Sport

Priča o osmorici heroja: Kad imaš srce, centimetri i nisu toliko važni…

Košarkaši Gorice pobijedili su Zadar 79-76 u drugoj utakmici polufinala hrvatskog prvenstva i izborili majstoricu u Krešinom domu. Utakmica kojom su do toga došli ostat će u povijesti velikogoričke košarke…

Objavljeno

prije 5 godina

21. svibnja 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

U trenucima dok iščekujemo nogometni rasplet za povijest, posljednjih 90 minuta u borbi HNK Gorice za Europu, nekako u drugom sportskom planu – pogotovo kad je ovaj grad u pitanju! – odvija se još jedna herojska bitka. Samo nekoliko stotina metara daleko od doma nogometaša Gorice, u praznoj Gradskoj sportskoj dvorani, u četvrtak navečer košarkaši Gorice odigrali su utakmicu za pamćenje. I za nakon do poda.

Nije stvar samo u tome da je Gorica u polufinalu domaćeg prvenstva, da je među četiri najbolja i najjača kluba u državi, uz bok velikanima hrvatske košarke. Nije stvar ni samo u tome da je Gorica u drugoj utakmici tog polufinala pobijedila Zadar (79-76), na čijoj je klupi izbornik Veljko Mršić, a u rosteru igrači s velikom kvalitetom. Ne, zapravo je stvar u tome što je Gorica sve to izvela u vrlo, vrlo otežanim uvjetima.

Kad je Ivan Batur u jednoj polukontri jauknuo, pao na parket i ostao ležati, bio je to samo početak. Puknuće kružnih ligamenata, oporavak od šest do osam mjeseci. Sezona završena za igrača iz petorke, sposobnog igrati i na visokim pozicijama… Slijedio ga je Krešimir Ljubičić, koji je “osjetio” rame, a taj osjećaj ga nije prevario. Operacija i oporavak od četiri do šest mjeseci za igrača iz petorke, jedinu klasičnu “peticu” u rosteru, jedinog koji uz centimetre donosi i masu pod obruče. Pa je onda, na jednom treningu, lakat u nos dobio Marko Baković, druga “petica”, u izostanku Ljubičića možda i najvažniji igrač u rosteru. Drugi put ove sezone slomio je nos i više nema šale, i on otpada do daljnjeg…

I takva je Gorica, bez trojice važnih igrača, sa samo osmoricom igrača u rotaciji, bez ijednog centra, krenula u četvrtfinalni okršaj sa Sonik Puntamikom. Bilo je teško, zahtjevno, čupavo do krajnjih granica, ali osmorica junaka došli su tamo gdje su željeli – u vrh hrvatske košarke. Nevjerojatnom borbenošću, košarkom prilagođenom uvjetima, u kojoj nije poseban problem ni dobiti drugu utakmicu 54-52… Fajt do kraja, za svaku loptu, pa čak i onda kad šut ne ide, kad ništa ne ulazi.

Umorna i iscrpljena od Zadrana, Gorica je odmah potom morala na – Zadrane. Ali onu bolju verziju, jer u polufinalu je čekao veliki KK Zadar. I ružno je to izgledalo u prvom poluvremenu utakmice u Krešinom domu, Gorica je početkom nastavka bila i na minus 30, bez ikakve šanse, no do kraja je trener Josip Sesar uspio pronaći formulu. I svesti poraz u normalne okvire, ali i ponuditi temelj za ono što će se događati u četvrtak navečer, o kojem je ovdje zapravo i riječ…

Nimalo neočekivano, uoči četvrtka pojavili su se i novi problemi. Leđa Lovre Mazalina, nekadašnje “trojke”, krilnog igrača, koji je u ovoj situaciji prva opcija na centarskoj poziciji, dodatno su naborala Sesarovo čelo, ali stisnuo je Maza zube, spreman da se i takav “potuče” sa zadarskim gorostasima po košem. A dok se on bavio stijenom od čovjeka pod imenom Chinanu Onuaku, s druge strane terena vukao je Karlo Uljarević. Prošle sezone igrač Zadra, u kojem su mu objasnili kako ga više ne trebaju, Karlo je Zadranima već poslao poruku ove sezone, tricom za pobjedu na početku sezone, a sad im je utrpao 22 koša i odveo Goricu prema izjednačenju serije.

Nevjerojatno je bilo vidjeti energiju i želju kojom Goričani igraju, za što je stigla i nagrada u obliku sjajnog postotka šuta za tricu. Mate Kalajžić je probijao i pogađao, Ivan Majcunić tražio svaku šansu za šut i stavio dva ključna bacanja, Ante Mašić po tisuću i neki put dokazao koliko je bitan za ovu momčad, a ruku pomoći u punom su smislu dali i Ozren Pavlović i Emil Savić. A opet, lopta odluke završila je u rukama posljednjeg, osmog preostalog…

Borna Kapusta jedan je od igrača s najdužih stažom u Gorici, igrao je ovdje i drugu ligu, i borio se za opstanak… Danas je najbolji asistent momčadi, možda i najraznovrsniji igrač u goričkom rosteru, ali i vjerojatno najveći altruist od svih igrača u ligi. Koševi su mu uvijek na zadnjem mjestu, iako se zna i njemu otvoriti, no ovdje je riječ o igraču koji će se složiti s legendarnom konstatacijom Tonija Kukoča, novog člana Hall of Famea.

– Koš usreći samo jednog čovjeka, asistencija dvojicu!

I vjerojatno je baš zbog toga 32 sekunde prije kraja Borna Kapusta bio jedini igrač koji je te večeri zaigrao, u obje momčadi, a još nije zabio koš. Bilo je u tim trenucima 74-74, dramatična završnica u tijeku, a Borna je krenuo na prodor uz sporijeg Onuakua, napravio crossover, vratio se na tricu i – pogodio! Zadar se više nije mogao vratiti, bio je to šut koji je presudio. I fenomenalno je što je bio baš njegov, baš Kapustin.

Sreća je nakon utakmice bila neizmjerna, orila se pjesma svlačionicom, a s druge strane trajao je šok. Nisu Zadrani ovdje očekivali poraz, bili su uvjereni da će te večeri zaključiti polufinalnu seriju, baš kao i ostatak domaće košarkaške javnosti. Međutim, nije se dogodilo. Nije zato što je Sesar ostao na osmorici, ali na osmorici hrabrih, odvažnih, osmorici koja ne odustaju. I koja pogađaju kad treba.

Majstorica se igra u nedjelju u Zadru, pobjednik će u veliki finale, ali u ovim trenucima to se nekako čini manje važnim. Gorica je u nenormalnim okolnostima pokazala kakva je momčad, koliko srca može ostaviti na parketu, a to su definitivno razlozi za glasan pljesak na otvorenoj sceni. I zato, što god se dogodilo u Zadru, ova će sezona ostati zapisana u povijesnim knjigama. Iskorak u regionalnu košarku, pa polufinale prvenstva uz ovakve utakmice…

Bravo za sve!

Povezane teme:borna kapusta hotnews josip sesar kk gorica KK Zadar

Sport

Jesenski osvrt – Sezona Mraclina puna kontrasta

Objavljeno

prije 11 sati

6. prosinca 2025.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Deseto mjesto nakon prvog dijela prvenstva uz učinak od 15 odigranih utakmica, 4 pobjede, 4 remija i 7 poraza te gol-razliku 23:23 za ukupno osvojenih 16 bodova najbolje oslikava jesensku sezonu Mraclina – punu oscilacija i neiskorištenih prilika. Ipak, treba istaknuti da je momčad u čak dva navrata ostvarila po dvije uzastopne pobjede, što pokazuje da je u određenim fazama prvenstva imala pozitivan ritam, no kontinuitet dobrih igara nije uspjela zadržati kroz dulje razdoblje.
Sezonu je započeo trener Milan Marinić, no nakon samo dva prvenstvena kola napustio je klupu Mraclina, a njegovo mjesto preuzeo je Saša Sabljak. Dolazak Sabljaka donio je novu energiju, profesionalniji pristup radu te vidljiv pomak u igri momčadi, što se posebno očitovalo u nekoliko vrlo dobrih prvenstvenih nastupa i pobjeda.
Najveće slavlje u jesenskom dijelu sezone zabilježeno je u domaćoj utakmici protiv Save Strmca, svladane rezultatom 7:0, čime je ostvarena najuvjerljivija pobjeda polusezone. S druge strane, najteži porazi doživljeni su u gostima kod Naftaša Ivanića 5:1 te u posljednjem kolu kod Rugvice 3:0, što su susreti koji su ostavili nešto lošiji dojam na završetku jeseni.

U prvenstvu je Mraclin ostvario sljedeće rezultate: poraz od Stupnika 1:2 uz pogodak Brune Dandića za vodstvo, zatim minimalni porazi kod Jaske Vinogradara 1:0 i od Zeline 0:1 te težak poraz kod Naftaša Ivanića 5:1 uz pogodak Davida Marjanovića. Nakon toga slijedi sjajna predstava i pobjeda nad Savom Strmec 7:0 golovima Josipa Domitrovića, Adriana Manuela Perića (2), Igora Hajduka (2), Domagoja Matića i Brune Dandića, a potom i trijumf protiv Topuskog 3:0, kada su strijelci bili Domagoj Matić, Karlo Strunje i Ivan Kaurin – prva serija od dvije uzastopne pobjede u sezoni. Uslijedio je remi s Moslavcem 1:1 uz gol Karla Strunja, domaći remi s TOP Kerestincem 2:2 u kojem je oba pogotka postigao Igor Hajduk, poraz kod Kobri Samobor 2:1 uz strijelca Ivana Jančića te remi bez pogodaka kod Libertasa 0:0. Slijedio je poraz u Vrbovcu 4:1 uz počasni pogodak Jurice Brdeka i domaći remi s Lekenikom 1:1 uz pogodak Adriana Manuela Perića. Potom su upisane nove dvije uzastopne pobjede – gostujućih 3:0 protiv Metalca iz Siska golovima Jurice Brdeka, Domagoja Matića i Marka Rakasa te domaćih 2:1 protiv Moslavine s dva pogotka Igora Hajduka. Jesen je zaključena porazom kod Rugvice 3:0.
Uz prvenstvo, Mraclin je nastupio i u dvije utakmice Kupa NS Zagrebačke županije. U šesnaestini finala 27. kolovoza svladana je Lonja 3:0 golovima Tonija Borovca i dvama pogodcima Igora Hajduka, dok je u osmini finala 10. rujna pobijeđena Sava iz Strmca Samoborskog 2:0 pogocima Tonija Borovca i Ivana Rajića. Nastup u Županijskom kupu nastavlja se na proljeće.

Najbolji strijelac momčadi u jesenskom dijelu bio je Igor Hajduk sa 6 pogodaka. Slijede Adrian Manuel Perić i Domagoj Matić s po 3 gola, Bruno Dandić, Karlo Strunje i Jurica Brdek postigli su po 2, dok su po jedan pogodak postigli Ivan Jančić, Marko Rakas, Josip Domitrović, Ivan Kaurin i David Marjanović.
Unatoč oscilacijama i promjenama na klupi, jesenski dio pokazao je da Mraclin ima kvalitetu, što potvrđuju dvije serije od po dvije uzastopne pobjede, ali i potencijal za bolji rezultat u proljetnom nastavku ako se pronađe potrebna stabilnost i kontinuitet dobre igre.
U klubu najavljuju rezove u igračkom kadru i osvježavanje momčadi za proljeće, uz zahvalu pojedincima koji ove sezone nisu pružili ono što se od njih očekivalo, a sve s ciljem jačanja konkurencije i boljih rezultata u nastavku prvenstva.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Startala 5. Super malonogometna liga VG 2025

Objavljeno

prije 12 sati

6. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Peto izdanje Super malonogometne lige u kojoj se natječe 9 malonogometnih momčadi iz tri Ljetne malonogometne lige startala je danas (subota, 06. prosinca 2025., početak u 15 sati), utakmicama 01. kola u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.