Vijesti
Prošla godina bila je izazovna za sve, pa i za ove ljude koje u Gorici jako dobro znate
Svi se nadaju boljoj, zdravijoj i mirnijoj 2021. godini.
Godinu koju smo, reći će gotovo svi, napokon ostavili iza sebe, posebno će pamtiti i ljudi koje gotovo svakodnevno viđamo, od njih kupujemo cvijeće, slastice, novine, ili nam naprave novu frizuru. Za mnoge od njih je 2020. godina bila izuzetno teška, ali bez obzira na to s osmijehom gledaju prema danima koje nosi nova godina.
Za dvije drage žene o čijim cvjetnim kreacijama govori cijeli grad prošla je godina počela na najljepši mogući način, iz malog, za njihovu kreativnost definitivno premalog prostora, preselile su u veći i prostraniji. Nema tko ne zna za naše Anu i Sanju. Evo što kažu kakva im je bila prošla godina.
-Vrlo je teško u par rečenica pretočiti prošlu godinu obzirom na djelatnost kojom se bavimo. Ne možemo reći da je bila bajna obzirom na restrikcije koje su uvedene od strane Vlade i nacionalnog stožera. Jedno vrijeme uopće nismo radile, a kasnije su se uvodila ograničenja za vjenčanja i iz dana u dan se smanjivao broj uzvanika koji je na njima mogao biti. Donijelo nam je to velike gubitke, ali iskreno, bilo bi bezobrazno žaliti se i kukati radi takvih stvari, jer uzevši u obzir posljednje dane ove godine mislim da bismo trebali zastati na trenutak i promisliti o onim pravim i istinskim vrijednostima. Zdravi smo i živi, imamo krov nad glavom, imamo jedni druge, a sve ostale ćemo lako. Zato, 2021. samo navali!-poručuju Ana i Sanja.
Do njih, već nekoliko godina uspješno posluje Maja Fabečić. Kad nam treba nešto pokrpati, zamijeniti patent, skratiti opet preduge hlače idemo, naravno krojačici, a to je upravo Maja. Kako kaže, 2020. bila je godina kvalitetnih životnih poduka, no, ne ponovila se.
-Prošla godina bila je godina velikih izazova koji su dobrano poremetili svakodnevni život tjerajući nas da dobro razmislimo o zaboravljenim vrijednostima u obitelji i među prijateljima. U novoj 2021. želim si puno poslovnog uspjeha i zadovoljnih mušterija i dovoljno slobodnog vremena da se svaki dan podsjetim na bogatstvo koje imam u obitelji i među prijateljima . – kaže Maja.
Odmah nasuprot njih, nalazi se i najpoznatija slastičarnica u gradu, vlasnika koji je, možemo reći dobar duh ovog grada. Uvijek nasmijan, pun životne mudrosti koju rado prenosi drugima, i samo ga treba slušati i puno od njega možemo naučiti. Naravno riječ je o Memetaliju Zenuniju, svima znanom Memyu. Zbog epidemioloških mjera vrata svoje slastičarnice u 2020. godini dvaput je morao zatvoriti, ovog puta svoje vjerne kupce nije ostavio zakinutima, te uz svoje zaposlenike i dalje radi, ali uz dostavu koju, nemojte se iznenaditi, dok ne stvara prefine slastice, radi i sam.
-Uvijek za nadolazeću godinu želimo sve najbolje za sebe, obitelj, prijatelje, ali i cijelo čovječanstvo. Prošla godina za nas je bila neočekivana i s puno iznenađenja, COVID-19, potresi…Sve to učinit će nas jačim i stabilnijima, svima želim sreću i radost, snagu i ostvarenje želja. – poručuje naš Memy.
I opet prelazimo cestu, iz kioska nam se smiješi još jedno poznato lice. Posljednjih dana osim što prodaje novine, naplaćuje račune, naveliko kuha kave, ali uvijek srdačno i veselo, tako da uopće nije čudno što joj kupci rado dolaze. Riječ je o prodavačici Aidi Garić .
-Počela je 2020. kao i svaka druga godina. Puna očekivanja i puna planova, bilo je u njoj i uspona i padova, suza i smijeha, dobrog i lošeg. Prvo iskušenje naše izdržljivosti bio je prvi val korone, potpuni lockdown koji se nije odnosio na nas tete s kioska. Bio mi je jako traumatičan i naporan. Odlazila sam na posao, ostavljajući svoje ukućane, kojima kad bih se vraćala, iznad glave je bilo što ako im nosim zarazu. Vrijeme kod kuće koje mi je trebalo biti opušteno, pretvorilo me u učiteljicu svome djetetu, a uz to sam bila i kuharica i domaćica. Na poslu teško i borba s traumatičnom psihom kupaca, ali izguralo se i to.
Ljeto je kako kaže bilo opuštenije i ljepše, no ljepota je potrajala kratko. Do jeseni. I drugog korona vala.
-Ovoga puta bolest me nije zaobišla, bila sam COVID pozitivna, ali sam iz toga izašla kao pobjednik. A onda gorak šećer na kraju – potresi. Serija potresa koja je uzdrmala svako srce. Nadam se da se ova godina više nikada neće ponoviti, iako smo u njoj, moramo biti iskreni, puno toga naučili. Naučili smo cijeniti svaki zajednički trenutak sa svojim najmilijima, uživali u njima kao da nam je posljednje. Koristili smo sve moguće kanale da se vidimo i čujemo, naučili smo i shvatili da je samo zdravlje bitno. Nadam se da nas je 2020. godina promijenila nabolje i učinila nas boljim ljudima.
A koje su želje naše tete s kioska u novoj godini?
-U 2021. želim samo da smo živi i zdravi. Neka nestane korona i prestanu potresi, da napokon možemo sa svojim najmilijima sjesti, zagrliti se, poljubiti se, bez ograničenja u putovanjima i ikakvih drugih ograničenja.
Pune ruke posla na svaku Staru godinu imaju frizeri, tako je bilo prije godinu dana kad ni sanjali nismo da će za 365 dana situacija biti potpuno drugačija. I ova branša je jedna od onih koja je bila zatvorena za totalnog lockdowna. Hodali smo čupavi, s izrastima na glavi i čekali dan kad će saloni opet biti otvoreni.
-Lijepo je krenula 2020., posla preko glave, a onda već u veljači prve priče o pandemiji, strah se uvukao među ljude. 18. ožujka su nas zatvorili i sve je stalo. Da nam država nije dala poticaje, iskreno ne znam kako bismo preživjeli obzirom da i suprug i ja radimo u salonu i cijela obitelj financira se isključivo od tog posla. Jedva smo dočekali da nas otvore. I opet idila, posao cvjeta, sve je po starom, ali nažalost ne zadugo. Inače nam dolazi puno ljudi koji žive izvan Hrvatske, ove godine ih gotovo nije ni bilo jer nisu ni došli ovdje na odmor, a uz sve, nema svadbi, svečanosti, domjenaka…Ničega! Preživjeli smo, pomoć od države nas sve skupa spašava. I da, na kraju potres, ne znam što više reći, osim zahvaliti što smo živi i zdravi. Ne ponovilo se više nikada! – rekla je frizerka Gordana Musulin Komušar.
Danas je novi dan, nova godina koju smo jedva čekali, za koju treba vjerovati da će doista biti bolja nego prethodna od koje smo puno toga mogli i trebali naučiti. Da trebamo više biti ljudi i da trebamo misliti i na prirodu, jer, nažalost pokazala nam je kako je velika, a kako smo mi zapravo maleni.
Vijesti
Interaktivne lektire goričkih gimnazijalaca u borbi za top 5! Evo kako ih možete podržati
Glasanje je otvoreno do 28. studenoga.
Sport
Bravo za sve: Snijeg zajedno očistili klinci, direktori, bivši predsjednik i navijači!
Desetak sati prije utakmica sa Istrom 1961 travnjak našeg stadiona bio je prekriven snježnim pokrivačem, a već malo nakon podne vrijedna ga je ekipa dovela u izvrsno stanje. U akciju su krenuli svi koji su mogli…
Kad je u subotu ujutro krenuo padati snijeg, pa kad je kasnije u subotu nastavio padati, a sve to događalo se dan prije dolaska Istre 1961 na Gradski stadion, prva pomisao mnogima je bila: “Ok, sad ćemo vidjeti kako radi to novo grijanje terena!” Međutim, s obzirom da i dalje nisu osigurani svi uvjeti da grijanje terena krene u pogon, preostalo je jedino pouzdati se u “old school” način rješavanja snijega – lopate u ruke!
Situacija je bila takva da se treba organizirati brzo, jer nije jednostavno očistiti više od sedam tisuća kvadrata snijega. I zato su u akciju pozvani svi koji su bili na raspolaganju!
Lopatu u ruke uzeo je tako i dojučerašnji predsjednik kluba Nenad Črnko, jednako kao i aktualni sportski direktor Boštjan Blažinčič te njegov prvi suradnik Luka Perić i tehnički direktor kluba Darko Blažinčić, a vlasnik kluba Ilija Karamatić pobrinuo se za čaj, koji se kuhao u dvije ogromne posude. Bio je tu i direktor Škole nogometa Slavko Perković, voditelj Škole Marko Radanić i gotovo svi treneri iz omladinskog pogona, ali i dvije momčadi: snijeg su čistili juniori 1 i juniori 2, i oni su dijelili dobro i zlo zajedno sa svima nabrojenima, kao i sa ostalim zaposlenicima kluba, ali i ljudima iz Ustanove.
Iako, nije tu bilo zla, vladalo je samo dobro. Klupski zaposlenik Filip Pazman s razglasa je puštao domoljubne pjesme, koje su se miješale s klupskim hitovima, a u svemu tome uživali su i – navijači! Neizostavni Bobi, naravno, ovo nije propustio, ali nije bio i jedini, jer uključilo se još nekoliko njegovih kolega s tribina. Ukupno je tu bilo nešto više od 50 ljudi, odreda mali heroji ove nogometne nedjelje…
– Malo iza devet sati počeli smo se skupljati na stadionu, prvo smo teren podijelili na četiri dijela, dali svakome njegova zaduženja i krenuli na posao. Snijeg smo prvo skupljali na cerade, pa ih izvlačili van, da bi ga na kraju Mario iz Ustanove ralicom odgurao dalje od ruba. Sve skupa ispalo je jako lijepo, baš pravo zajedništvo, dobro druženje, a mislim da smo i napravili dobar posao – zadovoljan je Slavko Perković, za kojeg kažu da je prvi stigao na snijegom prekriveni teren.
Sve skupa bilo je gotovo oko 12.20 sati, preostalo je nakon toga još samo popiti malo toplog čaja, dobro se ugrijati pa krenuti na odmor. Već od 18.15 sati, naime, kreće utakmica protiv Istre, koja će se igrati u gotovo idealnim uvjetima. Svaka čast svima, ovo je događaj za svaku pohvalu!
Povodom blagdana Sv. Cecilije održan je III. Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata u Crkvi bl. Alojzija Stepinca, jučer (subota, 22.11.2025., početak u 18:30 sati).
Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih župnih zborova Velikogorièko-odranskog dekanata. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sudjelovalo je šest zborova (ovim redom): 1. Župni zbor ”Stepinac” župe bl. Alojzija Stepinca Velika Gorica (22 člana, zborom dirigira i zbor vodi Irena Markulin, korepetitorica je Andreja Markulin), 2. Župni zbor Barka župe sv. Barbare Velika Mlaka (Dirigentica/voditeljica je Lucija Guščić, korepetitorica je Josipa Kurilovčan), 3. Župni zbor župe sv. Martina Šćitarjevo (25 članova, predstavilo se 16), 4. Župni zbor župe Sv. Petra i Pavla Velika Gorica (14 članova, dirigentica/voditeljica Snježana Špehar), 5. Župni zbor župe Sv. Tri kralja, Donja Lomnica (16 članova), 6. Župni zbor župe Navještenja Blažene Djevice Marije Velika Gorica (30 članova, dirigent/voditelj Dražen Kurilovčan, korepetitorica Zrnika Cvetković).
Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Izvedeno je 12 skladbi, svaki zbor po dvije. Završnu riječ pozdrava i zahvale svim sudionicima, prije Svete Mise, uputio je župnik vlč. Luka Brešić.
Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih upnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Voditeljica programa bila je Tina Karlović Papak.
Galerija fotografija
Sport
Niz ide dalje: Dominirali, upali u probleme, izvukli se i – pobijedili!
Košarkaši Gorice do četvrte uzastopne pobjede došli su na gostovanju u Đakovu, momčad koju vodi bivši trener Gorice Miron Češkić pobijedili su 88-74 uz 26 koševa Nike Rimca i double-double učinak Filipa Kalajžića
Sport
Radnikovci u akciji: ‘Predlažemo da gorički stadion dobije ime NK Radnik!’
Bivši igrači, trener i klupski djelatnici NK Radnika okupili su se povodom 80 godina osnutka kluba. I ovoga puta evocirali su uspomene, prisjetili se brojnih dogodovština, ali ovoga puta krenuli i sa zanimljivom inicijativom
Točno na 80. rođendan svog nikad prežaljenoga kluba, nešto više do 16 godina otkad klub njihovih mladosti više ne postoji, okupili su se “radnikovci” svi generacija. Inicijator druženja i obilježavanja ove okrugle obljetnice bio je i ovoga puta Ivan Mikulčić, jedan od ljudi koje ne žele dozvoliti da povijest kultnog i uvijek nam dragog NK Radnika padne u zaborav.
– Nakon završetka drugog svjetskog rata velikogorička mladež pokrenula je snažnu inicijativu za obnovu sportskih aktivnosti na području Turopolja, a posebno nogometa, kao najpopularnijeg sporta. Tako je 21. studenog 1945. godine održana Glavna godišnja skupština Fiskulturnog društva Radnik Velika Gorica u prostorima stare pošte u Velikoj Gorici, na adresi Trg kralja Tomislava 41. Izabrana je Uprava Fiskulturnog društva, kao i kapetani sportskih sekcija, odnosno predsjednici sekcija-klubova. Tako je za prvog kapetana, odnosno predsjednika kluba NK Radnik izabran Vlado Sirovan, svestrani sportaš i poznati velikogorički krojački obrtnik – prepričao je Mikulčić.
Prisjetili smo se i da je prvi kapetan nogometne momčadi bio Kazimir Plepelić, rođen 1921. godine u Plesu. Igrao je desnog halfa, pričaju klupski kroničari, bio je temperamentan igrač i pravi vođa.
– Prvi trener momčadi bio je Dragutin Kršek, koji je stanovao u Zagrebu, a na treninge i utakmice u Veliku Goricu je putovao vlakom do željezničke stanice, a dalje do igrališta biciklom. Nikad nije propustio niti jedan trening niti utakmicu! – ističu “radnikovci”, dodajući kako je prvi nogometni sudac ponikao iz Radnika bio Vlado Kezić, poznati gorički brijač, u čijoj su se brijačnici okupljali brojni navijači i simpatizeri kluba.
Prvo igralište, možda je i nešto manje poznato, nalazilo se na tadašnjem sajmištu, odnosno na prostoru današnjeg Tržnog centra. Budući da su svlačionice bile u prostorima prizemlja tadašnjeg Doma kulture u Turopoljskom gradu, današnjem Muzeju Turopolja, trebalo je prošetati tih nekoliko stotina metara od svlačionice do igrališta… Međutim, nije to potrajalo predugo, jer već 1946. godine igralište se seli u Kolarevu ulicu, gdje su se gorički sportaši okupljali sve do 1987. godine, kad je došlo do selidbe na lokaciju današnjeg Gradskog stadiona.
Nabrajajući uspjehe i postignuća kroz klupsku povijest, ističu se ulazak u Zagrebačku zonu 1968., zatim kvalifikacije za drugu jugoslavensku ligu 1971., pa ulazak u Međurepubličku ligu 1988… Uspostavom samostalne Hrvatske, Radnik je već u drugoj sezoni postao prvoligaš (1992.) i u najvišem rangu zadržao se dvije sezone. Spomenuti su u tom nizu i uspjesi mlađih klupskih kategorija, od pionira do juniora, a posebno su “radnikovci” ponosni na to što su čak šestorica igrača poniklih u Radniku oblačili dres hrvatske reprezentacije: Pavličić, Panadić, Cvitanović, Butina, Župetić i Budimir.
– Osim toga, brojni su “radnikovci” postali poznati treneri i funkcioneri, političari, ali i poznati obrtnici, poduzetnici, znanstvenici i ugledni građani. Velik doprinos brojni “radnikovci” dali su i u Domovinskom ratu – ističe Mikulčić, dodajući kako o svemu tome gomilu informacija nudi monografija “NK Radnik 1945. – 2009.” autora Ivana Mišerića, koja kao vrijedan i trajan dokument čuva uspomenu na postignuća svih generacija.
Naravno da i šesnaest godina poslije “radnikovci” žale što više nema Radnika.
– Unatoč tome što se klub od 2009. više ne natječe, na nama je da od zaborava očuvamo naš Radnik družeći se redovito svake godine i evocirajući brojne uspomene. Podigli smo isključivo donacijama prekrasni spomenik na prostoru bivšeg igrališta u Kolarevoj ulic,i čiji je okoliš nedavno i hortikulturno uređen. Višak doniranih sredstava dodijeljen je sportašima s posebnim potrebama, te mlađim uzrastima klubova u sportovima od posebnog interesa za Grad Veliku Goricu. Isto tako, u sportskom domu Gradskog stadiona obnovljena je i novopostavljena galerija fotografija “Povijest Radnika u 13 slika”, donacijom ŠRC-a Velika Gorica – kazao je Mikulčić i dodao:
– Nećemo stati na tome. Svjedoci smo da brojni stadioni u Hrvatskoj i šire nose imena svojih zaslužnika. Smatram da bi i našem stadionu trebalo dati ime. Cijelo ovo vrijeme svi ga inercijom zovemo Radnik, ali on u nazivu ima samo Gradski stadion. Predlažem da do idućeg našeg druženja, za godinu dana, obavimo međusobne konzultacije i dogovore o imenu, pa da ga kao zajednički prijedlog usvojimo i uputimo u daljnju proceduru nadležnom Odboru Gradskog vijeća za imenovanje ulica i trgova te samom Gradskom vijeću na usvajanje. Tako bi 2027. godine, na 40 godišnjicu gradnje stadiona, isti dobio i ime!
Ideja zvuči jako dobro, povezuje dvije važne ere turopoljskog nogometa, a ne treba smetnuti s uma ni to da je svaki naziv bolji od ovog bezličnog “Gradski stadion”. A pogotovo ovaj: stadion NK Radnik!
-
HOTNEWSprije 4 dana152 MILIJUNA Novi gorički proračun uključuje izgradnju bolnice, vrtića i škola
-
Vijestiprije 2 danaSudar u Sisačkoj ulici dodatno usporio jutarnji promet
-
Vijestiprije 3 danaVelikogorička slikarica otvara atelje – 25 godina rada u jednoj večeri
-
Vijestiprije 4 danaNova akcija policije i USKOK-a – na meti tri grada, a među njima i Velika Gorica