Sport

Put do sreće vodi preko Gorice: Jedan brani Hrvatsku, drugi osvaja Ameriku!

Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski, dva bivša golmana HNK Gorice, gotovo istovremeno doživjeli su najljepše trenutku svojih karijera: Kale je proglašen najboljim golmanom MLS-a, a Kota je stao na gol hrvatske reprezentacije

Objavljeno

prije 1 godina

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

U jednom si trenutku pod prečkom koja je ponekad u prošlosti znala biti i pogrešne visine, na travnjaku stadiona izgrađenog 1987., s vizurom koja vraća u neka prošla vremena, pred nekoliko stotina navijača, među kojima navijaju samo Bobi i njih još nekoliko… Prohladna je jesenska večer, igraš protiv nekakvog Slaven Belupa, braniš gol Gorice – sanjaš.

U drugom si trenutku već pod svjetlima najblještavijih nogometnih pozornica, na vrhuncu svoje karijere, barem trenutačnom, i shvaćaš da snovi ponekad zaista mogu postati stvarnost. I da je stvarno moguće preko jedne male, skromne Gorice, doći do, recimo, dresa hrvatske reprezentacije. Ili, možemo reći i to, do titule najboljega golmana u cijeloj velikoj i moćnoj Americi!

Snovi su se ovih dana, otprilike u isto vrijeme, ostvarili dvojici ljudi koji će se pronaći u ovom malom uvodu. Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski kolege su po poziciji, obojica su golmani, obojica su došla u HNK Goricu oživjeti svoje karijere, dati im novi zamah, da bi se u nekom trenutku, netko ranije a netko kasnije, otisnuli na put prema vrhu. Na kojem se, shvatili ste, upravo nalaze. Kota je bio hrvatska “jedinica” protiv Škotske, a Kale je najbolji golman MLS-a. A ovo su njihove priče…

Rijeka: Susret između HNK Rijeka i HNK Gorica u 1. kolu HT Prve lige 28.07.2018., stadion HNK Rijeka, Rijeka – Hrvatski Telekom Prva liga, 01. kolo, HNK Rijeka – HNK Gorica. Kristijan Kahlina.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Kad je Kristijan Kahlina tog ranog rujna 2016. došao u Goricu, zatekao je klub iz vrha druge lige. Sezonu ranije Gorica je završila na četvrtome mjestu, pod vodstvom Damira Milinovića, i planirao se napad na prvu ligu. Takvo nešto savršeno je odgovaralo 24-godišnjem golmanu koji dotad nije uspio pronaći svoj put nakon odlaska iz Dinamove akademije. Prošao je kroz Vinogradar i Lučko, sezonu ranije proveo u slovenskom Koperu, i znao je da je u ključnom trenutku karijere. Denuncirao je Tonija Šuškovića, koji je do tad držao “jedinicu”, i krenuo prema ostvarenju snova.

Manje od dvije godine poslije, sad s Ivanom Prelecom na čelu, slavio je ulazak u prvu ligu, koju je toliko želio.

– Nikad nikoga nisam imao iza sebe, sve sam zaradio sam, i pitanje je bih li ikad dobio priliku u prvoj ligi da se sam u nju nisam uveo – znao je reći Kale u brojnim razgovorima u doba kad je bio vođa goričke svlačionice, ali i golman koji je radio ozbiljnu razliku.

Nevjerojatan profesionalac, čovjek za kojeg su suigrači govori “to ti je Robocap, čovjek se ne može ni ozlijediti, samo pritegne šaraf i evo ga na treningu”, tip koji je golmanske treninge odrađivao čak i sa slomljenim prstom, s langetom… I istinska legenda našega kluba, kapetan za primjer, što je prepoznao i Valdas Dambaruskas. Kad je ponajbolji trener kojeg je Gorica ikad imala odlazio u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo i svoga kapetana iz Gorice.

– Zadovoljan sam tim razdobljem. Skupio sam 36 nastupa te sezone, branio sam i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali u međuvremenu je Valdas otišao, u klub su doveli novoga golmana, i ja sam shvatio da je vrijeme za odlazak – pričao je Kahlina o toj epizodi.

Sljedeći korak na njegovu putu ponudio je let preko oceana, Kale je rado prihvatio poziv iz Charlotte FC i otišao u MLS, ligu u kojoj danas igraju i tipovi kao što su Leo Messi, Sergio Busquets… I u kojoj brane tipovi kao što je, recimo, Hugo Lloris, dugi niz godina golman moćne francuske reprezentacije. U takvoj je ligi, u toj konkurenciji, Kahlina proglašen najboljim golmanom godine.

– Hvala svim mojim suigračima na velikoj potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati da ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlotte FC-a – rekao je Kale nakon što je doznao da je ovogodišnji laureat u ovom izboru.

Miljenik je navijača svoga kluba, koji nekoliko puta do posljednjeg mjesta napune stadion kapaciteta 75.000 mjesta, sa suprugom Nikolinom podiže kćerkicu i sa 32 godine – uživa.

A usput se često sjeti kluba i grada u kojem je zablistao. U kontaktu je s bivšim suigračima, znao ih je i hrabriti u teškim trenucima, a nedavno je poslao i opremu za golmanske treninge, kao prijateljski poklon.

– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kale.

Dominik Kotarski uspio se izboriti za transfer iz Gorice kroz samo 28 nastupa… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Dominik Kotarski, s druge strane, neće emitirati takve emocije. Dečko iz Bedekovčine tako se nekako postavio od prvog dana svog dolaska u Goricu. On je došao odraditi posao, profesionalno i kvalitetno, a to je i učinio. Bez puno priče, bez filozofije, brzo i lako.

I oduvijek je bio takav. Talentiran, posvećen radu, maksimalno ozbiljan, nogometaš koji ne spada pod uhodane stereotipe. Rano se oženio, kao da je općenito nešto ranije odrastao, a s takvim karakteristikama nije posrnuo ni kad je bilo teško. Bio je još tinejdžer kad je odlučio napustiti Dinamo i prihvatiti poziv iz nizozemskog velikana Ajaxa. Nije bilo lako izboriti se za priliku, koliko god je bio strpljiv, pa je odabrao drugi put.

I stigao na posudbu u Goricu. Predsjednik Črnko je prepoznao šansu, ugradio je u ugovor o posudbi opciju otkupa za milijun eura, što se u startu činilo vrlo ambicioznim. A onda se, kad je stigla ponuda od dva milijuna eura, pokazalo jako pametnim! Bio je 28 puta na golu Gorice, ostavio iza sebe neke jako pamtljive partije i vrlo brzo postao zanimljiv tržištu. Najuporniji i najkonkretniji je bio grčki PAOK, uz zaradu od čistih milijun eura za klub…

U Grčkoj brani sjajno, toliko dobro da je i izbornik Dalić odlučio dati mu šansu u situaciji kad je Livaković odrađivao suspenziju zbog crvenoga kartona. Posao je i ovoga puta odradio, pogađate, profesionalno i kvalitetno, pokazavši da može ozbiljno konkurirati i za “jedinicu” reprezentacije. E, tako to izgleda kad ostvariš snove.

Kale i Kota moraju biti i pokazatelj kako svoj posao radi dugogodišnji trener golmana u HNK Gorici Siniša Klafurić, legenda turopoljskog nogometa, a sasvim sigurno mogu biti primjeri za Ivana Banića, Karla Žigera i svakog sljedećega golmana koji dođe u Goricu, klub koji ih voli lansirati u visine…

Sport

Bez energije, bez bodova: Lokomotiva uzela ponuđeno u Gorici

Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Lokomotive na svom stadionu, uz golove Suška i Vasilja, po jedan u svakom poluvremenu. Neprepoznatljiva Gorica nije uspjela ni stvoriti pravu šansu…

Objavljeno

prije 2 sata

18. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Petak od 15.30 sati, radni dan i dalje u tijeku, samim time i svega nekoliko stotina ljudi na tribinama, sparno vrijeme… Idealni su to bili uvjeti za jednu, pokazalo se, vrlo slabu utakmicu Gorice. Najblaže rečeno vrlo slabu, jer Goričani su protiv Lokomotive odigrali možda i jednu od najlošijih partija ove sezone.

Doduše, nisu ni gosti s Kajzerice odigrali partiju za pamćenje, ali u zadnje vrijeme ih baš ide protiv Gorice. Onu prethodnu dobili su 3-0 ni krivi ni dužni, a ovoga puta su im za pobjedu 2-0 bile dovoljno tri prilike. Gorica, s druge strane, nije imala niti jednu pravu, izrazitu šansu u ovih 90 minuta, što će reći da su Lokosi samo – uzeli ponuđeno.

Na prvu opasnost čekali smo do 27. minute, kad je Wisdom Sule pokušao nakon kornera, ali nije bio precizan. Puno precizniji bio je u 36. minuti Mirko Sušak, koji je Belcarovo dodavanje iz blizine glavom preusmjerio u mrežu. I to je u prvom poluvremenu bilo to.

Tražio je trener Mario Carević rješenje i na klupi, od prve sekunde nastavka ušao je Ante Erceg, nešto kasnije i Fiolić i Kučiš, potom i Vrzić i Gashi, ali rješenja nije bilo. Sve što je Gorica kreirala u drugih 45 minuta svelo se na udarce Ercega i Pršira s distance u razmaku od dvije minute, a Lokomotiva je posao dovršila polovicom nastavka.

Prvo je u 58. minuti Bošković sam izašao na Matijaša, no golman Gorice izašao je kao pobjednik iz tog okršaja. Ništa Davor Matijaš nije mogao deset minuta poslije, kad je Stojaković pronašao Ivana-Antona Vasilja praktički na gol liniji. Ni u jednom trenutku ta prednost Lokomotive nije došla u pitanje i Goričani su na kraju mogli jedino čestitati protivniku.

– Još od zagrijavanja sam imao osjećaj da će utakmica biti ovakva. Energetski smo bili užasni, mentalno ispražnjeni… Možda nam je na naplatu stigao težak niz utakmica, taj zgusnuti raspored, ali ne želim to uzimati kao alibi. Jednostavno moramo biti puno življi… – rekao je trener Carević i dodao:

– Način na koji primamo golove me ljuti, ovoga puta s tri metra glavom i s jednom metra nogom. Baš smo bili izvan fokusa, bez energije i sad moramo gledati kako ćemo se osvježiti, pripremiti za sljedeću utakmicu, koja opet dolazi za pet dana.

U utorak će Gorica gostovati kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu, pobjeda u toj utakmici donijela bi dodatni mir i sigurnost, ali i vratila pozitivno ozračje. Bila je ovo četvrta utakmica nizu bez pobjede, koje nema još od onih fenomenalnih 4-0 protiv Rijeke…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica nastavila seriju od 6 uzastopnih pobjeda

Objavljeno

prije 6 sati

18. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 22. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Graničara iz Tučenika rezultatom 2:1 golovima Marka Tolja i Marca Bana, strijelac za goste Borna Pršlja.