Sport

Rajko efekt: Sjajna Gorica utrpala četiri komada usred Varaždina!

Nogometaši Gorice pobijedili su Varaždin 4-2 u debiju novog trenera Rajka Vidovića, uz gol i asistenciju Rukavine, Pršira i Jurića, te uz gol Mitrovića. Sve se dogodilo u dva dvominutna intervala…

Objavljeno

prije 2 godine

30. ožujka 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nervoza je bila prisutna i na terenu i na klupi ove Velike subote na varaždinskom stadionu. Nogometaši Gorice ušli su u ovo gostovanje s nizom od 13 utakmica u kojem se smjestila samo jedna pobjeda, dogodila se posljedično i promjena trenera, a novi šef stručnog stožera baš je ove blagdanske subote debitirao u najvišem rangu hrvatskog nogometa. Na kraju, ispalo je – savršeno! I za igrače, i za trenera Rajka Vidovića, i za navijače našeg prvoligaša.

– S obzirom na način na koji igrači rade otkad smo zajedno, na pristup svakom treningu, siguran sam da ćemo se jako brzo vratiti na pravi put – rekao je Vidović u najavi svog debija.

Prosipao je optimizam na svakom koraku, u svakoj rečenici, ali lako je moguće da je i njega iznenadilo koliko je ova Gorica brzo postala njegova. Samo 11 dana nakon što je odradio prvi trening s ovim igračima, od njih je uspio posložiti momčad potpuno drukčijeg duha nego što smo imali (ne)prilike gledati ovog proljeća. U Varaždinu je istrčala okomita, odlučna, ubojita Gorica, momčad koja kombinira čvrstinu i disciplinu s hitrinom i konkretnošću prema naprijed.

Kao posljedica svega toga, četiri lopte završile su u varaždinskoj mreži, što je bilo i više nego dovoljno za novu pobjedu, prvu nakon više od mjesec dana, prvu gostujuću još od 23. rujna i onog prvog ovosezonskog gostovanja kod Istre u Puli. Sve je riješeno u dva trominutna intervala, uz potpis četiri različita strijelca, uz briljantnu partiju Jurice Pršira, ali i uz zabrinjavajuću ozljedu Filipa Mrzljaka…

Vidović je krenuo bez značajnih promjena u sastavu, s Banićem i obranom u sastavu Munksgaard, Maloča, Leš, Štiglec, veznim redom s trojicom, Prširom, Mrzljakom i Soldo, s Mitrovićem i Rukavinom na krilima i Matavžom u vrhu napada. Utakmicu je dobrim pokušajem otvorio Gabrijel Rukavina, no Zelenika je to zaustavio. Varaždin je pokušavao odgovoriti, ali najveći problem za Goricu dogodio se u 19. minuti. Kapetan Mrzljak ostao je ležati i ubrzo je pokazao da se mora raditi zamjena. Umjesto njega ušao je Lazarov, a kapetanska traka otišla je na ruku Jurice Pršira.

Međutim, Gorica je na ovu prisilnu promjenu, umjesto šokom, reagirala – golom! Minuta je 25., Munksgaard ubacuje s desnog boka, obrana domaćina reagira traljavo, a priliku na drugoj stativi čeka Gabrijel Rukavina. I postiže svoj prvi gol u prvoligaškom društvu, prvi u dresu Gorice.

Srećom po Gorice, nije to bilo i sve od Rukavine u ovom intervalu. Samo dvije minute nakon što je postao strijelac, u svoju je statistiku dodao i asistenciju. Prošao je po lijevoj strani, ubacio u sredinu, a tu je čekao Josip Mitrović i povisio na ekspresnih, sjajnih, velikih 2-0!

Mogao se Varaždin vratiti već nekoliko minuta potom, kad je udarac Makedonca Mitrevskog odsjeo na stativi Banićeva gola, no nakon toga je Gorica uspjela “smiriti” utakmice. I taman kad se činilo da će poluvrijeme biti mirno privedeno kraju, prošla je kombinacije Šege i Belcara, koji se ubacio iz drugog plana i smanjio na 2-1 u 42. minuti.

Prilično živahno prvo slijedilo je prilično rastrgano drugo poluvrijeme, u kojem problemi s ozljedama nisu prestali. U 53. minuti tako je iz igre morao izaći Tim Matavž, a umjesto njega ušao je Ante Matej Jurić, koji je priliku i iskoristio… Prije nego što se to dogodilo, Gorica se morala nositi s varaždinskim napadima u serijama, među njima bilo je i prilično opasnih, no prvi sljedeći gol zabila je opet Gorica.

Loptu je lijevo primio Jurić, ušao u sredinu i povukao prema naprijed, činilo se i korak-dva previše, ali onda sjajnom loptu prema lijevoj strani pronašao Pršira. A gorička desetka posao je odradila u skladu s brojem na leđima… Ušao je Pršir u šesnaesterac, po travnjaku povaljao dvojicu braniča Varaždina i onda rutinski loptu poslao u mrežu za novih plus dva, za velikih 3-1 u 78. minuti. Majstorija Jure iz Obreža, potez svojstven samo posebnim nogometašima otvorio je Gorici sasvim nove vidike.

A Jura je, pak, ponovio ono što je Rukavina izveo u prvom poluvremenu. Samo dvije minute nakon gola, evo i asistencije! Situacija prilično slična onoj prethodnoj, ali uloge su izmjenjene. Pršir je ovoga puta loptom s očima pronašao Jurića lijevo, a mrga iz Čepina sjurila se prema golu, da bi na koncu lopta upućena ljevicom prošla kroz noge Zelenike i odvela Goricu na korak do raj(k)a.

Rajko Vidović uspio je u rekordnom roku probuditi momčad, promijeniti pristup i način igre… Foto: Vjeran Žganec Rogulja/PIXSELL

Moglo je biti čupavo u samoj završnici, jer Varaždin je u 90. minuti smanjio na 2-4 nakon lijepe kombinacije asistenta Gudelja i strijelca Drožđeka, imao je dobar pokušaj nakon toga i stoper Lamine Ba, ali promjena do kraja više nije bilo. Rajko Vidović sa širokim je osmijehom na licu mogao krenuti grliti svoje igrače, jednog po jednog, sretan i ponosan zbog odrađenog posla.

Gorica se vratila, Gorica je živnula, prodisala, a to je dodatna pobjeda novog trenera. I velik i snažan zalog za optimizma uoči trećeg uzastopnoga gostovanja, onog kod Lokomotive u sljedećem kolu.

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 14 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 20 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.