Puni doživljaja i iskustva, naši Brežani vratili su se sa svog putovanja na kojem su pedalirali čak 700 kilometara kroz pet država kako bi došli do krajnje destinacije – Münchena. Hrvoje, Tomislav i Mario krenuli su na put 22. lipnja u ranim jutarnjim satima iz popularnog kafića u Velikoj Buni, gdje ih je ispratila lokalna ekipa i prijatelji. Putovanje je trajalo šest dana, a biciklirali su kroz Hrvatsku, Sloveniju, Italiju, Austriju i na kraju kroz Njemačku.

– Sve je bilo super! Još uvijek smo prepuni emocija i dojmova. Svašta smo vidjeli i prošli – komentirao nam je Hrvoje nakon povratka s puta.

Foto: Privatni album

No, kako svako putovanje čine detalji i posebne dogodovštine, bilo je tako i u ovom slučaju. Već u startu, dečkima nije dobro krenulo.

–  Već prvog dana smo imali dva kvara na jednom biciklu, prvog smo uspješno popravili u Sloveniji, a drugi kvar dogodio se 50 kilometara dalje. S obzirom na to da je bila subota i nije ništa radilo, prijatelj Robi autom je dovezao drugi bic te smo nastavili put – priča nam Tomo, a zapravo je riječ bila o Hrvojevom biciklu.

– Pukle su mi žbice na biciklu i to dva puta. Prva na 50. kilometru, pa druga na 100. kilometru i onda sam odustao od svojeg bicikla. Tu su uskočili prijatelji i čak iz Bune dovezli mountain bike. Tu smo izgubili nekoliko sati, ali smo ipak odvozili na kraju planiranu kilometražu – govori nam Hrvoje.

Foto: Privatni album

Posebno oduševljenje kod naših biciklista izazvala je upravo biciklistička infrastruktura u Sloveniji.

–  Sve je toliko uređeno, od biciklističkih staza, ceste…putevi uz Savu i oko Ljubljane. Sve je super obilježeno. Od Jesenica do Kranjske gore postoji čak biciklistički ‘autoput’ s dvije trake, što kod nas u Hrvatskoj nisam još vidio – priča nam Hrvoje.

Nakon razgledavanja i vožnje krajolikom i ljepotama Slovenije, Italije i Austrije, četvrti dan putovanja ovi avanturisti stigli su do najvećeg izazova, najviše ceste na svijetu – Grossglocknera.

– Do najvećeg uspona imali smo nekoliko manjih. Već sam početak bio je naporan, imali smo dva uspona po 7 kilometara. Nakon kratke stanke došli smo do najvećeg uspona koji je 20 kilometara sa stalnim nagibom od 10 do 12 stupnjeva, ali cesta je zaista predivna. No, ako ste autom, da bi prošli njome morate platiti oko 45 eura. Prije samog uspona imali smo i malih nesuglasica, ja sam htio da prespavamo, a dečki su htjeli ići dalje. Krenuli smo već kasno popodne, trebalo nam je dobrih 4 do 5 sati. Nismo baš bili spremni za takav uspon, nakon svih prethodnih. Gore je bilo jako hladno, oko 5 stupnjeva i bilo je snijega pa smo se morali presvući u zimsku odjeću – prepričava nam Hrvoje.

Foto: Privatni album

Nakon spusta, u kasnim večernjim satima stigli su u Fusch gdje su prespavali u hotelu i odmorili od napornog dana.

– Iako je bilo kasno, srećom hotel je radio i super je stvar bila da je u hotelu radio jedan Hrvat pa su nam izašli u susret. Pogotovo kad su čuli odakle dolazimo – dodaje.

U jutarnjim satima, dečki su nastavili svoj put prema njemačkoj granici gdje su u međuvremenu obišli još neka zanimljiva mjesta.

–  Posjetili smo Going i Ellmau, a oni koji prate njemačke serije znat će da su se tamo snimale epizode popularne serije Gorski liječnik pa smo se poslikali na par tih lokacija – kaže Hrvoje.

Foto: Privatni album

Malim lokalnim cestama, šesti dan konačno su stigli do Münchena gdje su uz obilazak znamenitosti posjetili prijatelje i rodbinu.

– Brojni gradovi i mjesta kojima smo prolazili ostavili su nas bez teksta svojom ljepotom i prirodom, posebno Slovenija i Alpe kroz Austriju. U Njemačkoj smo ostali dva dana te posjetili nekolicinu naših frendova, kumova i susjeda koji tamo rade i koji su nas srdačno dočekali i počastili, ništa nam nije nedostajalo – dodao je Tomislav.

Nakon toliko bicikliranja, dečki su se u Hrvatsku odlučili vratiti vlakom.

–  Povratak je trajao 11 sati uz 5 presjedanja, imali smo jedna dionicu i autobusom zbog radova na pruzi. Taj put me osobno više iscrpio nego prethodnih 6 dana pedaliranja tako da jedva čekam neku novu avanturu, po mogućnosti kružnu tako da izbjegnemo vlak – šali se Tomo.

Foto: Privatni album

Sa sličnim pozitivnim iskustvima vratio se i Mario, najmlađi član ove tročlane ekipe.

–  Bilo je super i nezaboravno, a najbitnije je da nas je vrijeme poslužilo. Najljepše od svega je bio taj predivan krajolik koji nas je okruživao cijelo vrijeme. Vozili smo se uz Savu i mogu reći da je puno čišća nego kod nas. Bi li ponovio ovakav put, moram reći da u jedno dogledno vrijeme sigurno ne, ali kroz godinu ili dvije zašto ne. Vidjet ćemo. Preporučio bi svakome jer treba to doživjeti. Nadam se će se još ponoviti. Bilo je to nezaboravno iskustvo – komentirao nam je Mario.

Foto: Privatni album

Neke nove ideje itekako su se rodile, kaže nam Hrvoje.

– Prijatelji su nam rekli da se lijepo voziti kroz Bosnu pa do Crne Gore pa nam je kliknula ideja da bi možda iduće godine išli tim putem. Nisam se još tamo vozio pa bi možda to volio u istom ovom sastavu, nas troje. Dosta smo se zbližili na ovom putovanju, bili smo dobra ekipa – zaključio je Hrvoje na kraju ove priče.

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album