Ponedjeljak je bio šokantan za nogometnu Hrvatsku. Prvo je, relativno očekivano, Igor Bišćan dobio otkaz u Dinamu, a samo koji sat kasnije, potpuno neočekivano, trener Rijeke, bivši trener Gorice Sergej Jakirović, preuzeo je njegovo mjesto. Uz bombastične izjave, osude i propitkivanja, Jakir je Rujevicu zamijenio Maksimirom, napravio još jedan iskorak u karijeri u kojoj će HNK Gorica uvijek imati važno mjesto, ali ubrzo su krenule priče kako će i ovoga puta u cijelu priču biti uključen naš klub…
Dan poslije, u večernjim satima utorka, ta su naklapanja i potvrđena s više strana. Kako je Dinamo “uzeo” trenera Rijeci, tako će Rijeka, prema svemu sudeći, uzeti trenera Gorici!
Kao ozbiljan kandidat za Jakirova nasljednika spominjao se Ante Čačić, dobro je kotirao bivši trener Istre Gonzalo Garcia, spominjao se već po tradiciji i Matjaž Kek, da bi u utorak navečer stigla informacija kako je izbor Damira Miškovića, prvog čovjeka Rijeke – Željko Sopić.
Službena potvrda se tek čeka, ali bilo je već i ranije u utorak jasno da se nešto događa, jer u uredima goričkog stadiona krenuli su sastanci, telefonske linije na relaciji Mišković – Črnko navodno su se ozbiljno užarile, ali konačna odluka stavljena je na kratko čekanje. Vremena nema previše, budući da Rijeka već u srijedu prijepodne putuje u Francusku, na ogled s Lilleom, ali sad je već jasno da tu utakmicu, kako god se ova priča rasplela, neće voditi Željko Sopić. U četvrtak navečer Rijeku će voditi dosadašnji Jakirovićev pomoćnik Radomir Đalović, a Sopić će u najboljem slučaju biti na tribinama spektakularnog stadiona Pierre-Mauroy.
Dan poslije, u petak od 20 sati, igrat će se utakmica između Gorice i Slaven Belupa, a sva je prilika da ni taj susret neće voditi Željko Sopić. Treba se, naravno, pričekati konačna potvrda, ali upućeni tvrde da je stvar praktički 99 posto riješena i da je pitanje trenutka kad će se trener koji će ostati zlatnim slovima upisan u goričku povijest slikati sa šalom Rijeke. I odnijeti svoje znanje i energiju nekih 165 kilometara južnije od Turopolja, u Kvarnerski zaljev, na mjesto na kojem je donedavno sjedio njegov prijatelj i kum Sergej.
Goricu će tako u petak protiv Koprivničana, sva je prilika, voditi dosadašnji Sopićevi pomoćnici Mensur Mujdža i Marko Krnjić, osim ako se i po tom pitanju nešto ne promijeni u sljedećim satima. Točnije, osim ako Sopić nekoga od njih, možda i obojicu, povede sa sobom. U svakom slučaju, nema previše dvojbi da će Gorica u slučaju definitivnog Sopićeva odlaska krenuti u potragu za novim trenerom, za dugoročnim rješenjem koje bi trebalo biti barem jednako kvalitetno kao ono koje su direktor Brkljača i predsjednik Črnko odabrali početkom studenog prošle godine.
Iza Željka Sopića je proljeće za pamćenje, nogometni pothvat o kojem će se još dugo pričati, riječ je o čovjeku koji je vjerojatno najzaslužniji za čudesno izboreni ostanak u ligi i očuvanje prvoligaškog nogometa u našem gradu, ali sve to ćemo uskoro morati ostaviti u prošlosti. I okrenuti se budućnosti, s novim čovjekom na njegovu mjestu.
Tko će to biti, u ovom trenutku možemo samo nagađati. Budući da se priča s Jakirovićem, a potom i Sopićem, razvila filmskom brzinom, potpuno je sigurno da u našem klubu zasad nemaju definirano rješenje. Neke ideje, naravno, postoje, vrte se neka imena u razmišljanjima čelnih ljudi kluba, ali to je u ovakvim situacijama samo prvi korak. A imena tih trenera, koji se pojavljuju kao kandidati, strogo čuvana tajna. Pa preostaje jedino prevrtjeti trenersko tržište i – pogađati!
Mnogi će u ovakvim trenucima u prvi plan gurnuti domaće, velikogoričke trenere, pa spomenuti trenutačno nezaposlenog Deana Klafurića, neki vjerojatno i zažaliti što nije dostupan Ivan Prelec, koji je nekidan potpisao novi ugovor s danskim Vejleom, u tu će se priču možda ugurati i ime mladog i perspektivnog Perice Vidaka, ali iskustva iz prošlosti govore da njihova imena baš i neće biti na vrhu liste želja. Možda se i varamo, možda se nešto u međuvremenu promijenilo, no dojam je da će novi trener Gorice biti netko četvrti.
Kad smo već kod goričkih trenera, zavrtjelo se i ime Marija Cvitanovića, oni iz klase optimist sanjat će rasplet po kojem će također slobodni Goran Tomić biti ozbiljna opcija, ali realnost govori da su treneri takvog renomea ipak teško dostižni za Goricu. I da je puno realnije očekivati nekoga od trenera koji su trenutačno na nešto nižoj razini, možda i nekoga tko je već pomalo zaboravljen, tko dugo nije bio u fokusu javnosti…
Uostalom, tako je bilo svih ovih godina. Klafurić i Prelec dolazili su iz Dinamove omladinske škole, Jakirović je stigao iz druge lige, iz Sesveta, Dambrauskas kao potpuni anonimac iz Latvije, Oreščanin kao praktički zaboravljeni bivši trener Hajduka, Rendulić kao nedovoljno afirmirani trener s iskustvom iz Šibenika… I praktički svi oni kasnije su otišli visoko, do ozbiljnih klubova, na više razine, a Gorica je morala tražiti dalje. I smišljati nova rješenja, tražiti ljude koje će promovirati, pa se onda u nekom trenutku, iz ovih ili onih razloga, s njima rastati. Klafurić i Prelec otišli su u Legiju, Jakirovićev put je poznat, Valdas je prihvatio poziv Ludogoreca pa završio u Hajduku, Orešćanin je izbornik U-19 reprezentacije, Rendulić sa Sabljakom ispisuje povijest Zrinjskog…
Sve to događa se u posljednjih 15-ak dana prijelaznog roka, nije isključeno da bude i još nekih promjena u igračkom kadru, a sve skupa govori ono što odavno znamo – s Goricom nikad nije dosadno.