Sport

Priča o osmorici heroja: Kad imaš srce, centimetri i nisu toliko važni…

Košarkaši Gorice pobijedili su Zadar 79-76 u drugoj utakmici polufinala hrvatskog prvenstva i izborili majstoricu u Krešinom domu. Utakmica kojom su do toga došli ostat će u povijesti velikogoričke košarke…

Objavljeno

prije 5 godina

21. svibnja 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

U trenucima dok iščekujemo nogometni rasplet za povijest, posljednjih 90 minuta u borbi HNK Gorice za Europu, nekako u drugom sportskom planu – pogotovo kad je ovaj grad u pitanju! – odvija se još jedna herojska bitka. Samo nekoliko stotina metara daleko od doma nogometaša Gorice, u praznoj Gradskoj sportskoj dvorani, u četvrtak navečer košarkaši Gorice odigrali su utakmicu za pamćenje. I za nakon do poda.

Nije stvar samo u tome da je Gorica u polufinalu domaćeg prvenstva, da je među četiri najbolja i najjača kluba u državi, uz bok velikanima hrvatske košarke. Nije stvar ni samo u tome da je Gorica u drugoj utakmici tog polufinala pobijedila Zadar (79-76), na čijoj je klupi izbornik Veljko Mršić, a u rosteru igrači s velikom kvalitetom. Ne, zapravo je stvar u tome što je Gorica sve to izvela u vrlo, vrlo otežanim uvjetima.

Kad je Ivan Batur u jednoj polukontri jauknuo, pao na parket i ostao ležati, bio je to samo početak. Puknuće kružnih ligamenata, oporavak od šest do osam mjeseci. Sezona završena za igrača iz petorke, sposobnog igrati i na visokim pozicijama… Slijedio ga je Krešimir Ljubičić, koji je “osjetio” rame, a taj osjećaj ga nije prevario. Operacija i oporavak od četiri do šest mjeseci za igrača iz petorke, jedinu klasičnu “peticu” u rosteru, jedinog koji uz centimetre donosi i masu pod obruče. Pa je onda, na jednom treningu, lakat u nos dobio Marko Baković, druga “petica”, u izostanku Ljubičića možda i najvažniji igrač u rosteru. Drugi put ove sezone slomio je nos i više nema šale, i on otpada do daljnjeg…

I takva je Gorica, bez trojice važnih igrača, sa samo osmoricom igrača u rotaciji, bez ijednog centra, krenula u četvrtfinalni okršaj sa Sonik Puntamikom. Bilo je teško, zahtjevno, čupavo do krajnjih granica, ali osmorica junaka došli su tamo gdje su željeli – u vrh hrvatske košarke. Nevjerojatnom borbenošću, košarkom prilagođenom uvjetima, u kojoj nije poseban problem ni dobiti drugu utakmicu 54-52… Fajt do kraja, za svaku loptu, pa čak i onda kad šut ne ide, kad ništa ne ulazi.

Umorna i iscrpljena od Zadrana, Gorica je odmah potom morala na – Zadrane. Ali onu bolju verziju, jer u polufinalu je čekao veliki KK Zadar. I ružno je to izgledalo u prvom poluvremenu utakmice u Krešinom domu, Gorica je početkom nastavka bila i na minus 30, bez ikakve šanse, no do kraja je trener Josip Sesar uspio pronaći formulu. I svesti poraz u normalne okvire, ali i ponuditi temelj za ono što će se događati u četvrtak navečer, o kojem je ovdje zapravo i riječ…

Nimalo neočekivano, uoči četvrtka pojavili su se i novi problemi. Leđa Lovre Mazalina, nekadašnje “trojke”, krilnog igrača, koji je u ovoj situaciji prva opcija na centarskoj poziciji, dodatno su naborala Sesarovo čelo, ali stisnuo je Maza zube, spreman da se i takav “potuče” sa zadarskim gorostasima po košem. A dok se on bavio stijenom od čovjeka pod imenom Chinanu Onuaku, s druge strane terena vukao je Karlo Uljarević. Prošle sezone igrač Zadra, u kojem su mu objasnili kako ga više ne trebaju, Karlo je Zadranima već poslao poruku ove sezone, tricom za pobjedu na početku sezone, a sad im je utrpao 22 koša i odveo Goricu prema izjednačenju serije.

Nevjerojatno je bilo vidjeti energiju i želju kojom Goričani igraju, za što je stigla i nagrada u obliku sjajnog postotka šuta za tricu. Mate Kalajžić je probijao i pogađao, Ivan Majcunić tražio svaku šansu za šut i stavio dva ključna bacanja, Ante Mašić po tisuću i neki put dokazao koliko je bitan za ovu momčad, a ruku pomoći u punom su smislu dali i Ozren Pavlović i Emil Savić. A opet, lopta odluke završila je u rukama posljednjeg, osmog preostalog…

Borna Kapusta jedan je od igrača s najdužih stažom u Gorici, igrao je ovdje i drugu ligu, i borio se za opstanak… Danas je najbolji asistent momčadi, možda i najraznovrsniji igrač u goričkom rosteru, ali i vjerojatno najveći altruist od svih igrača u ligi. Koševi su mu uvijek na zadnjem mjestu, iako se zna i njemu otvoriti, no ovdje je riječ o igraču koji će se složiti s legendarnom konstatacijom Tonija Kukoča, novog člana Hall of Famea.

– Koš usreći samo jednog čovjeka, asistencija dvojicu!

I vjerojatno je baš zbog toga 32 sekunde prije kraja Borna Kapusta bio jedini igrač koji je te večeri zaigrao, u obje momčadi, a još nije zabio koš. Bilo je u tim trenucima 74-74, dramatična završnica u tijeku, a Borna je krenuo na prodor uz sporijeg Onuakua, napravio crossover, vratio se na tricu i – pogodio! Zadar se više nije mogao vratiti, bio je to šut koji je presudio. I fenomenalno je što je bio baš njegov, baš Kapustin.

Sreća je nakon utakmice bila neizmjerna, orila se pjesma svlačionicom, a s druge strane trajao je šok. Nisu Zadrani ovdje očekivali poraz, bili su uvjereni da će te večeri zaključiti polufinalnu seriju, baš kao i ostatak domaće košarkaške javnosti. Međutim, nije se dogodilo. Nije zato što je Sesar ostao na osmorici, ali na osmorici hrabrih, odvažnih, osmorici koja ne odustaju. I koja pogađaju kad treba.

Majstorica se igra u nedjelju u Zadru, pobjednik će u veliki finale, ali u ovim trenucima to se nekako čini manje važnim. Gorica je u nenormalnim okolnostima pokazala kakva je momčad, koliko srca može ostaviti na parketu, a to su definitivno razlozi za glasan pljesak na otvorenoj sceni. I zato, što god se dogodilo u Zadru, ova će sezona ostati zapisana u povijesnim knjigama. Iskorak u regionalnu košarku, pa polufinale prvenstva uz ovakve utakmice…

Bravo za sve!

Povezane teme:borna kapusta hotnews josip sesar kk gorica KK Zadar

Sport

Bivši treneri, gdje ste? Hit Jakir, sjajni Valdas, malo TV-a, malo Tadžikistana…

Veličanstveni uspjesi Sergeja Jakirovića i Valdasa Dambrauskasa, koji blistaju na klupama engleskog Hull Cityja i azerbajdžanskog Sabaha, potaknuli su nas da provjerimo gdje su i što rade ostali bivši trener Gorice…

Objavljeno

prije 20 sati

7. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nesretan, u velikoj mjeri i nezaslužen poraz od Dinama izbacio je nogometaše Gorice iz utrke za Europu, u koju će uz vodeće Dinamo i Hajduk otići još i dva kluba iz trojca Varaždin – Rijeka – Lokomotiva. Najbolje u toj priči stoje Varaždinci, Riječani do europskog iskoraka mogu i preko Kupa, jer ako ga osvoje, osigurat će plasman u Europsku ligu, a Lokomotiva bi ovog vikenda morala pobijediti u Varaždinu želi li zadržati ozbiljnu šansu…

Gorica će, pak, završnicu sezone odraditi u skladu s egidom “mir i dobro”, budući da je ostanak osiguran, a Europa nedostižna. Naravno, napravit će sve u našem prvoligašu da budu što bolje plasirani na kraju, postoje tu i sportski i financijski benefiti, tako da ima sasvim dovoljno razloga biti motiviran protiv Slaven Belupa, Rijeke i Osijeka, ali već sad je jasno da se povijesni plasman u Europu neće dogoditi.

Drugim riječima, Mario Carević ipak neće biti prvi trener koji će potpisati jedan takav uspjeh. Kao što to nije uspio niti jedan od njegovih prethodnika, među kojima ima vrlo aktualnih imena ovih dana… Sergej Jakirović i Valdas Dambrauskas, o njima je riječ, žive možda i najljepše dane svojih karijera, a upravo su njih dvojica bila i najbliže takvom dosegu.

Jakir je oduševio svjetsku sportsku javnost svime što je napravio na klupi Hull Cityja ove sezone, danas pričamo o treneru vrlo ozbiljne razine, čovjeku koji je s razlogom na radaru većih klubova, uključujući i one iz Premiershipa, ali koliko god danas otišao visoko, a sutra još više, uvijek ćemo Sergeja smatrati svojim. I sam će reći kako mu je 20-ak mjeseci u Gorici bilo jedno od najljepših razdoblja u životu, bio je i ostao miljenik navijača Gorice, kako zbog trenerskih, tako i zbog ljudskih kvaliteta, ali činjenica je da je odavno prerastao ovo okruženje… Prvo kroz neuspješnu epizodu u Mariboru, a onda i kroz seriju uspješnih u Zrinjskom, Rijeci, Dinamu, turskom Kayserisporu i danas u Hullu.

U jedinoj njegovoj cijeloj sezoni osvojio je peto mjesto, tri boda dijelila su ga od plasmana u Europu, a i sljedeće sezone ostavio je nasljedniku, Valdasu Dambrauskasu. U tom trenutku potpuno anonimnom Litavcu, kojeg je odnekud “izmislio” njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, čovjeku koji će se u sljedećih jedanaest mjeseci pretvoriti u trenera koji će masnim slovima biti upisan u povijesne knjige našega kluba.

Bilo je to vrijeme kad je Gorica znala prenoćiti i na prvome mjestu prvenstvene ljestvice, bila je to jesen u kojoj je Gorica najlošije plasirana bila kad je bila na trećemu mjestu (?!), ali rastanak je došao prebrzo za još veće dosege. Prvu polovicu mandata završio je sa šestim mjestom u sezoni u kojoj smo imali pet predstavnika u Europi, a nakon druge je otišao za Ludogorec. Nakon Bugarske, u HNL se vratio kroz mandat u Hajduku, pa nakon toga vodio grčki OFI, u kojem danas igra Krešo Krizmanić, a zatim i ciparsku Omoniju te mađarski Diosgyor.

Ovih dana Valdas uživa u osvajanju titule prvaka Azerbajdžana sa Sabahom, klubom koji je prilično uvjerljivo prekinuo dominaciju Qarabaga u toj zemlji. U Azerbajdžanu je još od početka 2025. godine, dobio je kontinuitet, a to je dovelo do prosječno 2,27 bodova osvojenih po utakmici, što je – spektakularno! I ne bi bilo iznenađenje da netko konačno shvati koliko je Dambrauskas dobar trener, pa da dobije priliku i na puno višoj razini…

U istom tom Sabahu nedavno je trener bio i Krunoslav Rendulić, četvrti treći trener Gorice u prvoligaškoj povijesti. Kruno je nakon Gorice uspješno vodio Zrinjski, u Azebrajdažnu je bio od ožujka do studenog 2024., danas vodi Emirates Club u UAE-u. Na svim tim postajama pratio ga je i prati ga naš Saša Sabljak, suradnik još iz goričkih dana.

Prije njega Goricu je vodio Siniša Oreščanin, koji će uskoro proslaviti tri godina na funkciji izbornika hrvatske U-19 reprezentacije, što mu je i prvi posao nakon odlaska iz Gorice. A nakon Rendulića stigao je Samir Toplak, koji je trenutačno trener bez angažmana i vrlo uspješan televizijski “pundit”. Samir je nakon Gorice vodio još i Kustošiju te Rudeš, a potraga za novim angažmanom je u tijeku…

Toplaka je u Gorici naslijedio Igor Angelovski, trener koji je došao s autoritetom bivšeg izbornika Makedonije, a izbornik je i danas! Naime, prije nešto više od tjedan dana imenovan je izbornikom Tadžikistana, 103. reprezentacije svijeta po FIFA-inu renkingu. Nakon odlaska iz Gorice vodio je kazahstanski Kaspiy Aktau i ciparski Ethnikos, a sad se smjestio u najmanjoj državi srednje Azije.

Nakon njegova odlaska situaciju je spašavao i na kraju spasio Željko Sopić, još jedan trener kojem je Gorica bila sjajna odskočna daska. Vodio je Rijeku u borbi za naslov prvaka, vodio je kratko i poljski Widzew Lodz, a kasnije iste sezone i Osijek. Trenutačno je bez angažmana što se trenerskog posla tiče, ali pojavi se i on na televiziji, budući da je u HTV-ovu studiju komentirao ogled Bayerna i PSG-a.

Bez angažmana je i Dinko Jeličić, njegov nasljednik na klupi Gorice, koji od odlaska iz Turopolja nigdje nije radio kao trener. Jeličić je godinama bio u Al Nassru, nova prilika u hrvatskom nogometu nije došla i Dinko se posvetio nekim drugim stvarima, uključujući i poneku partiju tenisa na terenima pokraj stadiona NK Rudeša.

U blizini, na igralištu NK Kustošije, svoje dane provodi Rajko Vidović, posljednji u nizu bivših trenera Gorice. Prošle sezone nije uspio spasiti Šibenik od ispadanja iz lige, a sad je praktički osigurao ulazak u viši rang s Kustošijom, trenutačno drugoplasiranom momčadi 2. NL.

Svi oni u ovom trenutku po broju utakmica na klupi Gorice gledaju u leđa Mariju Careviću, koji je trenutačno na 64 utakmice u ulozi trenera Gorice. Jakirović je ostao na 62, a prvi sljedeći bio je Dambrauskas sa 30…

Nastavite čitati

Moja županija

Mraclin napunio mrežu Libertasu

Objavljeno

prije 1 dan

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je od početka nametnuo ritam s jasnim ciljem uzeti sva tri boda. Već u 11. minuti Ivan Kos otvara golijadu, a do 24. minute postiže još jedan pogodak i asistira kod akcije za drugi gol koji zabija Fran Krilić. Pred kraj prvog dijela Kos upisuje novu asistenciju, ovaj put za Josipa Tokića, pa se na odmor odlazi s visokih 4:0.

U nastavku potpuna dominacija domaćih. Domagoj Matić preuzima glavnu ulogu i postiže hat-trick uključujući i pogodak iz kaznenog udarca, čime postavlja konačnih 7:0. Mraclin je mogao slaviti i uvjerljivije, ali realizacija u nekim situacijama nije bila na razini rezultata.
Jedina loša vijest za domaće je ozljeda Kaurina, koji je izborio jedanaesterac, ali je pritom stradao i njegov nastup u sljedećem kolu je pod upitnikom.

Mraclin je ovom uvjerljivom pobjedom napravio važan iskorak prema sigurnijoj zoni i dodatno podigao samopouzdanje u završnici sezone. S druge strane, momčadi iz Novske nakon ovakvog poraza situacija izgleda gotovo beznadno.

IV . NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 25. kolo

MRACLIN – LIBERTAS 7:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Bojan Čerkez. Pomoćnici: Martin Štulec i Martin Holetić.

STRIJELCI: 1:0 – I. Kos (11), 2:0 – Krilić (20), 3:0 – I. Kos (24), 4:0 – Tokić (43), 5:0 – Matić (57), 6:0 – Matić (11 m – 68), 7:0 – Matić (71).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Smolković, J. Domitrović, Rajić, Đurašić, Borovac, Tokić (od 56. Matić), Krilić, Hajduk (od 60. Kaurin, od 67. Matejčić), I. Kos (od 60. Jančić). Trener: Marko Pancirov.

LIBERTAS: Mirosavljević (od 67. Jovanović), Mudri-Brežni (od 53. Rajković), Baić, Lipovac, Kovačević (od 73. Vučić), Jagatić, Varga (od 67. Dulaj), Bosnić, Poturica, Dojčinović, Vidić. Trener: Ivan Berić.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Novih 7 medalja iz Rijeke za goričke karataše – novi izazovi slijede

Dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Objavljeno

prije 2 dana

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Karate klub Velika Gorica iza sebe ima iznimno aktivan natjecateljski vikend. U subotu, 2. svibnja, gorički karataši nastupili su na međunarodnom turniru Champions Trophy u Rijeci, gdje su osvojili ukupno sedam medalja, dok su dan kasnije, u nedjelju 3. svibnja, nastupili na Zagrebačkoj karate ligi s čak 26 natjecatelja, većinom iz mlađih dobnih skupina.

Na turniru u Rijeci nastupilo je 457 natjecatelja iz 39 klubova iz Hrvatske, Srbije, BiH, Italije i Crne Gore, a KK Velika Gorica je, u konkurenciji kadeta, juniora i mlađih seniora, osvojila medalju u svakoj od spomenutih kategorija, dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Najviše su se istaknuli Ema Jukić (-50 kg) i Luka Lukačić (-75 kg), koji su osvojili zlatne medalje u kategoriji mlađih seniora. Jukić je pritom osvojila i srebro u juniorskoj konkurenciji, dok je Lukačić juniorski nastup završio s broncom.

Do medalja su stigli i Mia Čunčić, koja je osvojila srebro u juniorkama -53 kg te broncu u kadetkinjama, kao i Antonio Brletić, brončani u juniorima -61 kg.

Natjecateljski vikend zaključen je u Zagrebu, gdje su gorički karataši nastupili na drugom kolu Zagrebačke karate lige. Liga se održava kroz tri kola, a završnica je planirana u listopadu. Iz kluba poručuju kako su rezultati nakon dva kola ohrabrujući te očekuju da će do kraja natjecanja imati još veći broj osvajača medalja.

Gorički borci već ovog vikenda ponovno putuju u Zagreb, gdje ih čeka dvodnevno natjecanje za uzraste kadeta U16, juniora U18 i mlađih seniora U21.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Kurilovec nadigrao Veliku Mlaku i preuzeo vodstvo

Objavljeno

prije 3 dana

5. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 19. kola u kojem je na pet odigranih utakmica postignuto 18 golova.