Sport
Priča s derbija: More kartona, živopisne “upute” s tribina i pivo koje rješava sve…
Lukavec je na svom terenu pobijedio Polet iz Buševca 2-1 i osvojio nova tri boda na putu prema naslovu prvaka u petoj ligi, a iza utakmice ostali su zbrajanje dojmova, malo ljutnje, malo glasne pjesme i nekoliko zagrljaja. Sve u svemu, ugodno nogometno poslijepodne u Lukavcu…
Automobili parkirani uz cestu, s obje strane, kućica u kojoj su spremni i rashlađeni osvježavajući napici za gledatelje, galama s terena i oko njega… Bila je subota poslijepodne, jedna od onih koje bi mogle poslužiti kao manekeni za proljeće, sunčana i topla, a na travnjaku je u ponudi bio – derbi! Lukavec, vodeća momčad pete lige, s jasno izraženim ambicijama da od sljedeće sezone bude četvrtoligaš, dočekao je na svom igralištu Polet iz Buševca, lokalnog rivala. A to je, naravno, uvijek nešto posebno… Nema ništa slađe nego pobijediti društvo iz susjednog sela, uzeti bodove u derbiju koji u sebi sadrži sam srž nogometa. Selskog nogometa, romantičnog i zavodljivog, više zabavnog nego kvalitetnog.
A tako je to nekako i bilo. Nogometno umijeće protagonista onakvo je kakvo priliči okruženju, niželigaško, jer drukčije ne može ni biti, ali dosadno na ovakvim utakmicama ne može biti – nikako. Kao što nije bilo ni ove subote u Lukavcu… Iako smo u prvom dijelu vidjeli “jednu i pol” šansu, iako je kartona na obje strane bilo daleko više nego nogometnih bravura, iako se na terenu na trenutku više pričalo nego igralo. Unatoč svemu tome, stotinu ili dvije gledatelja mogli su uživati.
– Potpuno je netočan stereotip da u Lukavcu žive i igraju nekakvi divljaci, od toga silno želimo pobjeći i uvjereni smo da to više nije tako. Možda je u prošlosti bilo nekih ekscesa i slučajeva, ali već godinama se nitko od nas nije ni s kim potukao, ne radimo čak ni grube ili prljave faulove… – objašnjavao nam je Marko Grdenić, dokapetan Lukavca, u danima uoči derbija.
I pokazalo se da je potpuno u pravu. Utakmica je bila čvrsta, čak i vrlo čvrsta, poneki start možda je “iskakao iz tračnica”, ali daleko je to od bilo kakve divljine ili opasnog okruženja. Dapače, u Lukavcu se pokušava igrati lijep nogomet, povici s tribina su, onako, poput uobičajnog folklora na ovakvim utakmicama, na trenutke čak i simpatični, a treće poluvrijeme je tu da se riješe svi problemi. Ni traga onome što govore stereotipi, ni blizu onome što se nekad davno znalo događati u utakmicama ove razine. Iako je bilo i kartona, i temperamenta, i emocija, i verbalnih okršaja…
– Je, uvijek bude ‘vruće’ kad se igraju derbiju, ipak su ovo utakmice u kojoj je važna svaka lopta, svaki centimetar terena. Mi smo se trudili igrati, kroz igru zabiti gol… Nismo bili pravi, nismo odigrali utakmicu za pamćenje, ali i takve utakmice treba dobiti. Tu se vidi karakter momčadi. I zato svaka čast mojim dečkima – govorio je trener Lukavca Slaven Batovanja nakon utakmice koju je njegova momčad dobila 2-1.
U prvih 40 minuta golova nije bilo, najbolje što smo vidjeli bio je pokušaj domaćeg “cenera” Luke Borkovića iz slobodnjaka, koji je iz kuta iščupao korpulentni golman Poleta Hrvoje Bradić, a onda je stigao trenutak koji je prelomio utakmicu. Sudac Dominik Šantorić, dečko iz Laduča, pokazao je na kazneni udarac, sasvim opravdano, a loptu je s bijele točke u gol poslao Mario Skorin, prvi topnik u lukavečkoj svlačionici.
Utakmica je riješena, pokazalo se kasnije, u 58. minuti, kad je desni bek Lukavca Josip Mihanović iz jedne gužve zakucao loptu u mrežu i uveo goste iz Buševca u dodatnu nervozu. Međutim, 15 minuta poslije nervoza je obuzela i domaćina, čim je Marijo Pejak pobjegao obrani Lukavca i smanjio na 2-1, što se pokazalo i konačnim rezultatom u utakmici u kojoj se najviše “savjeta” odnosila na suca Šantorića.
– Kaj to sudiš, jesi ti normalan, ovo ti je bil gaul, kam gledaš… – nizale su se upute s tribina, odnosno brdašca uz teren, s kojeg su dolazile i poruke za gostujuće igrače, pri čemu je prvi na udaru bio kapetan Poleta.
U jednoj od formulacija moglo se saznati kako spojiti nečiji nedostatak kose, najužeg člana obitelji i spolni akt u živopisnu kombinaciju bez kakvih ovakve utakmice ne mogu proći. Ljutili su se jedni na druge, dobacivalo se bez primisli o nekakvoj političkoj korektnosti, sve kako bi jedan petoligaški derbi dobio i posljednje obrise onoga što se zove “prava prvenstvena utakmica”. Bilo je tu i djevojaka, i male djece, koja su uživala otkrivajući čari pomoćnog terena, i poznatih nogometnih imena… Susreli smo tako i Igora Mostarlića, trenera Lonje, ne tako davno igrača koji je dominirao turopoljskim travnjacima.
– Planiramo osnovati malonogometni klub u Velikoj Gorici, ti planovi su daleko i odmaknuli, ali vidjet ćemo hoće li se i kako sve to realizirati – otkrio nam je Mostarlić dok smo gledali kako sudac poput najslavnijih revolveraša vadi jedan za drugim kartonom.
Ukupno ih je podijelio čak 11, pri čemu je dvojici pokazao po dva žuta kartona. Prvo je ta sudbina zadesila Poleta Zvonimira Matušina, a zatim i Lukavčanina Valentina Borkovića, a sve skupa je tolika količina kartona pošteno naživcirala. Poražene pogotovo…
– Ne, ne mogu vam dati izjavu, nisam baš neke volje… Evo, kapetan će – zadržao je svoje misli i djmove za sebe trener Poleta Mario Paviša.
A kad je tako, što drugo preostaje nego poslušati trenera, okrenuti se na petama i potražiti kapetana…
– Utakmica je bila rastrgana, ali ja sam malo razočaran sa suđenjem. Mislim da je bilo 70-30 u korist Lukavca, sudac je navlačio za njih, ali nema veze… Čestitam im na pobjedi i želim im puno sreće u nastavku prvenstva – kazao je Ivica Sučić, Poletov “cener”.
– Bilo je dosta ‘vruće’ i ovaj put, i kod nas u Buševcu jesenas, ali mislim da suci puno tome kumuju, zakuhaju utakmicu bez ikakvog razloga. Ne znam zbog čega je to tako, vjerojatno da se plaćaju kazne za žute kartone, valjda im fali love u blagajni… Jako sam razočaran suđenjem ove sezone općenito – dodao je Sučić, još vruć nakon utakmice.
Dok su gosti tugovali, čak i dolazili na rub svađe između sebe, ljutili se na sve i svakoga, domaćini su – pjevali. Igrači su taman izlazili s terena kad je predsjednik Lukavca Goran Guteša donio ogromni zvučnik, koji je već neizostavni dio opreme kad se ide na utakmice.
– Uvijek je zvučnik tu, i kad se gubi i kad se pobjeđuje. Spoje se preko mobitela na zvučnik i obavezno se mora odsvirati ‘Žale godine’ i ‘Kad dođem ja’ od Vatrogasaca, to je već pravi ritual – objašnjava nam trener Batovanja.
I uz rub terena bilo je nekih nesuglasica tijekom utakmice, puno se tu vrti emocija, ali u ovakvim ligama vrijedi jedno dobro staro pravilo… Nema tih nesuglasica koje jedna runda pića ne može riješiti! Tako je bilo i ovoga puta, “nabrijane” povike zamijenili su zagrljaji i čvrst stisak ruke, čestitke i najbolje želje za budućnost. A bliska budućnost Lukavcu donosi još jedan veliki derbi, jer već sljedećeg vikenda na redu je gostovanje u Lomnici, kod najdražeg rivala.
– E, to će biti još žešće! To su dva prijateljska kluba, ali kad se nađu na terenu, napeto je čak i kad se radi o prijateljskoj utakmici. Bit će nam jako teško, kao i svaki put. Moji dečki igraju pod velikim psihološkim opterećenjem, jer svaka se utakmica mora dobiti, svaka se pogreška skupo plaća, svako dodavanje može biti kobna i zato kapa do poda mojim igračima – rekao je trener Batovanja prije nego se pridružio društvu u trećem poluvremenu.
Smirili su se brzo i Buševčani, bilo je važno samo što prije ugasiti žeđ i svijet je odmah izgledao ljepše. Uostalom, Polet nema nikakav pritisak rezultata, sve što naprave, dobro naprave…
– Nama je bio cilj mirno ploviti ovom ligom, budući da je odluka da nemamo ambicija ići u višu ligu. Važno je što mirnije privesti sezonu kraju, ako je ikako moguće… – rekao je kapetan Poleta Ivica Sučić, misleći opet na suđenje, na sve te silne kartone.
– Nevjerojatno, u ove prve tri utakmice proljeća smo dobili jedno 25 žutih i tri crvena kartona! I što tu reći?! Igrali doma ili u gostima, nama je isto. Valjda redovito plaćamo kazne pa im se isplati nama davati kartone… A nama na kraju neće imati tko igrati – zaključio je Sučić.
Glazba je uz igralište postajala sve glasnija, sunce se polako skrivalo iza oblaka, a to je bio znak da je vrijeme za polazak kući. I za slaganje dojmova s jednog živopisnog derbija. Na koncu su Lukavčani izvukli tri boda, Buševčani skupili još malo frustracija, a gledatelji dobili ono po što su došli – zabavno nogometno poslijepodne. I tako će, budite uvjereni, biti i za tjedan dana. U Lomnici, Buševcu, ali i na svim drugim adresama na kojima je nogomet romantika, a živopisne “upute” s tribina neizostavni dio folklora. S trećim poluvremenom koje, kao i uvijek, rješava sve probleme.
Sport
Pet utrka, jedan klub! Sjajni rezultati turopoljskih atletičara
Članovi Atletskog kluba Turopolje nastupili su na čak pet utrka diljem Hrvatske i regije, ostvarivši zapažene ekipne i pojedinačne rezultate.
Još jedan trkački vikend za pamćenje imaju iza sebe članovi Atletskog kluba Turopolje, koji su 10. i 11. svibnja sudjelovali na više natjecanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Najznačajniji nastup bio je na trail utrci Tour de Marča, petom kolu KontinenTrail lige centralne Hrvatske, održanom u šumi Marča kod Ivanić Grada.
Na Marči je AK Turopolje nastupio s čak 25 trkača i trkačica, raspoređenih u tri ekipe. Najuspješniji je bio Turopoljski trail team 2, predvođen najboljom velikogoričkom trail trkačicom i bivšom pobjednicom lige, Jasnom Mikuli. Osvojio je treće mjesto u ekipnom poretku među jedanaest prijavljenih ekipa. Time su nastavili niz postolja, s obzirom na to da im je ovo četvrta uzastopna utrka s plasmanom među tri najbolja tima. Nakon pet kola, nalaze se na drugom mjestu ukupnog ekipnog poretka.
Turopoljski trail team 1 završio je na petom, dok je team 3 bio šesti, uz vrlo mali bodovni zaostatak. U pojedinačnoj konkurenciji, iako ovaj put bez postolja, zabilježeno je nekoliko plasmanā među deset najboljih. Na dugoj stazi od 26 kilometara sa 700 metara visinske razlike, briljirala je Ivana Širić, višestruka prvakinja Hrvatske u trailu i pobjednica 100 milja Istre, koja je odnijela pobjedu, dok je Jasna Mikulić završila kao deveta.
Kod muškaraca na istoj dionici, najbolji rezultat ostvario je Matej Janjić s devetim mjestom, a slijedili su ga Hrvoje Mikulić na 18. i Marijan Malčević na 21. mjestu. Na kraćoj stazi od 18,5 kilometara najzapaženiji su bili Renata Horvatek, sedma u ženskoj konkurenciji, i Darko Radić, deseti među muškarcima.
Uz natjecanje u Marči, članovi AK Turopolje bili su aktivni i na drugim lokacijama. Na zagrebačkoj planinskoj utrci Boroša, dugoj 12 kilometara s oko 900 metara uspona od Trga bana Jelačića do Sljemena, nastupili su Želimir Delač i Sanel Fazlić. Delač je osvojio 119. mjesto ukupno i prvo mjesto u kategoriji M65, dok je Fazlić bio nekoliko pozicija iza.
U sklopu Festivala sporta Decathlon oko jarunskog jezera, Turopoljci su sudjelovali na 6-kilometarskoj humanitarnoj utrci. Vedrana Janjić bila je najbrža među njima, zauzevši šesto mjesto u konkurenciji 196 žena, a trčali su još Stanka Svetličić, Anamarija Mesić i Martin Budimir.
U Kutini su, u sklopu 1. vatrogasne utrke, Ivica i Valerija Prpa sudjelovali u 5-kilometarskoj trail utrci građana. Ivica je završio kao sedmi u muškoj konkurenciji, a Valerija kao peta među ženama.
Za kraj, Danijel Trgovac predstavljao je AK Turopolje na Sarajevo Marathonu, gdje je u polumaratonskoj utrci među 417 muških natjecatelja završio kao 56., s vremenom 1 sat, 37 minuta i 6 sekundi.
Dinamo Hidrel je u 26. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedio Bana Jelačića iz Banova rezultatom 4:2 golovima Maria Pavlovića (2), Nikole Beljana i Marka Rusa, za goste je oba pogotka postigao Antonio Boroša.
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Momčad iz Banova došla je u vodstvo sredinom prvog poluvremena, dvije minute kasnije domaći su izjednačili. Sudac je nakon toga ”skratio” momčad gostiju za dva igrača, isključenjem Josipa Ćosića u 32. i Karla Jurinjaka u 37. minuti. Brojčano neravnopravni gosti su u 43. ponovo imali gol prednosti, kazneni udarac (igranje rukom) realizirao je Boroša za 1:2.
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Realno je bilo očekivati da će domaći u drugom poluvremenu s dva igrača više okrenuti rezultat u svoju korist, izjednačio je Pavlović u 57. minuti na 2:2. Gosti su se uspješno branili sve do zadnje minute, a onda je Pavlović svojim drugim golom doveo domaće u vodstvo 3:2. Rus je golom u 3. minuti sudačke nadoknade potvrdio pobjedu – 4:2!
Dinamo Hidrel (26 10 6 10 47:51 35) je s 35 bodova na 8. mjestu u trenutačnom poretku. U 27. kolu gostuje kod Dinama Jakovlje.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 26.kolo
NK Dinamo Hidrel – NK Ban Jelačić (Banovo) 4:2 (1:2)
Novo Čiče. Stadion: ŠRC Novo Čiče. Gledatelja: 60. Nedjelja, 11.05.2025., 17:30 sati. Glavni sudac: Antonio Vukadin. Pomoćni suci: Dario Pranjić i Jurica Šarić (svi iz Dugog Sela). Delegat: Ivan Haluga (Mičevec). Strijelci: 0:1 – Boroša (23), 1:1 – Beljan (25), 1:2 – Boroša (43-11m), 2:2 – Pavlović (57), 3:2 – Pavlović (90), 4:2 – Rus (90+3). Isključenja: Josip Ćosić – dvije opomene (30′, 32′), Karlo Jurinjak-dvije opomene (8′, 37′).
DINAMO HIDREL: Šimić, Smilović, Balenović, Beljan (od 90+2 Pandža) Đuksi, Štivić, Pravdić (od 46. Rus), Žarina (od 79. I.Varivoda), Babić, Pavlović (od 90+2 Suhalj), Hemen (od 63. Ljubas). Trener: Stiven Žitnik.
BAN JELAČIĆ: Brleković, D.Tarandek, M.Trošić, Boroša, Juričić (od 82. Mikulić), G.Trošić (od 82. Benedik), Svečak (od 46. Ronjak), Ćosić, Petak, Jurinjak, Štefanac (od 87. Mladen). Trener: Alen Zidarić.
Moja županija
Županija nagradila parataekwondoaša Kristijana Burušića
Rugvičanin je hrvatski reprezentativac a osvojio je broncu na Europskom parataekwondo prvenstvu u Talinu.
Zamjenik župana Zagrebačke županije Damir Tomljenović prigodno je nagradio parasportaša – hrvatskog reprezentativca i člana Parataekwondo kluba Rugvica – Kristijana Burušića, povodom osvajanja brončane medalje na Europskom parataekwondo prvenstvu u formama – poomsae kategoriji, koje se održalo sredinom travnja u estonskom glavnom gradu Talinu.
Čestitavši Kristijanu i njegovom treneru Antonu Marasu na predanom radu i sjajnim rezultatima, Tomljenović je podsjetio da Zagrebačka županija kontinuirano povećava sredstva općenito za sport, a posebno i za parasport.
Foto: Zagrebačka županija
– Vesele nas ovakvi rezultati naših sportaša i veselimo se njihovim budućim uspjesima. Čestitam i predsjedniku Parasportskog saveza Zagrebačke županije Darku Matiću koji je za svoje zalaganje za parasportaše dobio i priznanje Hrvatskog paraolimpijskog odbora – naglasio je Tomljenović.
O samom nastupu na Europskom prvenstvu te zajedničkim treninzima i pripremama govorio je Kristijanov trener i predsjednik Parataekwondo kluba Rugvica Anton Maras.
Foto: Zagrebačka županija
–Na cijelom Prvenstvu Hrvatska je po broju osvojenih medalja osvojila drugo mjesto, a u Kristijanovoj kategoriji P22 su u konkurenciji 11 natjecatelja prva tri mjesta osvojili Hrvati, što ne znam da li se ikada dogodilo u bilo kojem sportu. Za ovo smo natjecanje s pripremama počeli već u siječnju s deset treninga tjedno, inače redovno treniramo pet puta tjedno a trenutačno skupljamo bodove za Paraolimpijske igre koje će se 2028. godineu Los Angelesu – ispričao je Maras.
Nakon velikih uspjeha u stolnom tenisu i atletici, sada osvajamo nagrade i u parataekwondou, na što smo izuzetno ponosni, rekao je predsjednik Parasportskog saveza Zagrebačke županije Darko Matić.
Foto: Zagrebačka županija
–Parasportski savez okuplja ljude i klubove koji svakodnevno dižu razinu i kvalitezi sportaša. Iz godine u godinu nam proračun apsolutno raste i da nema takvog proračuna ne bi bilo ni ovakvih rezultata, zato zahvaljujem zagrebačkoj županiji na podršci. Vjerujem da će naša županija za tri godine u Los Angelesu imati tri sportaša u tri različita sporta – najavio je Matić.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
Sport
Livaja “poništio” Pajazitija, Gorica oduzela Hajduku i zadnji komadić nade
Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 s Hajdukom na svom stadionu, vodstvom stečeno golom Pajazitija trajalo je samo šest minuta, ali ono najvažnije ipak se dogodilo dan ranije na Šubićevcu…
Već dan ranije sve je postalo jasno. Dok su nogometaši Gorice odrađivali posljednje pripreme za dolazak Hajduka, pratili su i događanja na Šubićevcu. Kod posljednjeg Šibenika gostovala je vodeća Rijeka, čekala se pobjeda Riječana, a ona se i dogodila zahvaljujući golu Djouahre. Onog trenutka kad je sudac označio kraj, postalo je jasno da će Gorica ostati prvoligaš i u osmoj sezoni zaredom, a to je praktički od početka sezone bio i glavni cilj.
A kad se do konačno i definitivno dogodilo, kad je taj glavni cilj ispunjen, i to na terenu, a ne kroz oduzimanje/vraćanje bodova bilo kome, s goričkih leđa pao je kamen od stotinu tona. S leđa trenera Carevića, njegovih igrača, ali i svih uključenih u život našega kluba… A priprema za Hajduk istoga je trenutka dobila ozbiljnu dozu relaksacije, jer konačno se čekala utakmica u kojoj Gorica ništa ne mora.
To ne znači da Gorica nije pokušala, da nije odigrala dobru, mušku, kvalitetnu utakmicu protiv Hajduka, ali izostanak imperativa dobro je došao i igračima, i navijačima, i ljudima u vodstvu kluba. Budući da je, uz taj faktor, ispunjen i onaj o idealnim vremenskim uvjetima za igru, budući da je stadion i ovoga puta bio rasprodan, doduše ponovno u velikoj većini gostujućim navijačima, svi preduvjeti za dobru nogometnu predstavu bili su tu.
Carević je krenuo s trojicom otraga, u varijanti koja se prije tjedan dana u Rijeci pokazala uspješnijom, s Ercegom u vrhu napada, dok je Splićane predvodio dvojac Livaja – Rakitić, s Melnjakom lijevo umjesto Dialla i “našim” Kalikom na poziciji desetke, iza Livajinih leđa.
Prvu priliku na utakmici imao je Hajduk, u sedmoj minuti Prpićev pokušaj blokirao je Krizmanić, a malo potom dobili smo i novu sekvencu za pamćenje s goričkog stadiona. Imali smo već kopanje stativa, skidanje oznaka postavljenih zbog snijega i potope epskih razmjera, a sad smo vidjeli i kako je eksplozivna naprava s tribina napravila rupu u terenu, pa je Dado Mazulović odjurio po kantu zemlje i zapunio rupu na licu mjesta. I utakmica je mogla krenuti dalje…
Pokušavao je s jedne strane Kalik, s druge Erceg, pa opet Kalik i Uremović, a u 33. minuti pred Silića je izašao Ndockyt. Nije uspio reagirati na vrijeme i prilika je propala, kao što je zamalo neuspješan ispao pokušaj Halilovića u trećoj minuti nadoknade. Slobodnjak je bio u idealnoj poziciji, ali lopta je zapela na živom zidu, pa se na odmor otišlo s nulom.
Gorica je ove sezone uzela četiri boda iz dvije domaće utakmice protiv Hajduka… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Međutim, nije tako dugo ostalo u nastavku. Čovjek za golove u velikim utakmicama, Adrion Pajaziti, opet je zablistao u 48. minuti, kad je dodavanje Ercega s desne strane fenomenalno proslijedio u gol Hajduka s 15-ak metara!
Bio je to povod da sa gostima sklonih tribina krenu povici, da parafraziramo, “Igrajte, maleni ženski spolni organi!”, a na to su igrači Hajduka reagirali vrlo ažurno. Pet minuta poslije mladi Durdov pogodio je stativu, a minutu potom ukazao se još jedanput Marko Livaja. Michele Šego ušao je nekoliko trenutaka ranije i odmah poslao idealan centaršut na Livaju, koji je “preskočio” Krizmanića i glavom pogodio pokraj nemoćnog Banića za izjednačenje.
Do drugoga gola pokušavali su doći i jedni i drugi, Hajduk preko Rakitića, Gorica preko Halilovića, nakon čega se utakmica primirila, a pirotehnika razbuktala. Imali smo i novi prekid zbog dima, a vidjeli smo i još po jedan solidan pokušaj na svakoj strani. Na kraju, Gorica i Hajduk podijelili su bodove, svakome je pripao po jedan, što za Goricu znači samo još jedan bod više, a za Hajduk i definitivni oproštaj od šampionskih ambicija.
Što se Gorice tiče, do kraja sezone preostalo je još odraditi gostovanje kod Slaven Belupa i domaći sudar s Lokomotivom, pa krenuti na predah. I upustiti se, prema svemu sudeći, u novu ozbiljnu rekonstrukciju momčadi.
HOTNEWS
Naš grad domaćin velikog europskog judo spektakla
EJU Velika Gorica Get Together adapted – prijateljstvo, lijepe uspomene i još više motivacije za buduće pobjede – i na tatamiju i u životu!
Velika Gorica prepoznata je kao grad koji njeguje uključivost i uspjehe sportaša s invaliditetom koji unatoč svojim ograničenim sposobnostima dokazuju da invaliditet nije prepreka, ne predstavlja ograničenje, već je motiv za nove uspjehe i rušenje barijera.
I zaista se možemo ugledati u njih jer nam šalju životnu poruku da su granice samo u našim glavama.
Foto: Judo klub Fuji
To me u prilog ide i veliki europski događaj koji je Judo klub osoba s invaliditetom “Fuji” doveo u Veliku Goricu.
Jučer je grad bio centar judaša iz Europe, na velikom međunarodnom EJU Velika Gorica Get Together adapted judo turniru, na kojem je gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo važnost ovog iznimnog događaja.
Foto: Judo klub Fuji–Velika mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti vas u Velikoj Gorici, gradu sporta, zajedništva i velikog srca, na ovom izvanrednom događaju. Ovaj turnir nije samo sportski događaj – on je simbol inkluzije, ustrajnosti, ljudske snage i prijateljstva koje prelazi granice. Danas ovdje ne gledamo samo borbe na tatamiju – gledamo priče hrabrosti, odlučnosti i istinskog sportskog duha – rekao je gradonačelnik i posebno naglasio ulogu predsjednice kluba, Marine Drašković.
–Njena vizija, energija i neumorna predanost omogućili su da ovaj turnir preraste u jedan od najvažnijih događaja u regiji za sportaše s invaliditetom. Marina, Vaša strast prema judu i jednakim mogućnostima za sve inspiracija je svima nama – i kao ljudima i kao čelnicima zajednica koje žele bolje i pravednije društvo. Velika Gorica zaista je ponosna što može biti domaćin turnira koji okuplja sportaše iz raznih zemalja, gdje svi dijelimo isti cilj – podržati, potaknuti i proslaviti različitosti kroz sport – poručio je Ačkar.
Dodajmo da je na prestižnom turniru sudjelovalo 150 judašica i judaša iz 12 država, uz naše velikogoričke članove Judo kluba osoba s invaliditetom „Fuji“, koji su zajednički pokazali ustrajnost, kvalitetu i nevjerojatnu borbenost.
Foto: Judo klub Fuji
–Ovo je poseban sportski događaj od europskog značaja, posvećen našim judašima s invaliditetom, koji su danas pred publikom pokazali koliko je ovaj sport važan za njihove živote, za njihov razvoj. Oni su primjer da je sve moguće! Zahvaljujem Gradu Velikoj Gorici koji nam je financijski omogućio održavanje turnira koji slavi različitost – istaknula je Marina Drašković.
Foto: Judo klub Fuji
-
HOTNEWSprije 5 danaAIRVG2025 – detalji nebeskog vikend-showa iznad Velike Gorice
-
HOTNEWSprije 1 danFOTO Turopoljski Chill and Grill – fantazija okusa i odlično društvo
-
Najaveprije 4 danaU subotu svečanost povodom Dana branitelja Grada Velike Gorice uz koncert Gazdi
-
Vijestiprije 3 danaDamir Urban stiže u Veliku Goricu