Povežite se s nama

Sport

Priča s derbija: More kartona, živopisne “upute” s tribina i pivo koje rješava sve…

Lukavec je na svom terenu pobijedio Polet iz Buševca 2-1 i osvojio nova tri boda na putu prema naslovu prvaka u petoj ligi, a iza utakmice ostali su zbrajanje dojmova, malo ljutnje, malo glasne pjesme i nekoliko zagrljaja. Sve u svemu, ugodno nogometno poslijepodne u Lukavcu…

Objavljeno

na

Automobili parkirani uz cestu, s obje strane, kućica u kojoj su spremni i rashlađeni osvježavajući napici za gledatelje, galama s terena i oko njega… Bila je subota poslijepodne, jedna od onih koje bi mogle poslužiti kao manekeni za proljeće, sunčana i topla, a na travnjaku je u ponudi bio – derbi! Lukavec, vodeća momčad pete lige, s jasno izraženim ambicijama da od sljedeće sezone bude četvrtoligaš, dočekao je na svom igralištu Polet iz Buševca, lokalnog rivala. A to je, naravno, uvijek nešto posebno… Nema ništa slađe nego pobijediti društvo iz susjednog sela, uzeti bodove u derbiju koji u sebi sadrži sam srž nogometa. Selskog nogometa, romantičnog i zavodljivog, više zabavnog nego kvalitetnog.

A tako je to nekako i bilo. Nogometno umijeće protagonista onakvo je kakvo priliči okruženju, niželigaško, jer drukčije ne može ni biti, ali dosadno na ovakvim utakmicama ne može biti – nikako. Kao što nije bilo ni ove subote u Lukavcu… Iako smo u prvom dijelu vidjeli “jednu i pol” šansu, iako je kartona na obje strane bilo daleko više nego nogometnih bravura, iako se na terenu na trenutku više pričalo nego igralo. Unatoč svemu tome, stotinu ili dvije gledatelja mogli su uživati.

– Potpuno je netočan stereotip da u Lukavcu žive i igraju nekakvi divljaci, od toga silno želimo pobjeći i uvjereni smo da to više nije tako. Možda je u prošlosti bilo nekih ekscesa i slučajeva, ali već godinama se nitko od nas nije ni s kim potukao, ne radimo čak ni grube ili prljave faulove… – objašnjavao nam je Marko Grdenić, dokapetan Lukavca, u danima uoči derbija.

I pokazalo se da je potpuno u pravu. Utakmica je bila čvrsta, čak i vrlo čvrsta, poneki start možda je “iskakao iz tračnica”, ali daleko je to od bilo kakve divljine ili opasnog okruženja. Dapače, u Lukavcu se pokušava igrati lijep nogomet, povici s tribina su, onako, poput uobičajnog folklora na ovakvim utakmicama, na trenutke čak i simpatični, a treće poluvrijeme je tu da se riješe svi problemi. Ni traga onome što govore stereotipi, ni blizu onome što se nekad davno znalo događati u utakmicama ove razine. Iako je bilo i kartona, i temperamenta, i emocija, i verbalnih okršaja…

– Je, uvijek bude ‘vruće’ kad se igraju derbiju, ipak su ovo utakmice u kojoj je važna svaka lopta, svaki centimetar terena. Mi smo se trudili igrati, kroz igru zabiti gol… Nismo bili pravi, nismo odigrali utakmicu za pamćenje, ali i takve utakmice treba dobiti. Tu se vidi karakter momčadi. I zato svaka čast mojim dečkima – govorio je trener Lukavca Slaven Batovanja nakon utakmice koju je njegova momčad dobila 2-1.

U prvih 40 minuta golova nije bilo, najbolje što smo vidjeli bio je pokušaj domaćeg “cenera” Luke Borkovića iz slobodnjaka, koji je iz kuta iščupao korpulentni golman Poleta Hrvoje Bradić, a onda je stigao trenutak koji je prelomio utakmicu. Sudac Dominik Šantorić, dečko iz Laduča, pokazao je na kazneni udarac, sasvim opravdano, a loptu je s bijele točke u gol poslao Mario Skorin, prvi topnik u lukavečkoj svlačionici.

Utakmica je riješena, pokazalo se kasnije, u 58. minuti, kad je desni bek Lukavca Josip Mihanović iz jedne gužve zakucao loptu u mrežu i uveo goste iz Buševca u dodatnu nervozu. Međutim, 15 minuta poslije nervoza je obuzela i domaćina, čim je Marijo Pejak pobjegao obrani Lukavca i smanjio na 2-1, što se pokazalo i konačnim rezultatom u utakmici u kojoj se najviše “savjeta” odnosila na suca Šantorića.

– Kaj to sudiš, jesi ti normalan, ovo ti je bil gaul, kam gledaš… – nizale su se upute s tribina, odnosno brdašca uz teren, s kojeg su dolazile i poruke za gostujuće igrače, pri čemu je prvi na udaru bio kapetan Poleta.

U jednoj od formulacija moglo se saznati kako spojiti nečiji nedostatak kose, najužeg člana obitelji i spolni akt u živopisnu kombinaciju bez kakvih ovakve utakmice ne mogu proći. Ljutili su se jedni na druge, dobacivalo se bez primisli o nekakvoj političkoj korektnosti, sve kako bi jedan petoligaški derbi dobio i posljednje obrise onoga što se zove “prava prvenstvena utakmica”. Bilo je tu i djevojaka, i male djece, koja su uživala otkrivajući čari pomoćnog terena, i poznatih nogometnih imena… Susreli smo tako i Igora Mostarlića, trenera Lonje, ne tako davno igrača koji je dominirao turopoljskim travnjacima.

– Planiramo osnovati malonogometni klub u Velikoj Gorici, ti planovi su daleko i odmaknuli, ali vidjet ćemo hoće li se i kako sve to realizirati – otkrio nam je Mostarlić dok smo gledali kako sudac poput najslavnijih revolveraša vadi jedan za drugim kartonom.

Ukupno ih je podijelio čak 11, pri čemu je dvojici pokazao po dva žuta kartona. Prvo je ta sudbina zadesila Poleta Zvonimira Matušina, a zatim i Lukavčanina Valentina Borkovića, a sve skupa je tolika količina kartona pošteno naživcirala. Poražene pogotovo…

– Ne, ne mogu vam dati izjavu, nisam baš neke volje… Evo, kapetan će – zadržao je svoje misli i djmove za sebe trener Poleta Mario Paviša.

A kad je tako, što drugo preostaje nego poslušati trenera, okrenuti se na petama i potražiti kapetana…

– Utakmica je bila rastrgana, ali ja sam malo razočaran sa suđenjem. Mislim da je bilo 70-30 u korist Lukavca, sudac je navlačio za njih, ali nema veze… Čestitam im na pobjedi i želim im puno sreće u nastavku prvenstva – kazao je Ivica Sučić, Poletov “cener”.

– Bilo je dosta ‘vruće’ i ovaj put, i kod nas u Buševcu jesenas, ali mislim da suci puno tome kumuju, zakuhaju utakmicu bez ikakvog razloga. Ne znam zbog čega je to tako, vjerojatno da se plaćaju kazne za žute kartone, valjda im fali love u blagajni… Jako sam razočaran suđenjem ove sezone općenito – dodao je Sučić, još vruć nakon utakmice.

Dok su gosti tugovali, čak i dolazili na rub svađe između sebe, ljutili se na sve i svakoga, domaćini su – pjevali. Igrači su taman izlazili s terena kad je predsjednik Lukavca Goran Guteša donio ogromni zvučnik, koji je već neizostavni dio opreme kad se ide na utakmice.

– Uvijek je zvučnik tu, i kad se gubi i kad se pobjeđuje. Spoje se preko mobitela na zvučnik i obavezno se mora odsvirati ‘Žale godine’ i ‘Kad dođem ja’ od Vatrogasaca, to je već pravi ritual – objašnjava nam trener Batovanja.

I uz rub terena bilo je nekih nesuglasica tijekom utakmice, puno se tu vrti emocija, ali u ovakvim ligama vrijedi jedno dobro staro pravilo… Nema tih nesuglasica koje jedna runda pića ne može riješiti! Tako je bilo i ovoga puta, “nabrijane” povike zamijenili su zagrljaji i čvrst stisak ruke, čestitke i najbolje želje za budućnost. A bliska budućnost Lukavcu donosi još jedan veliki derbi, jer već sljedećeg vikenda na redu je gostovanje u Lomnici, kod najdražeg rivala.

– E, to će biti još žešće! To su dva prijateljska kluba, ali kad se nađu na terenu, napeto je čak i kad se radi o prijateljskoj utakmici. Bit će nam jako teško, kao i svaki put. Moji dečki igraju pod velikim psihološkim opterećenjem, jer svaka se utakmica mora dobiti, svaka se pogreška skupo plaća, svako dodavanje može biti kobna i zato kapa do poda mojim igračima – rekao je trener Batovanja prije nego se pridružio društvu u trećem poluvremenu.

Smirili su se brzo i Buševčani, bilo je važno samo što prije ugasiti žeđ i svijet je odmah izgledao ljepše. Uostalom, Polet nema nikakav pritisak rezultata, sve što naprave, dobro naprave…

– Nama je bio cilj mirno ploviti ovom ligom, budući da je odluka da nemamo ambicija ići u višu ligu. Važno je što mirnije privesti sezonu kraju, ako je ikako moguće… – rekao je kapetan Poleta Ivica Sučić, misleći opet na suđenje, na sve te silne kartone.

– Nevjerojatno, u ove prve tri utakmice proljeća smo dobili jedno 25 žutih i tri crvena kartona! I što tu reći?! Igrali doma ili u gostima, nama je isto. Valjda redovito plaćamo kazne pa im se isplati nama davati kartone… A nama na kraju neće imati tko igrati – zaključio je Sučić.

Glazba je uz igralište postajala sve glasnija, sunce se polako skrivalo iza oblaka, a to je bio znak da je vrijeme za polazak kući. I za slaganje dojmova s jednog živopisnog derbija. Na koncu su Lukavčani izvukli tri boda, Buševčani skupili još malo frustracija, a gledatelji dobili ono po što su došli – zabavno nogometno poslijepodne. I tako će, budite uvjereni, biti i za tjedan dana. U Lomnici, Buševcu, ali i na svim drugim adresama na kojima je nogomet romantika, a živopisne “upute” s tribina neizostavni dio folklora. S trećim poluvremenom koje, kao i uvijek, rješava sve probleme.

 

Sport

Mraclin prekida crni niz – Kup NSZŽ donosi novo lice?

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon tri vezana prvenstvena poraza činilo se da je Mraclin u teškoj situaciji, ali Kup NSZŽ-e donio je ipak drugačiju priču. Nakon Lonje u gostima, na Grabi je pala Sava iz Samoborskog Strmca.
U osmini finala gledali smo borbenu i gotovo ravnopravnu utakmicu, no domaći su pokazali čvrst karakter i pronašli način kako prelomiti dvoboj. U završnici prvog dijela Toni Borovac udarcem glavom dovodi Mraclin u vodstvo, da bi u samoj završnici susreta stoper Ivan Rajić, nakon ubačaja iz kornera, također glavom zakucao loptu iza leđa nemoćnog vratara Velijevića.
Detalji su odlučili, ali Mraclin je u Kupu ponovno pokazao srce i čvrstinu. I dok se u prvenstvu još traži izlaz iz krize, Kup je postao teren na kojem Grabi raste optimizam i samopouzdanje. Četvrtfinale je tu – i Mraclin ponovno diše punim plućima?

1/8 FINALA KUP NSZŽ

MRACLIN – SAVA (S) 2:0

SRC Nova graba. Gledatelja 45. Sudac: Kokot (Vrbovec). Pomoćnici: Jantoljak i Baša.

STRIJELCI: 1:0 – Borovac (45), 2:0 – Rajić (90).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović (od 89. Đurašić), J. Domitrović, Strunje, Rajić, B. Dandić, Ivanković, Matić, Tokić, Borovac (od 67. Smajić), Hajduk. Trener: Saša Sabljak.

SAVA (S): Velijević, Marić, Ilakovac, Gulija, Jurković (od 67. Morić), Alshamrani (od 46. Petravić), Mrkus, Geofelnik (od 81. R. Husta), Šešerko (od 81. Macan), V. Husta, Jambreuš (od 81. Galic). Trener: Vladimir Tuweg.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Održan 15. rukometni turnir Velika Gorica u organizaciji HRK Gorica

Objavljeno

na

Objavio/la

Tradicionalni 15. rukometni turnir Velika Gorica za mlađe dobne skupine u organizaciji Hrvatskog rukometnog kluba Gorica održan je od 05. do 08. rujna u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici.

Velika Gorica, 05.-08.09.2025. 15.rukometni turnir za mlade skupine. Foto: HRK Gorica

Velika Gorica, 05.-08.09.2025. 15.rukometni turnir za mlade skupine. Foto: HRK Gorica

Nastupilo je 400 dječaka i djevojčica, u pet dobnih skupina. Natjecale su se po četiri ekipe u svakoj dobnoj skupini, dok je u mini rukometu bilo osam ekipa, a u tri dana natjecanja odigrano je 36 utakmica.

Velika Gorica, 05.-08.09.2025. 15.rukometni turnir za mlade skupine. Foto: HRK Gorica

Velika Gorica, 05.-08.09.2025. 15.rukometni turnir za mlade skupine. Foto: HRK Gorica

Velika Gorica, 05.-08.09.2025. 15.rukometni turnir za mlade skupine. Foto: HRK Gorica

Uz puno veselja i navijanja za najmlađe rukometaše ostvareni su i neki vrijedni rezultati, podijeljene su i pojedinačne nagrade za najbolje igrače, strijelce i vratare.

Galerija fotografija

Tradicionalni 15. rukometni turnir Velika Gorica 2025.

Pobjednici po kategorijama

Mini 1. Udarnik, 2. Metalac, 3. Odema, 4. Gorica.

U11 1. Odema, 2. Sisak, 3. Gorica, 4. Petrinja

U13 1. Čakovec, 2. Petrinja, 3. Gorica, 4. Odema.

U15 1. Metalac, 2. Odema, 3. Čakovec, 4. Gorica.

U17 1. Metalac, 2. Odema, 3. Gorica, 4. Pavleki.

Nastavite čitati

Sport

Živahno je u košarci: Goričke veze s Islandom, FER-ovac od 210 cm i put u Ogulin

Košarkaši Gorice doživjeli su prvi poraz u pripremama u domaćem ogledu s premijerligašem Samoborom, ali i doveli trojicu novih igrača, s kojima će u petak ući u sezonu. U nedjelju ih čeka i “europski ispit”…

Objavljeno

na

Objavio/la

Punom parom rade košarkaši Gorice, trener Damir Miljković Cici ne diže nogu s gasa, a to znači da se s napornim treninzima izmjenjuju pripremne utakmice. Prve dvije Goričani su dobili, kao pobjednici su izlazili iz sudara s klubovima iz svoga, drugoga ranga, pa su tako kapitulaciju morali potpisati Zagreb i Mladost. Treći izazov, odrađen u utorak navečer, donio je ogled sa Samoborom, novi premijerligašem, u čijim redovima će ove sezone igrati i bivši Goričani Dino Cinac i Vito Porobić. Igralo se u našoj Gradskoj dvorani, a završilo je pobjedom Samobora 79-71, odnosno prvim porazom Gorice…

Predstavili su se u svim tim utakmicama i novi igrači Pavao Turić i Roko Ivanković, a priključit će im se još trojica novaka. Rinaldo Bljaić ima 19 godina i stiže iz zadarske Aleta Puntamike, a minute će tražiti na poziciji četvorke. Upisao je fakultet u Zagrebu, a Gorica je iskoristila priliku, vjerujući da Bljaić može pomoći. Na istoj poziciji za svoj će se prostor boriti Gabrijel Kuzmić, koji je stigao na posudbu iz zagrebačke Mladosti, odnosno druge momčadi Cedevite Junior.

Iz nižeg ranga, iz redova Medveščaka, došao je još jedan mladi igrač, koji će donijeti kvalitetu, ali i – centimetre. Tvrtko Gluhak ima 20 godina, a izrastao je sve do 210 centimetara, uz raspon ruku od 214 centimetara! Uz nastupe u trećem rangu za Medveščak, zabavljao se dosad i u amaterskoj CroHoops ligi, na čijim stranicama se može pronaći podatak kako je u jednoj utakmici došao do teško ostvarivog quadriple-doublea: 40 koševa, 31 skok, 10 asistencija, 10 blokada! Uz košarku, dečko studira na zagrebačkom FER-u…

Tvrtko Gluhak bio je najbolji igrač CroHoops lige

S ova tri nova igrača kadar trenera Miljkovića proširuje se na 13 imena, što bi trebalo značiti da je roster i zatvoren nekoliko dana prije nego što će sezona krenuti. Za početak treba odraditi regionalni kup, koji je u prvom kolu donio gostovanje kod Ogulina. Prođe li Gorica tu prepreku, čekat će je bolji iz trećeligaškog ogleda Medveščak – Larus, a zatim vjerojatno Zagreb. Budući da su na drugoj strani ždrijeba klubovi poput Mladosti, Hermes Analitice i Bosca, nije nerealno vjerovati da Gorica može otići i do kraja, do nacionalnoga kupa.

A kad ta priča završi, drugog vikenda u listopadu, kreće i prvenstvo u Prvoj ligi. Gorica će prve dvije utakmice igrati doma, protiv Kaštela i Aleta Puntamike, zatim putuje u Makarsku, pa dočekuje Osijek, ide u Crikvenicu… Gorička varijanta radosti loptanja pod obručima, dakle, definitivno kreće u petak, a već dva dana poslije na red će doći i – europski iskorak!

Detaljnije rečeno, Gorica će u nedjelju otputovati u Šibenik, gdje će odigrati prijateljsku utakmicu s jednim islandskim prvoligašem. Ljudi su na pripremama u Hrvatskoj, a budući da je pomoćni trener Gorice Matej Buovac svojevremeno igrao na Islandu, stupili su u kontakt s Goričanima i dogovorili utakmicu. Bit će to prilika i za kraći teambuilding, ali i barem djelomično podsjećanje na ne tako davne dane kad su Goričani igrali “prave” međunarodne utakmice kroz ABA 2 ligu i Alpe Adria Cup…

Nastavite čitati

Sport

Iz Iraka i Finske došle u Goricu: Sanna i Matilda postale su Turopoljke

Reprezentativka Iraka Sanna Saadi već je debitirala za Goricu, a u nedjelju protiv Međimurja mogla bi debitirati i napadačica iz Finske Matilda Laakkonnen. U prva dva kola Goričanke imaju dva poraza…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nogometašice Gorice krenule su u sezonu s dva poraza, što i nije potpuno neočekivano, pa ne postoji ni razlog za zabrinutost. Postajali su razlozi za žaljenje nakon poraza od Osijeka u prvom kolu (2-1), ali nakon drugoga kola nema čak ni toga. Dinamo je pobijedio 3-0 u utakmici u kojoj je sve bilo riješeno u prvom poluvremenu, u kojoj Gorica nije imala pravu šansu.

Dinamo, na čijoj klupi sjedi bivši trener Gorice Stefan Rajić, poveo je već u 13. minuti Aide Hadžić, deset minuta poslije na 2-0 je povisila Ana Kalaj, a konačnih 3-0 već u 37. minuti postavila je Nika Petarić. Gorica je najbolju šansu u nastavku, u kojem golova više nije bilo, propustila nakon što je Andreja Šćukanec-Hopinski izašla na golmanicu Dinama, pa na kraju nije bilo druge nego čestitati protivnicama.

U rasporedu utakmica nema puno dobrih vijesti za Goricu, budući da će u nedjelju u Velikoj Gorici gostovati pojačano čakovečko Međimurje, a nakon toga slijedi gostovanje kod prvakinja Agrama, pa onda i domaći ogled s Hajdukom, koji je istog tog Agrama sredio s visokih 4-0… Tek u posljednja dva kola prvoga kruga Goričanke će igrati utakmice u kojima neće biti autsajder, prvo protiv Istre u Puli, a zatim i protiv Splita doma.

U svim tim izazovima pokušat će im pomoći i dvije nove igračice, od kojih je jedna manje, a druga više nova. Naime, Iračanka Sanna Saadi već je debitirala za Goricu, odigrala je prvo poluvrijeme ogleda s Dinamom, dok je Finkinja Matilda Laakkonen tek stigla u srce Turopolja. I mogla bi debitirati već protiv Međimurja u nedjelju, kad ćemo dobiti i nešto bolju sliku njezinih kvaliteta.

Sanna Saadi ima 28 godina i stigla je sa statusom reprezentativke Iraka, iz kojega je muška sekcija kluba dosad dvaput dovodila igrače. Budući da ima iskustvo igranja prve švedske lige, radije ćemo Sannu usporediti s Jiloanom Hamadom, koji je također odrastao u Švedskoj, nego s Abdulahom Hameedom, zapamćenim jedino po tome što je tijekom svoga goričkog mandata bio žrtva otmice…

Matilda Laakkonen je 21-godišnjakinja, napadačica, a informacije iz Finske kažu da je “brza, jaka u duelu, dobrog driblinga i šuta”. Ako je samo polovica toga točna informacija, bit će dovoljno da Matilda bude pojačanje za Goricu… Prošle sezone igrala je prvu finsku ligu, postigla je četiri gola u 20 utakmica, a u njezinu CV-ju stoji i da je sezonu ranije bila najbolja igračica tamošnje druge lige, s 21 golom u 35 utakmica.

Nije isključeno da će pojačanja za ekipu trenera Marka Biljana biti još, ali zasad možemo jedini pričekati da doznamo koliko mogu pomoći Sanna i Matilda, nove cure u Turopolju.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vrhunska trava stigla je u grad!

Radovi na postavljanju novog travnjaka na Gradskom stadion ušli su u završnu fazu, polovica terena u srijedu prijepodne već se lijepo zelenila, a sve će biti gotovo najkasnije u četvrtak. Deset dana prije Slaven Belupa…

Objavljeno

na

Objavio/la

Tamo početkom srpnja oprostili smo se od starog travnjaka, koji je na Gradskom stadionu živio i služio punih 38 godina, a početkom rujna dočekali smo i – novi travnjak! Zahvat je bio opsežan, samim time i dugotrajan, jer trebalo je prvo sve iskopati, pa postaviti sustave za nadovnjavanje i za odvodnju, grijanje travnjaka, odgovarajuće drenaže… Jako puno posla, ali zato će rezultat biti – vrhunski!

U utorak ujutro započelo je postavljanje travnjaka koji je hladnjačama stigao u rolama. Posao je to koji zahtjeva veliku preciznost i temeljitost, postoji cijela procedura koju treba poštovati pri postavljanju travnjaka, ali dečki na terenu jako dobro napreduju. Sudeći po trenutačnom ritmu, možda će već do kraja dana ovaj dio posla biti završen, a to će se svakako dogoditi najkasnije tijekom četvrtka.

Sljedeća faza je pustiti teren da “legne”, zatim ga treba i pokositi, iscrtati premijerne linije po novoj travi… Posla još ima i posvuda oko samog travnjaka, budući da će ga okruživati umjetna trava, a bit će i drugih vrsta radova, koji se nakon svega što smo prošli mogu svrstati u rubriku “sitnice”.

Pitanje je još jedino hoće li novi vrhunski travnjak u funkciju već od 21. rujna, kad bi na Gradskom stadionu trebao gostovati Slaven Belupo, ili će se sve skupa odgoditi za tjedan dana, kad u grad dolazi Osijek. Zasad nema službene obavijesti o tome da je Gorica tražila zamjenu domaćinstva s Koprivničanima, vidjet ćemo hoće li je biti…

Nastavite čitati

Reporter 452 - 28.08.2025.

Facebook

Izdvojeno