Povežite se s nama

Vijesti

Proračun zasad bilježi manjak od 1,32 milijuna eura, oporbeni vijećnici bojkotirali raspravu o Aglomeraciji

Iako je prijedlog da park kod igrališta u Šenoinoj ponese ime heroja Domovinskog rata, Jadranka Cumbaja Pilota, jednoglasno prihvaćen, predlagatelji, ali i čitavo Gradsko vijeće primilo je oštru kritiku. Donosimo detalje.

Objavljeno

na

Iako 13. po redu, sjednica Gradskog vijeća, protekla je bez većih trzavica ili rasprava. Štoviše, oporbeni vijećnici SDP-a i MOST-a, iz protesta su odbili sudjelovanje u raspravi o informacijama provedbe projekta Aglomeracije VG. Ipak, bilo je u vijećnici Pučkog otvorenog učilišta danas i povišenih tonova i to prilikom prijedloga imenovanja gradskog parka imenom Jadranka Cumbaja, heroja Domovinskog rata, kada je oštru kritiku predlagateljima uputio vijećnik Goran Beus Richembergh. No, idemo redom.

Nakon Aktualnog sata, o čemu smo ranije izvijestili, gorički su gradski vijećnici prošli kroz 12 točaka dnevnog reda u, više-manje, revijalnom tonu. Pred vijećnicima se našao polugodišnji Izvještaj o izvršenju gradskog proračuna, koji je zaključen manjkom prihoda u iznosu 1,32 milijuna eura.

Foto: Pročelnica Upravnog odjela za financije Žaneta Štefančić/G.Kiš, Cityportal.hr

Brojke kažu slijedeće – u razdoblju od 1.1. do 30.6. ove godine ostvareni su ukupni prihodi i primici Proračuna u iznosu od 40.215.268,19 eura ili 43,18 posto godišnjeg plana, a ukupni rashodi i izdaci ostvareni su u iznosu od 41.540.476,93 eura ili 44,53 posto od godišnjeg plana. Shodno tome, u prvih šest mjeseci ostvaren je manjak prihoda i primitaka u iznosu 1, 32 milijuna eura, koji sa manjkom iz prethodnih godina od 6, 6 milijuna eura, čini ukupan manjak prihoda i primitaka u iznosu 7,9 milijuna eura.

 

Izvještaj je prihvaćen većinom glasova vladajućih vijećnika HDZ-a, dok je protiv bilo šest oporbenih.

Jednoglasno su prihvaćeni programi bitni za čišći okoliš našega grada, Program poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva i obnovljive energije u prijevozu Grada do 2025.godine, Program zaštite zraka Grada do 2026.godine, te Odluka o ublažavanju klimatskih promjena, prilagodbi klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja također do 2026.godine. Bez rasprave i također bez glasa protiv prihvaćen je i prijedlog kojim će se napušteni psi s područja Općine Orle zbrinjavati u velikogoričkom gradskom skloništu za životinje.

26.09.2023. – 13. sjednica Gradskog vijeća Grada Velike Gorice – foto: Petra Škrinjarić/ Cityportal.hr

Iako je i prijedlog o imenovanju gradskog parka kod igrališta u Šenoinoj ulici Parkom Jadranka Cumbaja, heroja Domovinskog rata, jednoglasno prihvaćen, gradski vijećnik Goran Beus Richembergh je predlagateljima, ali i čitavom Gradskom vijeću uputio oštru kritiku.

–  Imenovanje ulica i parkova važno je identitetsko pitanje, koje govori i o kolektivnoj memoriji određenog grada. Kada to radite, radite to iz poštovanja prema određenoj osobi, njegovom liku i djelu. Tko je Jadranko Cumbaj? Možete li vi iz ijednoga materijala koji vam je dostavljen za ovu sjednicu doznati tu osnovnu informaciju? Kako vas nije sram? Ja vas ozbiljno pitam kako vas nije sram predlagati da se park nazove njegovim imenom, a da se niste udostojili reći jednu jedinu rečenicu o tom čovjeku? Jer on sigurno to zaslužuje! Pa dajte se udostojite, izađite za govornicu i recite zbog njega, njegovih prijatelja, obitelji, svih koji ga se sjećaju. To vrijeđa našu sposobnost da čuvamo istinu i memoriju o ljudima koji su nas zadužili – poručio je.

Lokacija Parka Jadranka Cumbaja, heroja Domovinskog rata

I već možemo reći tradicionalno na sjednici Gradskog vijeća doznali smo i aktualne informacija o EU projektu Aglomeracije Velika Gorica, koje je iznio direktor VG Vodoopskrbe Krunoslav Višić.

Fizička realizacija projekta Izvođača radova na aglomeraciji Velika Gorica, završno sa datumom
31.08.  je 99 posto. Radovi na izgradnji novih gravitacijskih i tlačnih kolektora su završeni u svim naseljima. Izvođačima radova je ostalo još za završiti crpne stanice, sanacije prema prijavljenim nedostacima na asfaltiranim prometnicama u pojedinim naseljima, te radove na sanaciji već prije izgrađenih dijelova sustava odvodnje. Konkretno vrši se zamjena revizijskih okana i dijela kanalizacijskih kolektora u naseljima Kuče, Buševec i Ogulinec – izvijestio je.

Foto: Krunoslav Višić, direktor VG Vodoopskrbe/G.Kiš, cityportal.hr

Također je najavio niz tehničkih pregleda koji su obavljeni i onih koji tek slijede, te napomenuo kako već za dva dana,  28.rujna, završava prethodno savjetovanje nužno za objavu novog natječaja za izvođača radova na pročistaču.

– Ja se nadam kako ćemo konačno izabrati izvođača radova i započeti s radovima na uređenju pročistača otpadnih voda – zaključio je direktor Višić.

Tradicionalna rasprava na ovu temu ipak je izostala s ove sjednice, jer oporbeni zastupnici SDP-a i MOST-a, istu su odlučili ignorirati, te pojasnili razloge.

– Tražili smo Izvještaj, a ne Informaciju o projektu, tražili smo pomicanje sa zadnje na prvu točku dnevnog reda, ni to nije prihvaćeno. Informacije su šture, ispod razine ne samo ovog, nego bilo kojeg Vijeća. Mi ćemo o ovom projektu pokušati govoriti na drugi način- rekao je Ivo Jelušić u ime Kluba SDP-a.

– Izražavam nezadovoljstvo ovime šro smo čuli, nadali smo se da će izvjestitelj ozbiljno shvatiti svoju ulogu i na primjeren način prikazati što nas očekuje u narednom razdoblju, jer je financijsko opterećenje ogromno, nastavno na sve prethodne prigovore ni naši vijećnici neće sudjelovati u raspravi – rekao je u ime Kluba MOST-a Ivan Bekavac.

Bez daljnje rasprave ili replike ovime je i zaključena prva jesenja sjednica Gradskog vijeća Velike Gorice.

Vijesti

Velika Mlaka obilježava 30. godišnjicu pogibije Josipa Zidara

Misa, polaganje cvijeća i prisjećanje svih poginulih velikomlačkih branitelja ove subote

Objavljeno

na

Objavio/la

U Velikoj Mlaki će se u subotu, 13. rujna, obilježiti 30. obljetnica pogibije branitelja Josipa Zidara.

Program počinje ujutro u 7:30 sati misom u kapelici sv. Barbare, nakon čega će se sudionici uputiti do spomenika braniteljima gdje će položiti cvijeće i zapaliti svijeće. Inicijativu je pokrenulo Društvo žena Velika Mlaka, a organizaciji su se priključili Klub Josip Zidar iz Velike Mlake te Udruga ratnih veterana VG.

Uz Zidara, prisjetit će se i svih ostalih velikomlačkih branitelja koji su poginuli u Domovinskom ratu.

 

Nastavite čitati

Sport

Više od 400 natjecatelja iz Slovenije, Mađarske i Hrvatske dolazi na  2. GORICA OPEN

Borilačke vještine pokazat će borci starosti do 18 godina

Objavljeno

na

Ove subote 13. rujna Karate klub Velika Gorica je domaćin međunarodnog karate turnira “2. GORICA OPEN” na kojem će nastupiti više od 400 natjecatelja iz Slovenije, Mađarske i Hrvatske. 

Mjesto održavanja je velika dvorana srednje Strukovne škole u Velikoj Gorici, u kojoj će borilačke vještine pokazati borci u kategorijama do mlađih seniora.  

Početak turnira je u 10 sati, a samo otvorenje natjecanja je u 11:30 sati. 

– Pozivamo sve zainteresirane da ovu subotu dođu u dvoranu Srednje strukovne škole, upoznaju se sa karateom te podrže naše mlade borce – pozivaju iz kuba.

Nastavite čitati

Kultura

Moć poezije Zdenke Mlinar: ‘Inspiraciju pokreće životna radost koju pretačem u stihove…’

NAGRADE SE NIŽU Živim u Zagrebu, ali moja Velika Gorica za nas je mirna luka, sredina koje se ne želimo odreći, jer s ovim gradom sam zajedno rasla, a tu su i moji poetski počeci, kaže Zdenka Mlinar u malo drukčijem intervjuu…

Objavljeno

na

Objavio/la

Njezin svijet je poezija. Kako na grčkom jeziku “poiesis” znači stvaranje, slobodni smo nazvati je našom stvarateljicom stihova. Dar koji je krasi odmalena, danas Zdenku Mlinar, koja živi u Zagrebu i Velikoj Gorici više od pola svojega života, svrstava u istaknute hrvatske književnice čije stvaralaštvo prepoznaje i inozemna publika.

Klasična poezija, haiku, aforizmi… Riječi koje niže u svojoj suštini nose duboku poruku o istinskoj važnosti života, a njezino umijeće uvijek iznova prepoznaje struka. Svojoj brojnoj kolekciji, nedavno je dodala još jednu nagradu, povom koje smo joj čestitali, a ona nam je otkrila svu svoju svestranost.

Zdenka, već smo ranije pisali o vašem poetskom stvaralaštvu i zaista kod vas nema praznog hoda. Koliko je vremena prošlo od vaše prve napisane pjesme do danas? Što se mijenjalo u stihovima, a što je i danas potpuno isto?

Lijepo je znati, a i pročitati da pratite moj rad, kao i to da ste primijetili da nemam praznog hoda. Jer, koliko god mislili i govorili kako radimo za našu dušu i osobno zadovoljstvo te da je to rad iz ljubavi, lijepo je radost stvaranja s nekim i podijeliti, ma kakav rezultat ili povratna informacija došla do nas. To bih usporedila s toplinom sunca, s blagoslovom kiše pa i sa snježnom bjelinom, čija ljepota, a ponekad i težina, ne bi imali smisla bez da nekog usreće, opomenu, pouče… To nam svima treba, koliko god mislili da tomu nije tako. Slijedeći takav stav i želeći osjećati navedeno, mislim da živim puninu života, a ona me mijenja, jača i čini svjesnijom onoga što jesam ili što i tko bih trebala biti.

Uči me čak i tomu da nemamo i ne bismo trebali imati praznoga hoda. Jer, naša prolaznost je i prebrza i neizbježna. I doista, mislim kako je neiskorišten dan, dan bačenog života koji, u meni osobno, ostavlja prazninu, a ona me pak čini nesretnom, beskorisnom i nekom vrstom parazita. Iskreno, grijeh mi je jutrom se probuditi s mislima što ću taj dan jesti, piti ili, ne daj Bože, nekome učiniti kakvo zlo. Ali, kako bezgrešnost ne postoji, utješit ću se i najmanjom korisnom sitnicom za bilo koga i bilo što.

Od moje prve napisane pjesme, ako ne računam pubertetsko stihovanje, prošlo je više od dvadeset godina, a bio je to moj dar kćeri za 18. rođendan, kojeg nije mogao zamijeniti nikakav sjaj nakita ili markirane odjevne krpice. Pomislih tada: Lijepa riječ, savjetodavna roditeljska riječ pa još u stihu… To ću joj pokloniti. Unikatno je, nema ga za kupiti i, ono najvažnije, nisam pogriješila. Pale su i suze radosnice. Puno se od tada promijenilo, što u fizičkom, što u intelektualnom smislu, kako u cijelom društvu, tako i u mojoj obitelji, pa i u pisanju koje mi je iz terapeutskog preraslo u ovisno.

Kritičari hvale vaš stil razumljiv svima, lakoću nizanja riječi koje bude emociju i potiču na razmišljanje. Je li to ono što struka prepoznaje kao izvrsnost?

Svatko od nas u pisanju, poetskom ili proznom, ili ima svoj stil, ili ga tek pronalazi. Svaki ga čitatelj drugačije doživljava, osjeća. Svi radovi iz te branše nekome su “fuj”, a nekome “uj” i jedino što nas od loših ili dobrih kritika može zadržati na zacrtanim ciljevima jest prihvatiti ono što nam može biti od koristi, a ignorirati ono što će nas rastužiti do mjere odustajanja, što je najgora opcija. Uvijek sam mišljenja da treba osjećati sebe i živjeti svoje snove, a ne tamo nečije.

Jasno je da ne možemo svi biti dobri pisci, dobri modni kreatori, kuhari ili majstori bilo koje struke, kao i da je sve u očima promatrača ili korisnika usluge. Toga moramo biti svjesni, prihvaćati dobronamjernost, ali znati i odbaciti ono što bi nas činilo nesretnima ili onakvima kakvi nismo u svojoj nutrini. Tako je i s ocjenama manje ili veće izvrsnosti nekog djela o kojem će, primjerice, pet kritičara imati pet različitih ocjena i mišljenja.

Stoga je logično da pozitivna ocjena struke, pogotovo inozemne, autorici ili autoru posve nepoznate, može razveseliti i biti vjetar u leđa. Biti čista pozitiva.

Upravo ste dobili još jedno međunarodno priznanje. Koje je to po redu i na koji način se vaša djela prezentiraju ‘vani’?

Nedavno priznanje dodijeljeno mi je od strane rumunjske Svjetske književne akademije, osnivača i predsjednika, akademika Trandafira Simpetrua, koji je osnovao i platforme, odnosno ogranke u drugim europskim državama, pa i u našoj regiji, gdje smo sa svojim radovima mogli aplicirati na materinjem jeziku. Ovaj put, Međunarodna manifestacija (W.P.A) World Poets Association održana je u Sarajevu i u suradnji s Platformom u Crnoj Gori, što je bilo prihvatljivo kako jezično i geografski, tako i financijski.

No, spomenutu zadnju nagradu “Zlatno pero” dobila sam kao znak zahvalnosti za angažiranost u promoviranju književnosti širom svijeta, a ne za neki određeni poetski ili prozni rad. Razlog tomu je vjerojatno prepoznatljivost mojih putovanja koja nisu niti laka niti po cijeni od nula eura i u koja se ulaže veliki dio sebe i komfora cijele obitelji. Dakle, tu nemalu cijenu moje knjiške angažiranosti i putovanja do odredišta na kojima se održavaju književne manifestacije, uz moj angažman, itekako plaćaju i članovi moje obitelji, bez kojih ne bih ni mogla ostvariti te svoje male/velike želje. Što se tiče odgovora na upit koje mi je ovo priznanje po redu, mogu reći da sam ih prestala brojiti, a mnoga su još uvijek i u online formama, tako da bi brojanje i traženje istih potrajalo.

Koliko je zahtjevno prevesti pjesme na strani jezik, a da se ne izgubi vaša čarolija pisana hrvatskim jezikom?

Što se tiče “muka” po prijevodima, bez kojih je teško izaći iz hrvatskih književnih okvira, priča bi također potrajala i bila malo vjerojatna. No, upornost mi je životna pratilja pa ide, nekako. Snalazim se, učim, vjerujem…

Lani ste imenovani veleposlanicom mira i počasnom članicom “Lanca žena za mir, pravdu i zaštitu okoliša”. Je li se ljubav prema životu i pjesništvu odrazila i na taj angažman?

Statusi veleposlanice mira i počasne članice “Lanca žena za mir, pravdu i zaštitu okoliša”, velika su mi čast, ali i obaveze. Jer, kao i kod drugih imenovanja, oni zahtijevaju i zalaganje za sve navedeno: mir, pravdu, zaštitu okoliša. Svaka od ovih tema žedno vapi za djelovanjem svih nas na svakom životnom polju i to ujedinjenih, a ne razdvojenih, posvađanih, negativnih, zatrovanih mržnjom ili plakanjem i optuživanjem svega i svakoga. U prilog tomu ide i većina mojih poetskih naslova napisanih zadnjih godina. Svaki blagoslivljam bezgraničnom ljubavlju cijeloga svoga bića i bojim najsjajnijim bojama zemlje i neba.

Spomenuti “Lanac žena”, osnovan od strane talijanske Udruge “VerbumlandiArt”, osnivačice cijenjene talijanske književnice i humanistice RegineBis Resta, organizira susrete na kojima se jasno iznose stavovi i ciljevi svih članica i počasnog muškog članstva, a tom prilikom se obavezno postavlja i likovna izložba vrsnih slikarica i slikara, kao dobrovoljni prilog za rad Udruge i djelovanje “Lanca žena” u njegovoj misiji pružanja pomoći potrebitima. Nemjerljiva je moja radost sudjelovanja u tome, makar jednom riječju ili jednim korakom.

Nerijetko ističete važnost obitelji koja vam je velika inspiracija i podrška. Zato pitamo, tko je Zdenka kad ne piše? Čime zaposli ruke? Gdje još teče vaša kreativnost?

Ovo pitanje mi je lijepo baš koliko i ljubav prema mnogim svestranostima koje su ili rođene sa mnom ili naučene u najranijoj mladosti. Dakle, još u roditeljskom domu u kojem su red, rad, poštovanje, dijeljenje i zajedništvo bili svetinja; u kojem također nije bilo mjesta praznom hodu. Gradeći svoju obitelj, cijeli svoj mladi, a sada i zreli život, dio toga blaga želim prenijeti i na svoju djecu te djecu svoje djece. Tu zadaću smatram i uvijek ću smatrati svojom najvažnijom obavezom i najvrjednijom životnom ostavštinom. Jer, gledati njihove težnje za uspjehom i životne želje, korisne zajednicama i društvima u kojima žive, najveća je sreća. Ne znam ima li što veće od živih primjera da naša ili bilo čija djeca nisu teret, već ponos države koja im je druga mati, gnijezdo u kojem svijaju svoju i tuđu sreću. Činjenice su to vrijedne svakog buđenja i životnog radovanja, koji i ne mogu biti ništa drugo do inspiracija. Inspiracija za skuhati fini obiteljski ručak, za očistiti dom u kojem ćemo ga objedovati, za dočekati ih s osmijehom sunca i kada vani sijevaju munje i grme gromovi.

No, uvijek ostaje žal što su takvi dani i trenuci rijetki do te mjere da postaju čudesni i dragocjeniji puno više nego što mislimo da jesu.
Voljela bih imati više vremena i za stvaranje raznih rukotvorina, koja su mi nekada bila svakodnevica, a danas su, čini mi se, vrijednija nego onda kada imadoh vremena za njih. Baš kao i ono kada mi je uz obiteljsku sreću mlade obitelji, život krasilo i dvorište puno cvjetne ljubavi i zelenila, što mi je danas tek dio sjećanja na neka druga vremena.

Ljubav je to koja ne blijedi i koja će u meni uvijek živjeti. Za utjehu, i danas si priuštim neka odjevna prekrajanja, dodavanja i oduzimanja, u želji da od starog napravim novo i to prilagodim ovom vremenu i ovoj sebi. Lijepi su to osjećaji, pogotovo kad nešto, baš, uspije. Tu je i ljubav prema slikanju, za koje zadnjih godina nemam vremena. No, dogodi mi se i poneka likovna kolonija, s odraslima ili s djecom, a i u našoj Udruzi umjetnika “Spark” organiziramo likovne radionice.

Jesu li vaš poetski dar pokupili potomci?

O, da. Moji potomci, blago svake majke i svake obitelji… Na ovo pitanje odgovaram kratko: Moja djeca ne pišu poeziju, ali ispisuju i oslikavaju svoje životne stranice znanstvenim ili nekim drugim radovima. Svestranosti im ne nedostaje, ali svi su, pa i oni najmlađi, okupirani stotinama obaveza da radost iskazivanja ljubavi koriste u onim brzinskim minutama i rijetkim slobodnim satima. No, mijenja se vrijeme, a i mi s njim pa nikad se ne zna.

Živite u Zagrebu. Na koji način ste i dalje povezani s Velikom Goricom?

Zagreb i Velika Gorica moje su velike i podjednake ljubavi. Rad i život u njima, isto tako. I oni su, kao gradovi, jedan drugome takvi. Ne mogu jedan bez drugoga iz milijun razloga. U Zagrebu su neki moji novi počeci i sve moje tuge i radosti tih početaka. Ostalim članovima moje obitelji, također. Naša je početna, a vjerojatno i zadnja stanica. U njemu su mi djeca, jedni druge uvijek trebamo i trebat ćemo.

Velika Gorica je nerazdvojivi dio toga i neka naša mirna luka. Sredina u kojoj je sve “pri ruci” i ne želim/o se toga odreći. U njoj su i moji poetski počeci, moja mala škola pisanja i bezgranično davanje sebe, svojih najljepših godina; rasta s njom. Ponosim se i Zagrebom i Velikom Goricom, uživajući u njima, a vjerujem i oni u meni jer ljubav se ljubavlju vraća.

Obično kraj razgovora nosi pitanje o novim izdanjima zbirki, no mi ćemo, poznajući vas, samo pitati – kada?

Istina, ne jenjava želja i potreba za objavom nekih novih knjiga. Razlog tomu su svakodnevna mala stvaranja koja tijek vremena pretvara u malo veća, željna iskoraka iz obiteljskog doma baš kao i djeca kada odluče biti svoji. Ni želje i brojni pozivi na nova gostovanja i putovanja nisu ništa manji i teško im je odoljeti. Tim više jer su rasadnici novih poznanstava, susretanja s drugim kulturama i otvaranja novih mogućnosti za biti boljom u svemu što volim, činim i što je moj život. To su putevi mira i ljubavi, zajedništva i dijeljenja radosti stvaranja. To su molitve za bolje sutra koje smo dužni ostaviti budućim generacijama i njihovoj majci nad svim majkama, Majci Zemlji.

Nastavite čitati

Vijesti

Franjo na zadatku! Brinem da djeca sigurno odlaze iz škole

“Na taj način mi vatrogasci dajemo svoj doprinos zajednici.”

Objavljeno

na

Objavio/la

U prvim danima nove školske godine veću pažnju posvećujemo pješacima, odnosno školarcima, budući da neki od njih prvi puta upoznaju put od kuće do škole. 

Tako tijekom cijeloga ovoga tjedna policijski službenici dežuraju u neposrednoj blizini škola i vozačima skreću pažnju na obvezu propuštanja pješaka preko pješačkog prijelaza, a male zaigrane glavice upozoravaju da prije stupanja na “zebru” moraju najprije provjeriti da li vozači usporavaju kako bi ih propustili. 

Taj zadatak u velikogoričkoj okolici imaju naši vatrogasci, a jedan od njih je Franjo iz Novog Čiča, član tamošnjeg vatrogasnog društva. Dežura svakodnevno kod OŠ Novo Čiče, jer je oprez u prometu važna navika koju učenici moraju usvojiti. 

–Čuvam pješački prijelaz u smislu da vozači staju na vrijeme i da djeca kada se približavaju cesti provjere da li je sigurno mogu prijeći. Na taj način mi vatrogasci dajemo svoj doprinos zajednici – poručuje Franjo Zetković kojeg školarci tijekom tjedna viđaju u dva termina, usklađena sa školskom satnicom. 

(Foto i razgovor: Gianna Kotroman)

Nastavite čitati

Moja županija

Mobilna ljekarna stiže u Orle! Lijekovi i savjeti dostupni bez putovanja u grad

Mobilna ljekarna osigurava jednak pristup zdravstvenoj skrbi svima.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Zagrebačka županija

Mobilna ljekarna počinje s radom u utorak, 16. rujna 2025., a cilj joj je povećati dostupnost lijekova i farmaceutske skrbi stanovnicima ruralnih područja. Stanovnici će moći preuzeti svoje propisane terapije, kupiti dodatke prehrani i medicinska pomagala te se savjetovati s ljekarnikom o pravilnoj primjeni lijekova, nuspojavama i zdravom načinu života.

Za korištenje usluge nije potrebna prethodna najava, dovoljno je doći u predviđeno vrijeme. Obavezno je ponijeti zdravstvenu iskaznicu, a lijekove je moguće unaprijed naručiti telefonski ili e-mailom, najmanje dva dana prije dolaska mobilne ljekarne. Plaćanje će biti moguće gotovinom i karticama.

Mobilna ljekarna u Općini Orle dolazit će utorkom i srijedom. Na neparne datume radit će prijepodne, od 9 do 13 sati, dok će na parne datume biti dostupna poslijepodne, od 11:30 do 15:30 sati. Lokacija je Orle 7, a za narudžbu lijekova i terapije stanovnici se mogu javiti najmanje dva radna dana ranije na broj +385 95 361 1020 (od 8 do 14 sati) ili putem e-maila [email protected].

Ovo je nastavak projekta “Uvođenje usluge mobilne ljekarne u primarnu zdravstvenu zaštitu” koji se provodi u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Projektom, vrijednim 3 milijuna eura, predviđena je isporuka šest auto-kampera i dvije brodice koje će pružati ljekarničke usluge u ruralnim i teško dostupnim područjima Hrvatske. Time se stanovnicima slabije povezanih sredina pruža jednaka razina zdravstvene zaštite kakvu imaju i oni u urbanim područjima.

Foto: Općina Orle/FB

Mobilne ljekarne, osim Zagrebačke, uvedene su i u Vukovarsko-srijemsku, Brodsko-posavsku, Sisačko-moslavačku, Ličko-senjsku, Karlovačku i Zadarsku županiju.

Projekt je važan korak u nastojanju da se zdravstvena zaštita približi ljudima koji žive u udaljenim ili slabije povezanim sredinama, čime se podiže razina zdravstvene sigurnosti i dostupnosti za sve stanovnike.

Cilj ovog projekta nije samo dostava lijekova, nego i dugoročno podizanje zdravstvene sigurnosti i kvalitete života ljudi koji su dosad bili udaljeni od osnovnih zdravstvenih usluga. Time mobilna ljekarna postaje jedan od ključnih projekata u ravnomjernom razvoju zdravstvene zaštite na području Zagrebačke županije.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom 

Nastavite čitati

Reporter 452 - 28.08.2025.

Facebook

Izdvojeno