Nogometna javnost u BiH ostala je početkom ovog tjedna u stanju blagog šoka, nakon što je iz Mostara došla vijest o razlazu FK Veleža i trenera Deana Klafurića. Stručnjak koji je preuzeo klupu u petome kolu prošle sezone, pa odveo Velež do trećega mjesta u prvenstvu, što je čak i premašilo postavljene ciljeve, te odvelo klub u Konferencijsku ligu, rastao se s “Rođenima” na dan kad su trebale početi pripreme. I to na vlastitu inicijativu.

– Nazvao me njegov agent i obavijestio me da on više nije emocionalno spreman voditi FK Velež. Da budem jasan, on je emotivno prazan, ne osjeća da bi mogao doprinijeti daljem razvoju Veleža. Naravno da je to svima bio šok i neobična situacija, jedno veliko iznenađenje, ali Velež je ozbiljan klub, ima sve strukture koje treba imati ozbiljan klub, pa ni ova vijest neće ostaviti posljedice u radu Veleža – na konferenciji za novinare kazao je predsjednik Veleža Senad Kevelj.

Posebno je predsjednika šokiralo to što je Klafurić odlučio otići baš sad, u trenucima kad u klubu, kako se da zaključiti, teče med i mlijeko…

– Imamo dobre rezultate, osvojili smo treće mjesto, svi zacrtani ciljevi stavljeni pred Klafurića su i ostvareni, tu i zaista pripadaju sve čestitke i treneru i igračima. Moram naglasiti da je Uprava osigurala sve neophodne uvjete da se to i ostvari. Nema toga što je trener tražio, a da Uprava nije ispoštovala, nijedan jedini zahtjev, a kamoli šta ozbiljnije. Od priprema u Turskoj 15 dana, priprema u Hrvatskoj, u Metkoviću… Trudili smo se da ispoštujemo i trenera i sve igrače, što se na kraju vidjelo i na rezultatu – istaknuo je svoj doprinos predsjednik Kevelj.

Sudeći po takvom istupu, čovjek bi se doista zapitao zašto netko želi otići iz sredine u kojoj je sve toliko lijepo, bajkovito… Odgovor je, naravno, vrlo jednostavan – nije to baš tako. Ni otprilike. Nisu još prošla ni dva tjedna od opširnog razgovora kojeg smo poveli s Klafom na terasi jednoga goričkog kafića, razgovora u kojem ističe kako uživa u Mostaru, kako ima dobru momčad, kako je liga sve bolja… I nije djelovao kao čovjek koji bi se povukao.

Što se u međuvremenu promijenilo? O tome svih ovih dana odmora nije želio previše pričati, razgovore je vodio u prvom redu sa svojim pomoćnikom Damirom Milanovićem, a sve skupa pratila je solidna količina nervoze, koja je rasla kako se bližio početak priprema. Tamo negdje pred sam polazak za Hercegovinu dalo se naslutiti da je cijela priča dosegnula ozbiljnu razinu i zato iz ove naše perspektive ovakav rasplet događaja i nije šokantan.

Uzeo je nakon svega Dean Klafurić nekoliko dana mira, maknuo se od svega, stavio mobitel na “mute”, pa je neka objašnjenja preostalo potražiti kod mostarskih kolega. A oni će reći u “offu” objasniti kako je Klaf na dolasku u Velež zatekao klub koji je vapio za iskoracima u organizaciji, u kojem je bilo velikog prostora za napredak, a dobar dio tog prostora popunio je baš dečko iz Kurilovca, s dvostrukom ulogom trenera i sportskog direktora.

Uz jako puno uložene energije u stvari vezane za teren, ali i za puno toga oko terena, uspio je Klaf posložiti stvari toliko dobro da je Velež imao rezultat, igrao lijep nogomet, punio tribine i usput slagao planove za novu sezonu. U njoj je i sam želio iskorake i novi napredak, dok su ambicije čelnih ljudi kluba, kako doznajemo, otišle u nebo. Počelo se po Mostaru pričati o naslovu prvaka, o napadu na Borac i Zrinjski, a s druge se strane stvari nisu razvijale ni približno u skladu s tim. Dean Klafurić, kao veliki profesionalac, kao čovjek koji je predan svom poslu 24 sata na dan, polako je “pucao”…

Kako je u svemu tome, tvrde naši izvori, logično dolazilo do sve većih nezadovoljstava, i prije nego što su pripreme krenule Klafurić je odlučio da je bolji put – ići drugim putem. I završiti svoju epizodu u Veležu. Iako je uživao među mostarskom rajom, iako ga je mostarska raja baš zavoljela… Najbolje smo se u to mogli uvjeriti proteklog vikenda na njegovom Udarniku. Na Alpas Cupu sudjelovali su i klinci iz Veleža, a s njima su bili i roditelji, među kojima se našlo i nekoliko onih koje je oduševi činjenica da netko osobno poznaje njihova trenera.

– Klafa?! Ma Klafa je legenda, top čovjek i vrhunski trener! Baš ga vole ljudi dolje, stvarno su ga super prihvatili…. – objašnjavali su nam navijači Veleža, otkrivajući i mostarsku varijantu Deanova nadimka.

Klafa, s tim produženim mostarskim srednjim A, tako je ponovno postao samo Klaf. I vratio se kući. Iza sebe ostavlja cijelu crticu za CV, uspješnu sezonu u kojoj je ostvario ciljeve kroz 32 utakmice, koliko je vodio, i pritom upisao 16 pobjeda, devet remija i sedam poraza. Posao je to koji će poslužiti kao dobra preporuka za sljedeću stanicu u trenerskoj karijeri 51-godišnjeg stručnjaka, dok se u mostarskim krugovima priča kako bi njegov nasljednik na klupi Veleža mogao biti Meho Kodro, legenda bh.nogometa.

U međuvremenu su se oko Veleža počela potezati i neka politička pitanja, sve skupa otišlo je u neku vrstu kaosa, pa prvi dojmovi kažu da Klaf definitivno nije pogriješio u procjeni.

Kasnih devedesetih Stjepan Kovačić Pero (1948. – 2017.) dolazi u Polet i postaje iznimno važna karika u stvaranju budućeg važnog čimbenika – u svega nekoliko godina Buševec ima četiri uzrasne kategorije (stotinjak djece), a u jednom trenutku je pod ravnanjem Pere u Poletu bilo više djece no što je Buševec imao učenika oba spola od 1. – 8. razreda. Za svoj je rad 2010. godine od strane Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice nagrađen nagradom za životno djelo.

Pero je u Buševcu ostao do posljednjih dana svog života, a unatoč bolesti koja ga je odmaknula od nogometa on se uporno vraćao i vraćao. Nije pravio razlike ni među klubovima ni među ljudima i bio je jedan od čvrstih zagovornika Gorice koja je upravo iz njegovog Buševca preselila u njegov grad, na njegov stadion… I niste ga mogli promašiti. Ni po kiši, ni po snijegu, njegovo mjesto je oduvijek i zauvijek bilo rezervirano kako na tribinama u Buševcu, tako i na tribinama velikogoričkog gradskog stadiona. Bio je jedan od dvojice velikih sportskih imena koji je imao doživotnu počasnu ulaznicu za sve nogometne priredbe na velikogoričkom gradskom stadionu.

U njegovu čast i sjećanje NK Polet Buševec organizira drugi po redu memorijalni turnir mlađih pionira. Turnir će se održati na terenima NK Polet u Buševcu, u subotu 22. lipnja od 09:30 sati dok će se finale igrati u 19:15 sati. Utakmice će trajati 1 x 30min.

Organizator je pripremio i bogate nagrade: tako će za prva četiri mjesta na turniru biti dodijeljeni pehari i medalje a nagrađeni će biti i najbolji pojedinci turnira: najbolji igrač, najbolji strijelac i najbolji golman.

Moramo naglasiti da su ovaj turnir podržali naši reprezentativci Ante Budimir i Ivan Perišić kao i poznati turopoljski trener i bivši igrač Poleta Ivan Prelec.

Dođite i podržite sjećanje na legendu turopoljskog nogometa.

Članovi Karate kluba Velika Gorica za vikend su nastupili na Prvenstvu Hrvatske u borbama za kadete i kadetkinje, juniore i juniorke te mlađe seniore i seniorke. Gorički karatisti nastupili su u 20 kategorija i osvojili čak 11 medalja, od čega su dva zlata, tri srebra i šest bronci.

Uvjerljivo najuspješnija bila je Ema Jukić koja je osvojila 2 zlata. Postala je prvakinjom Hrvatske u uzrastu kadetkinja i juniorka. Odličan rezultat ostvarila je i Lucija Kirinić koja je osvojila srebro u juniorkama i mlađim seniorkama, dok je Vito Hulina osvojio srebro u kadetima i broncu u juniorima.

Medalje brončanog sjaja su osvojili su i Nikola Huzjak, Noel Jeromić i Luka Lukačić, Katja Braica i Petar Krešimir Krmpotić.

Osim medaljaša, još su nastupili Mia Čunčić, Nika Mirosavljević, David Lovrinović i Ema Filković, no svima njima je nedostajalo malo sreće za osvojiti medalju.

– Jako smo ponosni na ovaj rezultat iz više razloga. U ukupnom poretku od 60 klubova koliko je nastupilo na državnom prvenstvu, zauzeli smo odlično 6. mjesto. Imamo jednu odličnu generaciju kadeta i juniora koji su u samom vrhu hrvatskog karatea, a osim njih dolaze i mlađi U14 uzrasta. Ovo državno prvenstvo je poslužilo i kao prvi od ukupno četiri bodovna turnira za Svjetsko prvenstvo koje će se održati u Veneciji u 10. mjesecu ove godine – ističu iz goričkog karate kluba pred kojima su pripreme za svjetski turnir za mlade koji će se krajem lipnja održati u Poreču.

– To je drugi bodovni turnir, a kategorizirani je po kriterijima Hrvatskog olimpijskog odbora. U većini kategorija su kvote ispunjene, to je 96 natjecatelja, a mi idemo prije kratke ljetne stanke pokušati ostvariti što bolji rezultat kako bi se približili tom mjestu ili mjestima za Svjetsko prvenstvo u Veneciji – dodaju iz kluba.

 

Uhodana kurilovečka ekipa i ove je godine, najblaže rečeno, bila spremna na sve izazove. Alpas Cup stigao je u naš grad i 13. put, a društvo iz organizacije, naoružano sad već ozbiljnim iskustvom, ništa nije prepustilo slučaju. Ponovno se okupilo 40 momčadi, ovoga puta s puno snažnijim domaćim turopoljskim pečatom, ali i uz već tradicionalne goste iz Austrije, Slovenije, Srbije, BiH… Ponovno je na Udarniku bio i predstavnik Australije, klub AFC Surbiacco, ponovno se igrao “totalni nogomet”, ponovno je bilo lijepo, razigrano, veselo.

Cijela priča, već po tradiciji, započela je u petak poslijepodne, kad su se počele okupljati prvi sudionici, prvi gosti turnira koji ima svoje ime i prezime u svijetu mlađih kategorija. Selekcije U-11 stizale su iz klubova iz svih krajeva Hrvatske, od Splita, Metkovića i Zmijavaca, preko Kvarnera i Istre, središnjeg dijela Hrvatske, pa sve do Slavonije. Nakon prospavane noći, u subotu od 9 sati krenulo se s utakmicama na pet terena, uz prpošan doprinos Filipa Župetića za mikrofonom, preko kojeg se sve skupa koordiniralo i pratilo.

Pauza za ceremoniju dogodila se u 14 sati, kad je na programu bilo svečano otvorenje turnira, na kojem mikrofon preuzima Zdenko Sovina, najavljuje svaku momčad i klub pojedinačno, svatko dobije svoj komadić pozornosti, ali i pljesak okupljenih. Kad se svi izredaju, kad se svi poslože, slijedi i red govorancija, pa onda i gradonačelnikov prvi udarac, što je također tradicija ovog turnira. A nakon što se i to odradi, nakon što se dječje veselje preseli i u hlad kurilovečkog zdanja, na prvi zajednički ručak, kreće isključivo nogomet…

Momčadi su bile podijeljene u skupine, utakmice su se redale na svakom od pet terena, ritam je bio onakav kakav može ponuditi samo nogometni festival poput Alpas Cupa. Posvuda uokolo gomila automobila, rijeke ljudi koji se slijevaju prema Udarniku, a na njemu i mali nogometaši, i njihovi roditelji, braća i sestre, ali i zainteresirani gledatelji, posjetitelji, pojačani najmlađim članovima obitelji, posebno zainteresiranima za dva napuhanca, ali i frižidere za sladoledima, famoznu šećernu vunu… Ukratko, užitak za apsolutno sve, od sudionika do roditelja/navijača, sve do neutralnih promatrača.

Program je u istom ritmu nastavljen i u nedjelju, uz vremenske uvjete koji su kombinirali sunce i povremene oblake koji su olakšavali život, a nakon nedjeljnog ručka krenula je i eliminacijska faza turnira. Prvi sudionici počeli su napuštati Udarnik, opraštati se s novim prijateljima, a oni najuspješniji išli su prema završnici. Na kraju, u kasnim poslijepodnevnim satima, odnosno u predvečerje, došli smo i do utakmice u kojima su se dijelile medalje.

Najuspješniji su na kraju bili klinci iz dva velika srpska kluba, Partizana i Crvene zvezde, koji su u polufinalu prošli Sturm iz Graza i zagrebački Dinamo, najboljeg hrvatskog predstavnika na ovogodišnjem izdanju turnira. Pobjedu je u finalnoj utakmici odnio Partizan, u “vatrenoj” atmosferi, uz baklje i glasno navijanje roditelja s jedne, odnosno druge strane, dok je u borbi za treće mjesto Sturm bio uspješniji od Dinama.

Utješni turnir, pak, osvojili su klinci iz NK Bjelovara, ispred Croatije iz Zmijavaca i naših sjajnih brežana, dječaka iz NK Bune, koji su oduševili borbenošću i srčanošću, ali i nogometnim vještinama. Dobili su i oni svoje mjesto na svečanom proglašenju najboljih, na kojem smo doznali i najbolju momčad turnira, u kojoj su dominirali igrači polufinalista turnira, da bi sve završilo zajedničkim fotografiranjem i uspomenama koje ostaju.

Alpas Cup, ukratko, oduševio je i ove godine, ponudio je sve ono što se i očekuje od jednog od najboljih i najzabavnijih događanja u našem gradu uopće, a pripreme za sljedeće izdanje, poznavajući Kurilovčane, već su počele. Sve sa ciljem da već iduće godine sve skupa bude još za nijansu bolje, ljepše, raskošnije… Ako je to uopće moguće. Bravo, Kurilovčani, vrijeme je da i vi odmorite…

Utakmice 02. kola 10. Malonogometne lige Turopolja i Posavine s domaćinstvom  MNK Lazina odigrane su na terenu NK Dinamo Hidrel u Novom Čiču. Neočekivani rezultati na nekim utakmicama su već nakon 2. kola pokazali da bi Liga mogla biti vrlo zanimljiva.

Novo Čiče, 16.06.2024.  10.MNL Turopolja i Posavine-02.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novo Čiče, 16.06.2024.  10.MNL Turopolja i Posavine-02.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Samo su dvije momčadi, Poljana Čička i Kuče, zabilježile pobjede u prva dva kola, a četiri momčadi su bez bodova. Vukovina se nakon potopa u prvom kolu (Kuče 1:7) brzo oporavila i rezultatom 6:1 riješila Mraclin. Kuče je upisalo minimalnu pobjedu (2:1) protiv Drnka, koji je držao utakmicu ‘otvorenom’ do kraja.

Novo Čiče, 16.06.2024.  10.MNL Turopolja i Posavine-02.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novo Čiče, 16.06.2024.  10.MNL Turopolja i Posavine-02.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Okuje je u svojoj prvoj utakmici zabilježilo pobjedu (1:0) protiv Ribnice. Bez bodova su Veleševec, Drnek, Ribnica i Mraclin.

Novo Čiče, 16.06.2024.  10.MNL Turopolja i Posavine-02.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Jagodno je domaćin 3. kola (subota, 22.06.2024.).

Galerija fotografija

10.MNL Turopolja i Posavine 2024., 02.kolo

Rezultati – 02. kolo (Novo Čiče, 16.06.2024.): Poljana Čička – Rakitovec 6:0, Kuče – Drnek 2:1, Mraclin – Vukovina 1:6, Jagodno – Novo Čiče 2:2, Lazina Čička – Turopolje 0:0, Okuje – Ribnica 1:0, Veleševec slobodni.

Redoslijed: 1. Poljana Čička 6 (2 2 0 0 11:1), Kuče 6 (2 2 0 0 9:2), 3. Lazina 4 (2 1 1 0 5:1), 4. Novo Čiče 4 (2 1 1 0 4:2), 5. Okuje 3 (1 1 0 0 1:0), 6. Vukovina 3 (2 1 0 1 7:8), 7. Rakitovec 3 (2 1 0 1 2:6), 8. Jagodno 2 (2 0 2 0 3:3), 9. Turopolje 2 (2 0 2 0 1:1), 10. Veleševec 0 (1 0 0 1 0:2), 11. Drnek 0 (2 0 0 2 2:7), 12. Ribnica 0 (2 0 0 2 1:6), 13. Mraclin 0 (2 0 0 2 1:8).