Povežite se s nama

Sport

Priča s derbija: More kartona, živopisne “upute” s tribina i pivo koje rješava sve…

Lukavec je na svom terenu pobijedio Polet iz Buševca 2-1 i osvojio nova tri boda na putu prema naslovu prvaka u petoj ligi, a iza utakmice ostali su zbrajanje dojmova, malo ljutnje, malo glasne pjesme i nekoliko zagrljaja. Sve u svemu, ugodno nogometno poslijepodne u Lukavcu…

Objavljeno

na

Automobili parkirani uz cestu, s obje strane, kućica u kojoj su spremni i rashlađeni osvježavajući napici za gledatelje, galama s terena i oko njega… Bila je subota poslijepodne, jedna od onih koje bi mogle poslužiti kao manekeni za proljeće, sunčana i topla, a na travnjaku je u ponudi bio – derbi! Lukavec, vodeća momčad pete lige, s jasno izraženim ambicijama da od sljedeće sezone bude četvrtoligaš, dočekao je na svom igralištu Polet iz Buševca, lokalnog rivala. A to je, naravno, uvijek nešto posebno… Nema ništa slađe nego pobijediti društvo iz susjednog sela, uzeti bodove u derbiju koji u sebi sadrži sam srž nogometa. Selskog nogometa, romantičnog i zavodljivog, više zabavnog nego kvalitetnog.

A tako je to nekako i bilo. Nogometno umijeće protagonista onakvo je kakvo priliči okruženju, niželigaško, jer drukčije ne može ni biti, ali dosadno na ovakvim utakmicama ne može biti – nikako. Kao što nije bilo ni ove subote u Lukavcu… Iako smo u prvom dijelu vidjeli “jednu i pol” šansu, iako je kartona na obje strane bilo daleko više nego nogometnih bravura, iako se na terenu na trenutku više pričalo nego igralo. Unatoč svemu tome, stotinu ili dvije gledatelja mogli su uživati.

– Potpuno je netočan stereotip da u Lukavcu žive i igraju nekakvi divljaci, od toga silno želimo pobjeći i uvjereni smo da to više nije tako. Možda je u prošlosti bilo nekih ekscesa i slučajeva, ali već godinama se nitko od nas nije ni s kim potukao, ne radimo čak ni grube ili prljave faulove… – objašnjavao nam je Marko Grdenić, dokapetan Lukavca, u danima uoči derbija.

I pokazalo se da je potpuno u pravu. Utakmica je bila čvrsta, čak i vrlo čvrsta, poneki start možda je “iskakao iz tračnica”, ali daleko je to od bilo kakve divljine ili opasnog okruženja. Dapače, u Lukavcu se pokušava igrati lijep nogomet, povici s tribina su, onako, poput uobičajnog folklora na ovakvim utakmicama, na trenutke čak i simpatični, a treće poluvrijeme je tu da se riješe svi problemi. Ni traga onome što govore stereotipi, ni blizu onome što se nekad davno znalo događati u utakmicama ove razine. Iako je bilo i kartona, i temperamenta, i emocija, i verbalnih okršaja…

– Je, uvijek bude ‘vruće’ kad se igraju derbiju, ipak su ovo utakmice u kojoj je važna svaka lopta, svaki centimetar terena. Mi smo se trudili igrati, kroz igru zabiti gol… Nismo bili pravi, nismo odigrali utakmicu za pamćenje, ali i takve utakmice treba dobiti. Tu se vidi karakter momčadi. I zato svaka čast mojim dečkima – govorio je trener Lukavca Slaven Batovanja nakon utakmice koju je njegova momčad dobila 2-1.

U prvih 40 minuta golova nije bilo, najbolje što smo vidjeli bio je pokušaj domaćeg “cenera” Luke Borkovića iz slobodnjaka, koji je iz kuta iščupao korpulentni golman Poleta Hrvoje Bradić, a onda je stigao trenutak koji je prelomio utakmicu. Sudac Dominik Šantorić, dečko iz Laduča, pokazao je na kazneni udarac, sasvim opravdano, a loptu je s bijele točke u gol poslao Mario Skorin, prvi topnik u lukavečkoj svlačionici.

Utakmica je riješena, pokazalo se kasnije, u 58. minuti, kad je desni bek Lukavca Josip Mihanović iz jedne gužve zakucao loptu u mrežu i uveo goste iz Buševca u dodatnu nervozu. Međutim, 15 minuta poslije nervoza je obuzela i domaćina, čim je Marijo Pejak pobjegao obrani Lukavca i smanjio na 2-1, što se pokazalo i konačnim rezultatom u utakmici u kojoj se najviše “savjeta” odnosila na suca Šantorića.

– Kaj to sudiš, jesi ti normalan, ovo ti je bil gaul, kam gledaš… – nizale su se upute s tribina, odnosno brdašca uz teren, s kojeg su dolazile i poruke za gostujuće igrače, pri čemu je prvi na udaru bio kapetan Poleta.

U jednoj od formulacija moglo se saznati kako spojiti nečiji nedostatak kose, najužeg člana obitelji i spolni akt u živopisnu kombinaciju bez kakvih ovakve utakmice ne mogu proći. Ljutili su se jedni na druge, dobacivalo se bez primisli o nekakvoj političkoj korektnosti, sve kako bi jedan petoligaški derbi dobio i posljednje obrise onoga što se zove “prava prvenstvena utakmica”. Bilo je tu i djevojaka, i male djece, koja su uživala otkrivajući čari pomoćnog terena, i poznatih nogometnih imena… Susreli smo tako i Igora Mostarlića, trenera Lonje, ne tako davno igrača koji je dominirao turopoljskim travnjacima.

– Planiramo osnovati malonogometni klub u Velikoj Gorici, ti planovi su daleko i odmaknuli, ali vidjet ćemo hoće li se i kako sve to realizirati – otkrio nam je Mostarlić dok smo gledali kako sudac poput najslavnijih revolveraša vadi jedan za drugim kartonom.

Ukupno ih je podijelio čak 11, pri čemu je dvojici pokazao po dva žuta kartona. Prvo je ta sudbina zadesila Poleta Zvonimira Matušina, a zatim i Lukavčanina Valentina Borkovića, a sve skupa je tolika količina kartona pošteno naživcirala. Poražene pogotovo…

– Ne, ne mogu vam dati izjavu, nisam baš neke volje… Evo, kapetan će – zadržao je svoje misli i djmove za sebe trener Poleta Mario Paviša.

A kad je tako, što drugo preostaje nego poslušati trenera, okrenuti se na petama i potražiti kapetana…

– Utakmica je bila rastrgana, ali ja sam malo razočaran sa suđenjem. Mislim da je bilo 70-30 u korist Lukavca, sudac je navlačio za njih, ali nema veze… Čestitam im na pobjedi i želim im puno sreće u nastavku prvenstva – kazao je Ivica Sučić, Poletov “cener”.

– Bilo je dosta ‘vruće’ i ovaj put, i kod nas u Buševcu jesenas, ali mislim da suci puno tome kumuju, zakuhaju utakmicu bez ikakvog razloga. Ne znam zbog čega je to tako, vjerojatno da se plaćaju kazne za žute kartone, valjda im fali love u blagajni… Jako sam razočaran suđenjem ove sezone općenito – dodao je Sučić, još vruć nakon utakmice.

Dok su gosti tugovali, čak i dolazili na rub svađe između sebe, ljutili se na sve i svakoga, domaćini su – pjevali. Igrači su taman izlazili s terena kad je predsjednik Lukavca Goran Guteša donio ogromni zvučnik, koji je već neizostavni dio opreme kad se ide na utakmice.

– Uvijek je zvučnik tu, i kad se gubi i kad se pobjeđuje. Spoje se preko mobitela na zvučnik i obavezno se mora odsvirati ‘Žale godine’ i ‘Kad dođem ja’ od Vatrogasaca, to je već pravi ritual – objašnjava nam trener Batovanja.

I uz rub terena bilo je nekih nesuglasica tijekom utakmice, puno se tu vrti emocija, ali u ovakvim ligama vrijedi jedno dobro staro pravilo… Nema tih nesuglasica koje jedna runda pića ne može riješiti! Tako je bilo i ovoga puta, “nabrijane” povike zamijenili su zagrljaji i čvrst stisak ruke, čestitke i najbolje želje za budućnost. A bliska budućnost Lukavcu donosi još jedan veliki derbi, jer već sljedećeg vikenda na redu je gostovanje u Lomnici, kod najdražeg rivala.

– E, to će biti još žešće! To su dva prijateljska kluba, ali kad se nađu na terenu, napeto je čak i kad se radi o prijateljskoj utakmici. Bit će nam jako teško, kao i svaki put. Moji dečki igraju pod velikim psihološkim opterećenjem, jer svaka se utakmica mora dobiti, svaka se pogreška skupo plaća, svako dodavanje može biti kobna i zato kapa do poda mojim igračima – rekao je trener Batovanja prije nego se pridružio društvu u trećem poluvremenu.

Smirili su se brzo i Buševčani, bilo je važno samo što prije ugasiti žeđ i svijet je odmah izgledao ljepše. Uostalom, Polet nema nikakav pritisak rezultata, sve što naprave, dobro naprave…

– Nama je bio cilj mirno ploviti ovom ligom, budući da je odluka da nemamo ambicija ići u višu ligu. Važno je što mirnije privesti sezonu kraju, ako je ikako moguće… – rekao je kapetan Poleta Ivica Sučić, misleći opet na suđenje, na sve te silne kartone.

– Nevjerojatno, u ove prve tri utakmice proljeća smo dobili jedno 25 žutih i tri crvena kartona! I što tu reći?! Igrali doma ili u gostima, nama je isto. Valjda redovito plaćamo kazne pa im se isplati nama davati kartone… A nama na kraju neće imati tko igrati – zaključio je Sučić.

Glazba je uz igralište postajala sve glasnija, sunce se polako skrivalo iza oblaka, a to je bio znak da je vrijeme za polazak kući. I za slaganje dojmova s jednog živopisnog derbija. Na koncu su Lukavčani izvukli tri boda, Buševčani skupili još malo frustracija, a gledatelji dobili ono po što su došli – zabavno nogometno poslijepodne. I tako će, budite uvjereni, biti i za tjedan dana. U Lomnici, Buševcu, ali i na svim drugim adresama na kojima je nogomet romantika, a živopisne “upute” s tribina neizostavni dio folklora. S trećim poluvremenom koje, kao i uvijek, rješava sve probleme.

 

Obrazovanje

Sve zbog jedne fotke, veliki finale! Ostvaren san, ponos do neba i poneka suza…

Učenici OŠ Slavka Kolara iz Kravarskog viceprvaci su Hrvatske u odbojci za pete i šeste razrede! Nevjerojatan i veličanstven uspjeh klinaca iz Kravarskog ponavljanje je uspjeha kakav se već dogodio ovoj školi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Odbojkaška bajka iz Kravarskog, priča o dječacima iz petih i šestih razreda koji su imali svoj san, doživjela je svoj happy end. Kao i svaka bajka koja drži do sebe, uostalom… Dobro, nije završilo potpuno savršeno, ali ono što su mali odbojkaši iz OŠ Slavka Kolara doživjeli ove srijede u Vinkovcima definitivno će u njihovim sjećanjima “živjeti sretno do kraja života”.

Dečki koje vodi uporni, vrijedni i ambiciozni profesor tjelesnog Leon Levar, uz pomoć svog prijatelja, kolega i prethodnika Matije Ribića, sanjali su svoj san posljednje dvije godine. Bili su dječica kad su dočekivali svoje starije kolege, tada iz sedmih i osmih razreda, nakon osvajanja nevjerojatnog drugog mjesta na državnom školskom natjecanju u odbojci. Divili su se, ali i pronašli motivaciju u svemu tome.

Ta generacija, uostalom, dobila je svoju uokvirenu fotografiju u školskom holu.

– Želimo da naša fotografija bude pokraj njihove – složno je poručila ova sjajna skupina klinaca.

Put do ostvarenja snova bio je dug i zahtjevan, na njemu nije bilo prostora za krive korake, ali oni se nisu ni događali. Želja je bila prevelika, motivacija sve veća svakim novim uspjehom. Osvojili su gradsko natjecanje, zatim i županijsko, nakon toga i međužupanijsko. I završili na državnoj završnici, na kojoj su također željeli otići do kraja.

Koncept je bio takav da se igraju polufinala, a zatim utakmica za treće mjesto i finale. Jasno, opet nema prava na pogrešku. U polufinalu su dečki iz OŠ Slavka Kolara iz malenog Kravarskog išli na splitsku OŠ Žnjan, veću i moćniju po svim parametrima. Osim u odbojci. Djeca Kravarskog pomela su parket s vršnjacima iz Splita, slavili 25-10 i 25-7 kroz dva laka seta te izborili borbu za zlato.

Tamo je čekao OŠ Zrinskih iz Nuštra, momčad sastavljena od klinaca koji su koji dan ranije postali klupski prvaci Hrvatske u toj generaciji sa svojim klubom, čiji su svi članovi, a to je ipak bila malo previsoka prepreka. Prvi set Nuštar je dobio 25-21, u drugom se Kravarsko vratilo s 25-19, pa je odlučivao treći set. U njemu je bilo 15-9 za OŠ Zrinskih, nove prvake Hrvatske, dok su sjajni klinci iz Kravarskog oko vrata stavili srebro.

Grandiozan je to uspjeh, gotovo nevjerojatan, ali ponešto će o svemu tome reći i suze koje su potekle nakon poraza u finalu. Ova sjajna djeca željela su otići do kraja, željala su se popeti na sami vrh, a u tome i leži dio tajne njihova uspjeha. Najveći dio, naravno, otpada na predan i naporan rad, zajedno s profesorom Levarom, ali ima nešto i u gardu, stavu, hrabrosti i odvažnosti.

Fotografija je već spremna, završit će na zidu brzo nakon što se odradi i njihov doček, ovog četvrtka od 13 sati ispred škole…

Ekipu OŠ Slavka Kolara činili su sljedeći igrači:

Gabriel Cavrić, Luka Domitrović, Stjepan Grdenić, Mihael Ilijević, Jakov Kolarec, Luka Kolarec, Luka Kordić, Emanuel Lovrić, Leon Miković, Ivan Posavec, David Vlahovac, Lovro Vranešić

Bravo, klinci, bravo profesore!

Nastavite čitati

Sport

Martina u uglednom društvu: Trenerica iz Udarnika ide u kamp HRS-a!

Martina Vugrinović, koja je ove sezone vodila dvije selekcije u omladinskom pogonu ŽRK Udarnika, pozvana je da bude dio trenerskog tima na Janaf Kampu HRS-a u Umagu od 22. do 28. lipnja

Objavljeno

na

Objavio/la

Hrvatski rukomet već godinama je doma u Istri, kako kroz državne završnice u Poreču, tako i kroz kamp za mlađe kategorije u Umagu. Točnije, riječ je o Janaf HRS Kampu, koji okuplja najbolje mlade rukometaše i rukometašice, a s njima rade najbolji i najuspješniji treneri i trenerice iz klubova iz cijele Hrvatske. Najčešće su to stručnjaci iz najvećih hrvatskih klubova, ali dogodi se da poziv u to društvo zasluži i poneko iz manjih klubova…

Kao što ga je ove godine zaslužila i trenerica iz našeg Udarnika – Martina Vugrinović! Ukupno se tu radi o 18 trenerica i trenera, ima na tom popisu i nekih dobro poznatih imena, a u tim je krugovima dobro poznato i Martinino ime. Riječ je o trenerici koja je ove sezone vodila dvije selekcije Udarnika, koja se sa svojim ekipama već udomaćila na državnim završnicama, koja je prošle sezone vodila i prvu ekipu.

“Riječ je o stručnjacima koji nesebično dijele svoje znanje, iskustvo i ljubav prema rukometu s mladim nadama iz cijele Hrvatske. Njihova predanost i entuzijazam ono su što Kamp čini mjestom inspiracije, razvoja i stvaranja budućih generacija hrvatskog rukometa. Sve trenerice i treneri dijele naš zajednički cilj, a to je pružiti mladim generacijama ne samo kvalitetan trening, već i potporu, motivaciju i prave sportske vrijednosti”, objašnjeno je u objavi HRS-a.

Uz trenere, bit će tu i ozbiljan liječnički tim, kao i dobro posložen logistički dio, a taj će turnus Kampa trajati od 22. do 28. lipnja. Našoj Martini bit će to prilika da pokaže što zna, ali i da skupi nova znanja i iskustva, pa se još bolja vrati kući, u svoju Veliku Goricu, u svoj Udarnik.

Nastavite čitati

Sport

Nekad Napredak, danas napredak: Veliki županijski finale u Velikoj Mlaki!

U petak u 18 sati igra se finale Kupa Nogometnog saveza Zagrebačke županije, naš Kurilovec i Dugo Selo, trenutačno jedini županijski klub u trećem rangu, odmjerit će snage u Velikoj Mlaki, u domu nekadašnjeg NK Napretka…

Objavljeno

na

Objavio/la

Iz Velike Mlake, u ovom ili onom obliku, nogomet nikad nije otišao. Radilo se s djecom,ili u sklopu nogometne škole HNK Gorica, ili akademije Kreše Marušića, ili na neki treći način, no pravi, istinski povratak nogometa u ovaj dio našega kraja dogodio se prošloga ljeta. NK Velika Mlaka 1947, naime, krenula je u natjecanje sa seniorima, na taj način nadograđena je priča koja je krenula kroz rad s mlađim kategorijama, ljudi su se opet počeli okupljati na jednom od kultnih mjesta turopoljskog nogometa…

– Ljudi u ovom našem kraju vole nogomet, tu postoji bogata nogometna tradicija, moja generacija odrastala je uz nekadašnji NK Napredak, koji je igrao i drugi rang hrvatskog nogometa, a i danas ljudi vole pratiti nogomet, željni su nogometa, pogotovo dobrog nogometa – kaže predsjednik kluba Dubravko Flegar, prvi među jednakima u ekipi koja se prihvatila projekta povratka nogometa u Veliku Mlaku.

Prva sezona seniora došla je do same završnice, ostalo je odigrati još jednu utakmicu, nakon čega će  Velika Mlaka završiti na drugome mejstu.

– Jako smo zadovoljni. Iza nas je prva sezona seniora, u najnižem, osmom rangu, a završili smo je na drugome mjestu, s velikim šansama da napredujemo u viši rang. Budući da smo krenuli prije godinu dana doslovno od nule, svi smatramo da je to velik uspjeh – kaže predsjednik Flegar.

Obećavajuće je sve skupa izgledalo još od prvoga dana, spojila se velika količina želje i energije, a to se vidjelo i na terenima diljem 2. ŽNL.

– Bilo nas je 25 na treningu u sedmome mjesecu, a to nas je sve oduševilo. Bitno je tu reći da su to sve domaći dečki, iz Velike Mlake, Velikog Polja i okolice, da je to čisti amaterizam, svi igraju isključivo iz ljubavi. Krenuli smo jako, udarnički, s velikom energijom, ali naravno da je u nekom trenutku došlo i do malog pada u tom smislu. Ipak tu ima odrastanja, nedostajalo je možda i iskustva, ali stabilizirali smo se i na kraju je završilo dobro. Nadamo se da će završiti i još malo bolje, odnosno da ćemo uspjeti otići u viši rang – poželio je Flegar.

Posebno su u Velikoj Mlaki ponosni na rad s mlađim kategorijama.

– Imamo blizu 200 djece, ponosni smo što jedini osim Gorice i Kurilovca imamo sve selekcije, a uspjeli smo ih i podići, pa će sljedeće sezone svi igrati najviši županijski rang. Na to smo ponosni, jer mlađi i stariji pioniri su nam prvi, limači također, dižemo se, osigurali smo dobar trenerski kadar, tako da i taj dio priče lijepo napreduje. Naravno, mi imamo i ogroman potencijal, naša sredina raste, kako Velika Mlaka, tako i Veliko Polje, tu već sad živi 6500 ljudi, a na nama je da osiguramo infrastrukturu i trenerski kadar koji će nam stalno osiguravati napredak – ističe predsjednik kluba.

Nekad je tu stanovao Napredak, danas je u fokusu napredak, a tome će pomoći i ono što će se dogoditi u petak. U finalu županijskoga kupa sučelit će se naš Kurilovec i jedini županijski “trećeligaš” Dugo Selo, dva trenutačno najbolja i najuspješnija niželigaša iz Zagrebačke županije, a organizacija te utakmice pripala je upravo Velikoj Mlaki.

– Dodjeljivanje domaćinstva finala pokazuje da smo popravili infrastrukturu, da je teren u prihvatljivom stanju, da su i svlačionice takve da su prikladne za natjecanje i u višem rangu. Hvala ljudima iz vodstva županijskog saveza koji su nam pružili ovakvu priliku, što smo uspjeli dovesti po rangu bolji nogomet u Veliku Mlaku. Održavamo sastanke, dogovaramo sve detalje, od šanka, preko VIP lože, koridora za kretanje, ušminkavanja terena, do osiguravanja prostora za navijače… Ukratko, sve što je potrebno da posao odradimo kako treba. I da svima kod nas bude ugodno, i igračima, i trenerima, i sucima, i navijačima – kaže Flegar.

Očekuju se navijači oba finalista, a neće taj događaj propustiti ni susjedi Mlake i Polja.

– Doći će i domaći ljudi, nema dvojbe. Pa mi imamo do stotinjak ljudi na utakmicama i u zadnjem rangu, što jasno govori da su ljudi željni praćenja nogometa. Samo ga treba dovesti, odnosno vratiti u Veliku Mlaku, a na tome mi i radimo – zaključio je Dudo Flegar.

Da skratimo priču, vidimo se u petak u Velikoj Mlaki! Finale kreće u 18 sati…

Nastavite čitati

Sport

Otvara se prilika: Licence, ispadanja, izbacivanja i – Kurilovec u trećoj ligi!

Prođe li prijedlog da se drugi rang proširi na 16 klubova, među kojima bi bile i druge momčadi Dinama i Hajduka, u trećem rangu će se otvoriti prostor za čak sedam novih klubova! Među njima bi mogao biti i jedan naš…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ponedjeljak je trebao biti “dan D” za budućnost brojnih nogometnih niželigaša. Za prvi dan ovoga tjedna najavljena je odluka o tome koliko će koja liga brojiti klubova, koji će klubovi igrati u kojem rangu, za što će se tko morati početi pripremati… Međutim, nije ispalo baš tako, jer proces je toliko kompliciran da je moralo doći do odgode od dan ili dva prije konačne odluke.

Zasad je jasno da će u SuperSport HNL-u i dalje igrati deset klubova, pri čemu će Vukovar 1991 zamijeniti Šibenik. Klub sa Šubićevca, koji je i ove i pretprošle sezone bio glavni rivali Gorici u borbi za ostanak, neko vrijeme to sigurno neće biti, jer Šibenčani iduće sezone neće igrati u drugom rangu, nego u četvrtom, odnosno u 3. NL Jug. Budući da je i Zrinski Osječko nestao s hrvatske nogometne mape, promjene su se automatski povlačile i prema trećem rangu, ali za početak treba smisliti što s drugim…

Prijedlog je bio da se druge momčadi Dinama i Hajduka, koje se vraćaju u pogon, krenu vraćati iz četvrtoga ranga, da bi se potom rodila ideja da to ne bi imalo previše smisla i da je logičnije da Dinamo II i Hajduk II krenu iz drugog ranga. Samim time SuperSport 1. NL bi se s 12 klubova povećala na 16, a budući da u njoj ne bi bilo ni Šibenika, otvorila bi se dva dodatna mjesta za klubove koji dolaze iz trećega ranga. Dugopolje ne bi u tom slučaju moralo igrati kvalifikacije s Karlovcem, koji bi se kao drugoplasirani pridružio prvaku Hrvacama.

Uz njih, u drugi rang ovakvim bi se raspletom plasirala i dva bjelovarska kluba, NK Bjelovar i NK Mladost Ždralovi, čime bi se kompletirala brojka od 16 klubova. Problem je nastao što svi klubovi iz 1. NL moraju na ovakvu opciju pristati, a to nije bio slučaj u prvom pokušaju. Sporno je to što je prvotna ideja uključivala odredbu po kojoj druge momčadi Dinama i Hajduka ne bi mogle ispasti iz lige, prema čemu postoji otpor. S druge strane, naša dva najveća kluba financijski moraju popratiti priliku da krenu iz drugoga ranga, što im u slučaju mogućeg ispadanja i nije baš neka opcija…

Uglavnom, dođe li do dogovora o proširanju, u SuperSport 1. NL igralo bi sljedećih 16 klubova:

Opatija, Orijent, Sesvete, Dubrava Tim Kabel, Cibalia, Rudeš, BSK, Croatia Zmijavci, Jarun, Dugopolje, Hrvace, Karlovac, Bjelovar, Mladost Ždralovi, Dinamo II, Hajduk II

Dođe li do ovakve vrste preslagivanja, to će se izravno reflektirati i na treći rang, odnosno 2. NL. U toj je ligi i dosad bilo 16 klubova, toliko bi ih trebalo biti i dalje, ali svim nabrojenim pretumbacijama, kao i ispadanjem porečkog Jadrana i Grobničana, tu se otvara puno prostora. Točnije, traži se čak sedam novih klubova u ovom natjecanju!

Budući da prvaci pet skupina u 3. NL ne bi morali igrati kvalifikacije, oni bi popunili četiri mjesta. Ne i svih pet, budući da Halubjan nema ambiciju ići u viši rang. Preostaje, dakle, posljednja tri mjesta popuniti s klubovima iz četvrtoga ranga koji su dobili licenciju, a ujedno imaju i plasman do trećega mjesta. To su NK Zadar s juga, požeška Slavonija s istoka i – naš Kurilovec!

Tu pričamo o mogućnosti koja je i dalje otvorena, o prilici koja zvuči fenomenalno. Na Udarniku žele u viši rang, žele pokušati iskoračiti, a kad već to nisu uspjeli učiniti osvajanjem prvoga mjesta u 3. NL Centar, nije nimalo nerealno da se to dogodi na ovaj način, kroz sva ta preslagivanja… Vijesti iz HNS-a se osluškuju, nada postoji, a u sljedeća 24 sata trebali bismo doznati i koliko je ova opcija realna.

Prema nekim izvorima, u ovom trenutku najrealnija je opcija da sve ostane onako kako je i bilo dosad, a da druge momčadi Dinama i Hajduka krenu od četvrtoga ranga, što će donijeti i kvalifikacijske okršaje za ulazak u drugi, odnosno treći rang, pa bi se tu još štošta mijenjalo, ali najbolje je pričekati još malo i doznati konačnu odluku.

Bude li na kraju “po našem”, u trećem rangu igrali bi sljedeći klubovi:

Jadran Ploče, Solin, Radnik Križevci, Kustošija, Uljanik, Trnje, Segesta, Hrvatski dragovoljac, Dugo Selo, Varteks, Đakovo Croatia, Uskok, Lučko, Kurilovec, Zadar, Slavonija Požega

Ovakav bi rasplet, nema nikakve sumnja, bio dobar i za HNK Goricu, koja kreće u novu fazu suradnje s Kurilovcem. Bude li klub s Udarnika u trećem rangu, bit će to jako dobar poligon za mnoge mlade igrače koji su na rubu ulaska u prvu momčad Gorice, a takvih uvijek ima. Jasno, sve je to kudikamo složenija priča nego što možda djeluje na prvu, ali kao ideja na papiru zvuči jako dobro.

Čekamo “bijeli dim” iz HNS-a…

Nastavite čitati

Sport

Sara Prpić prvakinja Hrvatske!

Riječanka u redovima Gorice na vrhu Hrvatske u kategoriji do 46 kilograma

Objavljeno

na

Na kadetskom i juniorskom prvenstvu Hrvatske održanom u Splitu nastupilo je 230 kadeta i kadetkinja te 100 seniora i seniorki u uzrastu do 21. godine iz 39 klubova.

Taekwondo klub Velika Gorica imao je 8 predstavnika, troje u uzrastu kadeta/kadetkinja i petero u uzrastu seniorki U21.

U konkurenciji seniorki do 21.godine, na najviše postolje sa osvojenom titulom prvakinje Hrvatske popela se Sara Prpić u kategoriji do 46kg.

–Sportašica koja je iz Rijeke ali već duži niz godina trenira sa našim sportašicama i na natjecanjima je vodi naš trener, te je tako i smatramo već odavno kao „našom“ sportašicom – poručili su iz kluba.

Osim Sare, u klub je srebrnu medalju donijela i Dora Habijančić u kategoriji do 67kg , a broncu Katarina Bačurin i Lana Gavrilov.

S obzirom da su ove sportašice u kategoriji juniorki, ovi rezultati su još značajniji.

Nastavite čitati

Reporter 448 - 14.05.2025.

Facebook

Izdvojeno