Sport
Priča iz pete lige: Derbi visokog naboja, legenda na klupi i jedan mali pas
Nakon nedjeljnog ručka uputili smo se za Kuče, pitoreskno turopoljsko selo, poprište velikog okršaja u sklopu JŽNL-a, petog ranga hrvatskog nogometu. Turopoljac je dočekao Lomnicu…
Naporna i zamorna magla, koja je zauzela kompletnu subotu, konačno se razmaknula, došlo je vrijeme nedjeljnog ručka, ali bilo je to i vrijeme za – nogomet! Nazubljeno jesensko sunce pošteno je zagrijalo Kuče, pitoreskno selo od 1500 žitelja, a oko nogometnog igrališta usred sela dobro poznata gungula. Igra se derbi, NK Turopoljac je u lovu na prvo mjesto, a stiže zahuktala Lomnica sa Štefom Deverićem…
Šank je radio punom parom, došli su i veseli, glasni i optimistični gosti, uvjereni da će niz njihovih “Boema” ići dalje, da će i devetu zaredom ostati neporaženi. Domaćini su, s druge strane, sa zadovoljstvom ispratili remi (0-0) vodećeg Naftaš Ivanića u gostima kod Jelačića u susjednoj Vukovini dan ranije, i ovaj veliki okršaj dočekali su svjesni činjenice da će ih pobjeda, dođu li do nje, vratiti na čelno mjesto prvenstvene ljestvice. A jedino tamo želi biti Marko Pancirov, trener Turopoljca i višestruki autor rečenice kako se “ne ustaje ujutro da bi bio drugi”.
– Turopoljac, koliko mi se čini, ima najjaču momčad u ligi, najširi kadar, ne iznenađuje me što su u borbi za vrh – komplementirao je Štef Deverić, legenda Dinama i Hajduka istovremeno, u najavi derbija nešto niže razine, ali s gomilom draži.
A opet, kakve tek komplimente zaslužuje njegova momčad, koja je u sezonu ušla tiho, bez velikih najava, s tri startna poraza, a onda krenuli u niz u kojem je do ove utakmice bilo sedam pobjeda i jedan remi. I došli su Lomničani u Kuče puni samopouzdanja, s nekoliko važnih izostanaka, ali i s velikim respektom prema protivniku.
I krenulo je odmah vatreno, već u prvih 15-ak minuta dogodila su se dva ključna trenutka. Igrala se osma minuta kad je Gršić pogodio za vodstvo Lomnice nakon kombinacije poslije kornera. I čim je lopta krenula s centra – nova šansa! I to čista, jer Luka Mandura je promašio praktički prazan gol iz blizine… Kad je u 15. minuti Mlinarić pobjegao gostujućoj obrani i izjednačio na 1-1, izgledalo je kao da ćemo gledati festival golova, utakmicu velikih brojki. Kad ono – to je bilo to!
Golova više do kraja utakmice nije bilo, ali malo nakon vatrenog otvaranja krenulo je biti vatrno na brežuljku kojeg možemo nazvati i tribinama. Galamili su jedni navijači, pa onda i drugi, pa opet ovi prvi… Rječnika koji se pritom koristio, jasno, ne bi se posramili ni najveći kočijaši, uvrede su to koje se mogu čuti praktički jedino pod emocijama koje izaziva nogomet, a meta im je ovoga puta bio, pogađate, sudac. Čovjeku je ime Petar Jerbić i sasvim sigurno mu ovo nije bilo najugodnije poslijepodne u životu…
Iako, pomogao je i sam da tako bude, o čemu će najviše reći situacija iz 41. minute. Igrač Turopoljca Leon Jaki žestoko je startao na Lomničanina Drmića, prolomio se i bolni krik, ali Pero je pustio igru. Zaustavljena je tek nakon što su igrači izbacili loptu, odmah su utrčali i liječnici, a ozlijeđenom Drmiću prišao je i sudac. Pogledao je kakva je situacija, vidio da se ovaj ne šali, da ga stvarno boli, pa odlučio Jakiju pokazati – crveni karton! Jedno dvije minute nakon starta kojeg nije vidio kao prekršaj.
I nije to jedina situacija, trajala je sve do kraja poluvremena žestoka borba čovjeka i zviždaljke, dobacivanja sa strane postajala su sve glasnija, a sve to samo je nakratko prekinulo – poluvrijeme. Svađao se usput s igračima, oni su mu prigovarali, sve je frcalo od nervoze, a onda smo pogledali prema Štefu… Trener Deverić kod klupe je mirno izvadio cigaretu, zapalio, pa laganim korakom krenuo prema svlačionici. Pogled je bio uperen u pod, misli očito prema idejama kako u nastavku iskoristiti tog igrača više.
Desetak minuta poslije, pri povratku na klupu, učinilo se da je sve trajalo samo treptaj oka. Već se Štef vraćao, ponovno s cigaretom, u svojim mislima, sad već jasno i glasno izrečenim pred igračima u svlačionici.
– Je, imamo igrača više, ali ništa to ne mora značiti, ne mora uopće biti prednost… – dobacio nam je pri dolasku na klupu, malo prije nego što je nastavak konačno i krenuo.
Galama s tribina nastavila se kao predaha nije ni bilo, svaka odluka suca komentirala se i na terenu i na brežuljku iza ograde, bio je to onaj pravi, prepoznatljivi folklor koji oslikava ovakve, niželigaške predstave visokog naboja. Frcalo je sve i na terenu, borbeno i čvrsto s obje strane, a falilo je jedino golova. Doduše, moglo ih je biti, na obje strane, čak je na kraju pobjedi bliži bio brojčano inferiorniji domaćin, ali do kraja je trenutak utakmice bio onaj nešto manje nogometni.
Sudac Pero, naime, morao je u jednom trenutku zaustaviti igru, dati igračima poneku sekundu odmora, jer u igralište je kulerski ušetao jedan mali pas. Simpatičan i umiljat, prilično nesvjestan da se ovdje radi o derbiju, o važnoj utakmici, ali i dovoljno pristojan da relativno brzo, s noge na nogu, kako je i došao, odšteta s terena. I neka je prošetao terenom, jesmo u petoj ligi ili nismo?!
– Možemo žaliti jer smo igrali s igračem više, ali s druge strane moramo biti zadovoljno s bodom u gostima kod prvog na tablici – govorio je Štef Deverić nakon utakmice, još nedovoljno svjestan da je ovaj remi ostavio Turopoljac na drugome mjestu, bod iza Naftaša.
– Oduševljen sam sa taktički odrađenim poslom nakon isključenja, siguran sam da niti jedna momčad u ovom ili višem rangu nije sposobna taktički odraditi utakmicu kako smo je mi odradili u ovom derbiju. Nije se uopće vidjelo da imamo igrača manje i pokazali smo zašto smo najbolja momčad u ovom natjecanju – govorio je njegov kolega Marko Pancirov.
Traje tako i dalje pokušaj Kučana da se vrate na vrh tablice, traje i lomnički niz neporaženosti, a potrajalo je i dok smo se uspjeli izbaviti iz Kuča. Ali dobro, mora biti gužva, ipak se ovdje igrao derbi, utakmica koja nudi esenciju nogometa kakvog su mnogi možda i zaboravili.
A pas… Sreli smo ga opet tamo negdje u Podotočju, muvao se oko ceste, valjda je s malenim sve OK. A nama je u Kučama, naravno, bilo i više nego OK.
Sport
Sve o Dinamo Hidrelu iz Novog Čiča uskoro u emisiji ‘Mi živimo za nogomet’
Govorilo se o aktualnoj situaciji u klubu, ali i ostalim zanimljivostima.
U četvrtak 25. travnja bilo je vrlo zanimljivo popodne na stadiončiću Dinama Hidrel u Novom Čiču. Televizija Arena sport najavila je dolazak kako bi svoje gledatelje upoznala o djelovanju čisto amaterskog nogometnog kluba iz turopoljske ravnice čiji ljubitelji nogometa se ponose svojim prvoligašem HNK Goricom. Predstavnica i voditeljica Arena sport TV-a bila je mlada i vrlo simpatična Marija Bjelivuk te dostupan svim informacijama snimatelj Vladek Feltrin.
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Najprije je vođen razgovor s legendom kluba Josipom Đuksi koji je već u devetom desetljeću a koji se rado prisjetio dana od samog osnutka kluba. O aktualnoj situaciji oko vođenja Dinama Hidrel, koje nije nimalo jednostavno, govorio je predsjednik Dinama Čiče Željko Hemen.
Domaći trener seniora Mario Paviša otkrio je svoj nogometni životni put od Dinama Zagreb, Radnika iz Velike Gorice do povratka u matični Dinamo Čiče za koji danas živi. Spomenuo je Paviša i najbolju generaciju u povijesti kluba koja je 80-tih minulog stoljeća u tri godine zaredom napredovala tri ranga do ondašnje Regionalne lige, danas možda 3. HNL (Zagorec Krapina, Moslavina Kutina, Kurilovec, Samobor, Rudeš, Končar Zagreb, Ponikve..).
Sportski direktor Krešo Đuksi, sin prvospomenutog Josipa Đuksi, govorio je o aktualnoj situaciji u Dinamu što se igrača tiče, rezultata koji nisu imperativ pod svaku cijenu, forsiranju domaćih igrača, školi nogometa..
Voditelj škole nogometa Marijan Milanščak morao je istaknuti sve selekcije i brojnu djecu mlade nogometaše jer Dinamo Hidrel je po kvantiteti četvrti klub pri nogometnom savezu Velika Gorica. Na kraju su trening odradile dvije selekcije mlađih selekcija koje su u više skupina ispunile gotovo čitav glavni teren pa su gosti iz TV Arena sport mogli zadovoljno napustiti Novo Čiče. Termin emitiranja bit će poznat uskoro.
Već po običaju, mlade nogometaše na trening dovode roditelji koji su u lijepom broju s velikim zanimanjem pratili snimanje.
Fotografije: TV Arena sport
Sport
Martin u polufinalu EP-a: ‘Zadovoljan sam gdje sam na svome putu…’
Velikogorički zet Damir Martin nastupa na Europskom prvenstvu u mađarskom Szegedu, gdje je u četvrtak osvojio drugo mjesto u kvalifikacijama i izborio nastup u polufinalu u petak
Sport
Gorica od vrtića! Kako je klinac od 17 završio na dječjim crtežima…
Luka Vrzić ima samo 17 godina, i dalje je kadet, ali upravo su se navršila dva tjedna otkad je dio seniorske momčadi HNK Gorice. A to je, pokazalo se, dovoljno vremena da postane idol dječacima zaluđenima nogometom…
Na nekih dvije tisuće i tristo metara udaljenosti od Gradskog stadiona, na kojem se priča rodila, na katu jednog velikogoričkog dječjeg vrtića, dogodilo se ono što bi svi koji vole VG-sport voljeli da se pretvori u standard. Dvojica šestogodišnjaka, posloženi jedan do drugoga, crtaju. Prevladavaju crna i crvena boja, vidi se tu i nekakva brojka, pa sve skupa zaslužuje detaljniji uvid…
I doista, nije nikakva fatamorgana, dečki crtaju – dres HNK Gorice! Broj je 20, a iznad njega piše “Vrzić”.
– Čekaj, stvarno crtate dres od Luke Vrzića iz Gorice – pitamo dečke uz solidnu dozu nevjerice, jer takvo nešto donedavno je bilo nezamislivo.
– Da, Vrzić! Jesi vidio kako on jako puca, igrao je super protiv Rijeke – odgovara mali nogometni fanatik Toma, kojeg bi malo što u tom trenutku oduševilo više od rečenice koja je slijedila:
– Ja ti njega poznajem…
U dječjim očima pojavio se neki poseban sjaj.
– Stvarno? Pa jel poznaješ onda i Mitrovića? A Ndockyta? A Sekou Sagnu?
Kod ovog trećeg imena čovjek shvati da ima posla s malo drukčijim klincem, posebno nabrijanim na nogomet, na klub iz svoga grada, pa preostaje jedino dati klincu “peticu” i u sebi poželjeti da se slične scene ponavljaju što češće…
Scene koju smo, budući da ga poznajemo, prepričali i – Luki Vrziću. Klincu koji je sa 17 debitirao za prvu momčad Gorice protiv Dinama, koji je nastupio i pritom impresionirao Tomu i protiv Rijeke, koji je posljednjih desetak dana dio prve momčadi. Čuvši priču iz vrtića, Luka se samo sramežljivo nasmijao, nenaviknut na takvu vrstu pozornosti, jer do prije nekoliko mjeseci igrao je u kadetima Gorice.
Na život u seniorima pokalo se navikava.
– Da, zadnja dva tjedna u prvoj momčadi i stvarno je sve super. Dečki su me super prihvatili, dojmovi su baš odlični – kaže nam Luka, pa se prisjeća prvog dana, prvih trenutaka:
– Malo je bilo straha i treme, nisam znao kako će to sve izgledati… Pamtim da su me prvi dočekali Leš i Mitrović, s njima sam se prvima upoznao, a onda su počeli dolaziti i svi ostali… Naravno da je odmah krenula i zezancija, u stilu “šta je ovo, osnovna škola?”, ha, ha. Ali dobro, već nakon par dana sam se prilagodio i sad je već sve nekako normalno.
Trener Rajko Vidović već ga je javno pohvalio, kazao da radi fenomenalno na treninzima, a identičan dojam imaju i suigrači, koji su vrlo brzo shvatili da im “mali iz osnovne škole” može parirati, nositi se i s puno starijima i iskusnijima. S druge strane, treneri iz omladinske škole reći će da se radi o izrazito karakternom mladom igraču, klincu koji se ničega i nikoga ne boji, ali naravno da je u početku bilo impresioniranosti.
– Ovo je ostvarenje snova. Jedan dan gledaš te igrače na TV-u, čitaš o njima na internetu, a sad si s njima u svlačionici… Cijeli život sam radio za to, ovo sam čekao, naravno da ti ne može biti svejedno – priznaje Luka, koji je debitirao u posebnim uvjetima.
Na tribinama Gradskog stadiona tog 13. travnja bilo je više od 5700 ljudi, tisuće Bad Blue Boysa, a na terenu aktualni prvak države.
– To je bilo nestvarno. Taj osjećaj, ta atmosfera na tribinama… Poklopilo se da je baš na moj debi pao rekord stadiona, da je s druge strane bio Dinamo, sve skupa stvarno nezaboravno – govori Vrzić.
Dečko iz Borovja svoj nogometni put vezao je upravo uz Dinamu, u čijoj je akademiji proveo sedam godina, da bi u Veliku Goricu došao u ljeto 2022. nakon sezone u Rudešu.
– Čim sam došao, super sam prihvaćen. Prvo sam došao u kadete, pa sam igrao HNL s godinu starijom generacijom, a ove sezone bio sam i kapetan kadeta. U drugi dio sezone ušao sam s juniorima, što je također prošlo odlično, a zadnjih 15-ak dana sam sa seniorima. Sve ide jako lijepo, imam podršku od obitelji, ali i od prijatelja. Sve ih zanima, sve pitaju…
Ponekoj minuti nada se i u utakmici protiv Osijeka u nedjelju, a dan poslije priključit će se U-17 reprezentaciji. Standardni je reprezentativac, dio momčadi koju vodi Marijan Budimir, koja je izborila nastup na Euru na Cipru krajem svibnja i početkom lipnja, pa je pozvan i na kratko okupljanje sljedećeg tjedna, posljednje uoči priprema za Euro.
– Imamo trening kamp od tri dana, koji je završiti utakmicom protiv juniora Dinama u srijedu – kaže Luka pa nastavlja:
– Prvi poziv dobio sam u rujnu i od tad sam stalo s reprezentacijom. U početku se i tu trebalo uklopiti, ali sa svakom sljedećom akcijom osjećam se sve bolje s tim dečkima.
Prema svemu sudeći, Vrzić je vrlo blizu i odlaska na Europsko prvenstvo, a dosadašnja iskustva kažu da će ga se koristiti na desnome boku, odnosno desnom krilu. Iako…
– Ako se mene pita, ja sam polušpica. Desetka. Tu se najbolje osjećam – zaključuje 17-godišnji Vrzić, glavni lik goričke nogometne priče koja bi mogla poslužiti kao model za budućnost.
Talentiran, karakteran, sa šansom u pravo vrijeme, s kvalitetom da šansu iskoristi. I da, evo, postane heroj dječice u vrtićima…
Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Susret dva četveroligaša Gradića i Bana Jelačića u četvrtfinalu Kupa Grada Velike Gorice (srijeda, 24.04.2024.) završen je neodlučeno rezultatom 2:2, tako da je odluka o polufinalisti pala nakon udaraca sa 11m. Gradići su bili uspješniji i sada čine kvartet polufinalista zajedno s Kurilovcem, Lukavcem i Poletom (Buševec).
Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Na odlično pripremljenom terenu u prvom poluvremenu prikazano je manje-više taktičko nadmudrivanje u kojem su domaći bili bolji i propustili su dvije velike prigode za pogodak, a pogodili su i okvir vrata.
Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Početkom drugog poluvremena trener Hrvoje Jančetić uveo je u igru svoje startere i situacija na travnjaku se promijenila, ali su domaći ipak pogotkom Barossa došli u vodstvo. Izjednačenje je stiglo u 72. kada je Hrvoje Krstanović nes(p)retno pogodio vlastitu mrežu. Pet minuta kasnije Luka Artuković poentira za 1:2, ali domaći preko Stjepana Pralasa poravnavaju na 2:2. Odluka je pala u raspucavanju penala.
Galerija fotografija
Kup Grada Velike Gorice 2024., 3. kolo
NK Gradići – NK Ban Jelačić (Vukovina) 2:2 (0:0), 7:6 – 11m
Velika Gorica, Gradići. Igralište: ŠRC Gradići. Gledatelja: 50. Srijeda, 24.04.2024., 17:30 sati. Sudac: Stjepan Sučić. Pomoćni suci: Alen Sučec i Katarina Ćulumović (svi iz Velike Gorice). Delegat: Darko Stanilović (Lukavec). Strijelci: 1:0 – Baross (55), 1:1 – Krstanović (72-ag), 1:2 – Artuković (77), 2:2 – Pralas (83).
GRADIĆI: Božurić, Raković, Belčić (od 70. Lovrić), Božić, Donahue (od 58. Koleš), Pralas, Vojnić, Baross, Budimir (cap.)(od 58. Preradović), Bencalić, Krstanović. Trener: Zoran Tomčić.
BAN JELAČIĆ: Buđak, Mikulčić (od 64. Hrženjak), A.Nikić, Bubalo (46. Maslač), Augustić (od 64. Artuković), M.Nikić (od 46. Song), Klasnić, Vuksanović (od 64. M.Memić), N.Memić, Koprivčić, Nezirović (od 38. Milatović). Trener: Hrvoje Jančetić.
Sport
U Lukavcu je ispisana povijest: Šveđani, Finci, menadžeri i – čista petica!
Na lukavečkom nogometnom zdanju odigrana je prva međunarodna utakmica u povijesti. Švedska U-16 reprezentacija pobijedila je 2-0 vršnjake iz Finske, a na tribinama Lukavella okupili su se brojni znatiželjni, ali i zainteresirani gledatelji…
S ponosom su iz NK Lukavca nedavno objavili kako su dobili domaćinstvo turnira U-16 reprezentacija, u sklopu kojeg su na Lukavellu predviđene tri utakmice. Prva od njih je i odrađena, pa će ostati zapisano da je prva međunarodna nogometna utakmica na lukavečkom travnjaku bio dvoboj U-16 reprezentacija Švedske i Finske.
– Da, definitivno je prva. Raspitivali smo se i kod starijih mještana, pokušavali doznati je li se nekad u prošlosti možda događalo nešto slično u našem selu, ali nitko ne pamti da se ikad igrala jedna ovakva utakmica. Ponosni smo i sretni što smo ispisali povijest – kazao je predsjednik kluba Goran Guteša, koji je mogao uživati u pohvalama okupljenih za odrađeni posao.
Za upućenije je to potpuno očekivano, ali treba istaknuti da su se Lukavčani pokazali kao sjajni domaćini, jer organizacija je na svim razinama bila vrhunska. Počevši od svlačionica, koje su posebno pripremljene za ovu priliku, preko terena, pa sve do dočeka gostiju i svega što se i očekuje na sportskim događajima poput ovoga.
Slušale su se tako u Lukavcu himne Finske i Švedske, a moglo se na Lukavellu susresti i neka jako dobro poznata lica, poput legendarnog reprezentativca Aljoše Asanovića. I on je, kao i značajan broj ljudi okupljenih na tribinama lukavečkog nogometnog zdanja, došao pogledati klince s europskog sjevera, a najbrojniji su bili – menadžeri!
– Čuj ove, kao golubi na Jelačić placu kad im baciš koricu kruha… – dobacio je netko u trenutku kad su se ljudi iz organizacije pojavili sa zapisnicima za utakmicu.
Zainteresirani menadžeri utrkivali su se tko će prvi doći do svog primjerka, što i ne čudi osobito s obzirom na trendove koji vladaju na nogometnom tržištu. Klubovima i menadžerima zanimljivi su sve mlađi igrači, pa smo tako došli i do neobično snažnog interesa za klince rođene 2008. godine.
Utakmica je na kraju završila pobjedom Švedske 2-0, uz dva lijepa pogotka, ali sve je to bilo samo uvod u ono što slijedi. U petak i ponedjeljak, naime, na Lukavellu će zaigrati hrvatska U-16 reprezentacija, predvođena izbornikom Marijanom Budimirom. U petak od 12.30 sati naši će klinci igrati protiv Švedske, a u ponedjeljak od 10.15 sati protivnik će biti Finska.
Interes će, očekuje se, biti još veći, gledatelji još brojniji, baš kao i menadžeri. Jedino što će ostati isto je razina organizacije, koja teško može biti bolja. Lukavčani su za povijesnu premijeru zaslužili čistu peticu, još jedanput oduševili i pokazali da su zaista posebno nogometno društvo u niželigaškom svijetu. Ne tako davno Lukavec je bio sinonim za “selski nogomet” u svakom smislu, a danas u tom selu živi i uživa nogometna Europa…
I bit će toga još, jer početkom svibnja na Lukavellu će igrati i ženska U-16 reprezentacija Hrvatske. Niz je, dakle, tek počeo…
Bravo, Lukavčani!
-
HOTNEWSprije 3 danaU Veliku Goricu stiže više od 600 retrivera na specijalnu izložbu ‘Retriever weekend’
-
HOTNEWSprije 2 danaIz Francuske u Veliku Goricu stižu Rafali, očekuje se pojačana buka i promet oko Zračne luke
-
CityLIGHTSprije 5 danaLuka Čučuković iz Novog Čiča: Kao student PMF-a briljirao na međ.natjecanju, a danas za svoj DVD istrčao 5 km za 20 minuta i – pobijedio!
-
HOTNEWSprije 4 danaUskoro kreću isplate povrata poreza, provjerite svoj pretinac u sustavu eGrađani
