Povežite se s nama

Sport

Priča s derbija: More kartona, živopisne “upute” s tribina i pivo koje rješava sve…

Lukavec je na svom terenu pobijedio Polet iz Buševca 2-1 i osvojio nova tri boda na putu prema naslovu prvaka u petoj ligi, a iza utakmice ostali su zbrajanje dojmova, malo ljutnje, malo glasne pjesme i nekoliko zagrljaja. Sve u svemu, ugodno nogometno poslijepodne u Lukavcu…

Objavljeno

na

Automobili parkirani uz cestu, s obje strane, kućica u kojoj su spremni i rashlađeni osvježavajući napici za gledatelje, galama s terena i oko njega… Bila je subota poslijepodne, jedna od onih koje bi mogle poslužiti kao manekeni za proljeće, sunčana i topla, a na travnjaku je u ponudi bio – derbi! Lukavec, vodeća momčad pete lige, s jasno izraženim ambicijama da od sljedeće sezone bude četvrtoligaš, dočekao je na svom igralištu Polet iz Buševca, lokalnog rivala. A to je, naravno, uvijek nešto posebno… Nema ništa slađe nego pobijediti društvo iz susjednog sela, uzeti bodove u derbiju koji u sebi sadrži sam srž nogometa. Selskog nogometa, romantičnog i zavodljivog, više zabavnog nego kvalitetnog.

A tako je to nekako i bilo. Nogometno umijeće protagonista onakvo je kakvo priliči okruženju, niželigaško, jer drukčije ne može ni biti, ali dosadno na ovakvim utakmicama ne može biti – nikako. Kao što nije bilo ni ove subote u Lukavcu… Iako smo u prvom dijelu vidjeli “jednu i pol” šansu, iako je kartona na obje strane bilo daleko više nego nogometnih bravura, iako se na terenu na trenutku više pričalo nego igralo. Unatoč svemu tome, stotinu ili dvije gledatelja mogli su uživati.

– Potpuno je netočan stereotip da u Lukavcu žive i igraju nekakvi divljaci, od toga silno želimo pobjeći i uvjereni smo da to više nije tako. Možda je u prošlosti bilo nekih ekscesa i slučajeva, ali već godinama se nitko od nas nije ni s kim potukao, ne radimo čak ni grube ili prljave faulove… – objašnjavao nam je Marko Grdenić, dokapetan Lukavca, u danima uoči derbija.

I pokazalo se da je potpuno u pravu. Utakmica je bila čvrsta, čak i vrlo čvrsta, poneki start možda je “iskakao iz tračnica”, ali daleko je to od bilo kakve divljine ili opasnog okruženja. Dapače, u Lukavcu se pokušava igrati lijep nogomet, povici s tribina su, onako, poput uobičajnog folklora na ovakvim utakmicama, na trenutke čak i simpatični, a treće poluvrijeme je tu da se riješe svi problemi. Ni traga onome što govore stereotipi, ni blizu onome što se nekad davno znalo događati u utakmicama ove razine. Iako je bilo i kartona, i temperamenta, i emocija, i verbalnih okršaja…

– Je, uvijek bude ‘vruće’ kad se igraju derbiju, ipak su ovo utakmice u kojoj je važna svaka lopta, svaki centimetar terena. Mi smo se trudili igrati, kroz igru zabiti gol… Nismo bili pravi, nismo odigrali utakmicu za pamćenje, ali i takve utakmice treba dobiti. Tu se vidi karakter momčadi. I zato svaka čast mojim dečkima – govorio je trener Lukavca Slaven Batovanja nakon utakmice koju je njegova momčad dobila 2-1.

U prvih 40 minuta golova nije bilo, najbolje što smo vidjeli bio je pokušaj domaćeg “cenera” Luke Borkovića iz slobodnjaka, koji je iz kuta iščupao korpulentni golman Poleta Hrvoje Bradić, a onda je stigao trenutak koji je prelomio utakmicu. Sudac Dominik Šantorić, dečko iz Laduča, pokazao je na kazneni udarac, sasvim opravdano, a loptu je s bijele točke u gol poslao Mario Skorin, prvi topnik u lukavečkoj svlačionici.

Utakmica je riješena, pokazalo se kasnije, u 58. minuti, kad je desni bek Lukavca Josip Mihanović iz jedne gužve zakucao loptu u mrežu i uveo goste iz Buševca u dodatnu nervozu. Međutim, 15 minuta poslije nervoza je obuzela i domaćina, čim je Marijo Pejak pobjegao obrani Lukavca i smanjio na 2-1, što se pokazalo i konačnim rezultatom u utakmici u kojoj se najviše “savjeta” odnosila na suca Šantorića.

– Kaj to sudiš, jesi ti normalan, ovo ti je bil gaul, kam gledaš… – nizale su se upute s tribina, odnosno brdašca uz teren, s kojeg su dolazile i poruke za gostujuće igrače, pri čemu je prvi na udaru bio kapetan Poleta.

U jednoj od formulacija moglo se saznati kako spojiti nečiji nedostatak kose, najužeg člana obitelji i spolni akt u živopisnu kombinaciju bez kakvih ovakve utakmice ne mogu proći. Ljutili su se jedni na druge, dobacivalo se bez primisli o nekakvoj političkoj korektnosti, sve kako bi jedan petoligaški derbi dobio i posljednje obrise onoga što se zove “prava prvenstvena utakmica”. Bilo je tu i djevojaka, i male djece, koja su uživala otkrivajući čari pomoćnog terena, i poznatih nogometnih imena… Susreli smo tako i Igora Mostarlića, trenera Lonje, ne tako davno igrača koji je dominirao turopoljskim travnjacima.

– Planiramo osnovati malonogometni klub u Velikoj Gorici, ti planovi su daleko i odmaknuli, ali vidjet ćemo hoće li se i kako sve to realizirati – otkrio nam je Mostarlić dok smo gledali kako sudac poput najslavnijih revolveraša vadi jedan za drugim kartonom.

Ukupno ih je podijelio čak 11, pri čemu je dvojici pokazao po dva žuta kartona. Prvo je ta sudbina zadesila Poleta Zvonimira Matušina, a zatim i Lukavčanina Valentina Borkovića, a sve skupa je tolika količina kartona pošteno naživcirala. Poražene pogotovo…

– Ne, ne mogu vam dati izjavu, nisam baš neke volje… Evo, kapetan će – zadržao je svoje misli i djmove za sebe trener Poleta Mario Paviša.

A kad je tako, što drugo preostaje nego poslušati trenera, okrenuti se na petama i potražiti kapetana…

– Utakmica je bila rastrgana, ali ja sam malo razočaran sa suđenjem. Mislim da je bilo 70-30 u korist Lukavca, sudac je navlačio za njih, ali nema veze… Čestitam im na pobjedi i želim im puno sreće u nastavku prvenstva – kazao je Ivica Sučić, Poletov “cener”.

– Bilo je dosta ‘vruće’ i ovaj put, i kod nas u Buševcu jesenas, ali mislim da suci puno tome kumuju, zakuhaju utakmicu bez ikakvog razloga. Ne znam zbog čega je to tako, vjerojatno da se plaćaju kazne za žute kartone, valjda im fali love u blagajni… Jako sam razočaran suđenjem ove sezone općenito – dodao je Sučić, još vruć nakon utakmice.

Dok su gosti tugovali, čak i dolazili na rub svađe između sebe, ljutili se na sve i svakoga, domaćini su – pjevali. Igrači su taman izlazili s terena kad je predsjednik Lukavca Goran Guteša donio ogromni zvučnik, koji je već neizostavni dio opreme kad se ide na utakmice.

– Uvijek je zvučnik tu, i kad se gubi i kad se pobjeđuje. Spoje se preko mobitela na zvučnik i obavezno se mora odsvirati ‘Žale godine’ i ‘Kad dođem ja’ od Vatrogasaca, to je već pravi ritual – objašnjava nam trener Batovanja.

I uz rub terena bilo je nekih nesuglasica tijekom utakmice, puno se tu vrti emocija, ali u ovakvim ligama vrijedi jedno dobro staro pravilo… Nema tih nesuglasica koje jedna runda pića ne može riješiti! Tako je bilo i ovoga puta, “nabrijane” povike zamijenili su zagrljaji i čvrst stisak ruke, čestitke i najbolje želje za budućnost. A bliska budućnost Lukavcu donosi još jedan veliki derbi, jer već sljedećeg vikenda na redu je gostovanje u Lomnici, kod najdražeg rivala.

– E, to će biti još žešće! To su dva prijateljska kluba, ali kad se nađu na terenu, napeto je čak i kad se radi o prijateljskoj utakmici. Bit će nam jako teško, kao i svaki put. Moji dečki igraju pod velikim psihološkim opterećenjem, jer svaka se utakmica mora dobiti, svaka se pogreška skupo plaća, svako dodavanje može biti kobna i zato kapa do poda mojim igračima – rekao je trener Batovanja prije nego se pridružio društvu u trećem poluvremenu.

Smirili su se brzo i Buševčani, bilo je važno samo što prije ugasiti žeđ i svijet je odmah izgledao ljepše. Uostalom, Polet nema nikakav pritisak rezultata, sve što naprave, dobro naprave…

– Nama je bio cilj mirno ploviti ovom ligom, budući da je odluka da nemamo ambicija ići u višu ligu. Važno je što mirnije privesti sezonu kraju, ako je ikako moguće… – rekao je kapetan Poleta Ivica Sučić, misleći opet na suđenje, na sve te silne kartone.

– Nevjerojatno, u ove prve tri utakmice proljeća smo dobili jedno 25 žutih i tri crvena kartona! I što tu reći?! Igrali doma ili u gostima, nama je isto. Valjda redovito plaćamo kazne pa im se isplati nama davati kartone… A nama na kraju neće imati tko igrati – zaključio je Sučić.

Glazba je uz igralište postajala sve glasnija, sunce se polako skrivalo iza oblaka, a to je bio znak da je vrijeme za polazak kući. I za slaganje dojmova s jednog živopisnog derbija. Na koncu su Lukavčani izvukli tri boda, Buševčani skupili još malo frustracija, a gledatelji dobili ono po što su došli – zabavno nogometno poslijepodne. I tako će, budite uvjereni, biti i za tjedan dana. U Lomnici, Buševcu, ali i na svim drugim adresama na kojima je nogomet romantika, a živopisne “upute” s tribina neizostavni dio folklora. S trećim poluvremenom koje, kao i uvijek, rješava sve probleme.

 

Sport

VIDEO ‘Jelavić mi je prijatelj, momčad mu je opasna, ali mi smo spremni!’

Nogometaši Gorice u subotu od 18.15 sati kreću u svoje treće gostovanje zaredom, ovoga puta kod Lokomotive na Maksimiru. Nema Durakovića i Perića, možda ni Ercega, ali odmah će zato u vatru novi desni bek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad je 17-godišnji Nikica Jelavić, mladi napadač GOŠK-a iz Gabele, stigao na Poljud u ljeto 2002. godine, u svlačionici ga je dočekao i tri godine stariji Mario Carević. Kratko su igrali zajedno, već u siječnju 2004. Car je otišao u Saudijsku Arabiju i putevi im se nakon toga više nisu sretali. Carević je prošao Njemačku, Belgiju i Izrael, Jelavić svoju priču gradio preko Austrije i Škotske sve do elitnog svijeta Premiershipa, a putevi će im se opet spojiti – ove subote u Maksimiru!

– Poznajemo se, bili smo cimeri, igrali smo skupa… Dobri smo prijatelji – kaže Carević dvadeset i nešto godina poslije.

Gorica će u subotu od 18.15 sati gostovati kod Lokomotive, koju vodi prijatelj i bivši suigrač. Nije to posebno neobična situacija u svijetu HNL-a, često smo gledali te “prijateljske utakmice” na klupama, a to obično znači da jedan drugoga jako dobro poznaju.

– Vidi se njegova ideja u ova prva dva kola, dosta su organizirani defenzivno, kad stanu u ‘petorku’ otraga ne daju ti ni puno dubine ni međuprostora. Dobro se otvaraju, imaju puno dubine, a imaju i tog malog Krivaka, koji ti može napraviti probleme u situacijama jedan na jedan. Dosta su raznovrsni,Antolić, Pajač, Leovac dajustabilnost i iskustvo, a ostatak je dosta mlad i motiviran, imaju dobar balans i zbilja su me ugodno iznenadili – kaže Carević.

Gorica u treće kolo donosi jedan bod, osvojen u Varaždinu, dok se s Poljuda vratila praznih ruku.

– Rekao sam i odmah nakon utakmice da mogu biti djelomično zadovoljan izvedbom, ali ne i rezultatom. To je dosta dobro izgledalo, iako nam fale još neke stvari za nadogradnju, da smo još opasniji po dubini. Radimo na tome i mislim da će to u budućnosti biti bolje. Moramo nastaviti raditi i izvući pouke iz te utakmice. Nažalost, ostali smo s igračem manje, izgubili utakmicu, ali mislim da smo bili dosta dobri to prvo poluvrijeme – pronalazi Carević povod za optimizam.

Lokomotiva iz prva dva kola ima četiri boda, a protivnik tog tipa zahtijevat će i nešto drukčiji pristup.

– Čeka nas jedna drugačija utakmica, drugačiji protivnik, koji je u prva dva kola pokazao da je dobro organiziran u defenzivi i da su u kontranapadu odlični. Morat ćemo biti maksimalno koncentrirani i motivirani, moramo dobro pripremiti utakmicu da bi tu mogli uzeti nešto – kaže trener Gorice.

“Uzeti nešto” u prijevodu znači da ni jedan bod s trećeg uzastopnoga gostovanja ne bi bio loš.

– Svaku utakmicu pripremamo za pobjedu, ali pitanje je je li to svaki put i realnost ili nam nešto ipak fali. A ja mislim da nam u ovom trenutku fali nešto da bi pobjeđivali u kontinuitetu. Mislim da smo i na Poljudu hrabro izlazili, kad smo mogli, visoko, da smo stvarno tražili taj visoki presing i iz tih situacija smo bili opasni. Igrat ćemo i dalje svoju igru, ostavit ćemo te neke generalne principe, ali ćemo se i adaptirati na protivnika, u nekom manjem postotku. I to je kvaliteta, da limitiraš suparnika u njihovim dobrim stvarima i da pokušaš iskoristiti njihove nedostatke, jer svatko ima nedostataka. Mi smo se odmorili i osvježili, spremni smo – ističe Carević.

Od ove utakmice moći će računati i na novoga igrača, 25-godišnjeg Slovenca Žana Trontelja, koji će morati odmah u vatru.

– Hoće, konkurirat će za utakmicu, iako nije na 100 posto. Ta pozicija nam je zbilja bila gorući problem i doveli smo Trontelja, igrača koji je potentan, brz, dobro napada dubinu… Klasične karakteristike za beka. Mislim da će nam stvarno dobro doći, s obzirom na to da smo ostali samo na malom Kasumoviću – zaključio je Carević.

Neće biti na Poljudu isključenog Durakovića, neće biti ni ozlijeđenog Perića, a i dalje je upitan iskusni Erceg. Svi ostali su tu, željni prilike, a prvih 11 moglo bi izgledati ovako nekako:

Matijaš – Josić, Filipović, Leš – Trontelj, Pozo, Pršir, Čabraja – Pavičić, Kavelj – Čuić

Nastavite čitati

Sport

U jednoj fotografiji objašnjeno je zašto je dobro da igraju domaći dečki

Matematički gledano, Gorica je na Poljudu imala za trećinu navijača više nego što bi imala da u kadru prve momčadi nije bio Zvonimir Josić! Doduše, ta je brojke s deset porasla na 15, ali svejedno je poruka jasna…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dva mjeseca nakon što je redove HNK Gorice napustio Krešimir Krizmanić, igrač koji je simbolizirao sve ono što Gorica kao klub želi biti, na sceni su se pojavila – nova lica. Krizma je nakon sedam godina u prvoj momčadi, nakon ukupno 13 godina u dresu svoga kluba, odlučio otići za drugim izazovima, što je na kraju donijelo angažman u grčkoj OFI Kreti, a nasljednika je najmanje duplo više!

Zvonimir Josić i Stjepan Kučiš, ispričali smo već njihovu priču, domaći su dečki. Prijatelji od najranijeg djetinjstva, suigrači praktički cijeli život, u svim uzrastima HNK Gorice, u koju su stigli kao petogodišnji dječaci, jedan dva dana prije drugoga… Zajedno su i debitirali za seniore u utakmici protiv Varaždina, a tjedan dana poslije zajedno su nastupili i protiv Hajduka na Poljudu. U utakmici koja je donijela potvrdu onoga što smo već odavno znali: to je to!

Igrači koji su odrasli u omladinskog pogonu u seniorskoj momčad, ako je moguće i domaći dečki, a oba ta kriterija Josić i Kučiš ispunjavaju, ono je što se traži, ono što Velikogoričani žele od svoga kluba. U prvih sedam prvoligaških godina bilo je malo prostora za takvo što, Krešo Krizmanić bio je jedan od rijetkih takvih, zajedno s Matijom Dvornekovićem, ali od starta je bilo jasno kako su stabilizacija prve momčad i razvoj omladinske škole dva usporedna procesa.

Kažu da su za izgraditi ozbiljnog prvoligaškog igrača potrebna dva olimpijska ciklusa kvalitetnog rada kroz omladinsku školu, a to znači – osam godina. Ovo je osma prvoligaška godina HNK Gorice, prva bez Krizme, ali njegovi mladi nasljednici Joske i Štef pokazatelj su kako upravo započinje nova era. I dolazi vrijeme da u seniorskom nogometu vidimo sve dobro što se radilo u posljednjim godinama. Kučiš i Josić su prvi u tom nizu, u redu čekaju i Lovro Dukić i Fran Stunja, još od ranije prvotimac je Luka Vrzić, a u konkurenciji za momčad je i Fran Kasumović.

Svatko od njih imat će svoj put, svatko od njih morat će dokazati da ima kvalitetu potrebnu za igranje HNL-a, ali važno je da se nudi prilika. Danas za sve ove momke, sutra za momke iz “zlatne generacije”, koja je bila pionirski prvak Hrvatske, na koju se nadovezuje i sjajni mladi vratar Lovro Lojen, ali i još nekolicina igrača. Prilika, odnosno minute na terenu za ove danas izravna su poruka onima koji će doći sutra, a to je također važan detalj. Gorica dosad nije bila klub koji se “hrani” iz omladinskog pogona, nadamo se da će sad to postati.

Bude li doista tako, sve češće ćemo viđati scene poput one koja je zabilježena na Poljudu. Scene koja je istovremeno i simbolična i vrlo konkretna… Naime, na gostujućoj tribini splitskog stadiona bilo je ukupno 15 navijača Gorice. Njih točno trećina otpadaju na obitelj Zvonimira Josića, veselo i prigodno odjeveno društvo koje se okupilo na sudaru s Hajdukom. U prijevodu, matematički gledano, ulaskom jednog domaćeg mladog igrača u kadar seniora Gorica je dobila za trećinu više navijača nego što bi ih imala bez njega…

Simbolično je to zbog brojki o kojima govorimo, jer na ovako malom uzorku realno i nije problem biti trećina, ali zapravo puno govori. I objašnjava koliko je za klub dobro držati se postulata o kojima je ovdje riječ. Na domaćim utakmicama još će više rodbine, prijatelja i poznanika doći pogledati Zvonu, isto vrijedi i za Štefa, možda sutra i za Frana ili nekog četvrtog. I automatski je tu prisutna druga vrsta emocije, drukčija razina privrženosti klubu, jer dolje na terenu je netko tvoj, bio on sin, brat, unuk, nećak, prijatelj ili poznanik.

Nažalost, kad je Gorica u pitanju, brojke na tribinama najčešće nisu impresivne ni na domaćim utakmicama, pa bi se i u tom slučaju dogodio korak prema naprijed. Važan korak naprijed, onaj kojeg tako lijepo opisuje fotografija s Poljuda. Bobi, Dado, Danica i ekipa mogli bi dobiti sve brojnije društvo…

Nastavite čitati

Sport

Iz Gorice otišao u Arsenal! A ostatak društva u Grosuplje, Brežice, Dubravu…

Čak sedmorica igrača otišla su na posudbe iz HNK Gorice – jedan u crnogorsku prvu, dvojica u našu drugu, trojica u slovensku drugu, a jedan u slovensku treću ligu. Nekima je ovo i posljednja godina ugovora…

Objavljeno

na

Objavio/la

Jako sam zadovoljan mladim igračima, svi su pokazali kvalitetu, a neki od njih su se i nametnuli do mjere da ću inzistirati da ostanu s nama. Neki će, s druge strane, otići na posudbu, negdje gdje će dobiti više prostora, rekao je trener Gorice Mario Carević komentirajući mladu gardu koja se okupila na pripremama ovoga ljeta.

Uz već standardnog Luku Vrzića, najviše su, prema svemu sudeći, pokazali Zvonimir Josić i Stjepan Kučiš, koji su već i upisali po dva nastupa u prva dva kola, a u kadru je i dalje i desni bek Fran Kasumović, koji zasad nije dobio minute. Međutim, Fran je rođen 2007. godine, i dalje je junior, tako da će on svakako ostati u Gorici, bilo u prvoj momčadi, bilo u juniorskom HNL-u. Godinu stariji je Lovro Dukić, koji također dosad nije dobio priliku, pa je realno očekivati da će i on otići negdje na posudbu.

Posljednji u nizu onih koji su na posudbe već otišli je David Sim, 21-godišnji desni bek koji je ispao iz kadra prije odlaska na pripreme u Sloveniju. Nakon epizoda u slovenskoj Rogaškoj i trećeligašu Marsoniji, mladi Velikogoričanin odlazi u klub najzvučnijeg imena u njegovoj dosadašnjoj karijeri. Naime, njegov novi klub zove se Arsenal, David se seli u crnogorski grad Tivat, igrat će najviši rang crnogorskog nogometa.

Na poznatoj adresi ostaje Patrik Jug, koji će i dalje igrati drugi rang u dresu Jaruna, u kojem je proveo i proljetni dio prošle sezone, nakon što je na jesen bio igrač Croatije iz Zmijavaca. Patriku su 23 godine, a ugovor s Goricom istječe mu sljedećeg ljeta.

U sličnoj situaciji je i 21-godišnji Splićanin Ino Vuko, lijevi bek koji je prošlu sezonu proveo na posudbi u Karlovcu. On je bio na pripremama u Sloveniji, da bi nakon njih pronašao rješenje u drugom rangu. Vuko će tako igrati za Dubravu Tim Kabel, u ligu više nego lani, u klub koji je stabilan drugoligaš, kod trenera Davora Mladine.

Drugu ligu, ali u Sloveniji, igrat će ove sezone i Vinko Skrbin te Fran Stunja. Skrbin se već udomaćio u drugom rangu slovenskog nogometa, nakon epizoda u Tolminu i ND Gorici, ovoga je puta otišao u Brinje iz Grosuplja. Skrbinu su 22 godine i također je u posljednjoj godini ugovora s Goricom.

Stunja je ugovor tek potpisao, trajat će do ljeta 2028. godine, a da je igrač za prvu momčad Gorice pokušat će dokazati Jadranu iz Dekana, gradića u blizini Kopra. Prije dvije godine stigao je iz Rudeša, a sad će privremeno opet promijeniti adresu…

Njegov vršnjak Georgi Stojanov, Bugarin koji je u Goricu došao u rujnu 2023. iz omladinske škole madridskog Atletica, još je jedan od onih koji su otišli u drugu slovensku ligu. Talentirani ofenzivac provest će ovu sezonu igrajući za NK Tolmin, pa se možda i izboriti za ozbiljniju šansu u našem klubu.

U Sloveniju je otišao i Luka Brlek, 21-godišnjak kojem su ostale još dvije godine ugovora s Goricom. Nastavit će Luka tamo gdje je stao prošle sezone, i dalje će igrati za Brežice, klub koji se natječe u trećem rangu slovenskog nogometa. U njegovu slučaju ključno je pitanje zdravlja, budući da su ozljede dosad već pošteno izmaltretirale talentiranog ofenzivnog veznjaka…

Ukupno su to sedmorica igrača, pa im možemo jedino sedam puta poželjeti uspješnu sezonu, ali pritom je teško pobjeći i od nekih drugih misli… Recimo, o onoj ideji da se NK Kurilovec “pogura” prema jedinstvenom trećem rangu hrvatskog nogometa, čime bi se dobio idealan poligon za razvoj svih ovih mladih igrača u kontroliranim uvjetima. Kad se tom nizu dodaju i Lovro Nezirović, koji je raskinuo ugovor i otišao u Hrvatski dragovoljac, pa onda i otpisani Senegalci Matar Sagna i Arona Fall, može se pronaći jako puno igrača koji bi u toj kombinaciji imali kudikamo više prostora.

Međutim, po pitanju suradnje Kurilovca i Gorice ništa se nije dogodilo prošle zime, kad se ukazala idealna prilika, a ništa se nije dogodilo ni ovog ljeta, kad se ukazala nova prilika… Šteta zbog toga, jer trećeligaš u svom gradu djeluje kao puno bolja opcija od Brežica, Grosuplja, Tolmina, Tivta ili Dekana…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Kratki izvještaj s travnjaka koji će to tek postati…

Provjerili smo kako napreduju radovi na postavljanju novoga travnjaka na glavni teren Gradskog stadiona. Nešto više od mjesec dana prije debija novog travnjaka stvari idu po planu, ali posla je još puno…

Objavljeno

na

Objavio/la

Na onom starom travnjaku, koji je davao sve od sebe punih 38 godina, još otkad je velikogorički Gradski stadion izgrađen, posljednja utakmica odigrala se petoga dana srpnja. Oproštaj od njega nije bio osobito ekskluzivan, druga momčad Gorice tog je dana odigrala 2-2 sa selekcijom Nogometnog sindikata, a već dan kasnije na teren su “istrčali” – bageri.

Stiže novi, jedan od najmodernijih travnjaka u državi!, vrištale su najave u trenutku kad su krenula prva kopanja. Za uobičajeni početak sezone već je bilo prekasno, jer posao koji zahtjeva nešto više od dva mjeseca počeo je nepunih mjesec dana prije početka prvenstva, no u klubu su se snašli. Zamijenjena su domaćinstva s Hajdukom i Vukovarom, prva domaća utakmica tako je na rasporedu tek u sedmome kolu, a do toga 20. rujna sve bi trebalo biti spremno.

Na 35-36 dana udaljenosti od debija novoga travnjaka, u sudaru Gorice i Slaven Belupa, prošetali smo uz rub igrališta, provjerili kako napreduju radovi, hoće li sve biti po planu… Dobra je vijest da je odgovor na ovo posljednje pitanje potvrdan jer, da, sve ide po planu, ali i potpunom laiku jasno je da se ovdje provode opsežni i komplicirani radovi, vrlo zahtjevni u svakome smislu. I da je još puno toga za odraditi pred ekipom koja je preuzela posjed na mjestu gdje će uskoro biti prekrasan novi travnjak.

Kako doznajemo u razgovorima s upućenima, napravljena je drenaža, postavljene su cijevi koje će spriječavati da se teren natopi nakon obilnih kiša, kao što je dosad bio slučaj. U tijeku je precizno ravnanje terena, kako bi sve bilo spremno za postavljanje sustava grijanja terena, koji će spriječavati da se teren zaledi, kao što je također znao biti slučaj sa starim travnjakom. Kad i to bude gotovo, kad se postavi još jedan zaštitni sloj, na sve to dolazi zemljana podloga, a onda i već pripremljena trava, koja će stići u “rolama”…

Kad se to sve odradi, travnjaku će biti potrebna najmanje tri tjedna da “odleži”, odnosno da se trava primi za podlogu, a idealno bi bilo i koji dan duže od toga. U prijevodu, radovi bi trebali završiti najkasnije do kraja kolovoza, možda i koji dan ranije. Uključena je tu i izrada posebnih kanala za nakupljenu vodu, umjetnu travu koja će se postaviti oko igrališta i još poneki detalj.

U svakom slučaju, sve smo bliže vrhunskom travnjaku na Gradskom stadionu!

Nastavite čitati

Sport

Napušta svoj grad, klub i HNL: Krešo Krizmanić odabrao novi klub

Nakon dugog čekanja da se to dogodi, Velikogoričanin koji je odlučio napustiti Goricu odabrao je novu destinaciju – odlazi u Grčku, na otok Kretu, u tamošnji OFI! Neobično ga je vidjeti i nekim “tuđim” bojama…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ako želiš da ti dva i pol mjeseca bez kluba, u statusu slobodnog igrača, prođu u obiteljskoj atmosferi, postoji rješenje – zaposliš brata kao trenera! Upravo je takvu opciju odabrao Krešimir Krizmanić ovoga ljeta, jer brat je kondicijski trener, a priča s odabirom novoga kluba poprilično se odužila. Sezonu su već u većini liga krenule, stiže i polovica kolovoza, a cijelo to vrijeme Krizma je čekao…

S obzirom na igračku kvalitetu i sve što je pokazivao prošle sezone, jako je teško povjerovati da jedan takav 25-godišnji ljevonogi stoper nije imao ponuda koje je trebalo samo potpisati. O tome se službeno ne zna ništa, Krizma je cijelo ovo vrijeme čuvao informacije samo za najuži krug ljudi, ali spominjali su se u kontekstu njegova dovođenja i Hajduk, i Rijeka, i Olimpija, i Widzew Lodz… Koliko su te opcije bile zaista ozbiljne nije poznato, ali činjenica je da je Krizma bio bez kluba nelogično dugo.

I da pažljiv odabir zvuči kao puno realnija opcija. A taj odabir nakon svega glasi – Grčka!

Krešo Krizmanić potpisao je trogodišnji ugovor za OFI sa Krete, prošle sezone osmi klub grčke Super lige.

– Osjećaj je jako dobar. Upoznao sam suigrače i stožer, svi su jako prijateljski raspoloženi od prvog trenutka i stvarno sam sretan što sam ovdje – rekao je Krešo u prvoj izjavi u novoj opremi.

Neobično ga je vidjeti u nekim drugim bojama, u opremi koja nije Alpasova, jer stvarno je duga i bogata bila Krešino epizoda u svome klubu. Nakon punih sedam godina, nakon čak 175 nastupa u goričkom dresu, trebat će vremena da se priviknemo na novu stvarnost, koja kaže da Krizma ide podići letvicu. Grčka liga je zahtjevna, kvalitetna, bit će i vrlo izazovna, ali Krešo zna gdje je došao.

– Ovo je velik klub, sa svojom poviješću i tradicijom. Odmah se vidi i koliko je ljudima ovdje stalo do kluba i vjerujem da je dolazak u OFI korak naprijed u mojoj karijeri. Nadam se da će mi sezona osobno biti jednaka onoj prošloj, a zašto ne i bolja – rekao je Krizma.

U OFI, na Kretu, došao je baš u godini kad se slavi stotinu godina postojanja kluba, a dobra je vijest da će imati s kim razgovarati i na svome jeziku. Za početak, trener je Srbin Milan Rastavac, a u svlačionici su i crnogorski napadač Marko Rakonjac te srpski veznjak Filip Bainović. Klub je to koji je kroz svoju povijest, pa tako i onu noviju, imao svoje uspone i padove, a kao najbolja sezona u klupskoj povijesti pamti se drugo mjesto u prvenstvu u sezoni 1985./86., da bi sljedeće sezone u Europi ispali od – Hajduka!

Bivši trener Gorice i Hajduka Valdas Dambrauskas bio je do prosinca 2023. na klupi OFI-ja, zadržao se tamo 14 mjeseci, a u tom razdoblju za OFI je igrao i sad već davno zaboravljeni Mesaque Dju… A sad će igrati Krešo Krizmanić. Legenda Gorice krenula je dalje… Sretno!

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno