Povežite se s nama

Vijesti

Prošla godina bila je izazovna za sve, pa i za ove ljude koje u Gorici jako dobro znate

Svi se nadaju boljoj, zdravijoj i mirnijoj 2021. godini.

Objavljeno

na

Godinu koju smo, reći će gotovo svi, napokon ostavili iza sebe, posebno će pamtiti i ljudi koje gotovo svakodnevno viđamo, od njih kupujemo cvijeće, slastice, novine, ili nam naprave novu frizuru.  Za mnoge od njih je 2020. godina bila izuzetno teška, ali bez obzira na to s osmijehom gledaju prema danima koje nosi nova godina.

Za dvije drage žene o čijim cvjetnim kreacijama govori cijeli grad prošla je godina počela na najljepši mogući način, iz malog, za njihovu kreativnost definitivno premalog prostora, preselile su u veći i prostraniji. Nema tko ne zna za naše Anu i Sanju. Evo što kažu kakva im je bila prošla godina.

-Vrlo je teško u par rečenica pretočiti prošlu godinu obzirom na djelatnost kojom se bavimo. Ne možemo reći da je bila bajna obzirom na restrikcije koje su uvedene od  strane Vlade i nacionalnog stožera. Jedno vrijeme uopće nismo radile, a kasnije su se uvodila ograničenja za vjenčanja i iz dana u dan se smanjivao broj uzvanika koji je na njima mogao biti. Donijelo nam je to velike gubitke, ali iskreno, bilo bi bezobrazno žaliti se  i kukati radi takvih stvari, jer uzevši u obzir posljednje dane ove godine mislim da bismo trebali zastati na trenutak i promisliti o onim pravim i istinskim vrijednostima. Zdravi smo i živi, imamo krov nad glavom, imamo jedni druge, a sve ostale ćemo lako. Zato, 2021. samo navali!-poručuju Ana i Sanja.

Do njih, već nekoliko godina uspješno posluje Maja Fabečić. Kad nam treba nešto pokrpati, zamijeniti patent, skratiti opet preduge hlače idemo, naravno krojačici, a to je upravo  Maja. Kako kaže, 2020. bila je godina kvalitetnih životnih poduka, no, ne ponovila se.

-Prošla  godina bila je godina velikih izazova koji su dobrano poremetili svakodnevni život tjerajući nas da dobro razmislimo o zaboravljenim vrijednostima u obitelji i među prijateljima. U novoj 2021. želim si puno poslovnog uspjeha i zadovoljnih mušterija i dovoljno slobodnog vremena da se svaki dan podsjetim na bogatstvo koje imam u obitelji i među prijateljima . – kaže Maja.

Odmah nasuprot njih, nalazi se i najpoznatija slastičarnica u gradu, vlasnika koji je, možemo reći dobar duh ovog grada. Uvijek nasmijan, pun životne mudrosti koju rado prenosi drugima, i samo ga treba slušati i puno od njega možemo naučiti. Naravno riječ je o Memetaliju Zenuniju, svima znanom Memyu. Zbog epidemioloških mjera vrata svoje slastičarnice u 2020. godini  dvaput je morao zatvoriti, ovog puta svoje vjerne kupce nije ostavio zakinutima, te uz svoje zaposlenike i dalje radi, ali uz dostavu koju, nemojte se iznenaditi, dok ne stvara prefine slastice, radi i sam.

-Uvijek za nadolazeću godinu želimo sve najbolje za sebe, obitelj, prijatelje, ali i cijelo čovječanstvo. Prošla godina za nas je bila neočekivana i s puno iznenađenja, COVID-19, potresi…Sve to učinit će nas jačim i stabilnijima, svima želim sreću i radost, snagu i ostvarenje želja. – poručuje naš Memy.

I opet prelazimo cestu, iz kioska nam se smiješi još jedno poznato lice. Posljednjih dana osim što prodaje novine, naplaćuje račune, naveliko kuha kave, ali uvijek  srdačno i veselo, tako da uopće nije čudno što joj kupci rado dolaze. Riječ je o prodavačici Aidi Garić .

-Počela je 2020. kao i svaka druga godina. Puna očekivanja i puna planova, bilo je u njoj i uspona i padova, suza i smijeha, dobrog i lošeg. Prvo iskušenje naše izdržljivosti bio je prvi val korone, potpuni lockdown koji se nije odnosio na nas tete s kioska. Bio mi je jako traumatičan i naporan. Odlazila sam na posao, ostavljajući svoje ukućane, kojima kad bih se vraćala, iznad glave je bilo što ako im nosim zarazu. Vrijeme kod kuće koje mi je trebalo biti opušteno, pretvorilo me u učiteljicu svome djetetu, a uz to sam bila i kuharica i domaćica. Na poslu teško i borba s traumatičnom psihom kupaca, ali izguralo se i to.

Ljeto je kako kaže bilo opuštenije i ljepše, no ljepota je potrajala kratko. Do jeseni. I drugog korona vala.

-Ovoga puta bolest me nije zaobišla, bila sam COVID pozitivna, ali sam iz toga izašla kao pobjednik. A onda gorak šećer na kraju – potresi. Serija potresa koja je uzdrmala svako srce. Nadam se da se ova godina više nikada neće ponoviti, iako smo u njoj, moramo biti iskreni, puno toga naučili. Naučili smo cijeniti svaki zajednički trenutak sa svojim najmilijima, uživali u njima kao da nam je posljednje. Koristili smo sve moguće kanale da se vidimo i čujemo, naučili smo i shvatili da je samo zdravlje bitno. Nadam se da nas je 2020. godina promijenila nabolje i učinila nas  boljim ljudima.

A koje su želje naše tete s kioska u novoj godini?

-U 2021. želim samo da smo živi i zdravi. Neka nestane korona i prestanu potresi, da napokon možemo sa svojim najmilijima sjesti, zagrliti se, poljubiti se, bez ograničenja u putovanjima i ikakvih drugih ograničenja.

Pune ruke posla na svaku Staru godinu imaju frizeri, tako je bilo prije godinu dana kad ni sanjali nismo da će za 365 dana situacija biti potpuno drugačija. I ova branša je jedna od onih koja je bila zatvorena za totalnog lockdowna. Hodali smo čupavi, s izrastima na glavi i čekali dan kad će saloni opet biti otvoreni.

-Lijepo je krenula 2020., posla preko glave, a onda već u veljači prve priče o pandemiji, strah se uvukao među ljude. 18. ožujka su nas zatvorili i sve je stalo. Da nam država nije dala poticaje, iskreno ne znam kako bismo preživjeli obzirom da i suprug i ja radimo u salonu i cijela obitelj financira se isključivo od tog posla. Jedva smo dočekali da nas otvore. I opet idila, posao cvjeta, sve je po starom, ali nažalost ne zadugo. Inače nam dolazi puno ljudi koji žive izvan Hrvatske, ove godine ih gotovo nije ni bilo jer nisu ni došli ovdje na odmor, a uz sve, nema svadbi, svečanosti, domjenaka…Ničega! Preživjeli smo, pomoć od države nas sve skupa spašava. I da, na kraju potres, ne znam što više reći, osim zahvaliti što smo živi i zdravi. Ne ponovilo se više nikada! – rekla je frizerka Gordana Musulin Komušar.

Danas je novi dan, nova godina koju smo jedva čekali, za koju treba vjerovati da će doista biti bolja nego prethodna od koje smo puno toga mogli i trebali naučiti. Da trebamo više biti ljudi i da trebamo misliti i na prirodu, jer, nažalost pokazala nam je kako je velika, a kako smo mi zapravo maleni.

Vijesti

Vatrogasna zajednica Zagrebačke županije odaje počast vatrogascima stradalima na Kornatima

Točno u 15:25 sati sirene i rotirke vatrogasnih vozila podsjetit će na heroje Kornatske tragedije.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Vatrogasna zajednica Zagrebačke županije/FB

U subotu, 30. kolovoza 2025., sve vatrogasne postrojbe na području Zagrebačke županije u 15:25 sati uključit će svjetlosnu i zvučnu signalizaciju na svojim vozilima.

Ova simbolična gesta trajat će jednu minutu u svrhu sjećanja na heroje Kornatske tragedije.

Prema zapovijedi glavnog vatrogasnog zapovjednika, tijekom oglašavanja sirena vatrogasci će se postrojiti, odati počast svojim kolegama, upaliti svijeće i pročitati imena svih poginulih. Cilj je zajedničkim sjećanjem podsjetiti na žrtvu i hrabrost onih koji su izgubili život u gašenju požara.

Nastavite čitati

Vijesti

Besplatna škola biciklizma za najmlađe, prijave u tijeku

Djeca od 4 do 6 godina mogu sudjelovati u četverodnevnom programu u Cvjetnom naselju, a broj mjesta je ograničen.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Športsko rekreativni savez Grada Velika Gorica/FB

Športsko rekreativni savez Grada Velike Gorice organizira besplatnu školu biciklizma za djecu od 4 do 6 godina. Program će se održavati od 1. do 4. rujna na betonskom igralištu u Cvjetnom naselju, svakoga dana u 8 sati ujutro.

Djeca će imati priliku učiti i vježbati uz stručni nadzor, a za sve polaznike osigurani su bicikli kao i kacige i štitnici, a broj prijava je ograničen.

Roditelji mogu prijaviti svoje dijete putem e-mail adrese [email protected], uz obavezne podatke: ime i prezime djeteta te datum rođenja.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO „The Flying Dish“ doveo novu energiju u grad! Trdelnik, Spud Bud krumpiri, Jellyfish zalogaj – i pljesak Cveku

Food and music festival traje do 7. rujna.

Objavljeno

na

Objavio/la

Jučer je velikogorički Park dr. Franje Tuđmana postao gastro magnet za ljubitelje dobre hrane, koju ne možemo okusiti baš na svakom uglu, inovativnih slastica i dobre glazbe.

Brojni Velikogoričani ali i gosti iz Zagreba, Zagrebačke i Sisačko-moslavačke županije, nikako nisu propustili otvorenje food and music festivala u našem gradu.

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

“The Flying Dish” već od 18 sati je bio zaslužan za podugačke redove ispred 10-tak kućica u kojima nastaju prefini burgeri, kokteli, palačinke, „pufasti“ kroasani, spiralno pecivo Trdelnik… no, sve s dozom raskoša, zanimljivih namirnica, šarenih ukrasa, royal punjenja…ukratko, na jednome mjestu ponuda koju inače možete vidjeti u svjetskim metropolama.

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Najduže se čekalo na Spud Bud krumpire s raznim nadjevima, zbog popularnosti, ali i bogatstva okusa, za sve one koji do sada nisu uspjeli doći do njihove lokacije na zagrebačkom Dolcu.

Lokacija u Tuđmancu sljedećih deset dana trajanja festivala bit će „must go“, jer osim gastro užitka, nudi i odličan ambijent s raznim instalacijama, osvjetljenjem i naravno, koncerte urbane glazbe.

Foto: Renato Glogovčan

Foto: Renato Glogovčan

Foto: Renato Glogovčan

Otvorenje festivala sinoć je začinio Matija Cvek & The Funkensteins, a u najavi je Miach i Baks, kao i „stara škola“ – Stoka i Edo Majka.

Turistička zajednica Grada Velike Gorice osigurala je besplatne ulaznice za sve Velikogoričane, koje se preuzimaju u njihovom sjedištu.

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Nastavite čitati

Sport

Milka na novom početku: ‘Otvoren sam za sve, ali vuče me uloga glavnog trenera…’

Klaf i ja ostajemo prijatelji, mi smo i kumovi, ali nogometno gledano idemo svatko svojim putem. Sad sam fokusiran na sebe i razmišljam kojim smjerom krenuti. Vuče posao glavnog trenera…, priznaje Damir Milanović

Objavljeno

na

Objavio/la

Propisno je 19. dana kolovoza velikogoričke nogometne krugove iznenadila vijest koja je stigla iz Širokog Brijega: Damir Milanović zvani Milka više nije prvi asistent Deana Klafurića!

Suradnja dvojice prijatelja i kumova bila je dugotrajna i najčešće vrlo uspješna, ali toj je priči sad došao kraj.

– Razlog rastanka je to što je Klaf donio odluku da sam ja prerastao ovaj nivo i da mi je vrijeme da idem svojim putem, bilo samostalno ili u nekom drugom stožeru, koji preferira drukčiji nogomet. Objasnio mi je da osjeća da me guši i sputava, a to ne bi želio. Kad mi je to prezentirao na takav način, ja sam prihvatio raskid ugovora – rekao je Milka.

Nekoliko dana poslije ponovno je bio na svome mjestu, u svome gradu, na novom početku. Više od osam godina prošlo je otkad se trenerski povezao s Klafurićem, a uz kavu u omiljenom kafiću najlakše je bilo prevrtjeti sve što se događalo u tom periodu iza nas.

– Prvi put smo se povezali u ljeto 2017., kad je Klaf preuzeo Goricu. Ja sam se tad vratio iz Kurilovca, i dalje sam bio igrač, ali igrač koji više nije mogao stajati na nogama. Dogovor je bio da mu budem neka vrsta desne ruke, više izvan terena nego na terenu, iako sam igrao i više nego što je bio plan. Nisam tad još bio trener, ali on me na taj način želio polako uvoditi u posao, na čemu sam mu jako, jako zahvalan – govori Milka.

U prvih šest kola sezone koja će završiti plasmanom u HNL Gorica je imala uvodni poraz od Dinama II pa pet pobjeda zaredom, da bi nakon toga Klaf otišao poljsku Legiju. A Milka je pod vodstvom Ivana Preleca dosanjao san.

– Baš sam želio ući s Goricom u prvu ligu, možda i odigrati barem jednu sezonu prve lige, a zato sam se prvi put i vratio kući, i to možda i malo prerano. Tad nismo uspjeli, da bi na kraju uspjeli kad u to baš i nisam vjerovao. I kad ja, kao što rekoh, više nisam mogao hodati – sa smiješkom se prisjeća Milka.

U dresu Gorice Milka je završio karijeru obilježenu sa 58 nastupa u HNL-u, ali i epizodama u Mađarskoj i BiH… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Podigao je pehar, otvorio šampanjac, taj uspjeh pošteno proslavio, a onda i završio ozbiljnu nogometnu karijeru. Ona niželigaška potrajala je još neko vrijeme, ali od toga trenutka Damir Milanović počeo je svoj trenerski put.

– Moj prvi korak bio je u Nogometnoj školi Gorice, uzeo sam kadete, generaciju 2002., koja me u velikoj mjeri izgradila. To je bila jedna luda generacija koja je gubila od Prečkog, a redovno šamarala Dinamo, što nitko nije mogao razumijeti, ali imali smo top suradnju i tu sam postavio nekakve svoje trenerske temelje – dobro pamti Milanović.

Godinu dana poslije Klaf je preuzeo Hrvatski dragovoljac, a Milka je prvi put otišao iz Gorice. Dva tjedna poslije sve je propalo, jer u Sigetu su tad vladale dvije uprave, pa se Milka vratio u Goricu.

– Tu moram zahvaliti ljudima iz Gorice, na čelu s predsjednikom Črnkom i voditeljem Škole Radanićem, jer vratili su me u situaciji kad ja sam sebe ne bih vratio… – priznaje danas.

– Nakon godinu dana pojavila se opcija sa Ciprom, i ja sam opet otišao iz Škole nogometa, u dogovoru s predsjednikom Črnkom, koji je opet bio jako, jako korektan, ali ja sam tako odlučio. A on mi je opet izašao u susret. Na Cipru smo imali jako dobar period, bilo mi je to prvo malo dugoročnije iskustvo s Klafom. Ja sam upoznavao njega kao trenera, on je upoznavao mene, uvodio me u sve tajne posla i tu sam jako puno naučio.

Ubacila se u sve to i korona, da bi se na kraju Klaf i Milka sa Cipra vratili nakon dobrih 11 mjeseci.

– Nakon toga opet sam se vratio u Školu nogometa i preuzeo jako dobru generaciju, 2005. godište, koja je izborila i ulazak u kadetski HNL. Stvorila se dobra kemija, dobra atmosfera, dobro se radilo i na kraju smo osvojili titulu ispred Dinama, furiozno prošli Inter u kvalifikacijama i izborili HNL.

Međutim, nakon nekoliko kola druge sezone opet se javio šef Klafurić…

– Priča je opet bila ista. Klafu stiže poziv iz mađarskog Honveda i Milka ide grlom u jagode. I odlazi iz Gorice. Tu opet moram pohvaliti ljude iz kluba, pogotovo Slavka Perkovića, koji je odradio lavovski posao. Vraćali smo se s utakmicu u Vinkovcima, gdje smo pobijedili, kad sam mu rekao što se događa. U dva sata ujutro predsjednik Črnko, s kojim je Slavko sve iskomunicirao, dao mi je dozvolu za novi odlazak iz kluba. Svatko normalan bi spavao, a on je meni u dva u noći meni izašao u susret i zato hvala obojici. Nakon toga više se nisam vraćao u Školu nogometa.

Usporedno s kadetima Gorice vodio je Mlinka i seniore Mraclina, no odlaskom u Honvedu i tu je došlo do rastanka. Na novi sastanak nismo dugo čekali, vratio se trener Milanović na Grabu po povratku iz Mađarske, ali samo nakratko.

– Nakon tri mjeseca pojavio se Velež. Otišao sam s Klafom i tih devet mjeseci bilo je baš odlično. Što se tiče rezultata, momčadi, svega. Otišli smo iz Veleža prvog dana priprema za novu sezonu, da bi nakon toga kratko bili u TSC-u iz Bačke Topole – nabraja dalje Milka.

Po povratku iz Vojvodine ponovno je na red došlo Turopolje.

– Nakon toga su slijedila tri mjeseca u Jelačiću, gdje mi je bilo fantazija! U to vrijeme čak sam i naučio igrati pikado, kartati belu… I okupljati igrače, vidjeti kako to izgleda i s one druge strane, kad ne znaš koliko ćeš ljudi imati na treningu koji dan, u ligi u kojoj se boriš i s protivnikom i sa svim ostalim. Bila je to stvarno odlična polusezona, imali smo deset utakmica bez poraza, završili jesen na drugome mjestu, ali iz Vukovine sam otišao zbog poziva iz Širokog – govori Milka.

– Prva polusezona bila je odlična, klub koji se borio za ostanak na kraju je igrao finale kupa i završio na petome mjestu. Odradili smo i jako dobre pripreme za novu sezonu i solidno krenuli, zaključno s remijem kod Zrinjskog, što Široki nije uspio već šest godina. I to je bilo to za mojih osam mjeseci lijepe suradnje sa Širokim. Došlo je vrijeme da Klaf i ja idemo svaki svojim putem… – kazao je Milka, koji je još par dana ostao u Širokom Brijegu, obaviti neke privatne stvari, oprostiti se sa svima s kojima je trebao.

– Klaf i ja smo kumovi i prijatelji, naravno da to i ostajemo, ali trenerski život ide dalje. Napravio sam odmak od svega, sam sa sobom analizirao što je moglo biti bolje ili lošije, i sad se koncentriram na sebe, na svoj novi početak. I razmišljam odakle krenuti.

Vrlo brzo počeli su stizati i pozivi.

– Ima već nekih upita, razgovora, a nadam se da će se ubrzo pojaviti i nešto konkretnije, zanimljivije. Trenutačno sam otvoren za razgovor sa svima, nikoga ne podcjenjujem, ni što se tiče lige ni što se tiče kluba. Opcija je i posao u školi nogometa nekoga kluba, kao i ona po kojoj bih bio dio nekog drugog stožera. A opet, vuče me i da budem prvi trener, da krenem sebe graditi, bez obzira na nivo. Uostalom, na nekim nivoima sam već i bio… – smješka se Milka.

Kao igrač bio je poznat kao “radilica”, bio je borben, čvrst, beskompromisan… Trenerski stil nešto je drukčiji.

– Volim da moje momčadi igraju, da kroz igru stvaraju prilike… Ako ćemo vući paralele s najvišom razinom, jako cijenim Guardiolu i njegovu viziju, ali istovremeno me fascinira i Diego Simeone, pogotovo u vođenju utakmice. Po karakteru i načinu na koji vodim utakmice možda sam najbliži baš njemu, jer vjerujem da momčad ima onakvu energiju kakvu joj daje trener s klupe – opisuje Milka sebe kao trenera.

U svijetu HNL-a izdvaja također ima trenere koje gleda, uči, analizira…

– Ako pričamo o svijetu HNL-a, sviđa mi se stil koji je gajio Valdas Dambrauskas, ali i dvojica trenera koji danas egzistiraju u HNL-u. Jako cijenim Gorana Tomića, i kao trenera i kao čovjeka, a jako mi se sviđa i sve što radi Gonzalo Garcia. Radio je sjajne stvari s Istrom, pokazao je da se zna prilagoditi, da zna stvoriti igru s posjedom lopte, ali ne posjedom koji ide u beskonačnost, nego da ima smisla. Super čovjek i super trener je i Mario Kovačević, koji je sa Slaven Belupom napravio pravi “boom”, pa onda Nikola Šafarić, koji sa skromnim budžetom radi izvrsne stvari, pri čemu čak i mijenja stil i pristup. Ima jako puno trenera od kojih uzimam neke stvari, jer tako sebe nadograđujem i upotpunjujem kao trener – nabrojio je Milka.

Trenerska scena jaka je i u našem gradu, na čelu s Prelecom i Klafurićem, ali i sa sve više mladih ljudi koji odlučuju krenuti tim putem.

– Uvijek će u Velikoj Gorici biti dobrih trenera. Uostalom, bilo je i puno dobrih igrača, svatko tko odluči ostati u nogometu ima priliku za dokazivanje, jako dobar poligon. Od Preleca i Klafa svi mi možemo puno naučiti, savjetovati se s njima, samim time napreduješ, tako da vjerujem da će biti toga još. Uvijek kad se nađemo puno razgovaramo, dijelimo iskustva, a to je jako važno. Ovisi sve i to tome tko se gdje vidi, ja se samo nadam da nas neće biti puno na burzi – sa smiješkom kaže Milka.

Kako sad stvari stoje, dojam je da će ova priča krenuti u samostalnom smjeru, da će Damir Milanović potražiti priliku kao glavni trener. I sad je sve što treba – prilika. Gdje, kako i kad će se to dogoditi, doznat ćemo u razdoblju pred nama, ali jedan od ciljeva za budućnost poznat je već sad… I logičan je.

– Da, naravno da želim jednog dana biti trener seniora Gorice. Čak mi i nije presudno hoće li će to biti kao asistent ili glavni trener, ali logično je da mi je to želja. Kao što je, vjerujem, i svim drugim goričkim trenerima… Tu sam doma, živim 300 metara od stadiona, logično da mi je to želja, ali znam i da mnogi drugi to zaslužuju i više i prije nego ja. Hoće li se jednom i dogoditi, vidjet ćemo…

Nastavite čitati

Vijesti

Zanima vas ples na svili? Evo gdje ga možete naučiti

Programi su prilagođeni svim dobnim skupinama

Objavljeno

na

Objavio/la

Invertifit otvorio je upise u programe zračnih akrobacija u Velikoj Gorici. Treninzi plesa na svili, obruču i hammocku održavaju se u novouređenoj dvorani Fortis Gyma, a namijenjeni su svim dobnim skupinama, od predškolaraca do odraslih početnika.

Uz već postojeće grupe za djecu i odrasle, organizatori su ove godine pripremili nekoliko novih programa:

  • Početničku aerial grupu za odrasle starije od 18 godina,
  • Grupu za djecu školskog uzrasta od 8 do 18 godina,
  • CircoPolis program za najmlađe od 4 do 8 godina
  • “Let u dvoje”, zajednički treninzi za roditelje i djecu.

Program vode instruktorice s višegodišnjim iskustvom u podučavanju zračnih akrobacija, a treninzi su koncipirani tako da polaznici bez sportske podloge mogu postupno graditi snagu, izdržljivost i koordinaciju. Poseban naglasak stavlja se na jačanje mišića ruku i leđa, što je korisno za one koji puno vremena provode sjedeći.

Svi zainteresirani mogu se prijaviti ili dobiti dodatne informacije putem e-maila [email protected].

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno