Povežite se s nama

Sport

Put do sreće vodi preko Gorice: Jedan brani Hrvatsku, drugi osvaja Ameriku!

Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski, dva bivša golmana HNK Gorice, gotovo istovremeno doživjeli su najljepše trenutku svojih karijera: Kale je proglašen najboljim golmanom MLS-a, a Kota je stao na gol hrvatske reprezentacije

Objavljeno

na

U jednom si trenutku pod prečkom koja je ponekad u prošlosti znala biti i pogrešne visine, na travnjaku stadiona izgrađenog 1987., s vizurom koja vraća u neka prošla vremena, pred nekoliko stotina navijača, među kojima navijaju samo Bobi i njih još nekoliko… Prohladna je jesenska večer, igraš protiv nekakvog Slaven Belupa, braniš gol Gorice – sanjaš.

U drugom si trenutku već pod svjetlima najblještavijih nogometnih pozornica, na vrhuncu svoje karijere, barem trenutačnom, i shvaćaš da snovi ponekad zaista mogu postati stvarnost. I da je stvarno moguće preko jedne male, skromne Gorice, doći do, recimo, dresa hrvatske reprezentacije. Ili, možemo reći i to, do titule najboljega golmana u cijeloj velikoj i moćnoj Americi!

Snovi su se ovih dana, otprilike u isto vrijeme, ostvarili dvojici ljudi koji će se pronaći u ovom malom uvodu. Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski kolege su po poziciji, obojica su golmani, obojica su došla u HNK Goricu oživjeti svoje karijere, dati im novi zamah, da bi se u nekom trenutku, netko ranije a netko kasnije, otisnuli na put prema vrhu. Na kojem se, shvatili ste, upravo nalaze. Kota je bio hrvatska “jedinica” protiv Škotske, a Kale je najbolji golman MLS-a. A ovo su njihove priče…

Rijeka: Susret između HNK Rijeka i HNK Gorica u 1. kolu HT Prve lige 28.07.2018., stadion HNK Rijeka, Rijeka – Hrvatski Telekom Prva liga, 01. kolo, HNK Rijeka – HNK Gorica. Kristijan Kahlina.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Kad je Kristijan Kahlina tog ranog rujna 2016. došao u Goricu, zatekao je klub iz vrha druge lige. Sezonu ranije Gorica je završila na četvrtome mjestu, pod vodstvom Damira Milinovića, i planirao se napad na prvu ligu. Takvo nešto savršeno je odgovaralo 24-godišnjem golmanu koji dotad nije uspio pronaći svoj put nakon odlaska iz Dinamove akademije. Prošao je kroz Vinogradar i Lučko, sezonu ranije proveo u slovenskom Koperu, i znao je da je u ključnom trenutku karijere. Denuncirao je Tonija Šuškovića, koji je do tad držao “jedinicu”, i krenuo prema ostvarenju snova.

Manje od dvije godine poslije, sad s Ivanom Prelecom na čelu, slavio je ulazak u prvu ligu, koju je toliko želio.

– Nikad nikoga nisam imao iza sebe, sve sam zaradio sam, i pitanje je bih li ikad dobio priliku u prvoj ligi da se sam u nju nisam uveo – znao je reći Kale u brojnim razgovorima u doba kad je bio vođa goričke svlačionice, ali i golman koji je radio ozbiljnu razliku.

Nevjerojatan profesionalac, čovjek za kojeg su suigrači govori “to ti je Robocap, čovjek se ne može ni ozlijediti, samo pritegne šaraf i evo ga na treningu”, tip koji je golmanske treninge odrađivao čak i sa slomljenim prstom, s langetom… I istinska legenda našega kluba, kapetan za primjer, što je prepoznao i Valdas Dambaruskas. Kad je ponajbolji trener kojeg je Gorica ikad imala odlazio u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo i svoga kapetana iz Gorice.

– Zadovoljan sam tim razdobljem. Skupio sam 36 nastupa te sezone, branio sam i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali u međuvremenu je Valdas otišao, u klub su doveli novoga golmana, i ja sam shvatio da je vrijeme za odlazak – pričao je Kahlina o toj epizodi.

Sljedeći korak na njegovu putu ponudio je let preko oceana, Kale je rado prihvatio poziv iz Charlotte FC i otišao u MLS, ligu u kojoj danas igraju i tipovi kao što su Leo Messi, Sergio Busquets… I u kojoj brane tipovi kao što je, recimo, Hugo Lloris, dugi niz godina golman moćne francuske reprezentacije. U takvoj je ligi, u toj konkurenciji, Kahlina proglašen najboljim golmanom godine.

– Hvala svim mojim suigračima na velikoj potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati da ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlotte FC-a – rekao je Kale nakon što je doznao da je ovogodišnji laureat u ovom izboru.

Miljenik je navijača svoga kluba, koji nekoliko puta do posljednjeg mjesta napune stadion kapaciteta 75.000 mjesta, sa suprugom Nikolinom podiže kćerkicu i sa 32 godine – uživa.

A usput se često sjeti kluba i grada u kojem je zablistao. U kontaktu je s bivšim suigračima, znao ih je i hrabriti u teškim trenucima, a nedavno je poslao i opremu za golmanske treninge, kao prijateljski poklon.

– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kale.

Dominik Kotarski uspio se izboriti za transfer iz Gorice kroz samo 28 nastupa… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Dominik Kotarski, s druge strane, neće emitirati takve emocije. Dečko iz Bedekovčine tako se nekako postavio od prvog dana svog dolaska u Goricu. On je došao odraditi posao, profesionalno i kvalitetno, a to je i učinio. Bez puno priče, bez filozofije, brzo i lako.

I oduvijek je bio takav. Talentiran, posvećen radu, maksimalno ozbiljan, nogometaš koji ne spada pod uhodane stereotipe. Rano se oženio, kao da je općenito nešto ranije odrastao, a s takvim karakteristikama nije posrnuo ni kad je bilo teško. Bio je još tinejdžer kad je odlučio napustiti Dinamo i prihvatiti poziv iz nizozemskog velikana Ajaxa. Nije bilo lako izboriti se za priliku, koliko god je bio strpljiv, pa je odabrao drugi put.

I stigao na posudbu u Goricu. Predsjednik Črnko je prepoznao šansu, ugradio je u ugovor o posudbi opciju otkupa za milijun eura, što se u startu činilo vrlo ambicioznim. A onda se, kad je stigla ponuda od dva milijuna eura, pokazalo jako pametnim! Bio je 28 puta na golu Gorice, ostavio iza sebe neke jako pamtljive partije i vrlo brzo postao zanimljiv tržištu. Najuporniji i najkonkretniji je bio grčki PAOK, uz zaradu od čistih milijun eura za klub…

U Grčkoj brani sjajno, toliko dobro da je i izbornik Dalić odlučio dati mu šansu u situaciji kad je Livaković odrađivao suspenziju zbog crvenoga kartona. Posao je i ovoga puta odradio, pogađate, profesionalno i kvalitetno, pokazavši da može ozbiljno konkurirati i za “jedinicu” reprezentacije. E, tako to izgleda kad ostvariš snove.

Kale i Kota moraju biti i pokazatelj kako svoj posao radi dugogodišnji trener golmana u HNK Gorici Siniša Klafurić, legenda turopoljskog nogometa, a sasvim sigurno mogu biti primjeri za Ivana Banića, Karla Žigera i svakog sljedećega golmana koji dođe u Goricu, klub koji ih voli lansirati u visine…

Sport

FOTO Šahovsko natjecanje Zagrebačke županije i tečaj za šahovske suce u Buševcu

Objavljeno

na

Objavio/la

Sportske igre mladih Šahovsko natjecanje Zagrebačke županije održano je u Buševcu za plasman na završno natjecanje Sportske igre mladih, koje će biti održano u Rijeci. Natjecanje je održano u dvije skupine: za uzrast do 11 godina i za uzrast do 15 godina.

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Zajedno su igrali djevojčice i dječaci, a tri prvoplasirane djevojčice i tri prvoplasirana dječaka u svom uzrastu dobili su medalje. Prvaci su izborili plasman na završno natjecanje Sportske igre mladih.

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Poredak U15: 1. Larisa Živčić, 2. Melani Đurašin, 3. Maja Kos; 1. Vid Karan, 2. Marin Doko, 3. Juraj Ilić.  Poredak U11: 1. Maša Šuligoj, 2. Marta Rožić, 3. Paula Kovačević; 1. Borna Križanić, 2. Matija Pek, 3. Viktor Heinrich.

Tečaj za šahovske suce  Seminar za klupske i županijske šahovske suce u organizaciji ogranka Centar Hrvatske udruge šahovskih sudaca (HUŠS) i ŠK Polet Buševec održan je u prostorijama ŠK Polet Buševec, od 23 do 24. svibnja 2026, godine.. Predavači na seminaru bili su međunarodni sudac Siniša Režek i drzavni sudac Maroje Portada.

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Seminar je uspješno završilo ukupno 24 kandidata.  Nakon položenog teorijskog i praktičnog dijela ispita njih 14 steklo je zvanje klupskog, a 10 zvanje županijskog šahovskog suca.

Prema izjavi predavača seminar je po brojnosti i komponentama tečaja bio jedan od najvećih i najkvalitetnijih u RH, od osamostaljenja. Predsjednik Ogranka Centar HUŠS Robert Kupek, nakon razgovora sa sudionicima, istaknuo je veliko zadovoljstvo organizacijom i kvalitetom seminara: ”Izvrstan tečaj, ljudi iznimno zadovoljni, metodički savršeno osmišljeno!” (Tekst: Zlatko Rožić)

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Završeno ekipno Finale Kupa Hrvatske u šahu

Objavljeno

na

Objavio/la

Cityportal.hr                                           Utorak, 26.05.2026.

Završeno ekipno Finale Kupa Hrvatske u šahu

Ovogodišnje ekipno Finale kupa Hrvatske odigrano je u mjestu Brela. Završeno je u nedjelju, 17. svibnja 2026. godine. Natjecale su se 32 ekipe, a među tih 32 plasman je izborila i ekipa ŠK Polet. Prvo mjesto osvojila je ekipa ŠK Petar Sedlar-Pepe (Kaštel Novi), a slijedili su GŠK Solin-Cemex (Solin) i ŠK Stridon (Štrigova). Natjecanje se moglo pratiti na 48 ploča uživo, što je bilo vrlo zanimljivo za ljubitelje šaha.

Brela, svibanj 2026. Finale Kupa Hrvatske u šahu. Foto: ŠK Polet

Brela, svibanj 2026. Finale Kupa Hrvatske u šahu. Foto: ŠK Polet

Ekipa Poleta nastupila je u sastavu: Filip Radenić, koji je ovih dana ispunio normu FIDE majstora, Željko Jukić NM, Goran Radić MK i Tereza Dejanović NM. Radenić je na prvoj ploči pokazao da može i dalje napredovati. Od 6 partija osvojio je 4,5 boda i osvojio 33 nova rejting boda. Poraz je doživio od velemajstora Ante Brkića, ali je pobijedio velemajstora Aleksandra Kovačevića iz Srbije. Odlično je igrala i Tereza Dejanović, koja također u zadnje vrijeme dobro napreduje i prešla je granicu od 2000 rejting bodova. Polet je podijelio 13.mjesto zajedno s prvoligašima ŠK Mihovljan, ŠK Dugo Selo i još 4 kuba iz 2.lige.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Plesni klub Barbara dvostruki osvajač Kupa Hrvatske na 13. Državnom prvenstvu

U gradu na tri rijeke imale dupli uspjeh!

Objavljeno

na

Objavio/la

Trodnevno 13. Državno prvenstvo mažoret timova završeno je jučer (nedjelja, 24.05.2026.) u organizaciji Hrvatske udruge mažoret timova (HUMT-a, predsjednik Vlado Palac) i suorganizaciji Grada Siska odnosno Plesačke udruge Stardance Sisak. Prvenstvo je održano u Sportskoj dvorani Brezovica u Sisku (22. do 24. svibnja 2026. godine).

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Trećeg dana na prvenstvu sudjelovalo je 14 timova: Belečke mažoretkinje (Belec), Halubajke Viškovo (Viškovo), Jelačićke – Zaprešićke mažoretkinje, Mažoretkinje DND-a Budinščina, Mažoretkinje Dubrovčan (Dubrovčan), Mažoretkinje Grada Kutine, Mažoretkinje Grada Svetog Ivana Zeline, Plesna udruga Magi (Graberje Ivaničko – Ivanić Grad), Plesna udruga Ritmokracija (Brdovec), Plesna udruga Stardance Sisak, Plesni klub Barbara (Velika Mlaka – Velika Gorica), Stankovačke mažoretkinje (Stankovci), Tribunjske mažoretkinje (Tribunj) i Vodiške mažoretkinje (Vodice).

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Trećeg dana natjecanja izvedeno je više od stotinu koreografija (uračunat i show program) u konkurenciji sva tri dobna uzrasta: kadetkinja, juniorki i seniorki. Izvedbe je ocjenjivao sudački žiri u sastavu: Vlado Palac – delegat natjecanja, Lucija Palac, Ivana Mišević (svi iz Velike Gorice), Sara Bogović (Veliko Trgovišće), Ana Marija Benčić (Kutina), Josipa Razum (Ivanić Grad), Petra Kocman  (Budinščina) i Katarina Ahel.

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dvostruke osvajačice Kupa Hrvatske 2026. su mažoretkinje Plesnog kluba Barbara (juniorke i kadetkinje) i Mažoretkinje Dubrovčan u konkurenciji seniorki.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Moja županija

Mraclin uvjerljiv protiv Metalca, Ivan Kos – Čapa proslavio jubilej asistencijom i pogotkom

Objavljeno

na

Objavio/la

Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0.

Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0.

Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo

MRACLIN – METALAC (S) 3:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).

STRIJELCI: 1:0 – Smolković (34), 2:0 – Hajduk (52), 3:0 – I. Kos (70).

MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.

METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno