Sport

Prve u županiji, sedme u državi: Novi uspjeh Udarnika za povijest i za ponos!

Imamo još jednu sjajnu, fantastičnu generaciju mladih rukometašica – Udarnikova generacija 2010. ponovila je uspjeh dvije godine starijih kolegica i došla do sedmog mjesta na državnoj završnici u Poreču. Bravo, cure!

Objavljeno

prije 2 godine

9. lipnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Četiri teška, naporna, zahtjevna, ali i prekrasna dana u Poreču ostavile su iza sebe rukometašice Udarnika rođene 2010. godine. Pod vodstvom trenerice Martine Vugrinović, uz podršku predsjednika Josipa Mučnjaka i brojnih roditelja, ove su djevojčice ostvarile uspjeh koji će pamtiti do kraja svojih života, rezultat koji će ući u povijesne knjige jednog malog, a opet velikoga kluba iz Velike Gorice. Dva tjedna nakon što je sedmo mjesto u državi izborila generacija 2008., identično ogroman doseg ostvarile su i dvije godine mlađe rukometašice našeg sjajnoga kluba…

U ta četiri dana za dugo sjećanje djevojke su odigrale čak osam utakmica, zaključno s nedjeljom točno u podne, kad je na red došla utakmica za sedmo mjesto. S druge strane bio je Gospić, ekipa koju su “udarnice” već pobijedile u skupini, ali samim time posebno opasne protivnice, pogotovo imajući u vidu da je uvijek neusporedivo ljepše završiti jedan ovakav turnir pobjedom nego porazom. I da je sve skupa završila osmim mjesto, kompletan dojam ne bi bilo puno lošiji, ali ovako je ipak bitno bolje, slađe, draže. I toliko dobro da od toga nikad nije ni bilo bolje.

Udarnik, naime, nikad u povijesti kluba nije na državnim završnicama bio plasiran bolje od sedmoga mjesta, a to što su dvije generacije uspjele u samo dva tjedna doći do takvog plasmana jasno govori koliko se kvalitetno radi, koliko su talentirane generacije u pitanju, koliko je ovo velika stvar. Opet ćemo ponoviti, ne bi se po tom pitanju previše promijenilo ni da se dogodio poraz u toj posljednjoj utakmici, no djevojke su skupile sasvim dovoljno snage da dođu do pobjede 14-10 i upišu svoja imena u neki od budućih klupskih almanaha.

– Jako sam, baš jako ponosna na moje cure. Dale su apsolutno sve od sebe, držale su se zajedno i borile koliko god su mogle. Čestitam svakoj pojedničano na ostvarenom rezultatu i sigurna sam da će im sedmo mjesto na državnom prvenstvu biti samo još jedan poticaj da rade i trude se i dalje – javila se umorna i iscrpljena trenerica Martina, za koju se može reći sve isto što i za njezine djevojke.

Potrošnja je bila ogromna, i fizički i emotivno, pogotovo kad je riječ o utakmici koja je stala na putu do ostvarenja još ljepšeg sna. U četvrtfinalu je na putu stajala zagrebačka Lokomotiva, a Udarnik je izgubio tu utakmicu, ali i jednu važnu igračicu.

– U toj utakmici ostali smo bez golmanice Petre Sečenj, koja je završila u bolnici u Puli, što je bio veliki šok za ostatak ekipe. Ema Markov sjajno ju je zamijenila do kraja turnira, ali svakako se unutar ekipe osjetilo da su cure šokirane i potresene – kaže trenerica Vugrinović.

Na kraju cijele priče, do kraja je otišla varaždinska Koka, koja je uspjela obraniti naslov prvakinja države, a Udarnik je s istom tom Kokom odigrao – neodlučeno! I do kraja ostao jedina ekipa koja je toliko dobro i kvalitetno parirala novim prvakinjama Hrvatske. Uz Koku i Lokomotivu, ispred Udarnika su tako završili još samo Sesvete, Sinj, Omišalj i Rudar, a svi ostali gledaju u leđa našem čudesnom klubu. U tom društvu su i koprivnička Podravka, i Split, i Dugo Selo, i Đakovo…

Ukratko, Udarnik je najbolja ekipa u Zagrebačkoj županiji u ovom godištu, ponajbolja ekipa u državi u ovoj generaciji, što će jasno reći da je ova skupina mladih rukometašica budućnost kluba. A njihova imena su sljedeća:

Ema Markov, Petra Sečenj, Iva Markov, Jana Jurkić, Gita Konjar, Ema Jagodić, Ana Vlašić, Gabrijela Černetić, Jana Turković, Paula Polić, Paula Bilić Prcić, Luana Bigec Sabljak, Karla Miličević, Lucija Bižić, Tena Slojšek i Nives Juratović.

Sad će konačno doći i vrijeme za malo odmora, na ljetnu pauzu ove će cure otići sretne, zadovoljne i ponosne, baš kao što su zbog njih sretni, zadovoljni i ponosni i svi koji vole velikogorički sport.

Bravo, cure, vi ste čudo!

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 10 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 16 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.