Sport

Rastanak s kapetanom: Mrzljak iz Gorice odlazi u Šibenik ili u – Indiju?!

Nakon jedne i pol sezone u Gorici, u kojoj je kapetan bio od prvog do posljednjeg dana, Filip Mrzljak više nije član našega kluba. Sreću će potražiti ili u rivalu u HNL-u, kod direktora Brkljače, ili na nogometno puno egzotičnijoj destinaciji

Objavljeno

prije 2 godine

7. srpnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Neizvjesnost je trajala cijela prva dva tjedna goričkih priprema. Neizvjesnost oko statusa kapetana, jer Filip Mrzljak u pripreme je krenuo kao igrač Gorice na isteku ugovora, koji je prestao vrijediti u prvim sekundama srpnja. Nastavio je Mrzli i nakon toga trenirati s momčadi, i sam čekao kako će se stvari razviti i rasplesti, a sad je, čini se, odluka konačno i pala.

U prvoj pripremnoj utakmici, u pobjedi 1-0 protiv bugarskog prvoligaša Hebara u subotu, Mrzljak nije sudjelovao, a to je poslužilo kao dovoljno jaka poruka da je odluka pala. Iskusni veznjak nakon sezone i pol u Gorici, pri čemu je kapetan momčadi od trenutka kad je došao, napušta naš klub i odlazi svojim putem. Nakon početaka u Dinamu, seniorskih iskoraka kroz Sesvete i Lokomotivu, a zatim i godine u Rumunjskoj i Rusiji, Mrzljak je tako okončao još jednu epizodu svoje karijere, ovu goričku.

Generalno gledajući, vrlo uspješnu epizodu, jer u Gorici je Mrzljak sukreirao onaj čudesni povratak i ostanak u ligi u svojoj prvoj polusezoni, a zatim i vodio momčad u prilično uspješnoj jeseni prošle sezone. Proljeće iza nas ostat će za zaborav, i za Goricu i za njega, s čime veze ima i jedna neugodna ozljeda, i jedna suspenzija zbog crvenoga kartona, kad malo prežestoko, ali kapetanski stao u zaštitu suigrača Svena Blummela.

I taj detalj, uz sve ostalo, dobro opisuje Filipa Mrzljaka, igrača koji je Gorici puno dao. Na terenu, ali i u svlačionici, gdje je bio vođa kakvog svaka momčad treba. Spreman i odgajati klince koji dolaze, ali i primjerom pokazati kako bi to trebalo izgledati. Imao je na terenu i boljih i lošijih izvedbi, boljih i lošijih partija, no nakon svega ostaju samo i isključivo pozitivne slike iz Mrzljakovih dana u Gorici.

Praktički otkad je krenula sva ova priča oko Mrzljakova odlaska/ostanka, spominje se i mogućnost njegova odlaska u Šibenik. Sportsku politiku u novom prvoligašu vodi Mario Brkljača, čovjek koji je Mrzljakov broj valjda prvi okrenuo čim je došao u Goricu, a sve ove nabrojane karakteristike igrača razlog su zbog kojega ga Brkljača želi i ovoga puta imati uz sebe.

Međutim, ovih dana pojavila se i druga, puno egzotičnija, a vjerojatno i nešto lukrativnija opcija. Mrzljak, naime, navodno ima ponudu iz Indije, a ta je priča čak i kudikamo bliže realizaciji od odlaska u Šibenik. Službene potvrde zasad nema, ali iz perspektive poklonika Gorice to je zapravo u ovom trenutku i manje važan detalj.

Dva su pitanja, najmanje dva, trenutačno ipak puno važnija: prvo, tko će naslijediti Mrzljaka na njegovoj poziciji i, drugo, tko će nakon njegova odlaska ponijeti kapetansku traku?

Što se tiče uloge nove “šestice”, zadnjeg veznog, dosta će reći odluka trenera Vidovića uoči ogleda s Bugarima u subotu. Na tu poziciju postavio je ljevonogog stopera Matea Leša, koji to može pokriti, koji je to pokrivao i kod Dinka Jeličića, ali to definitivno nije rješenje. Jesu li to Vinko Skrbin ili Patrik Jug? Moguće, bilo bi idealno kad bi se barem jedan od njih kroz pripreme profilirao kao rješenje, ali ako bismo se morali kladiti, kladili bismo se na dolazak novog igrača na toj poziciji. Koga točno i kada će doći, pitanja su bez odgovora u ovom trenutku…

I po pitanju novoga kapetana, dojam je, puno je rekla utakmica protiv Bugara. U prvom poluvremenu, u trenucima kad je na terenu bila “prva postava”, odnosno nešto vrlo nalik tome, kapetansku traku nosio je Jurica Pršir. Ima već to iskustvo, bio je kapetan Gorice i nakon odlaska Aleksandra Jovičića, no dolaskom Mrzljaka odluka sportskog direktora i trenera bila je da kapetan više ne bude Jurica nego Filip. Kakva će biti definitivna odluka trenera Vidovića po ovom pitanju, tek ćemo vidjeti.

Broj odlazaka tako se, Mrzljakovim oproštajem, još malo povećao, pridružio se sad već bivši kapetan Munksgaardu, Blummelu, Ilečiću, Matavžu, Debijađiju, Soldi i Rukavini. Ovih dana, kako se da naslutiti, mogao bi se povećati i broj dolazaka, jer dio dogovaranih igrača navodno je pred vratima. S ovim ostalima trebat će malo pričekati, jer prijelazni rok traje još jako dugo, što znači i da su cijene igrača zasad i dalje prilično visoke. Puno više nego što će biti tamo u drugoj polovici kolovoza…

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 27 minuta

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 3 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 6 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.