S dolaskom ljetnih temperatura, mnogi vozači u Hrvatskoj suočavaju se s nesnosnom vrućinom u automobilima koji su parkirani na suncu, prenosi Večernji.hr. No, iako većina instinktivno pali klima uređaj čim sjedne za volan, stručnjaci upozoravaju da bi to mogla biti pogrešna odluka.

Prema mišljenju stručnjaka iz tvrtke Nationwide Vehicle Contracts, uključivanje klime odmah nakon ulaska u automobil zapravo otežava hlađenje unutrašnjosti, produžuje vrijeme potrebno za postizanje ugodne temperature i dodatno opterećuje klima uređaj.

„U osnovi, tražite od svog klima uređaja da vodi bitku koju ne može dobiti“, pojašnjava stručnjak. „Zrak unutar automobila često je topliji od vanjskog. Ako odmah uključite klimu, osobito u načinu recirkulacije, samo vrtite vrući zrak u krug i tjerate sustav da radi pod velikim opterećenjem“, govore iz tvrtke.

Unutrašnjost vozila, osobito ako ima tamne ili kožne presvlake, može se zagrijati i iznad 50 stupnjeva Celzijusa, stvarajući osjećaj kao da ulazite u pokretnu saunu. Znojni volan, vruće kopče pojaseva i usijana sjedala dodatno pogoršavaju situaciju, jer zrače toplinu natrag u ionako vrući zrak.

Kako bi se vožnja učinila ugodnijom, stručnjaci savjetuju jednostavan postupak. Prije nego što upalite klimu, otvorite sva vrata i prozore na najmanje pola minute do minutu kako biste ispustili pregrijani zrak. Nakon toga, vozite nekoliko minuta sa spuštenim prozorima kako bi svjež zrak cirkulirao kroz kabinu.

Kada uključite klima uređaj, važno je da postavite način rada na „svježi zrak“ umjesto na „recirkulaciju“. Cilj je uvući svježiji zrak izvana, a ne ponovno hladiti unutrašnji zrak koji je pregrijan. Također, preporučuje se da usmjerite ventilacijske otvore prema prsima i koljenima, jer hlađenje središta tijela pridonosi bržem osjećaju ugode.

Bake i djedovi koji redovito čuvaju svoje unuke mogli bi živjeti i do pet godina dulje od onih koji to ne čine, pokazuje istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu Evolution and Human Behaviour, prenosi MissMama. Rezultati su temeljeni na podacima opsežne Berlinske studije o starenju, koja je više od dva desetljeća pratila zdravstvene kartone preko 500 osoba starijih od 70 godina.

Prema znanstvenicima, upravo uključivanje u skrb o unucima ima značajne pozitivne učinke na zdravlje starijih osoba. Dr. Ronan Factora s klinike Cleveland objašnjava da ovakva aktivnost pomaže starijima da ostanu fizički aktivni, društveno uključeni i mentalno stimulirani. Dakle, sve ključne komponente zdravog starenja.

Iako su prednosti najizraženije kod djedova i baka koji skrbe o vlastitim unucima, istraživanje otkriva da i starije osobe koje brinu o djeci izvan obitelji, pa čak i one bez djece, također imaju koristi. Naime, osobe bez djece koje su pomagale u skrbi za djecu živjele su u prosjeku tri godine dulje.

Međutim, stručnjaci upozoravaju da prevelika razina odgovornosti može imati i negativne posljedice. Prethodne studije pokazale su da prekomjerno uključivanje u skrb, osobito kod osoba s poviješću depresije ili anksioznosti, može dovesti do fizičkog i psihičkog stresa te narušenog zdravlja.

„Pomoć pri čuvanju djece se ne smije pogrešno shvatiti kao lijek za dulji život”, ističe Ralph Hertwig, jedan od autora istraživanja.

Više od 80 % ljudi osjeća tjeskobu nedjeljom navečer, pokazalo je istraživanje koje se bavilo fenomenom poznatim kao „nedjeljni blues” ili anticipativna anksioznost, piše 24sata. Psiholozi ovu pojavu objašnjavaju kao rezultat razmišljanja o kraju vikenda i nadolazećim poslovnim obvezama. Gotovo dvije trećine ispitanika izjavilo je da zbog toga lošije spavaju, neovisno o tome vole li svoj posao ili ne.

Ova psihološka reakcija ima i fiziološku podlogu, tijelo reagira na stres otpuštanjem adrenalina, što povećava broj otkucaja srca, tlak i budnost. Ako osjećaj prijetnje potraje, mozak potiče otpuštanje kortizola, hormona stresa. No, stručnjaci ističu da se tomu suprotstaviti aktiviranjem prirodnih mehanizama koji potiču lučenje endorfina, tzv. hormona sreće.

Jedan od najučinkovitijih načina borbe protiv anksioznosti je tjelesna aktivnost. Prema Američkom udruženju za anksioznost i depresiju, samo pet minuta aerobne aktivnosti može ublažiti osjećaj tjeskobe. Uz to, tjelovježba poboljšava san, raspoloženje i mentalne funkcije. Istraživanja su pokazala da redovita fizička aktivnost može povećati veličinu hipokampusa i poboljšati pamćenje.

Učinke vježbanja dodatno pojačava boravak na otvorenom. Samo deset minuta hodanja parkom, tri puta tjedno, može smanjiti razinu kortizola. Šetnje prirodom također pomažu u smanjenju negativnih misli – znanstvenici su dokazali da ljudi koji hodaju zelenim površinama imaju manje aktivno područje mozga odgovorno za ruminaciju, odnosno zaokupljenost negativnim mislima.

Iako mnogi posegnu za alkoholom kako bi se opustili, stručnjaci upozoravaju da to može pogoršati stanje. Alkohol narušava kvalitetu sna i povezuje se s povećanim rizikom od depresije i impulzivnog ponašanja. Savjet je jednostavan, izbjegavajte alkohol barem tijekom nedjelje, a posebno neposredno prije spavanja.

Nadalje, stalna dostupnost i provjeravanje poslovne pošte nedjeljom dodatno povećava osjećaj stresa. Nacionalna zaklada za spavanje preporučuje izbjegavanje svih digitalnih uređaja najmanje 30 minuta prije odlaska na počinak. Idealno bi bilo ukloniti svu tehnologiju iz spavaće sobe, uključujući i televizor.

Još jedna stvar koja može pomoći je zapisivanje obveza za ponedjeljak može pomoći pri smirivanju uma. Istraživanja pokazuju da vođenje dnevnika zahvalnosti ili izražavanje briga na papiru može doprinijeti pozitivnijem stavu i lakšem suočavanju sa stresom.

I za kraj tu je briga o dovoljnoj količini sna. Kvalitetan san počinje dobrom pripremom. Stručnjaci preporučuju stvaranje rutine koja uključuje opuštajuće aktivnosti poput tople kupke ili čitanja. Udoban krevet, prohladna soba i redovit ritam spavanja mogu značajno poboljšati kvalitetu odmora.

Iako osjećaj tjeskobe nedjeljom navečer može djelovati bezazleno, riječ je o stvarnoj psihološkoj i fizičkoj reakciji koju doživljava velik broj ljudi, čak i oni koji vole svoj posao. No, umjesto da se prepustimo stresu, važno je znati da postoje konkretni, dokazani načini kako ga ublažiti. Uvođenjem malih promjena u rutinu možemo preuzeti kontrolu nad vlastitim raspoloženjem. Nedjelja ne mora biti kraj nečega, već početak tjedna u kojem biramo više mira, fokusa i brige o sebi.

Druga nedjelja u svibnju u mnogim je zemljama, uključujući i Hrvatsku, rezervirana za Majčin dan, dan posvećen slavljenju majki, majčinstva i njihove ključne uloge u društvu. No, unatoč brojnim cvjetovima, čestitkama i objavama na društvenim mrežama, Majčin dan ne bi trebao biti samo simboličan trenutak, već podsjetnik na svakodnevne izazove i neprocjenjivu vrijednost majke.

Majčin dan, kakvog danas poznajemo, svoje korijene vuče iz SAD-a, gdje je početkom 20. stoljeća aktivistica Anna Jarvis organizirala prvu proslavu u čast majki, u znak sjećanja na svoju pokojnu majku.

Inspirirana vlastitom majkom, Ann Jarvis, koja je nakon američkog Građanskog rata organizirala susrete pomirbe između zaraćenih strana, Anna je željela odati počast majčinskoj ulozi i žrtvi.

Presudni trenutak dogodio se 1876., kada je Anna kao dvanaestogodišnjakinja čula majčinu molitvu, „Nadam se i molim da će netko, jednom, utemeljiti dan u čast majkama zbog njihove neusporedive službe čovječanstvu.” Nakon majčine smrti 1905., Anna Jarvis pokrenula je javnu kampanju kako bi se drugi svibanjski vikend proglasio kao Majčin dan, upravo na datum kada je njena majka preminula.

Prvi Majčin dan službeno je obilježen 12. svibnja 1908. u crkvi u Graftonu, u Zapadnoj Virginiji. Samo šest godina kasnije, američki predsjednik Woodrow Wilson proglasio ga je nacionalnim praznikom.

Jarvis je zamislila ovaj dan kao intiman, osoban trenutak poštovanja, dan kada se obitelji okupljaju i prisjećaju majčine uloge kroz molitvu, ručak i bijeli karanfil, njezin omiljeni cvijet. No, kako je praznik postajao sve popularniji, trgovci su prepoznali njegov komercijalni potencijal. Crveni ili ružičasti karanfili počeli su označavati žive majke, a bijeli one preminule.

Iz godine u godinu, popularnost blagdana rasla je uz milijune prodanih čestitki i cvjetnih aranžmana. No, taj rast nije bio u skladu s vizijom Anne Jarvis.

S vremenom, Jarvis se počela ogorčeno protiviti pretjeranoj komercijalizaciji blagdana koji je osmislila. Do kraja života, pokušavala je poništiti praznik kojem je posvetila svoju mladost, ali bez uspjeha.

Danas, više od stoljeća nakon prve proslave, Majčin dan je postao univerzalan i prepoznatljiv datum u kalendarima širom svijeta. No, njegova povijest podsjeća nas na važnu lekciju, iskrena zahvalnost ne mjeri se cijenom dara, već dubinom poštovanja. Ako ga doista želimo obilježiti u duhu njegove začetnice, tada bismo barem jedan dan u godini trebali zastati te iskreno zahvaliti svojim majkama.

Tvrtka Talker Research provela je istraživanje u SAD-u za kompaniju JustFoodForDogs u kojem je sudjelovalo 2000 vlasnika pasa, s ciljem da se ispita na koji način vlasnici sudjeluju u prehrambenim navikama svojih ljubimaca, prenosi Index.hr. Rezultati pokazuju kako sve više vlasnika pasa ne samo da brine o kvaliteti hrane, već sudjeluje u posebnim ritualima hranjenja koji nalikuju na one među ljudima.

Za mnoge vlasnike pasa, njihovi ljubimci nisu samo kućni ljubimci, već ravnopravni članovi obitelji. Ta povezanost osobito dolazi do izražaja tijekom hranjenja. Gotovo polovica ispitanika (44 %) izjavila je da njihovi psi imaju posebne rituale prije ili tijekom obroka. Među tim ponašanjima su cviljenje, lajanje, skakanje i čak „plesanje“, svaki sa zastupljenošću od 21 %.

No, rituali ne staju samo na ponašanju pasa. Čak 48 % vlasnika uvijek postavlja hranu na točno određeno mjesto ili u određenu zdjelu, a 38 % obogaćuje obrok dodavanjem posebnih sastojaka, najčešće svježih namirnica. Trećina vlasnika (30 %) ručno priprema hranu za svoje ljubimce, dok ih 20 % prvo poslužuje malom poslasticom. Posebnu pažnju pridaje i 16 % ispitanika koji psima serviraju obrok na način nalik finom restoranu, dok njih 15 % zagrijava hranu na određenu temperaturu.

Istraživanje je otkrilo i neke primjere iznimne predanosti, 14 % vlasnika postavlja stol za pse i sjeda s njima za vrijeme obroka. Njih 12 % dopušta ljubimcima da sami izaberu što će jesti, dok isto toliko koristi poseban pribor za posluživanje, poput posebno odabranih žlica.

Stručnjaci iz JustFoodForDogs smatraju da takvi rituali govore o dubokoj emocionalnoj vezi između ljudi i njihovih pasa. „Od postavljanja zdjelica na određena mjesta do dodavanja posebnih sastojaka i čak plesa prije obroka, ova razina predanosti pokazuje koliko su psi važan dio naših života,“ izjavio je Carey Tischler, predsjednik tvrtke.

Iako na prvi pogled ovi rituali mogu djelovati pretjerano, rezultati istraživanja jasno ukazuju na sve veću emocionalnu investiciju vlasnika u svakodnevne trenutke sa svojim psima.