Sport
Rajko Vidović otvoreno: ‘Bio bih počašćen da imam igrača kao što je Kiki Lovrić…’
Nakon prvih deset dana priprema za novu sezonu trener Rajko Vidović, uz kavu u Caffe VAR-u, odmah uz pomoćno igralište, govori o svom načinu rada, o trenutačnom kadru i mogućim, odnosno neophodnim pojačanjima…
Na putu prema stadionu, tamo negdje kod zadnjeg semafora, čovjeku se na trenutak učini da se sve praši tamo iznad pomoćnog terena… Verbalna je to figura, prašine nema u doslovnom smislu, ali govor tijela igrača potvrdit će da u prvoj fazi priprema HNK Gorice za novu sezonu ta fraza i više nego prigodna. Sve se praši od rada, od intenziteta, što će konstatirati i glavni i odgovorni za sve to skupa.
– Je, sigurno da je momcima zahtjevno, da je teško, ali bez teškog rada ne možeš ni očekivati dobar rezultat – dočekao nas je Rajko nakon treninga u srijedu, nakon što je odrađen posao i jubilarnog desetog dana priprema.
Okupljanje je odrađeno 24. lipnja i odmah se krenulo žestoko.
– U ponedjeljak smo se okupili, u utorak odradili testiranja, u srijedu imali jedan trening, zatim dva dana po dva dnevno, a tjedan smo zaključili međusobnom utakmicom u subotu. Nedjelja je kod mene uvijek slobodna, tako je bilo i ovoga puta, a od početka ovog tjedna radimo u ritmu koji se dosad kod mene pokazivao uspješnim: ponedjeljak i utorak po dva treninga, srijeda jedan, četvrtak i petak opet po dva, pa u subotu utakmica. I opet, naravno, nedjelja slobodna. Tako će biti i sljedeći tjedan, što je sve skupa dva i pol tjedna zahtjevnog ritma, ali to je razdoblje kad se postavljaju temelji. Radimo na fizičkoj pripremi, kao i na nekim automatizmima u igri, a u svemu tome čekamo i neka pojačanja – podnosi izvještaj trener Vidović.
Na raspolaganju u ovim trenucima ima velik broj igrača, s kvantitetom nema nikakvih problema, ali s kvalitetom bi situacija morala biti nešto bolja.
– Otišlo nam je dosta igrača, ima dosta promjena, a došli su mladi, talentirani igrači koji se tek moraju izboriti za svoju priliku. Došli su u pravi klub, u sredinu koja daje priliku i mladim trenerima i mladim igračima, a sad je sve na njima koliko će sve to iskoristiti. Jakov Gurlica je bio u slovenskom Bravu, Toni Majić i Vito Čaić su mladi Goričana, prvi krilo i napadač, drugi vrlo zanimljiva “osmica”, box-to-box igrač, a s nama je i Ante Šušak, 18-godišnji lijevi bek koji će biti tu uz iskusnog Štigleca – vrti Vidović priču o novim igračima, ali istovremeno i razmišlja o pravim pojačanjima.
– Moramo znati da smo ostali bez cijele prednje linije. Otišao je Matavž, nismo uspjeli zadržati Rukavinu, a na odlasku je prema svemu sudeći i Mitrović. Uz njih, otišao je i Munksgaard, tako da smo na poziciji desnog beka ostali samo na mladom Đekiću, koji se tek vraća nakon one ozljede u Koprivnici. Dok čekamo novog igrača na toj poziciji, pokušat ćemo pripremiti Marija Matkovića da bude u stanju to pokriti, jer riječ je o jako dobrom igraču i moramo mu pronaći prostora. To su te pozicije koja nam nedostaju. Treba nam sve prema naprijed, treba nam desni bek, a možda i zadnji vezni, s obzirom da i dalje ne znamo hoće li Mrzljak otići. Dao Bog da ne ode… Naravno, morat ćemo reagirati i ako ode netko od nositelja igre – ističe trener.
Ukratko, radovi su u tijeku. I na terenu i po pitanju slaganja momčadi.
– Imamo to što imamo, a u tom smislu treba i postavljati ciljeve na realnim osnovama. Naravno, nikoga se ne treba bojati, treba samo jako raditi i to će sigurno donijeti rezultat. Ako čovjek ne radi dovoljno, ne može biti čist prema sebi. I zato kažem, kroz rad na treninzima učinit ćemo sve da budemo u što boljem stanju – govori Rajko i nastavlja:
– Cilj je imati nekih 15, 16 igrača koji će jedni druge pritiskati u borbi za mjesto u prvih 11, a ovo ostalo ćemo popunjavati našim mladim igračima. Važno je da tih 15, 16 jedni drugima pušu za vrat, da su kvaliteta, da mogu jedni druge izgurati iz momčadi. Bude li tako, otvorit će prilika i za mlade igrače, koji će imati prostora za dokazivanje da mogu i oni biti u toj skupini. A mladih imamo, da ih sad ne nabrajam, od malog Vrzića, preko Majića, Čaića… To su sjajni mladi igrači, ali naravno da im treba i razdoblje prilagodbe.
Jedan od onih kojima prevelika prilagodba ne bi trebala biti potrebna zove se Kristijan Lovrić. U Osijeku za njega više nema mjesta, a u svim kombinacijama oko njegova novog odredišta spominje se i Gorica. Iako, počeo se sve ozbiljnije spominjati i Šibenik, zajedno s nekim inozemnim opcijama…
– Dosta se poteže to pitanje Lovrića u Gorici, a ja ću vam reći ovako… Kao trener, bio bih počašćen da imam takvog igrača u momčadi! Radi se o izuzetno kvalitetnom igraču, to je najbolje pokazao baš ovdje, u Gorici, gdje je ostavio izuzetno dubok trag… Malo je tako kvalitetnih igrača u HNL-u i naravno da bih volio da dođe. U Osijeku je imao i problema, i ozljeda, a opet je došao do lijepih brojki. Ako imaš Kristijana u momčadi, imaš garantiranih najmanje deset golova. A golovi se traže, pogotovo u našem slučaju. Davali smo malo golova, sad smo ostali i bez Matavža, Rukavine i Mitrovića, tako da bi nam igrač poput Lovrića bio kao kec na desetku. To ćemo prepustiti predsjedniku i ljudima koji se bave tim stvarima, a ja mogu samo još jednom ponoviti da bih bio počašćen da imam takvog igrača – nedvosmisleno poručuje Vidović.
Dogodi li se to doista, Gorica bi dobila veliko pojačanje i snažan vjetar u leđa u nastojanjima da bude bitno drukčija, bolja i snažnija nego u drugom dijelu prošle sezone.
– Moramo biti puno življi, ali i puno organiziraniji. Realno, ono što smo pokazali u zadnjoj četvrtini prvenstva bilo je odrađivanje posla. Vidjelo se da se radi o kvalitetnim igračima, ali i osjetilo da je situacija s Rudešom, koji je vrlo rano ispao, doprinijela određenom zasićenju sezonom. Sve skupa bilo je, rekao bih, dosta uljuljano. Kad se tome dodaju i ozljeda Štigleca, Matavža, Mrzljaka, pa onda i suspenzija Mitrovića… Ispada da smo još i dobro odradili tu završnicu prošle sezone – govori trener Gorice i dodaje:
– Vjerujem da ćemo stvarno biti puno ozbiljniji, puno življi, ali puno toga ovisi i o tome kakav ću kadar imati na raspolaganju. Možemo mi pričati o nekakvom planu i cilju, o tome kako bih ja volio da izgledamo, ali puno toga ovisi o tome kakav ću profila igrača imati u rukama. Mogu ja sad pričati o nekakvom visokom presingu, ali što mi to vrijedi ako ne budem imao kadar koji to može ispratiti… Zato je u ovom trenutku teško pričati i o sustavu i o načinu igre, čak i o formaciji u kojoj bismo igrali, jer i dalje je previše nepoznanica. Imamo mi svoje planove, dvije varijante na kojima radimo, jer moramo biti spremni na sve varijante.
Nije neralno očekivati da će prava, ozbiljna pojačanja doći tek u kasnijoj fazi prijelaznog roka, koji će se protegnuti sve do 5. rujna. I veliko je pitanje kad će Vidović točno znati čime raspolaže za ovu sezonu.
– Naravno da bih volio da to doznam što prije, naravno da svaki trener želi što ranije definiranu momčad, pa da novi igrači imaju vremena osjetiti suigrače, upoznati ih… Ali dobro, to je tako kod nas i prilagodit ćemo se. Mnogi igrači važu, svi bi oni na neke više razine, normalno je da čekaju i kombiniraju, zato i treba biti strpljiv. Volio bih da to bude što prije, ali bit će kad bude. I siguran sam da ćemo znati reagirati kad se ukaže prilika, jer ljudi u klubu dugo su u nogometu, dosad nisu nikad zakazali, pa valjda neće ni sad, kad sam ja ovdje – sa smiješkom kaže Rajko.
Pred njim i njegovim igračima, sva je prilika, sezona je prepuna teških izazova.
– Već sad je jasno da će ova sezona biti puno zahtjevnija nego prošla. Vjerujem da neće biti kluba koji će biti u ulozi Rudeša od lani, novi prvoligaš Šibenik potpuno je drukčija priča. Tamo rade ozbiljni ljudi, riječ je o klubu s tradicijom, o pravoj sportskoj sredini… Bit će jako bitno od samog početka skupljati bodove, svaki bod bit će važan. I čeka nas, siguran sam, jako zanimljiva sezona – zaključio je Coach Rajko.
U subotu će Gorica odigrati i prvu utakmicu uoči te zanimljive i teške sezone, na našem će stadionu od 18.30 sati gostovati bugarski prvoligaš Hebar iz Pazardžika. Priliku će, prema najavama, dobiti dvije različite postave…
U prvoj priprenoj utakmici domaćin Mraclin (IV. NL središte Zagreb) na Staroj grabi ugostio je više rangiranu petrinjsku Mladost (III. NL Centar), kojima je ovo nakon Zeline bila druga testna utakmica. Prvu ozbiljnu priliku stvorili su gosti u 12. minuti kada je opasno pucao u vrata Vučak, a domaći golman Zagorac vrhunski je obranio udarac. Potom do poluvremena bilježimo tri zaista zrele šanse za domaće – u 22. minuti Hajduk na proigravanje Borovca izlazi na gostujućeg vratara, a lopta je završila u maloj mrežici s vanjske strane. U 28. minuti Godinić je u sličnoj prilici no lopta je završila uz vratnicu. Opasno je nakon kornera u 36. minuti domaći stoper Domitrović pucao loptu glavom, tik uz prečku.
Druga dionica dvoboja obilovala je čak s četiri gola, a već na samom početku mraclinska prinova Pižir u 47. minuti trese prečku. Mraclin je poveo u 58. minuti, Dandić je podvalio okomitu loptu prema golu Petrinjaca na koju utrčava Kaurin i nisko uz samu vratnicu poentira. Gosti su poravnali u 70. minuti, po desnoj strani probio se Bićanić, asistirao je u peterac za Varačića koji iz blizine zakucava loptu pod prečku. U 72. minuti šansa za goste preko Muže koji je neprecizan, ali i za domaće minutu kasnije gdje Pižir također nije namjestio nišanske sprave. Desetak minuta prije kraja utakmice domaći su došli do prednosti. Pižir kojemu je ovo bila prva utakmica za novi klub pokazao se zaista kao možebitno pojačanje ovog proljeća, odlično je s desne strane ulijevo proigrao Brdeka koji u maniri vrsnog strijelca šalje loptu u gostujuću mrežu. Prvo ime ovog pripremnog susreta, domaći napadač Kaurin pokazao je da mu ni slobodni udarci nisu problem. Pet minuta prije kraja s nekih dvadesetak metara smjestio je loptu u gornje desne rašlje petrinjskog golmana za konačnih 3:1.
MRACLIN – MLADOST (P) 3:1
Igralište Stara graba. Gledatelja 50. Sudac: Jantolek (Velika Gorica).
STRIJELCI: 1:0 – Kaurin (58), 1:1 – Varačić (70), 2:1 – Brdek (80), 3:1 – Kaurin (85).
MRACLIN: Zagorac, Đurašić, J. Domitrović, Rajić, B. Dandić, Rakas, Borovac, Matić, Godinić, Hajduk, Kaurin (još su igrali: Matejčić, Marjanović, Grižić, Brdek, Ivanković, Paradžik i Pižir). TRENER: Marko Biljan.
MLADOST (PETRINJA): M. Šako, Knežević, Vranić, Marović, Kos, Špišić, Vučak, Papić, Miočinović, Žužić, Bićanić (još su igrali: Antonić, Varačić, Lukić, Baniček, T. Šako, Marčelja, Horvatin i Muža). TRENER: Ivica Vidović.
Sport
Bod po bod: Gorica nulom u Puli prekinula crni niz i – pobjegla s dna!
Prvi gostujućim bodom ove sezone, zarađenim u remiju bez golova protiv Istre 1961, nogometaši Gorice skočili su na deveto mjesto prvenstvene ljestvice. Šibenik u subotu dočekuje Slaven Belupo s istim brojem bodova…
Utakmicama 12. kola (01. veljače 2025.) nastavlja se prvenstvo odbojkašica u Prvoj B ligi – skupina Sjever – seniorke 2024.2025. Odbojkašice Velike Gorice s optimizmom očekuju početak drugog dijela sezone te vjeruju da će na startu u susretu s ekipom Vrbovca zabilježiti 7. prvenstvenu pobjedu.
Velika Gorica, 31.01.2025. Prva B liga-12.kolo (najava): OK Velika Gorica-OK Vrbovec. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 31.01.2025. Prva B liga-12.kolo (najava): OK Velika Gorica-OK Vrbovec. Foto: David Jolić/cityportal.hr
OK Velika Gorica – sastav koji je u 11. kolu pobijedio (3:1) ekipu Dubrave: Sara Blažević (L), Anja Obuljen, Antonia Mlinac (L), Lara Lalić, Kaja Šiber, Antonija Jozepović, Paula Pavlović (cap.), Lea Meštrović, Nina Butina, Petra Šoštarec, Viktorija Levak, Dorotea Cestarić, Paulina Mašek. Trener: Dražen Uzelac. Pomoćni trener: Vinko Ivelj.
Velika Gorica, 31.01.2025. Prva B liga-12.kolo (najava): OK Velika Gorica-OK Vrbovec. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 31.01.2025. Prva B liga-12.kolo (najava): OK Velika Gorica-OK Vrbovec. Foto: David Jolić/cityportal.hr
12.kolo: OK Velika Gorica – ŽOK Vrbovec (Velika Gorica, Gradska sportska dvorana, subota, 01. veljače 2025., 18 sati).
Galerija fotografija
Prva B liga – skupina Sjever – seniorke 2024./2025., 12. kolo
Raspored – 12. kolo: (01. veljače 2025.) OK Velika Gorica – ŽOK Vrbovec, OK Medveščak – OK Nedelišće Elting, OK Petrinja – OK Kelteks II, OK Dinamo II – HAOK Zagreb, OK Nebo II – HAOK Dubrava, HAOK Mladost III – ŽOK Ivanec.
Poredak – jesen 2024.: OK Medveščak 22 (11 11 0 33:8), 2. HAOK Zagreb 18 (11 9 2 31:13), 3. ŽOK Ivanec 12 (11 6 5 22:20), 4. OK Velika Gorica 12 (11 6 5 24:22), 5. OK Dinamo II 12 (11 6 5 21:20), 6. OK Petrinja 12 (11 6 5 19:20), 7. HAOK Dubrava 10 (11 5 6 24:20), 8. OK Nedelišće Elting 10 (11 5 6 19:24), 9. OK Nebo II 8 (11 4 7 17:22), 10. OK Kelteks II 8 (11 4 7 16:23), 11. ŽOK Vrbovec 6 (11 3 8 16:27), 12. HAOK Mladost III 2 (11 1 10 9:32).
Sport
Goričke veze s rukometašima: Dva igrača i čovjek koji je “stvorio” Kuzmanovića…
U sezoni 2020./21. dres HRK Gorice nosili su Zvonimir Srna i Luka Lovre Klarica, a na klupi Gorice danas sjedi veliki prijatelj, ali i prvi trener jednog od velikih junaka ovog SP-a, sjajnog Dominika Kuzmanovića…
Cijela Hrvatska ovih je dana uz briljantne hrvatske rukometaše, nacija se ponovno okupila oko sporta koji nam je donio toliko veselja, a u svemu tome traže se i poneki dodatni razlozi za sreću, zadovoljstvo i ponos. Tako je Đakovo ponosno na svog Domagoja Duvnjaka, njegov Senj na Ivana Pešića, u Split je ovih dana faca Marin Šipić…
A svoje adute imamo i mi! Nema u ovoj našoj reprezentaciji Velikogoričana, ali poveznice koje postoje poprilično su snažne. I višestruke.
Naime, bivši igrači Gorice su dvojica hrvatskih reprezentativaca, Zvonimir Srna i Luka Lovre Klarica. Momci iz Metkovića, odnosno Zadra, u Veliku Goricu stigli su u ljeto 2020. godine, u sklopu suradnje HRK Gorice i RK Zagreba, koji je slao svoje mlade igrače na posudbu u naš klub. Bilo je u toj skupini još nekoliko igrača, uključujući i bivšeg reprezentativca Paola Kraljevića, a prvi je svoju goričku epizodu završio Zvone Srna.
Nepuna dva mjeseca sezone odigrao je za Goricu junak posljednje dvije pobjede, protiv Mađara i Francuza, no splet okolnosti doveo je do brzog rastanka. Srna je u Gorici pokazao da može i zna, Zagreb se našao u problemima s ozljedama i odlučeno je da se Srna vrati u redove prvaka države.
U Gorici je do kraja sezone 2020./21. ostao Klarica, trenutačno naša treća opcija na desnom vanjskom. Odradio je izvrsnu sezonu, ostavio fenomenalan dojam, pa i danas u našem klubu obojicu pamte samo po dobrome.
– Obojica su jako dobri dečki, već u toj dobi veliki profesionalci, a iz tog vremena mogao bih ih opisati i kao razigrane dječake. Napredovali su kroz Goricu, skupljali seniorsko iskustvo i naravno da smo sretni, zadovoljni i ponosni kad vidimo da su danas važni aduti reprezentacije. Gorica je sigurno bila važan korak na tom njihovom putu, stepenica koju su očito morali proći da bi došli do razine na kojoj su u ovom trenutku – govori Hrvoje Pekera, tajnik Gorice.
Međutim, Srna i Klarica nisu i jedine poveznice Gorice i reprezentacije koja će u nedjelju ganjati svjetsko zlato. Tu je, naime, i trener Matej Mišković, koji itekako ima svoje prste u ovom uspjehu hrvatskog rukometa.
– Imao sam 20 godina kad sam se teško ozlijedio i rekli su mi da neću više moći igrati rukomet. U tim godinama, kad toliko voliš rukomet, teško ti netko može objasniti da u životu ima i drugih opcija. Bio sam i student KIF-a, morao sam i faks zamrznuti na dvije godine… Za dečka tih godina stvarno jako teško razdoblje, jer sve što si imao do tad, naglo je stalo. Nisam vidio nikakav izlaz, a tu su mi roditelji bili najveća podrška. U jednom trenutku dosta je tog sažalijevanja, odveo me u lokalni klub, RK Polet iz Brckovljana, s idejom da budem trener. Meni je to u tom trenutku bilo užasno daleko, samo sam razmišljao što smisliti da se vratim na teren, da opet zaigram… – ispričao je Mišković uvodno.
– Čisto da ispoštujem oca, otišao sam na taj prvi trening i tako je to krenulo. Vidio sam tu dječicu, klince koji su se tek počeli baviti rukometom, a među njima je bio i Dominik Kuzmanović.
U tom trenutku čudesni mladi golman naše reprezentacije radio je prve rukometne korake, s vrlo jasnom idejom.
– Oduvijek je taj dečko htio sam braniti. Vrlo specifično za klince, taj mali čovječuljak je samo htio da mu se puca, čak i kad bi trening završio. Doslovno sam ga morao tjerati iz dvorane, tako da se odmah vidjelo o kakvom se djetetu radi, s koliko ljubavi i žara se posvećuje rukometu. Iz te perspektive, ne iznenađuje me sve ovo što mu se događa, jer znam koliko je živio za ovo, koliko je sanjao i vjerovao u uspjeh – ističe Mišković pa dalje prepričava:
– On je od malih nogu bio profesionalac. Čovjek koji nije pitao zašto, kako… Dođe na trening i odradi svoje. Maksimalno daje sebe u sve to i ne sumnja u to što radi. Sjećam se da je na nekim utakmicama znao doslovno braniti i plakati zato što su mu pucali visoko. Mi smo mu s klupe stalno pokušavali objasniti da nema veze što je sada niži, ali nije podnosio da mu se visoko puca… Bilo je tu i frustracija i suza. Stoji na golu, brani, suze idu, ali nema veze.
Već te prve godine stigao je i čudesan rezultat.
– Mi smo se nešto kao krenuli igrati rukometa, a na kraju te sezone uspjeli smo čak biti prvaci Hrvatske! To je došlo kao nagrada, a tu smo i prepoznali o kakvoj se generaciji radi, o kakvim klincima, donijeli smo odluku da se cijela ta generacija prebaci u RK Dugo Selo – govori Mišković i nastavlja:
– Do tad smo trenirali u dvorani koja nije imala rukometne gabarite, često smo bili i vani, po hladnoćama, u jaknama, čak i u rukavicama kojima bi se rezali prsti… Bilo je tu svega. Jako zanimljivo, čak i komično kad se danas sjetim, ali to je bila takva ludost da nismo imali dvojbe da moramo toj djeci dati mogućnost da se razvijaju dalje. U Dugo Selo smo prebacili cijelu tu generaciju i mene kao trenera, a u klubu nas je dočekalo još kvalitetnih mladih igrača, od Patrika Hršaka, pa Zlatka Raužana i Fabijana Grubišića, danas ozbiljnih prvoligaških igrača…
Ta ekipa osvojila je još četiri naslova prvaka države, uzela bi i peti da nije bilo korone, pa kasnije formirala i seniorsku momčad. Ubrzo je Dominik Kuzmanović potpisao za Nexe, kasnije i za njemački Gummersbach, a Mišković je otišao prema Varaždinu, pa od proljeća prošle godine i Gorici.
– U kontaktu smo stalno, on je isto iz Brckovljana, čak smo i obiteljski povezani kumstvom, godinama se znam s njegovim ocem, bio mi je suradnik u toj njihovoj generaciji… Mogu reći da smo gotovo kao jedna obitelj.
S posebnom emocijom trener Gorice će pratiti finale u nedjelju, gledati kako mali Dominik traži ostvarenje snova.
– Kad smo znali pričati o nekim njegovim idejama, shvatio sam da je to momak koji se ne boji sanjati. Recimo, i on se, kao i ja, uvijek divio Kielu, sanjao da će braniti u Lanxess Areni. Pa se dogodila ona utakmica s 25 obrana za reprezentaciju upravo u toj dvorani, pa mu ja samo kažem: “Eto, vidiš da je moguće…” Uvijek mu ponavljam, nema ništa loše u snovima – zaključio je Mišković.
Sport
Ovo je detalj koji puno govori o svemu što se događalo u Gorici…
Nogometaši Gorice u petak od 17 sati igraju s Istrom 1961 u Puli, na stadionu Aldo Drosina. Posljednji put kad su bili tamo, u prvoj polovici kolovoza, početnih 11 izgledalo je potpuno drukčije nego što će izgledati ovoga puta…
Cijelih 175 dana prošlo je od posljednjega gostovanja Gorice na pulskoj Aldo Drosini, stadionu na koji će naši nogometaši istrčati i u ovoga petka u 17 sati. Prevedeno u češće korištene vremenske termine, od tog 10. kolovoza prošlo je više od pet i pol mjeseci, taman dovoljno da se u HNK Gorici promjeni – praktički sve! Priča se o tome puno posljednjih dana, jer stigla su čak devetorica novih igrača u zimskom prijelaznom roku, šestorica su startala na otvaranju sezone…
U svemu tome, upravo će usporedba između dva gostovanja u Puli najbolje dočarati koliko su te promjene zapravo duboke i značajne. U toj utakmici drugoga kola prvenstva, u porazu Gorice 2-1, golom Petrusenka u 89. minuti, trener naše momčadi bio je Rajko Vidović. Koji je danas, naravno, u Šibeniku, a te je ljetne večeri na teren poslao Radoševića, Krizmanića, Maloču, Leša, Štigleca, Pršira, Skrbina, Kapulicu, Majstorovića, Šlogara i Kolara.
Pet i pol mjeseci poslije, svi su ovi igrači i dalje u kadru, svi su igrači Gorice, ali lako je moguće da na prvom sljedećem gostovanju u Puli starta – samo jedan! Bude li sve identično kao u prvom kolu protiv Varaždina, a pretpostavit ćemo da će biti tako nekako, jedini igrač koji bi povezivao te dvije startne postave, unutar iste sezone, bio bi Krešo Krizmanić. Momak koji ionako povezuje sve što se u novijoj povijesti kluba povezati može u toj je utakmici bio desni bek, a sad bi trebao biti lijevi stoper, što će reći da čak i kod te jedine konstante imamo bitnu promjenu…
Uoči drugog i posljednjega gostovanja na Drosini ove sezone Radošević i Pršir su ozlijeđeni i trenutačno izvan kadra, ovi ostali svoju će šansu čekati na klupi ili završiti na tribini, a na terenu bi mogla biti postava koja je i otvorila proljeće. Protiv Varaždina krenuli su Banić, Bralić, Steenvoorden, Krizmanić, Mikanović, Sikošek, Elezi, Gurlica, Fiolić, Erceg i Čuić, desetorica novih i “vječni” Krizma, pa nije nemoguće da tako bude i ovoga puta.
U tom kolovoškom porazu s klupe su ulazili Ndockyt, Čaić, Matković, Vrzić i Majić, novi igrač mostarskog Zrinjskog, u konkurenciji za nastup i ovoga će puta biti prva četvorica, pri čemu najveće šanse za start ima Ndockyt, eventualno mladi Vrzić…
– Svjesni smo težine ove utakmice, znamo koliko se Gorica pojačala tijekom prijelaznog roka, koliko je kvalitetnih igrača stiglo – priznao je i trener Istre Gonzalo Garcia.
Srećom po Goricu, ovoga puta Ante Erceg će biti na našoj, a ne na njegovoj strani, bit će to posebna utakmica za eksplozivnog napadača čudesne energije, a mi ćemo vjerovati da će povući Goričane prema velikoj i važnoj pobjedi. Pa da se prekine onaj crni niz kojeg više nećemo ni spominjati…
-
Sportprije 1 danGoričke veze s rukometašima: Dva igrača i čovjek koji je “stvorio” Kuzmanovića…
-
Sportprije 2 danaKurilovec izgubio velikog talenta, Turkalj na operaciji, traži se veznjak!
-
HOTNEWSprije 2 danaNajopsežnija obnova nogostupa do sada, u najavi gradnja novih
-
Sportprije 4 danaEvo i devetog novog! S Malte u Turopolje doletio je – golman
