Godinu koju smo, reći će gotovo svi, napokon ostavili iza sebe, posebno će pamtiti i ljudi koje gotovo svakodnevno viđamo, od njih kupujemo cvijeće, slastice, novine, ili nam naprave novu frizuru.  Za mnoge od njih je 2020. godina bila izuzetno teška, ali bez obzira na to s osmijehom gledaju prema danima koje nosi nova godina.

Za dvije drage žene o čijim cvjetnim kreacijama govori cijeli grad prošla je godina počela na najljepši mogući način, iz malog, za njihovu kreativnost definitivno premalog prostora, preselile su u veći i prostraniji. Nema tko ne zna za naše Anu i Sanju. Evo što kažu kakva im je bila prošla godina.

-Vrlo je teško u par rečenica pretočiti prošlu godinu obzirom na djelatnost kojom se bavimo. Ne možemo reći da je bila bajna obzirom na restrikcije koje su uvedene od  strane Vlade i nacionalnog stožera. Jedno vrijeme uopće nismo radile, a kasnije su se uvodila ograničenja za vjenčanja i iz dana u dan se smanjivao broj uzvanika koji je na njima mogao biti. Donijelo nam je to velike gubitke, ali iskreno, bilo bi bezobrazno žaliti se  i kukati radi takvih stvari, jer uzevši u obzir posljednje dane ove godine mislim da bismo trebali zastati na trenutak i promisliti o onim pravim i istinskim vrijednostima. Zdravi smo i živi, imamo krov nad glavom, imamo jedni druge, a sve ostale ćemo lako. Zato, 2021. samo navali!-poručuju Ana i Sanja.

Do njih, već nekoliko godina uspješno posluje Maja Fabečić. Kad nam treba nešto pokrpati, zamijeniti patent, skratiti opet preduge hlače idemo, naravno krojačici, a to je upravo  Maja. Kako kaže, 2020. bila je godina kvalitetnih životnih poduka, no, ne ponovila se.

-Prošla  godina bila je godina velikih izazova koji su dobrano poremetili svakodnevni život tjerajući nas da dobro razmislimo o zaboravljenim vrijednostima u obitelji i među prijateljima. U novoj 2021. želim si puno poslovnog uspjeha i zadovoljnih mušterija i dovoljno slobodnog vremena da se svaki dan podsjetim na bogatstvo koje imam u obitelji i među prijateljima . – kaže Maja.

Odmah nasuprot njih, nalazi se i najpoznatija slastičarnica u gradu, vlasnika koji je, možemo reći dobar duh ovog grada. Uvijek nasmijan, pun životne mudrosti koju rado prenosi drugima, i samo ga treba slušati i puno od njega možemo naučiti. Naravno riječ je o Memetaliju Zenuniju, svima znanom Memyu. Zbog epidemioloških mjera vrata svoje slastičarnice u 2020. godini  dvaput je morao zatvoriti, ovog puta svoje vjerne kupce nije ostavio zakinutima, te uz svoje zaposlenike i dalje radi, ali uz dostavu koju, nemojte se iznenaditi, dok ne stvara prefine slastice, radi i sam.

-Uvijek za nadolazeću godinu želimo sve najbolje za sebe, obitelj, prijatelje, ali i cijelo čovječanstvo. Prošla godina za nas je bila neočekivana i s puno iznenađenja, COVID-19, potresi…Sve to učinit će nas jačim i stabilnijima, svima želim sreću i radost, snagu i ostvarenje želja. – poručuje naš Memy.

I opet prelazimo cestu, iz kioska nam se smiješi još jedno poznato lice. Posljednjih dana osim što prodaje novine, naplaćuje račune, naveliko kuha kave, ali uvijek  srdačno i veselo, tako da uopće nije čudno što joj kupci rado dolaze. Riječ je o prodavačici Aidi Garić .

-Počela je 2020. kao i svaka druga godina. Puna očekivanja i puna planova, bilo je u njoj i uspona i padova, suza i smijeha, dobrog i lošeg. Prvo iskušenje naše izdržljivosti bio je prvi val korone, potpuni lockdown koji se nije odnosio na nas tete s kioska. Bio mi je jako traumatičan i naporan. Odlazila sam na posao, ostavljajući svoje ukućane, kojima kad bih se vraćala, iznad glave je bilo što ako im nosim zarazu. Vrijeme kod kuće koje mi je trebalo biti opušteno, pretvorilo me u učiteljicu svome djetetu, a uz to sam bila i kuharica i domaćica. Na poslu teško i borba s traumatičnom psihom kupaca, ali izguralo se i to.

Ljeto je kako kaže bilo opuštenije i ljepše, no ljepota je potrajala kratko. Do jeseni. I drugog korona vala.

-Ovoga puta bolest me nije zaobišla, bila sam COVID pozitivna, ali sam iz toga izašla kao pobjednik. A onda gorak šećer na kraju – potresi. Serija potresa koja je uzdrmala svako srce. Nadam se da se ova godina više nikada neće ponoviti, iako smo u njoj, moramo biti iskreni, puno toga naučili. Naučili smo cijeniti svaki zajednički trenutak sa svojim najmilijima, uživali u njima kao da nam je posljednje. Koristili smo sve moguće kanale da se vidimo i čujemo, naučili smo i shvatili da je samo zdravlje bitno. Nadam se da nas je 2020. godina promijenila nabolje i učinila nas  boljim ljudima.

A koje su želje naše tete s kioska u novoj godini?

-U 2021. želim samo da smo živi i zdravi. Neka nestane korona i prestanu potresi, da napokon možemo sa svojim najmilijima sjesti, zagrliti se, poljubiti se, bez ograničenja u putovanjima i ikakvih drugih ograničenja.

Pune ruke posla na svaku Staru godinu imaju frizeri, tako je bilo prije godinu dana kad ni sanjali nismo da će za 365 dana situacija biti potpuno drugačija. I ova branša je jedna od onih koja je bila zatvorena za totalnog lockdowna. Hodali smo čupavi, s izrastima na glavi i čekali dan kad će saloni opet biti otvoreni.

-Lijepo je krenula 2020., posla preko glave, a onda već u veljači prve priče o pandemiji, strah se uvukao među ljude. 18. ožujka su nas zatvorili i sve je stalo. Da nam država nije dala poticaje, iskreno ne znam kako bismo preživjeli obzirom da i suprug i ja radimo u salonu i cijela obitelj financira se isključivo od tog posla. Jedva smo dočekali da nas otvore. I opet idila, posao cvjeta, sve je po starom, ali nažalost ne zadugo. Inače nam dolazi puno ljudi koji žive izvan Hrvatske, ove godine ih gotovo nije ni bilo jer nisu ni došli ovdje na odmor, a uz sve, nema svadbi, svečanosti, domjenaka…Ničega! Preživjeli smo, pomoć od države nas sve skupa spašava. I da, na kraju potres, ne znam što više reći, osim zahvaliti što smo živi i zdravi. Ne ponovilo se više nikada! – rekla je frizerka Gordana Musulin Komušar.

Danas je novi dan, nova godina koju smo jedva čekali, za koju treba vjerovati da će doista biti bolja nego prethodna od koje smo puno toga mogli i trebali naučiti. Da trebamo više biti ljudi i da trebamo misliti i na prirodu, jer, nažalost pokazala nam je kako je velika, a kako smo mi zapravo maleni.