Sport

Rajko za oproštaj: ‘Mnogi prije mene imali su više kredita na klupi Gorice’

Donedavni trener Gorice Rajko Vidović u razgovoru za Sportske novosti osvrnuo se na svoju goričku eru, ali i na razloge, uzorke i način odlaska s klupe našeg prvoligaša

Objavljeno

prije 1 godina

10. listopada 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Dok se čeka “bijeli dim”, objava imena novog trenera HNK Gorice, dok se u nogometnim krugovima vrte razna imena, nije loše čuti što ima za reći Rajko Vidović, čovjek koji je do utorka sjedio na klupi našega prvoligaša. Rajko se oglasio u razgovoru za Sportske novosti, čije dijelove prenosimo…

– Nakon poraza 1-4 od Hajduka na Poljudu nazvao sam predsjednika Črnka i ponudio svoj mandat na raspolaganje. Kod mene je to tako, uvijek sam realan. Predsjednik mi je rekao: “Rajko, o tvom odlasku nisam ni razmišljao”. Doživio sam to kao veliku podršku. Primjerice, kad bih izgubio tri utakmice zaredom, sam bih otišao, a dogodilo se da je za odlazak bio dovoljan jedan poraz, presudila mi je slabija partija protiv Lokomotive – rekao je Vidović.

Govoreći o razlozima i uzrocima ovakvog raspleta, kazao je sljedeće:

– Svi smo bili svjesni da smo ostali bez devet važnih igrača iz prošle sezone, sedmorice prvotimaca i dvojice iz rotacije. Igrači koje smo doveli dolazili su prilično kasno, pa Kolar, Mikanović i Pajaziti nisu prošli pripreme, odnosno veći dio priprema. Trebalo im je vremena za prilagodbu, jednako kao i velikom broju mladih igrača koje smo doveli, a nemaju iskustvo igranja prve lige. Od mene se tražilo i da izbacujem mlade igrače i da imam rezultat, a to je proces koji ne ide preko noći. Iako, moj je dojam da bismo se sigurno dizali kako bi sezona odmicala.

Do razlaza s Goricom došlo je desetak dana nakon razgovora s predsjednikom, a povod je bio jasan od prvog trenutka.

– Predsjednik me nazvao u ponedjeljak i odmah sam vidio da razgovor ide u smjeru mog odlaska. Sve je bilo korektno, stisnuli smo si ruku i dogovorili rastanak. Glavna zamjerka bila je da je nedostajalo energije, a sve individualne pogreške mojih igrača preuzeo sam na sebe. Šest od 15 golova primili smo nakon vlastitih kardinalnih pogrešaka, a ja sam platio ceh odrastanja mladih igrača. Ne bježim od toga da sam možda imao lošu pripremu utakmice s Lokomotivom, ali na kraju mi je žao što odlazim jer su neki prije mene na klupi Gorice imali puno više kredita.

Analizirajući svoj učinak na klupi, Vidović kaže:

– Kad uspoređujemo 11 bodova iz prvoga kruga prošle sezone i osam iz ove, mislim da je to korektan učinak. Nisam ugrozio klub, smatram da sam ostavio momčad u vrlo stabilnom stanju, a sa samo jednom pobjedom više bili bismo na bod od europske pozicije. Moja matematika bila je osvajati deset ili 11 bodova po četvrtini prvenstva, doći do 40 na kraju i tu ne bi bilo straha. Ako bih mogao nešto promijeniti, možda bih se borio da ne ode toliko igrača tijekom ljeta, iako sam svjestan da klub mora živjeti od transfera.

Govorio je donedavni trener Gorice i o taktičkom pristupu, o premalo urađenog u napadačkom smislu…

– S prva dva kola nisam bio zadovoljan, a onda sam promijenio formaciju, zaigrao s trojicom u zadnjoj liniji. Međutim, nedostajo nam je pravi golgeter. Trebali smo biti čvršći i agresivniji, ali opet ću se vratiti na ključan problem prevelikih promjena u kadru i kasni dolazak pojačanja. Ne bježim od odgovornosti, ne tražim alibi, samo sam realan.

Odnos s igračima, kaže, bio je besprijekoran.

– Imali smo fantastičan odnos od prvog do zadnjeg dana, a isto mogu reći i za suradnju sa svima u klubu. Mnogi su mi i poslali poruku podrške, zahvalili na vremenu provedenom zajedno i na to sam izuzetno ponosan.

Svjestan je i da njegovu nasljedniku neće biti lako.

– Tko god dođe na klupu, mora biti svjestan da u ovoj izuzetno izjednačenoj sezoni neće biti lake utakmice. Međutim, vjerujem da ova momčad ima kvalitetu za sigurnost sredine tablice i ja svom nasljedniku želim svu sreću.

Prvo njegovo prvoligaško iskustvo tako je završilo nakon 19 utakmica, šest pobjeda i deset poraza, a sad je na redu čekanje nove prilike.

– Otkad sam postao trener, težio sam ovakvom iskoraku i mogu reći da sam uživao u prilici koju sam dobio u Gorici. Smatram da sam je vrlo dobro iskoristio i da će mi ovo iskustvo pomoći u budućnosti. Nastavit ću se usavršavati i čekat ću novu priliku, za koju vjerujem da će doći.

Dojam na terenu nije bio najbolji mogući, ali sve što je Rajko Vidović ostavio iza sebe apsolutno je pozitivne. Riječ je o dobrom čovjeku, poštenom i profesionalnom treneru, ali u nogometu jednostavno ne ovisiš uvijek samo o sebi. Pamtit ćemo Rajka samo po dobrome, ali i pratiti što će se događati s njegovom karijerom u budućnosti. U svakom slučaju, neka mu je sa srećom…

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 14 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 20 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.