Sport

Put do sreće vodi preko Gorice: Jedan brani Hrvatsku, drugi osvaja Ameriku!

Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski, dva bivša golmana HNK Gorice, gotovo istovremeno doživjeli su najljepše trenutku svojih karijera: Kale je proglašen najboljim golmanom MLS-a, a Kota je stao na gol hrvatske reprezentacije

Objavljeno

prije 5 mjeseci

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

U jednom si trenutku pod prečkom koja je ponekad u prošlosti znala biti i pogrešne visine, na travnjaku stadiona izgrađenog 1987., s vizurom koja vraća u neka prošla vremena, pred nekoliko stotina navijača, među kojima navijaju samo Bobi i njih još nekoliko… Prohladna je jesenska večer, igraš protiv nekakvog Slaven Belupa, braniš gol Gorice – sanjaš.

U drugom si trenutku već pod svjetlima najblještavijih nogometnih pozornica, na vrhuncu svoje karijere, barem trenutačnom, i shvaćaš da snovi ponekad zaista mogu postati stvarnost. I da je stvarno moguće preko jedne male, skromne Gorice, doći do, recimo, dresa hrvatske reprezentacije. Ili, možemo reći i to, do titule najboljega golmana u cijeloj velikoj i moćnoj Americi!

Snovi su se ovih dana, otprilike u isto vrijeme, ostvarili dvojici ljudi koji će se pronaći u ovom malom uvodu. Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski kolege su po poziciji, obojica su golmani, obojica su došla u HNK Goricu oživjeti svoje karijere, dati im novi zamah, da bi se u nekom trenutku, netko ranije a netko kasnije, otisnuli na put prema vrhu. Na kojem se, shvatili ste, upravo nalaze. Kota je bio hrvatska “jedinica” protiv Škotske, a Kale je najbolji golman MLS-a. A ovo su njihove priče…

Rijeka: Susret između HNK Rijeka i HNK Gorica u 1. kolu HT Prve lige 28.07.2018., stadion HNK Rijeka, Rijeka – Hrvatski Telekom Prva liga, 01. kolo, HNK Rijeka – HNK Gorica. Kristijan Kahlina.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Kad je Kristijan Kahlina tog ranog rujna 2016. došao u Goricu, zatekao je klub iz vrha druge lige. Sezonu ranije Gorica je završila na četvrtome mjestu, pod vodstvom Damira Milinovića, i planirao se napad na prvu ligu. Takvo nešto savršeno je odgovaralo 24-godišnjem golmanu koji dotad nije uspio pronaći svoj put nakon odlaska iz Dinamove akademije. Prošao je kroz Vinogradar i Lučko, sezonu ranije proveo u slovenskom Koperu, i znao je da je u ključnom trenutku karijere. Denuncirao je Tonija Šuškovića, koji je do tad držao “jedinicu”, i krenuo prema ostvarenju snova.

Manje od dvije godine poslije, sad s Ivanom Prelecom na čelu, slavio je ulazak u prvu ligu, koju je toliko želio.

– Nikad nikoga nisam imao iza sebe, sve sam zaradio sam, i pitanje je bih li ikad dobio priliku u prvoj ligi da se sam u nju nisam uveo – znao je reći Kale u brojnim razgovorima u doba kad je bio vođa goričke svlačionice, ali i golman koji je radio ozbiljnu razliku.

Nevjerojatan profesionalac, čovjek za kojeg su suigrači govori “to ti je Robocap, čovjek se ne može ni ozlijediti, samo pritegne šaraf i evo ga na treningu”, tip koji je golmanske treninge odrađivao čak i sa slomljenim prstom, s langetom… I istinska legenda našega kluba, kapetan za primjer, što je prepoznao i Valdas Dambaruskas. Kad je ponajbolji trener kojeg je Gorica ikad imala odlazio u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo i svoga kapetana iz Gorice.

– Zadovoljan sam tim razdobljem. Skupio sam 36 nastupa te sezone, branio sam i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali u međuvremenu je Valdas otišao, u klub su doveli novoga golmana, i ja sam shvatio da je vrijeme za odlazak – pričao je Kahlina o toj epizodi.

Sljedeći korak na njegovu putu ponudio je let preko oceana, Kale je rado prihvatio poziv iz Charlotte FC i otišao u MLS, ligu u kojoj danas igraju i tipovi kao što su Leo Messi, Sergio Busquets… I u kojoj brane tipovi kao što je, recimo, Hugo Lloris, dugi niz godina golman moćne francuske reprezentacije. U takvoj je ligi, u toj konkurenciji, Kahlina proglašen najboljim golmanom godine.

– Hvala svim mojim suigračima na velikoj potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati da ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlotte FC-a – rekao je Kale nakon što je doznao da je ovogodišnji laureat u ovom izboru.

Miljenik je navijača svoga kluba, koji nekoliko puta do posljednjeg mjesta napune stadion kapaciteta 75.000 mjesta, sa suprugom Nikolinom podiže kćerkicu i sa 32 godine – uživa.

A usput se često sjeti kluba i grada u kojem je zablistao. U kontaktu je s bivšim suigračima, znao ih je i hrabriti u teškim trenucima, a nedavno je poslao i opremu za golmanske treninge, kao prijateljski poklon.

– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kale.

Dominik Kotarski uspio se izboriti za transfer iz Gorice kroz samo 28 nastupa… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Dominik Kotarski, s druge strane, neće emitirati takve emocije. Dečko iz Bedekovčine tako se nekako postavio od prvog dana svog dolaska u Goricu. On je došao odraditi posao, profesionalno i kvalitetno, a to je i učinio. Bez puno priče, bez filozofije, brzo i lako.

I oduvijek je bio takav. Talentiran, posvećen radu, maksimalno ozbiljan, nogometaš koji ne spada pod uhodane stereotipe. Rano se oženio, kao da je općenito nešto ranije odrastao, a s takvim karakteristikama nije posrnuo ni kad je bilo teško. Bio je još tinejdžer kad je odlučio napustiti Dinamo i prihvatiti poziv iz nizozemskog velikana Ajaxa. Nije bilo lako izboriti se za priliku, koliko god je bio strpljiv, pa je odabrao drugi put.

I stigao na posudbu u Goricu. Predsjednik Črnko je prepoznao šansu, ugradio je u ugovor o posudbi opciju otkupa za milijun eura, što se u startu činilo vrlo ambicioznim. A onda se, kad je stigla ponuda od dva milijuna eura, pokazalo jako pametnim! Bio je 28 puta na golu Gorice, ostavio iza sebe neke jako pamtljive partije i vrlo brzo postao zanimljiv tržištu. Najuporniji i najkonkretniji je bio grčki PAOK, uz zaradu od čistih milijun eura za klub…

U Grčkoj brani sjajno, toliko dobro da je i izbornik Dalić odlučio dati mu šansu u situaciji kad je Livaković odrađivao suspenziju zbog crvenoga kartona. Posao je i ovoga puta odradio, pogađate, profesionalno i kvalitetno, pokazavši da može ozbiljno konkurirati i za “jedinicu” reprezentacije. E, tako to izgleda kad ostvariš snove.

Kale i Kota moraju biti i pokazatelj kako svoj posao radi dugogodišnji trener golmana u HNK Gorici Siniša Klafurić, legenda turopoljskog nogometa, a sasvim sigurno mogu biti primjeri za Ivana Banića, Karla Žigera i svakog sljedećega golmana koji dođe u Goricu, klub koji ih voli lansirati u visine…

Sport

Strašni juniori “razmontirali” lidera! Čudesna serija traje već 12 utakmica

Juniori HNK Gorice početkom drugog poluvremena su vodili 4-0 u gostima kod vodeće Lokomotive, nakon toga propustili još dvije velike prilike, da bi na kraju završilo pobjedom 4-3 za momčad Ivana Parlova. Niz neporaženosti traje od 2. studenog…

Objavljeno

prije 10 sati

22. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Tjedan dana nakon što su “devastirali” Rijeku na Rujevici i proslavili nevjerojatnu pobjedu 6-1, juniori Gorice su doživjeli svoj posljednji poraz u 1. HNL. Tog 2. studenog Dinamo je u Velikoj Gorici slavio 1-0, golom duboko u sudačkoj nadoknadi prvoga poluvremena, a odmah potom krenula je nevjerojatna serija koja traje i danas.

U sljedećih 12 utakmica, naime, juniori Gorice nisu doživjeli niti jedan jedini poraz. Upisali su četiri remija, ali i osam sjajnih pobjeda, zaključno s onom subotnjom, kad se na Kajzerici dogodilo nešto slično onome što se jesenas zbivalo na Rujevici…

Momčad koju vodi trener Ivan Parlov, naime, gostovala je kod Lokomotive, predvođene nogometašem/trenerom Nikicom Jelavićem. Lokomotiva je, usput rečeno, vodeća u najvišem rangu hrvatskog juniorskog nogometa, ispred Hajduka i Dinama, no ovoga puta su naletjeli na puno bolju momčad.

Igrala se 48. minuta kad je Stjepan Kučiš poslao loptu u mrežu domaćina, a na semaforu je zasvijetlilo gotovo nestvarnih 0-4! Gorica je letjela terenom, nemilosrdno je punila Lokomotivinu mrežu, počevši od 13. minute i gola Benjamina Dulčića. Na 2-0 povisio je Senegalac Arona Fall u 33. minuti, da bi poluvrijeme zaključio Medin Gashi u drugoj minuti nadoknade.

Kad je Kučiš početkom nastavka zaključio poker golova u protivničkoj mreži, bilo je jasno da povratka za “lokose” više nema, da će Jelavićeva momčad doživjeti tek drugi poraz ove sezone! A moglo je sve skupa biti i puno ružnije za domaćina, jer pri tih 4-0 imala je Gorica, odnosno napadač Gashi, još dvije velike prilike, takve da je lako moglo biti i 0-6…

Kad se već to nije dogodilo, Lokomotiva je krenula ovaj poraz činiti podnošljivim. Od 56. minute tako je bilo 1-4, a kozmetičko uljepšavanje poraza dovršeno je golovima u 87., odnosno 93. minuti. Ispalo je tako da je Gorica utakmicu dobila s “tijesnih” 4-3, ali točno je da se ovdje radilo o nogometnoj demontaži najbolje juniorske momčadi u državi.

Trener Parlov i njegovi igrači tako su se dodatno učvrstili na četvrtome mjestu, odmah iza Lokomotive, Hajduka i Dinama, koji ima četiri boda više na trećemu mjestu. Upravo će Dinamo u Maksimiru biti prvi sljedeći protivnik, i to 3. svibnja. Nakon toga preostat će još pet utakmica do kraja prvenstva, što će reći da su i neki dodatni pomaci na tablici apsolutno mogući…

Međutim, bez obzira na konačan rasplet, nema nikakve dvojbe da je ovo još jedna lijepa i uspješna sezona za goričke juniore, koji su Lokomotivu sredili u sljedećem sastavu:

Lukas Jalušić, Patrik Horvat, Ivan Barišić, Ivan Brtan, Benjamin Dulčić, Stjepan Kučiš, Medin Gashi, Arona Fall, Petar Topić, Zvonimir Josić, Fran Kasumović u prvih 11, plus Patric i Franko Jakšić, Jacob Adam Runjić, Georgi Stojanov, Gabriel Đivoje i Fran Stunja.

Dečki rezultate imaju, a posebno važno bilo bi u godinama pred nama dio njih vidjeti i u sastavu prve momčadi, jer to je zapravo temeljni cilj cijele ove priče. Priliku su ovi klinci, prema svemu sudeći, zaslužili.

Nastavite čitati

Sport

Utakmica sve više, igrača sve manje: Na Udarniku i golmani postaju igrači…

Nogometaši Kurilovca odigrali su 0-0 s Tigrom iz Sv. Nedelje na Udarniku i sad je zaostatak za vodećim Lučkim četiri boda. U subotu Kurilovčani gostuju baš u Lučkom, a u ovih 18 dana odigrat će šest utakmica! Sa sve “tanjim” kadrom…

Objavljeno

prije 11 sati

22. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na Veliku subotu na Udarniku se i dalje nije razmišljalo o uskršnjoj trpezi, šunka, jaja i mladi luk bili su u drugom planu, jer bila je to blagdanska, ali i radna subota. Nogometaši Kurilovca, naime, lovili su velika tri boda u domaćem sudaru s Tigrom iz Svete Nedelje, protivnikom za kojeg se znalo da će biti tvrd orah, da neće biti nimalo lako, a tako je ispalo. Lovili su Kurilovčani tri, a ulovili jedan bod. Samo jedan…

Bila je to jedna od utakmica u kojima neće pa neće. Kurilovec je bio stabilan, defenzivno čvrst i kompaktan, pa Tigar tu nije mogao previše “gristi”. Ispalo je tako da gosti nisu imali praktički niti jednu ozbiljnu situaciju pred domaćim golmanom Išekom, dok su se s druge strane prilike nizale kao na traci. Nizale i – propuštale. Sedlaček jedanput, pa drugi put, pa treći put, David Pršir, Selman, Šestak, glavom, nogom… Lopta jednostavno nije htjela u gol.

U svemu tome rodila se i solidna količina nervoze, jer uzastopni promašaji najčešće dovedu do toga, a kad je tako, misija postizanja gola odluke postaje sve teža. Završilo je tako bez golova, svakome je pripao po bod, a takav rasplet najviše je razveselio društvo iz Lučkog. Trenutačni lider sad ima jednu odigranu utakmicu više, ali i četiri boda više, što će reći da Kurilovec u pokušajima da se vrati na vrh nema druge nego – pobijediti u Lučkom!

Bit će to, naravno, izuzetno teško, i to iz najmanje tri razloga. Prvo, Lučko igra sjajno proljeće, ljudi u osam utakmica nastavka prvenstva imaju sedam pobjeda i remi. Drugo, Lučko nema problema s kadrom, što se za Kurilovec baš i ne može reći. Treće, za Kurilovec u ovakvoj situaciji baš i nije idealno to što u srijedu, tri dana prije tog teškoga gostovanja, mora odraditi i županijski kup u Bistri…

Ove zime Kurilovčani se nisu pojačavali, čak ni brojčano, a kamoli dodatnom kvalitetom, a to se sad pokazuje jako važnim detaljem. Radočaj i Chikwado su operirani, Ante Banić i Cindrić su također ozlijeđeni, a zbog kartona nije bilo ni Vujnovića. Ukupno su, dakle, nedostajala petorica igrača, a kad u rosteru imaš ukupno 20-ak ljudi, to je ozbiljan udarac.

Pa se dogodi čak i pomalo bizarna situacija da trener Senad Harambašić mora “navlačiti” tu brojku do pristojnih 15 ili 16 igrača za utakmicu, pri čemu posegne i za “prenamjenom” ozlijeđenoga golmana Crnolatec u – igrača! Ovoga puta nije ulazio u igru, ali kako je krenulo, nije nemoguće da se i to dogodi u nekoj od sljedećih utakmica.

A utakmica ima koliko hoćeš! Konkretno, Kurilovec će u 18 dana odigrati čak šest utakmica: Tigar u subotu, Bistra u kupu u srijedu, Lučko u subotu, pa petrinjska Mladost u srijedu, Sava Strmec u subotu, Vrapče u srijedu i Zagorec u subotu… Kaos od rasporeda! A sve to s premalo igrača u kadru, s problemima koji se gomilaju, što će neizbježno utjecati na ambicije, koje će unatoč svemu ostati šampionske.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopolje doma izgubilo od Milke Trnine

Objavljeno

prije 2 dana

21. travnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopolje je u 22. kolu Jedinstvene 1. županijske nogometne lige (J1.ŽNL) izgubilo od Milke Trnine rezultatom 0:3! Rezultat je iznenađujući obzirom na činjenicu da je do ove utakmice Turopolje bilo bolje plasirano od momčadi iz Vezišća.