Povežite se s nama

Priča iz kvarta

‘Prvo veselje, zatim muka i na kraju pobjeda… Veliki tjedan je, zapravo, život!’

Stipo Bilić urednik je gradskog Ljetopisa, voditelj izdavačke djelatnosti u Pučkom otvorenom učilištu, ranije smo ga sretali za pultom Gradske knjižnice, a mnogim Velikogoričanima bio je i – vjeroučitelj. Sjeli smo na kavu u “stotku” i popričali o svemu pomalo…

Objavljeno

na

Dizajn bez naslova 1

Na njega ste, ako ste se ikad “muvali” Goricom, morali naletjeti. Stipo Bilić jedan je od onih sveprisutnih ljudi u društvenom životu ovoga grada, na više načina i u više oblika, a rezultat svega toga je ova teza iz prve rečenice. Negdje ste se, svih ovih godina, morali “očešati” o Stipu Bilića.

Rođeni je Banjalučanin, diplomirani teolog, u Velikoj Gorici posljednjih 36 godina, a za to vrijeme radio je kao vjeroučitelj u tri velikogoričke škole, kao vjernik laik djelovao je u Župi Navještenja Blažene Djevice Marije, a zatim je bio knjižničar u našoj Gradskoj knjižnici, pa nakon svega toga postao voditelj izdavačke djelatnosti u Pučkom otvorenom učilištu.

I, kao dio tog posla, urednik Ljetopisa grada Velike Gorice, koji je izašao nedavno.

– Što je to zapravo ljetopis? Najjednostavnije rečeno, to je ono što su stari Latini zvali Anali. Dakle, pregled svega što se u jednoj godini događalo na jednom području u svim mogućim poljima društvenog života, od kulture, sporta, politike pa na dalje – pojašnjava Stipo neukima.

Ljetopis izlazi od 2004. godine, prvi urednik bio je Drago Bukovac, a koncept je svih ovih godina ostao uglavnom isti.

– Da, tu su se zapravo događale samo sitne preinake, a tako je i ove godine. Ponosan sam i sretan kad uzmem u ruke ovogodišnje izdanje, mislim da je sadržajno prilično raznovrstan, da se bavi važnim temama, a posebno me veseli što nam se javilo i cijeli niz mladih autora – ističe Bilić i dodaje:

– Tu su spomenuti ljudi koji su svojim djelovanjem obilježili neko razdoblje, a imamo i obljetnice važnih događaja… Evo, prošle godine imali smo obljetnice početka Domovinskog rata, osnivanja 153. brigade, pa prve poginule s našeg područja, ali i obljetnicu događaja kao što je pješačko zavjetno hodočašće. Prisjetili smo se u ovom izdanju i ljudi koji su nas napustili prošle godine, poput Davora Štubana i Ivana Matanovića, odali priznanje DVD-ovima, KUD-ovima, ali i posebnim ljudima, kao što je dr. sc. Željka Mačak-Šafranko iz Lazine Čičke, koja je prva izolirala korona virus i pomogla cijelom svijetu.

Promocija Ljetopisa Grada Velike Gorice za 2021 1

Cijena Ljetopisa je 50 kuna, može ga se nabaviti na blagajni POU-a, a voditelj izdavačke djelatnosti okrenut će se svojim drugim aktivnostima.

– Pučko otvoreno učilište ima svoja standardna izdanja, kao što su Ljetopis, književna nagrada Albatros, pa onda Žir, list osnovnih škola grada i triju općina, koji izlazi više od 30 godina. Uz to, izdajemo i razne knjige, provodimo projekte u suradnjama s drugim institucijama, pripremamo nova izdanja. Knjiga je danas malo teška za izdavanje, sve se više okrećemo elektroničkim rješenjima, ali knjiga ipak ostane, uvijek ima svoju vrijednost – govori Stipo.

I doista, teška su vremena za knjigu, mlade generacije sve manje znaju kako miriše knjiga, vjerujući da je bolje, lakše i jednostavnije “svajpati” nego listati…

– Iz dana kad sam radio u knjižnici znam da u Velikoj Gorici postoji krug ljudi koji puno čitaju, pri čemu mladih nema previše, jer oni su najvećim dijelom na digitalnim sadržajima. Ali to je i normalno, e-knjige preuzimaju primat, a sad se u najrazvijenijim zemljama sve više koriste i zvučne knjige. Svaka od tih varijanti ima vrijednost, trendovi su takvi, ali ja vjerujem da će knjižnice ipak opstati. I sam puno više volim uzeti knjigu u ruku, poznajem jako puno ljudi koji tako razmišljaju, ali jasno je da će se i knjižnice morati prilagođavati vremenu, tehnologiji… Ništa ipak ne može zamijeniti osjećaj da primiš knjigu u ruku, taj miris, osjet. Problem je i što su knjige kod nas prilično skupe, nema te kulture kupovanja knjiga, zato je sretan onaj tko u Hrvatskoj proda knjigu u nakladi od tisuću komada – priča Bilić.

 

 

Često će u razgovoru spominjati imena iz mladosti, vrtjeti film Gorice kakva je bila prije dva ili tri desetljeća, vraćati se da te dane. I da nije naglaska, koji se i dalje jako dobro drži, lako bi se dogodilo da zaboravimo da je s druge strane stola “dotepenec”.

– Jesam, ali u ovom gradu jako dobro prihvaćeni dotepenec – ubacuje se Stipo pa kreće pričati svoju životnu priču.

– Iz rodne Banja Luke nakon osnovne škole sam upisao Klasičnu gimnaziju u Zadru, u sjemeništu, u programu koji je namijenjen za školovanje budućih svećenika. Nakon što sam odslužio vojsku, došao sam 1982. na fakultet u Zagreb, a od 1986. sam ovdje, u Velikoj Gorici – prepričao je Stipo.

stipo gimnazija

Zaposlio se 1992. godine kao vjeroučitelj u OŠ Eugena Kvaternika, zadržao se u zbornici sljedećih 13 godina, a u tim danima ni sanjao vjerojatno nije da će jednom od svojih učenika godinama poslije davati intervju za lokalni mjesečnik.

– To zapravo i nije toliko čudno, jer praktički je nemoguće da se prošećem gradom, a da ne sretnem nekoga od svojih bivših učenika. Uz tih 13 godina u Kvaterniku, bio sam kratko i na zamjenama u Pokupskom, odnosno u Srednjoj strukovnoj školi, a to znači da je jako puno ljudi prošlo kroz moje razrede. Neke od tih ljudi više ni ne prepoznajem, ipak je to punih 30 godina otkad sam počeo raditi u školi…

stipo razred

Kao tinejdžer želio je biti svećenik, u tom se smjeru i školovao, pa na kraju ipak otišao u drugom smjeru i odlučio se za poučavanje o vjeri, o Bogu, o Crkvi. Vjerskim temama bavi se i danas, kad je u izdavačkoj djelatnosti, a teolog u njemu promatra i osmatra i nedjeljom na misama.

– Velika Gorica je i dalje generalno vjernička zajednica, ali treba u tome svemu biti i realan – započinje Stipo raspravu na ovu temu.

– Prvo je pitanje što je uopće vjera. Odnosno, koliko smo mi zaista vjernici. Jesam li vjernik zato što sam kršten ili zato što tako živim, što svoju vjeru primjenjujem u životu? Ja bih rekao da ima puno ljudi koji stvarno žive svoju vjeru, ali isto tako ima i jako puno ‘tradicionalista’, koji je izjašnjavaju kao vjernici jer su ih tako učili roditelji, a vjera im ništa ne znači, osim od Uskrsa do Božića.

DSC 0022 scaled

Nastavak je slijedio u jednom dahu…

– Vjera je ono što ja živim, ono po čemu će me ljudi prepoznati i reći: ‘Da, on je vjernik!’ Ja sam vjernik zato što za mene to ima smisla. Kao društvo smo postali preveliki racionalisti, previše toga si moramo nacrtati na papiru, a vjera nema plan, vjera nije racionalizam. Vjera je duša, ono što izvire iz mene.

Na pitanje jesu li velikogoričke crkve danas punije ili praznije, kratko je zastao.

– Drukčiji duh je zavladao na misama. Teško je reći jesu li crkve punije ili praznije, uvijek su to otprilike iste brojke, no ja uvijek volim reći da se crkva ne gradi za polnoćku, nego za svaki dan. Iako, mi se kao narod još dobro i držimo, pogotovo ako gledamo zapadu, gdje je vjera postala nešto onako, usputno – ističe Stipo Bilić.

– Uvijek postoji taj odnos materije i duha, koliko ja u svojem duhu imam zadovoljstva, odnosno koliko zadovoljstva pronalazim ‘ubijajući’ se od posla zbog materijalnog. To je pitanje običnog čovjeka, koliko mi sebi kao vjernici znamo osvijestiti vjeru – zaključio je ovaj dio priče.

Uskrs će, kaže, provesti s majkom u Slavoniji, u blizini Lipika, već po tradiciji.

– U vremenima pandemije i rata, čovjek se zapita što je zaista najvažnije. I odgovor je jasan, zdravlje i bližnji. Svake godine sam na Uskrs s majkom, bit ću i ove, volim tako obilježiti ovaj veliki blagdan.

Točnije, najveći kršćanski blagdan.

– Uskrs donosi i patnju, i radost, i veliku pobjed na kraju, a to je, zapravo, život. Uvijek će biti i patnje i radosti i veselja i muke. Isus odlazi u grob bez ičega i ustaje bez ičega, a to je bit. Sve što imam je moje tijelo i moja duša, samo to ću ponijeti sa sobom. Uskrs pokazuje koliko je malo potrebno od velikog slavlja do muke, pa pobjede na kraju. Kad čovjek sebe spozna, kad prođe sve, i ostane ja – zaključio je Stipo.

 

Frkin i njegova energija

Tijekom devedesetih godina župljani Župe Navještenja BDM smatrali su Stipu Bilića “pomoćnim svećenikom”. Stalno je bio tu negdje, u i oko crkve, župnog ureda…
– Pomagao sam župniku Josipu Frkinu u vođenju knjiga, bavio se tehničkih stvarima i organizacijom, a sudjelovao sam i u obnovi crkve 1995. i 1996., zatim i kapelice Sv. Lovre – pojasnio je svoju ulogu Stipo, koji i danas pamti dane suradnje s Frkinom.

frkin

– Ostavio je velik trag. To je čovjek koji je i u poznim godinama imao nevjerojatnu energiju. Bio je tu jako dugo, gotovo trideset godina, poznavao je jako puno ljudi. Došao je u rujnu 1981., dovršio je osnivanje Župe Sv. Petra i Pavla, zatim i Bl. Alojzija Stepinca… Okupljao je ljude oko sebe, bio je svećenik starog kova koji je želio uvijek biti ljudima na raspolaganju. Koji put je među nama bilo i napetosti, znao sam ja stvari vidjeti drukčije nego on, a župnik je često bio prilično tvrdoglav. Je, prihvaćao je masu stvari koje sam mu sugerirao, ali uvijek je imao svoj smjer – prisjetio se legendarnog župnika.

Kako je betonski vijenac spasio stvar

U vrijeme potresa, kad je nastradao toranj na crkvi Navještenja BDM, Stipo Bilić se u mislima vratio na sredinu devedesetih, kad je vodio radove na obnovi crkve.

– Da u to vrijeme na crkvi Navještenja BDM nije napravljen jedan betonski ‘vijenac’, na kojem smo inzistirali po naputku ljudi iz struke, taj potres jako bi oštetio crkvu. Oštećen je toranj, na kojem se ništa nije moglo raditi tijekom te obnove, ali crkva je ostala kompaktna. Bez tog ‘vijenca’, lako je moguće da bi se ‘rasula’ slično kao crkve u Odri, Pokupskom…

143422023 166887968239195 2194167765166748569 n

Zašto ipak nisam postao svećenik…

Odrastajući u Banja Luci, u vjerničkoj obitelji, uz svećenike iz tamošnje župe, Stipo Bilić poželio je biti svećenik. Otišao je u srednju školu u sjemenište u Zadar, u klasičnu gimnaziju.

– Gimnazija je bila jako teška, program s pet stranih jezika, mnogima to nije išlo, ali mene vežu lijepe uspomene za te dane. I danas rado odem u Zadar, vidim se s profesorima – kaže Bilić, koji se negdje usput ipak predomislio. I odlučio da neće biti svećenik, da nije “taj”.

– To je bila moja odluka, smatrao sam da je tako ispravno i kod toga i dalje stojim. Ostao sam dobar i s profesorima, i s kolegama, a u toj priči bit će zanimljiv jedan podatak. Od nas 42 u generaciji u školi, maturiralo nas je devet, a od toga su šestorica postala svećenici!

Došao zbog sestre, koju možda i znate…

Prije 36 godina, kad je Stipo Bilić doselio u Veliku Goricu, taman je bio prolazio veliki val doseljavanja, nakon velikog građevinskog “booma”, no on je imao jako dobar razlog da dođe baš u Veliku Goricu.

– Došao sam te 1986. godine, rekao bih, igrom slučaja. Moja nastarija sestra udala se u Goricu, pa sam i ja došao za njom. Ne kod nje, nego u svoj podstanarski stan, ali ljepše je bilo biti blizu sestri – kaže Stipo.

Za tu sestru mnogi su naši sugrađani čuli, jer riječ je o dugogodišnjoj goričkoj zubarki Kaji Gmaz. Ona je najstarija sesta u obitelji u kojoj je bilo desetoro djece!

– Da, pet sestara i nas petorica braće – kaže Stipo iz loze banjalučkih Bilića, koji su u najvećoj mjeri postali Goričani.

– Kaja je došla prva, ja za njom, a poslije su došli još i brat i sestra, pa još jedan brat… Svi smo bili na okupu pa nam je bilo puno lakše. Od desetero djece, nas sedam živjelo je u Gorici. Jedan brat umro je prije pet godina, ostalo nas je šestero. Jedna sestra je u Americi, a jedna u Slavoniji, skupa s bratom i mamom – nabrojao je Stipo.

stipo stara fotka

‘Ljeta na terasi Galženice se pamte…’

Više od tri i pol desetljeća u jednom gradu možda je i dovoljno da jedan “dotepenec” to prestane biti, jer davno je bilo kad je došao…

– Gorica je tad bila naselje u kojem su dominirale kuće, s puno manje zgrada, ali imala je bogat društveni život, imala je dva kina, u POU-u i u Galženici, koja je imala i kafić na terasi… Tamo se baš puno ljudi skupljalo, ljetne večeri su gore bile prekrasne. Kino nam je u to vrijeme bilo sve – pamti prijelaz s osamdesetih na devedesete Stipo, koji je siguran:

– Nisam pogriješio što sam odabrao Goricu za život. Ovo je moj grad. Gorica mi je puno dala.

Zanimljivosti

Pobjednik ‘Večere za 5’ uskoro otvara burger bar u Gorici – ‘Kod Kugle’

Silvio Stefanović Kugla iz Velike Gorice, pobjednik RTL-ovog kulinarskog showa, otkrio nam je ponešto o iskustvu sa snimanja, budućim planovima, hobijima i kako njegov nadimak ipak nema veze s – frizurom..

Objavljeno

na

Objavio/la

silvio stefanovic kugla e1656264661901

Kulinarske vještine našeg sugrađanina Silvia Stefanovića Kugle bile su dobro poznate u pojedinim krugovima i prije njegove pobjede u RTL-ovom kulinarskom showu ‘Večera za 5′. No, nakon što je njegov smoker meni pomeo konkurenciju i osvojio najviše bodova, prepoznaju ga gdje god se pojavio, a neznanci mu čestitaju na ulici.

– Mislio sam da neću pobijediti, jer bila je dobra ekipa, eto, otišlo je na moju stranu.Volim se natjecati, pa  volim i pobijediti, dobar je to osjećaj. Već sam to iskusio vozeći brdske auto utrke. Smoker koji sam radio u ‘Večeri za 5’ radim zadnjih deset godina, rijetko tko to radi. I meni je tako napravljeno meso najfinije, tko to nije jeo ne može skroz shvatiti o čemu se radi dok ne proba.. Počeo sam kuhati s 20 godina, kad sam počeo živjeti sam. Kuham sve! Od graha, gulaša, roštilja,ražnja..sve…- otkriva nam Silvio.

kugla

Foto: Silvio Stefanović Kugla/privatni album

Ovaj 46-godišnjak, koji je odrastao u centru Velike Gorice, gdje i danas živi, ali ne više sam nego s djevojkom Jelenom, radi kao djelatnik u osiguranju, a najveća strast mu ipak nije kuhača, nego – auto utrke, koje vozi već 16 godina, trenutno u zagrebačkom Auto i karting klubu Fly with Kolman.

Čitavo iskustvo mu je ostalo u dobrom sjećanju, a na show se prijavio na nagovor prijatelja, koji nisu sumnjali u njegovu pobjedu. Kako i bi, kad su im već dobro poznati Kuglini specijaliteti, bilo iz druženja s ekipom iz auto kluba ili iz nekog od goričkih lokala, gdje povremeno zadnjih deset godina sprema delicije.

– Nisam nikome govorio da sam pobijedio, svi su bili oduševljeni, i mama Verica i cura,  a ovi koji su već probali moj specijalitet ionako su mislili da ću pobijediti.. Gledao sam show sa svojim društvom, bilo je tu puno komentara, sve to na televiziji lijepo izgleda, ali uživo je ipak drugačije..Bilo je i prehladnih jela, pa I bezukusnih, to se moglo vidjeti po tanjurima, koliko su prazni ili nisu, tak da se vidjela razlika tko je kako to spremio..Iskreno, dobro iskustvo, ali i jako naporno..Puno snimanja, ponavljanja, ali zasad ne bih išao u neki novi TV show, osim ako bi bila riječ o nekom baš zanimljivom kulinarskom showu – kaže.

kugla1

Foto: Silvio Stefanović Kugla/privatni album

A kakvo je bilo druženje s Jadrankom, Ines, Ružicom i Goranom?

– Sve je bilo okej, gospođe su bile malo starije, kandidati su bili okej, makar sam ja računao da ćemo biti sličnih godina, ali sve u svemu kandidati su bili odlični..Čujem se Goranom, on mi je super, komentirali smo nakon svake emisije…

Nagradu za osvojeno prvo mjesto u iznosu pet tisuća kuna potrošio je na slavlje s prijateljima i neke sitnice. Nekako se samo po sebi nametnulo pitanje, pa hoće li Kugla ponuditi smokerske delicije možda I u nekom svom restoranu?

– Nešto imam u planu.. otvorio bih jedan manji restoran u Velikoj Gorici i to u vrlo skoro vrijeme, vjerojatno na jesen, nešto tipa burger bar..Vjerojatno će se zvati ‘Kod Kugle’..to je 99 posto.. Dosta me ljudi sad zaustavlja po cesti koji me ni ne znaju, svi bi htjeli sad to probati, trebao bi za pol’ Gorice kuhati, to je svakako najbolja rekama- otkriva nam.

I neizbježno pitanje – je li nadimak Kugla doista zbog upečatljive frizure ili…?

-Nadimak Kugla mi je već 25 godina, pa recimo 50 posto ljudi u auto svijetu ne zna me po imenu nego po nadimku..Kad smo k’o mlađi dečki jurili motorima, znali su govoriti ‘brz je ko kugla’..Bila je to zezancija I tako je ostalo. Dosta ljudi misli da je to zbog moje frizure, ali ovo je prava priča – ispričao nam je Silvio Stefanović Kugla i riješio i taj ‘misterij’.

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Goričke večeri: Ples, glazba i ‘Dugine boje’ u Tuđmanovom parku

Od 20 sati uživajte u programu Umjetničke škole Franje Lučića, kroz djela autora kao što su Freddie Mercury i Ennio Morricone, te glazbeno – plesnu predstavu ‘Dugine boje’, autora Saše Bastaleca.

Objavljeno

na

Objavio/la

IMG 20220330 202530 scaled e1648715953626

Na ljetnoj pozornici u Tuđmanovom parku u programu Goričkih večeri ovog blagdanskog četvrtka očekuje vas prava kulturna poslastica uz program Umjetničke škole Franje Lučića s početkom u 20 sati.

– Umjetnička škola Franje Lučića, zapreteni biser u umjetničkom i kulturnom kolažu Turopolja, kao izvor talentiranih i višestruko nagrađivanih mladih umjetnika pod vodstvom njihovih mentora i nastavnika, te dirigenata Marka Požgaja i prof. Igora Jugeca, učinit će ovu lipanjsku večer posebnom, te još jednom pokazati kako svojim upornim radom sežu prema zvijezdama – poručuju iz Pučkog otvorenog učilišta.

IMG 20220330 204612

30.03.2022,, Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, Autorski koncert povodom dana UŠFL, foto: Suzana Majstorović/Cityportal.hr

Tako ćete ponovno čuti i vidjeti prekrasan spoj plesa i glazbe u pomno odabranim djelima poznatih autora kao što su Freddie Mercury i Ennio Morricone, a vrhunac večeri će biti izvedba glazbeno-plesne predstave ‘Dugine boje’, autora skladatelja i harmonikaškog maga, Saše Bastaleca.

– Boje prikazuju simboliku života. Žuta bi bila rođenje, djetinjstvo. Narančasta, boja prijateljstva sunca, to su ovi mladi ljudi, adolescenti, puni energije i snage. Crvenu ne moram posebno izdvajati, a ljubičasta je ono što će također naši svirači i plesači pokušati pronaći – kreativnost, boja umjetnika, naša duhovnost. Plava kao beskrajnost, a zelenu boju sam zamislio kao zadnji ciklus u životu čovjeka, a to je zrelost i mudrost. I na kraju ove cijele priče tu je duga, koja označava nadu u neko bolje sutra – otkriva autor Saša Bastalec.

dugine boje goricke veceri plakat

Program Umjetničke škole Franje Lučića na Goričkim večerima

Nastavite čitati

HOTNEWS

Buvljakuše prikupile 17 tisuća kuna za Josipino ‘Putovanje za život’

‘Nebrojeno puta prije, a i sada, Goričani su pokazali svoje veliko srce i hvala vam što ste disali s nama kao da smo jedno’, poručile su goričke humanitarke iz udruge Buvljakuše

Objavljeno

na

Objavio/la

Humanitarna akcija Putovanje za zivot 5

Proteklog vikenda održan je humanitarni buvljak i akcija pod nazivom ‘Putovanje za život’ u organizaciji udruge Buvljakuše s ciljem prikupljanja sredstava za kupnju prilagođenog automobile za teško stradalu Josipu Smolčić.

Humanitarna akcija Putovanje za zivot 1

11.06.2022. – Velika Gorica – Humanitarna akcija “Putovanje za život” – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Građani su se rado odazvali akciji, što pokazuju i rezultati o čemu su goričke humanitarke izvijestile na Facebook stranici udruge i zahvalile se svima koji su pomogli.

– Dragi naši, ovim putem želimo se zahvaliti svim našim partnerima koji su prepoznali vrijednost ove akcije, te nesebično pomogli u realizaciji. Sakupljeno je velikih 17.005 kuna! Nebrojeno puta prije, a i sad Goričani su pokazali svoje veliko srce i hvala vam što ste disali s nama kao da smo jedno. Čast je živjeti s vama pod istim nebom jer uz vas mislimo da možemo sve.  Još jednom veliko HVALA! ! –  poručile su Buvljakuše.

Humanitarna akcija Putovanje za zivot 4

11.06.2022. – Velika Gorica – Humanitarna akcija “Putovanje za život” – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Uz posebni zahvalu Gradu Velikoj Gorici na stranici su objavile i popis svih sudionika akcije, uz napomenu kako se vesele budućim akcijama i druženjima.

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Kakva prosidba na Ciblji! Uz bakljadu i pjesmu, Maja je Dorijanu rekla ‘Da!’

Zaljubljeni par iz Slavonije upoznao se u Zagrebu, a zajednički su život započeli u Velikoj Gorici. Javnoj prosidbi svjedočili su i gorički plavci!

Objavljeno

na

Objavio/la

Prosidva VG

Na krilima pobjede i velike proslave zbog osvajanja titule prvaka 1. Županijske nogometne lige Istok navijači Meštrice zaputili su se u gorički kvart Cibljanica, gdje je pripadnik navijačke skupine Krhotine zaprosio djevojku na doista originalan način – uz bakljadu i popularni ‘narodnjak’ – ‘Izađi mala’!

Prijatelji budućeg mladenca dojavili su nam sretne vijesti i poslali video klipove događaja koji je razbudio stanovnike Ulice Jurja Dobrile u blizini kafića ‘Baltazar’. Ova noćna fešta nije baš svim susjedima najbolje ‘sjela’, pa su prosidbi svjedočili i gorički plavci.

– Iz kvartovske birtije Baltazar i naših sugrađana dobili smo veliku podršku i pljesak s balkona! Kako neki ljudi nemaju razumijevanja u dva navrata je policija izašla na teren, te su također naši plavi dečki čestitali zaručnicima. Nemamo nikakve veze s tim lokalom, a i veliki broj susjeda je izašao van i pljeskao nakon prosidbe – rekao nam je Dorijanov prijatelj, Ivan.

buduci mladenci

Foto: Maja i Dorijan/privatni album

‘Mala’, imenom Maja Jeftić,  je izišla iz zgrade i rekla ‘Da!’ svom dečku Dorijanu Fabijančiću, s kojim je u vezi tri godine. Inače su oboje iz Slavonije, upoznali su se u Zagrebu, a od prošle godine žive zajedno u Velikoj Gorici. Dorijan radi u Hrvatskoj vojsci zadnjih osam godina, a njegova Maja mu je davala podršku i dok je šest mjeseci bio u mirovnoj misiji u Afganistanu.

– Planove smo imali, ali ovo joj nisam najavio, bilo je potpuno spontano, došlo joj je iz vedra neba. Naravno da sam jako sretan, odmah smo javili i roditeljima i oni su oduševljeni, rekli su mi ‘sine već je bilo i vrijeme!’, hahaha – veselo nam je ispričao Dorijan.

28-godišnja Maja radi kao voditeljica tima za podršku u Woltu, a o potezu svog budućeg supruga i planovima nam je otkrila:

– Inicijalna pomisao mi uopće nije bila prosidba! Prvo sam pomislila da ponovno izvode ludosti i rekla samoj sebi ‘nisu normalni, zvat će im policiju’, ali čim sam sišla i shvatila što se događa, preplavila me sreća. Prosidba je bila upravo u njegovom stilu, ništa ‘manje ludo’ nisam ni očekivala! Još ne znamo kada će biti vjenčanje, ali znamo da će biti u Slavoniji, jer smo oboje Slavonci i veliki veseljaci! – otkrila nam je sretna Maja.

Pridružujemo se čestitkama i mladom paru želimo svaku sreću!

Nastavite čitati

Najave

Sport i glazba na dvodnevnoj fešti Gradske četvrti Pleso

Ovog petka i subote slavi se Dan GČ Pleso uz dva koncerta i dva malonogometna turnira!

Objavljeno

na

Objavio/la

DSC 09810121

Plešani će i ovog lipnja, kako tradicija nalaže, proslaviti dan svoje gradske četvrti. Tim su povodom snage udružili članovi Vijeća GČ Pleso i Udruga mladih, ekologije i sporta Pleso (UMES Pleso) i za dvodnevnu proslavu pripremili, kako nam kažu, za svakoga ponešto!

Proslava započinje u petak, 10.lipnja, cjelovečernjim koncertom klasične zborske glazbe u izvedbi Gradskog zbora ‘Franjo pl.Lučić’ uz goste VIS Danice. Koncert će se održati u Društvenom domu Pleso s početkom u 20 sati.

zbor franjo pl lucic

Gradski zbor Franjo pl. Lučić/GZ Franjo pl.Lučić

U subotu, 11.lipnja, u 8 sati će biti polaganje vijenaca za poginule branitelje u Domovinskom ratu pok.Zlatka Britveca i pok.Admira Širokanovića kod spomenika.

– Od 8:30 kreću otvoreni turnir u malom nogometu ‘Pleso 2022’, te zatvoreni turnir Pleških ulica, to je tradicionalno samo za naše stanovnike. U subotu navečer od 20 sati imamo koncert tamburaša, dolazi nam Crta bend. Pripremili smo i napuhance za najmlađe, bit će hladnog pića i najbolje kotlovine, pa će biti za sve ponešto – otkriva nam predsjednik Vijeća GČ Pleso, Slavko Perković.

DSC 0924 1

Dan Gradske četvrti Pleso, ”Malonogometni turnir Pleso 2020”. Foto: David Jolić/cityportal.hr/arhivska

Što se tiče suradnje s gradskim vlastima i uređenjem gradske četvrti, Perković je, kaže, izuzetno zadovoljan dosadašnjom suradnjom s gradonačelnikom Ačkarom, te ističe uređenje Ulice Petra Zrinskog, kao najskuplji projekt, a najavljuje i neke nove.

– Gotova je prva faza uređenja Ulice Petra Zrinskog, uskoro ide natječaj za drugu. U proteklom mandatu smo uredili igralište s umjetnom travom, dosta ulica je preasfaltirano, a u budućnosti nas očekuje uređenje Plepelićeve ulice, nogostupi na Pleškoj, prema Klarićima.. ima dosta posla, treba raditi i ostvariti zadane ciljeve –kaže.

Vjeruje i kako će odaziv na dvodnevnu proslavu gradske četvrti Pleso biti odličan i još jednom poziva sve na druženje sa susjedima, koncerte i naravno pružanje glasne podrške sudionicima jedinstvenog turnira Pleških ulica.

 

Nastavite čitati

Reporter 415 - 26.05.2022.

Facebook

Izdvojeno