Nogometaši Mraclina su, nakon pobjede u Zelini prije tjedan dana (1:3), došli na drugo uzastopno gostovanje, ovaj put u Rugvicu. Sraz između trećeplasiranog Mraclina i četvrtoplasirane Rugvica Save na tablici obećavao je napetu utakmicu, a prema onome što se vidjelo na terenu, neriješen rezultat činilo se kao najrealniji ishod nakon 90 minuta igre. Obje momčadi su pružile fer i korektnu predstavu, bez previše grubosti, ali s dosta borbenosti.
Rugvica Sava povela je u 26. minuti nakon kornera, Filip Brdarić je odlično iskoristio ubačaj, nadvisio konkurenciju i glavom poslao loptu iza leđa mraclinskog vratara Zagorca.
U drugom poluvremenu, gosti iz Mraclina nisu dugo čekali na odgovor. Samo nekoliko minuta nakon početka drugog dijela, već u 53. minuti, briljirao je Jurica Brdek. Njegova asistencija prema Toniju Borovcu bila je savršena — Brdek je uočio prostor i uposlio Borovca na lijevoj strani. Borovac je zatim, izlaskom pred domaćeg golmana Vujinovića, mirno završio akciju i izjednačio rezultat na 1:1.
Uzbuđenje za gostujuće naviječe nije stalo tamo. U 82. minuti, Mraclin je mogao doći do pune prednosti. Na veliku žalost gostiju, Brdek je imao fantastičnu priliku. Odradio je sve odlično i gotovo već svladao Vujinovića, no lopta je, nakon udarca, pogodila vratnicu. Srećom za domaće, lopta se odbila paralelno s gol-crtom uz suprotnu vratnicu i nije ušla u gol. To je bila  i posljednja velika prilika za pobjedu, koja je na kraju završila bez pobjednika.
Obje momčadi pokazale su solidnu igru, u korektnoj i fer-plej utakmici. Rugvica Sava je povela, ali Mraclin se brzo vratio u igru, iako su gosti u završnici mogli i do potpune preokreta. Na kraju, remi je najrealniji ishod, iako su obje momčadi imale šansu za puni plijen.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 27. kolo

RUGVICA SAVA – MRACLIN 1:1

ŠRC Rugvica. Gledatelja 80.
Sudac: Šoufek (Novska). Pomoćnici: Lalić i Križe.

STRIJELCI: 1:0 – Brdarić (26), 1:1 – Borovac (53).

RUGVICA: Vujinović, Franjčić (od 46. Pavlić), Brdarić, Mihaljević (od 46. Pavlović), Cetina, Mikulić, Žilić (od 68. Lović), Munić, Bosiljevac, Kesić (od 86. Herljević), Agatić. Trener: Igor Kovačević.

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, J. Domitrović, Rajić, B. Dandić, Đurašić (od 75. Kaurin), Brdek, Ivanković, Rakas (od 68. Strunje), Borovac, Matić (od 89. Grižić). Trener: Marko Biljan.

Duga dva desetljeća čekali su rukometaši Gorice na svoj drugi nastup na Final Fouru hrvatskoga Kupa, a taj su trenutak dočekali u petak navečer. Ždrijeb je odredio da s druge strane bude ipak prejaki Zagreb, odnosno da Gorica za ulazak u finale treba prvorazrednu sportsku senzaciju. Nažalost, nije se dogodilo…

Predvođeni povratnikom na svoju klupu, Andrijom Nikolićem, trenerom koji je svoj renome gradio i u četiri nezaboravne goričke sezone, Zagrebaši su krenuli maksimalno ozbiljno i odgovorno. Gotovo kao da je s druge strane protivnik iz Lige prvaka… U silovitom jurišu, za manje od deset minuta Zagreb je poveo 6-0, a Gorica je u tom otvaranju izgledala pomalo uplašeno i izgubljeno. Nakon samo sedam i pol minuta igre trener Matej Mišković morao je zvati minuti predaha, a prvi gol Gorica je zabila nakon točno deset i pol minuta igre.

Kad su Zagrebaši otišli na najveću prednost, od sedam golova viška, Goričane kao da je konačno “probio znoj”. Opustili su se, lijepo počeli kombinirati i malo po malo počeli stizati taj zaostatak. Proradio je i Marin Sorić na vratima i u 21. minuti već je Gorica prišla na minus tri (10-7).

Premda je Matej Mandić imao dobar dan (šest obrana u 21 minutu igre), Goričani su dosta lako uspijevali naći put do njegove mreže. Pet minuta prije predaha došli su na samo gol zaostatka (11-10). Obrana Zagreba kao da je bila na pola gasa, bez prave agresivnosti i čvrstine. Izgledalo ja kao da čekaju svojih pet minuta ili pad u igri Goričana. Nisu ga dočekali do kraja prvog poluvremena, ali su na predah ipak odnijeli tri gola zalihe (15-12).

U otvaranju drugog poluvremena, Zagrebova obrana podigla se za nekoliko razinu, Gorica je pokušala i sa sedam na šest, ali nije išlo. Nakon samo pet minuta u drugom poluvremenu Zagreb je opet imao ogromnih sedam razlike (20-13).

Međutim, odlazak u novi debeli minus nije previše uzdrmao hrabre Goričane. Imali su svoj ritam igre i dobro funkcionirali, u čekanju svakog, i najmanje propusta favoriziranog protivnika. Potpomognuti nekolicinom velikih obrana Marina Sorića, Goričani su u 46. minuti opet uspjeli spustiti zaostatak na samo tri gola (24-21).

Gorica je, drugim riječima, tvrdoglavo odbijala predati se. Osam minuta prije kraja došli su naši rukometaši na samo dva gola minusa (26-24), što je ozbiljno zabrinulo i protivničkog trenera Nikolića. U posebnu misiju poslao je Jakova Gojuna, koji je poveo obranu iz koje je utakmica riješena. Iz dobre obrane, naime, došla su tri uzastopna gola Zagreba, što je u tom trenutku potragu za senzacijom učinilo – nemogućom misijom.

Konačnih 31-25 odvelo je, naravno, Zagreb u finale, ali Goričani si nemaju apsolutno ništa za zamjeriti. Predstavili su sebe, klub i grad u jako dobrom izdanju, na velikoj sceni, pred televizijskim kamerama… Šteta što se ždrijeb nije drukčije posložio, bilo bi još ljepše da se ova utakmica dogodila u finalu, u kojem je na kraju završio drugoligaš Dugo Selo, ali ovo je bio završetak sezone sa stilom.

Marin Sorić kod Gorice sjajan s 12 obrana, šest golova zabio je Marko Grubišić, a jedan manje Ante Lasan. Kod Zagreba osam golova Filipa Glavaša i pet Ihara Bialiauskog.

Karate klub Centar iz Velike Gorice nastupio je u subotu, 10. svibnja 2025., na turniru Kup Vukovara, gdje je među 45 klubova iz cijele Hrvatske ostvario zapažen rezultat osvojivši ukupno šest medalja. Uz tri zlatne, dvije srebrne i jednu brončanu medalju, klub je u ukupnom poretku zauzeo visoko osmo mjesto.

Za Karate klub Centar na turniru je nastupilo pet natjecatelja, a najuspješnija među njima bila je Lara Dugonjić. Nastupivši u dvije kategorije, Lara je osvojila dvije zlatne medalje – u kategoriji učenica do 12 godina (-39 kg) te među mlađim kadetkinjama do 14 godina (-37 kg). Na putu do zlata, ostvarila je svih sedam pobjeda.

Zlatnu medalju donijela je i Kim Kumic u kategoriji učenica U12 (-44 kg), dok je u starijem uzrastu (ml. kadetkinje U14, -42 kg) osvojila broncu.

Srebrne medalje osvojili su Mihaela Pavlečić u kategoriji učenica do 12 godina (-34 kg) te Patrik Jeromić među mlađim kadetima do 14 godina (-50 kg).

Dora Paić također je predstavljala klub u kategoriji učenica do 12 godina (-39 kg), pokazavši zavidnu borbenost, ali joj je za medalju nedostajalo malo sportske sreće.

Unatoč malom broju natjecatelja, Karate klub Centar ostvario je izniman uspjeh, što potvrđuje osmo mjesto u ukupnom poretku klubova. Ovaj rezultat svjedoči o kvalitetnom radu, talentu i predanosti mladih sportaša i njihovih trenera.

Sljedeći nastup članove kluba očekuje početkom lipnja na turniru u Sisku, koji će ujedno biti i posljednji nastup ove natjecateljske sezone.

Čestitke svim članovima na njihovom uspjehu!

Te 2005. godine, toliko davno da je tad i Hajduk osvajao naslove prvaka, rukometaši Gorice ispisali su povijest. Bila je to famozna, nezaboravna generacija čiji su dio bili Tomo Mesarov, Hrvoje Pekera, Mate Svalina, Kiki Lazić, Trpimir Petrač, Kruno Ercegovac i ostali, uz snažan domaći pečat u likovima Ive Nedića, Matka Jurinovića, Matije Černetića, Krunoslava Konjara, Josipa Dijanića, Gordana Šimunića…

Bila je to generacija koja se u povijest upisala prvim plasmanom na završni turnir Kupa Hrvatske. Igralo se u Osijeku, svjedoci vremena kažu da je bilo vrlo živopisno, da se utakmica za treće mjesto igrala u, recimo to tako, vinogradarskim uvjetima, a svakako je ostalo zapamćeno. Velikim dijelom i zbog pobjede u toj utakmici za treće mjesto, u kojoj je s druge strane bio Medveščak, ali u prvom redu zbog veličine tog dosega.

Bit će tako, vjerujemo – za pamćenje, a ne vinogradarski – i cijelih 20 godina poslije. Na kraju sezone koja je ispala lošija nego što smo se nadali, vjerovali i očekivali, jer Goričani su se prvim mjestom u Ligi za ostanak samo neznatno utješili za ispuštanje Lige za prvaka, rukometaši Gorice odradit će svoju drugu završnicu kupa. Ovoga puta igrat će se u Poreču, a prva prepreka odmah je i najveća moguća.

Budući da su uz njih na Final Fouru još i Zagreb, Osijek te drugoligaš Dugo Selo, nadali su se Goričani da će im ždrijeb dati priliku za još malo povijesti – za plasman u finale. Međutim, ždrijeb je odlučio da je dosta bilo poklona za jednu sezonu… Gorica je, naime, do završnice kupa stigla nakon dva dobra ždrijeba, nakon dva ogleda s drugoligašima, pa je možda bilo i očekivano da to tako neće ići dovijeka. I da će u polufinalu biti jedini protivnik kojeg su baš svi željeli izbjeći – baš Zagreb.

– Pred nama je velika utakmica i veliki izazov! U polufinalu ćemo snage odmjeriti s višestrukim prvakom Zagrebom, a naša momčad dolazi spremna, motivirana i bez respekta prema imenu protivnika. Svjesni smo kvalitete Zagreba, njihove širine kadra i iskustva u velikim utakmicama, ali vjerujemo u sebe, u našu borbenost, timski duh i energiju kojom smo došli do ove faze natjecanja. Pokušat ćemo odigrati kvalitetnu utakmicu i prezentirati sebe na najbolji način – rekao je trener Gorice Matej Mišković.

Uvijek tako razmišlja, svakom prilikom će ponoviti da mu nikad ne pada napamet unaprijed odustati, i nema dvojbe da je napravio sve da takav gard prenese i na svoje igrače. Pa kako bude…

– Nakon 20 godina izborili smo Final Four kupa Hrvatske, što je veliki uspjeh za naš klub. U polufinalu smo izvukli Zagreb, koji će sigurno biti favorit po kvaliteti, ali pripremili smo se najbolje što možemo i želimo pružiti što bolju utakmicu. Zbog nas i zbog gledatelja – rekao je Hrvoje Ceković, koji je u vrijeme prvoga goričkog FF-a bio klinac na ulasku u seniore, a danas je prekaljeni kapetan u ozbiljnim igračkim godinama.

I s ozbiljnim igračkim kvalitetama, koje Gorica ima i u ostatku momčadi. Pokazali su to Goričani više puta ove pomalo nesretne sezone, senzacija svih senzacija u polufinalu bila bi prekrasna eventualna nagrada.

Iako, pitat će se nešto i “zagrebaše”, koje je u Poreč doveo bivši trener Gorice Andrija Nikolić.

– Očekivanja su uvijek velika u rukometnom klubu kao šo je Zagreb. Gorica je dobar klub i dobra momčad. Sigurno ih nećemo podcijeniti. Pripremit ćemo se dobro. To je Kup, gdje nemate pravo na pogrešku, ali vjerujem da smo mi favoriti. Tako ćemo se i postaviti i obje utakmice odigrati maksimalno, da taj Kup i osvojimo – pogledao je Andrija već i prema finalu.

Uz izravni prijenos na Sportskoj televiziji, Goričani će u lov na čudo krenuti od 19 sati… Sretno!

Na teniskim terenima u Cvjetnom naselju, smještenima između sad već legendarnog “betonce” i zgrade srednjih škola, na mjestu koje već generacijama vežemo baš uz tenis, Velika Gorica i živi svoj teniski dio života. Kroz rad s mladima u klubu iTeam VG, kroz natjecatelje, ali i kroz popularnu Velikogoričku tenisku ligu. Riječ je o natjecanju za tenisače rekreativce, o ligi koja je krajem travnja krenula u svoju novu sezonu.

– Velikogorička teniska liga je rekreativno tenisko kružno natjecanje piramidalnog tipa koje okuplja teniske rekreativce od srednjoškolaca do penzića, a trenutno nas ima 50-ak. Fora je u tome što se igrači uvijek nalaze u “redovima” s igračima svog nivoa teniskih vještina, tako da u svakom “redu” igramo top zanimljive mečeve – kažu iz TK iTeam VG, koji stoji iza cijele ove priče.

Nakon odigranog ciklusa, pojašnjavaju dalje, igrači se ovisno o plasmanu u svom redu penju u više, jače redove, padaju u niži, slabiji red ili ostaju u svom redu ako im je omjer pobjeda i poraza neutralan.

– Za ovu sezonu kvota sudionika je ispunjena, ali uvijek se stignete uključiti VGTL-PAROVI – poručuju iz kluba, u kojem detaljno prate svaki meč, sve uredno zapisuju i evidentiraju…

Pobjednik VGTL-a bit će onaj igrač koji kroz ligaški dio natjecanja, ali i mečeve iz Mastersa krajem rujna, skupi najviše bodova za rang listu.