčadi.

– Prvi dojmovi su i više nego pozitivni, a naročito mi se sviđa život u kampusu. Posebno mi se sviđa to što se ovdje stavlja naglasak na individualan pristup studentu. Sve je bazirano na stjecanju opće naobrazbe i širenju osnovnog znanja općenito. Sve ovo mi je velika promjena i veliki izazov – kaže Karlo, koji je u SAD stigao 23. kolovoza.

– Imam motivaciju i visoke ciljeve kojima težim. Uvjeti su mi odlični. Trener mi je top. Svoju ljestvicu nakon što sam stigao ovdje samo podižem. Pozdrav svima u klubu, svim dečkima s kojima sam trenirao i igrao, a poseban pozdrav trenerici Idi i treneru Haniju – za kraj je poručio Karlo Dragojević.

U iščekivanju najveće velikogoričke gastro manifestacije Gastro Turopolja, u sklopu koje će se održati i 7. Gospodarski sajam grada Velike Gorice, gradsko Udruženje obrtnika poziva obrtnike da se prijave i svojom ponudom daju vrijednost manifestaciji.

Interes se iskazuje putem maila [email protected] ili u Udruženju u Kurilovečkoj 5, a nakon toga slijedi slanje prijavnice za sudjelovanje .

Prijave su otvorene do 29. rujna ili do popunjenja mjesta.

Gospodarski sajam Velike Gorice održat će se 10. 11. i 12. listopada, istovremeno sa 24. Gastrom Turopolja u suorganizaciji s Turističkom zajednicom Grada Velike Gorice.

Bogata povijest i stvaralaštvo našeg Turopolja od sada ima posebno prezentacijsko mjesto u prostorijama Gradske knjižnice Velika Gorica.

Vitrina Plemenite opčine turopoljske sadrži vrijedne zapise o turopoljskoj povijesti, važnosti našega kraja, kulturi i baštini, gdje će građani moći razgledati vrijedne knjige i izdanja o našem zavičaju, ali i najstarije dragocjenosti iz fundusa knjižnice, a stigla je kao donacija Plemenite općine u ovoj posebnoj godini u kojoj se obilježava osamstota obljetnica postojanja, s ciljem da se građanima približi povijest Turopolja.

-Ovo je prilika da naši građani, pogotovo novi sugrađani koji možda ne znaju puno o povijesti našeg kraja, da ih ovaj kutak privuče i zainteresira da dalje istražuju Zavičajnu zbirku našeg Turopolja i bolje se upoznaju s našim zavičajem – rekao je župan Plemenite općine Juraj pl. Odrčić.

Posebno je istaknuto da je u grafičkoj pripremi do sada najveće izdanje POT-a – „Zbornik turopoljskog plemstva” čije se tiskanje očekuje na jesen te će javnosti biti predstavljen do kraja ove godine. Zbornik će predstaviti povijesne zapise o više stotina turopoljskih obitelji, prikazati tristotinjak grbova, ali i povijesna saznanja o našemu kraju. Ovo povijesno djelo će se također naći na važnom i posebnom mjestu u novom Turopoljskom kutku, najavio je Odrčić zahvalivši svima koji su pomogli pri realizaciji projekta Gradskoj knjižnici i Gradu Velikoj Gorici.

A kutak nije bilo teško opremiti, ističe ravnateljica Gradske knjižnice Velika Gorica Pamela Sever. Izložena su djela Emilija Laszowskog od „Povijesti Plemenite općine Turopolja”, „Povijesnih spomenika plemenite opčine Turopolja”, Šenoina romana „Turopoljski top” pa sve do novijih izdanja poput Velikogoričkog leksikona i „Povijesti Plemenite općine turopoljske” Ivana Rožića. Postav kutka će se i mijenjati jer je Zavičajna zbirka velika te sada Gradska knjižnica ima izložbeno mjesto na kojoj najvrijednije knjige može prikazati javnosti.

-Ovo nam je prilika da izložimo dijelove naše Zavičajne zbirke koja je veoma bogata, neki primjerci knjižne građe sežu čak u 16. stoljeće. Osim knjiga imamo raznih brošura, razglednica, karti našeg turopoljskog kraja koje sežu u 17. stoljeće. Naši korisnici mogu vidjeti da naša knjižnica ima i to kao i građu iz novijeg doba koja je za posudbu – naglasila je Sever.

Projekt je podržao i Grad Velika Gorica te je gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo kako se i postavljanjem ovog kutka naš grad nastavlja brendirati kao metropola Turopolja te je njegova bogata povijest dostupna svakom posjetitelju knjižnice i našeg grada.

– Moram istaknuti zadovoljstvo i ponos da smo ispravili jedan vid nepravde da u našoj knjižnici u srcu Turopolja nismo imali jedan ovakav kutak – jednu prekrasnu manifestaciju tradicije i povijesti koja je toliko bogata da svatko tko dođe u Veliku Goricu bude oduševljen. Posljednjih nekoliko godina napravljeni su važni iskoraci potvrđivanja naše povijesti – od imenovanja Parka i Aleje POT-a,  brendiranja podgutnice, povrata dvorca Lukavec koji sada pripada našim plemenitašima, izdavanja Velikogoričkog leksikona – istaknuo je gradonačelnik.

Bez obzira na vrijeme digitalizacije, mobitela i interneta, pisana riječ i dalje drži svoju vrijednost, posebice kada svjedoči o prošlosti i razvoju jednog kraja koji je danas jedan od najrazvijenijih dijelova naše domovine.