Povežite se s nama

HOTNEWS

PRIČA IZ KVARTA Legenda o Kinu Gorica

Objavljeno

prije 9 godina

na

U vrijeme kad kinematografski giganti “žderu” sve oko sebe, kad neke nove, mlađe generacije gotovo pa poistovjećuju riječ “kino” s rječju “Cinestar”, mala kina žive svoje teške dane. I vode veliku borbu za svakog posjetitelja. Takva sudbina zadesila je – zašto bismo mi bili izuzetak – i naše Kino Gorica. Ne tako davno ono je bilo praktički na izdisaju, pred gašenjem, posjetitelji na većini projekcija brojali su se na prste jedne ruke i polako je umirao smisao njegova postajanja. Unatoč tome, goričko kino je nekako opstalo u tim najtežim danima i othrvalo se svim prijetnjama da se ugasi, nestane. Nakon svega, danas je sve živahnije, sve snažnije, iako se ova aktualna priča teško može uspoređivati s nekim davnim vremenima, u kojima je kino bilo središte goričkog društvenog života. Oporavak je krenuo tamo negdje 2013. godine, kad se u cijelu priču uključio Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) i – spasio stvar.- Uh, stvarno jest – kaže Vesna Gjurković, voditeljica Kina Gorica, koja je na toj poziciji već punih 18 godina.- Kad se pojavio Cinestar, s njim je u našu kinematografiju ušla i digitalna oprema, koju nitko osimnjih nije imao. Nitko od malih kinaKako je glavni distributer ujedno i vlasnik Cinestara, nije mu bilou interesu ni prebacivati sve filmove na filmske trake, a i one koje bi prebacili, čekali bismo po dva, tri mjeseca. Složit ćete se, baš i nema smisla prikazivati film tri mjeseca nakon što je prikazan u zagrebačkim centrima, koji su našoj publici toliko blizu – pojašnjava voditeljica goričkoga kina.

 

Kao u srednjem vijeku

 

I tako je bilo sve do te 2013. godine. Sve je zapinjalo na tehnologiji. Dok je Cinestar živio po svojim pravilima, izazvao veliki “boom” među publikom, sva ostala kina, pa tako i goričko, živjela su u nekim prošlim vremenima. Filmovi koji bi milošću nezainteresiranih distributera ipak bili presnimljeni na filmske role, krenuli bi na turneju po Hrvatskoj. Nakon što bi se film prikazao u jednom gradu, rola bi se poštom ili autobusom slala u grad koji je sljedeći na redu. Da, možda zvuči kao “srednji vijek”, ali tako je stvar doista funkcionirala sve do prije tri godine.- To je stvarno bilo grozno razdoblje. Mala kina diljem Hrvatske počela su čak i zatvarati svoja vrata, više nisu mogla opstati. Srećom, goričko kino nije bilo jedno od njih, ali i mi smo bili na izdisaju, vjerojatno bi se kino i zatvorilo da nije bilo potpore Grada. I tad je HAVC, na sreću svih nas, pokrenuo projekt digitalizacije. Svim kinima koja su se prijavila na natječaj HAVC je financirao digitalnu opremu i time je krenuo oporavak – objasnila nam je Gjurković.Od tog trenutka, zapravo, sva su kina došla u puno ravnopravniji položaj. Onog trenutka kad je stigla digitalna oprema, svi su dobili mogućnosti prikazivati filmove u istom trenutku, čim bi se on ‘otvorio’ u Hrvatskoj. I zato se danas gotovo redovito događa ono što se donedavno činilo nezamislivim, da najpopularniji naslovi istoga dana budu prikazani u Cinestaru i u, primjerice, Vodicama, Đakovu, Čakovcu… I u Velikoj Gorici.- Osim što sad startamo s programom u istom trenutku kad i Cinestar, kvaliteta prikazivanja je
tehnički praktički jednaka, a pritom smo mi puno jeftiniji. Naravno da se i dalje ne možemo uspoređivati s velikim centrima, ali da je lakše, definitivno jest – ističe Vesna Gjurković, koja se prije nekoliko dana odlučila pozabaviti i brojkama.

 

Hotel, mesnica i kino

 

A one su, u odnosu na ono što se događalo posljednjih godina, zapravo odlične.- Sve rjeđe se događa ono što je u jednom razdoblju bilo gotovo normalna pojava, da se projekcije otkazuju zato što nitko nije došao u kino. Evo, radila sam izvješće za prvih 11 mjeseci ove godine i došla sam do brojke od oko 18.000 posjetitelja. Unazad deset godina nikad se nije dogodilo da pređemo tu brojku! Do kraja godine bismo mogli doći čak i do 20.000 ljudi koji su došli u naše kino. To bi bilo sjajno, publika se očito vraća i moramo biti zadovoljni. Napokon ljudi počinju prepoznavati da i u svom gradu mogu pogledati film, da ne moraju ići u Zagreb kako bi otišli u kino, da nije Cinestar jedina opcija – kaže nam Vesna. Ljudi su se, točnije, morali samo podsjetiti da je tako, da je i goričko kino ponovno ozbiljna opcija. Kao što je bilo generacija prije ove naše. Naime, Goričanima je u njihovu gradu kinematografija bila dostupna još prije više od 70 godina. Živih svjedoka tog vremena više nema previše, ali ostalo je zapisano da je prvo kino u Velikoj Gorici otvoreno još u prvoj polovici 40-ih godina prošlog stoljeća. Država se tad zvala NDH, u tijeku je bio drugi svjetski rat, a naš grad izgledao je bitno drukčije. A kino je bilo na drugoj lokaciji.- Preko puta tadašnjeg hotela Park, na današnjoj Zagrebačkoj, bila je mesnica, a pokraj nje to prvo kino. Bilo je to malo, simpatično kino, ali funkcioniralo je, filmovi su se prikazivali i gledali. Na toj lokaciji poslije je bila tiskara – priča nam Ivan Matanović, jedan od ključnih ljudi za razvoj kina i općenito kinematografije u Velikoj Gorici. Danas su mu 82 godine, ali vrlo je vitalan, pamti sve ključne trenutke razvoja i rasta goričkoga kina. Rođeni je Petrinjac, a u Veliku Goricu došao je 1955. godine.- Bio sam učitelj, a u to vrijeme učitelji su išli po selima i radili s djecom. Tako sam i ja sa suprugom te 1955. došao u ovaj kraj, koji se tad zvao Kotar Velika Gorica. Prvo smo živjeli u Dubrancu, a nakon što sam se vratio iz vojske, preselili smo se u Lukavec i ondje živjeli sve do 1968., kad smo izgradili kuću u Velikoj Gorici – prisjeća se Matanović, koji pamti i tadašnju Goricu, iz vremena kad ona zapravo i nije bila grad, barem ne u obliku u kojem je to danas.- U vrijeme kad sam ja došao, dakle sredinom 50-ih, Velika Gorica je imala 2500 stanovnika. A mi smo u najboljim vremenima, pamtim to dobro, godišnje imali oko 140.000 gledatelja u kinu – kaže Matanović. Razlika u životu i funkcioniranju kina tad i danas je, dakle, nemjerljiva. I neusporediva. U gradu od2500 stanovnika, s okolicom ne više od 7000, prodavalo se 140.000 ulaznica godišnje, a sad smo u gradu od 70.000 ljudi presretni dođe li brojka prodanih ulaznica do 20.000. Vremena se stvarno mijenjaju…- Kino je na toj lokaciji, preko puta hotela Park, bilo do pred kraj 50-ih godina, a tad je poljoprivredna zadruga počela graditi zgradu Zadružnog doma, u kojoj je 1959. počelo funkcionirati i kino. Do tad je njime upravljala tvrtka koja se zvala Kino poduzeće, a od početka 60-ih pridruženo je Narodnom sveučilištu – pamti Matanović.

 

Kino u gostima: Gdje dođe struja, dolazi i kino

 

Velika Gorica je nakon drugog svjetskog rata polako počela rasti, razvijati se, a u tu se priču uklapao i rast popularnosti kina. No Ivan Matanović i ljudi okupljeni oko njega nisu u svemu tome zanemarivali ni sela. Stanovništvu iz gradske okolice tad nije bilo jednostavno dolaziti u Goricu, pa je kino dolazilo k njima.- Do sredine 60-ih godina diljem Turopolja i Vukomeričkih gorica bilo je problema s elektrifikacijom, a kad se to počelo mijenjati, mi smo reagirali. Mislim da smo negdje 1965. kupili pokretne, prijenosne projektore. I kako bi u neko selo došla struja, dolazili bismo i mi prikazivati filmove. Te projekcije, naravno, bile su uvijek pune – sjeća se Ivan Matanović. U Buševcu, Kučama, Lukavcu, Pokupskom i Veleševcu filmovi su se prikazivali jednom tjedno, ali dolazilo je povremeno i u druga sela.- Krajem 50-ih i početkom 60-ih konačno je struja stigla i u Vukomeričke gorice. U to je vrijeme snimljen film “Svoga tela gospodar”, a kasnije i “Breza”. Radnja oba ta filma odvijala se upravo u Vukomeričkim goricama, odnosno oko Kravarskog i Hruševca Gornjeg, gdje je Slavko Kolar i službovao – priča Matanović i nastavlja:- Usporedno sa širokom vrpcom, film je bio snimljen i na traku od 16 mm. Narodno sveučilište imalo je taj projektor i želio sam film prikazati u Donjem Hruševcu, u koji se u to vrijeme, pogotovo kad bi krenule jesenske kiše, moglo doći samo pješice i zaprežnim kolima. Tako je i bilo. Sjećam se da sam autom došao do Kravarskog, pa dalje nastavio kolima, kroz duboko blato. Film je prikazan, na oduševljenje lokalnog stanovništva, nakon čega sam u gluho doba noći, sav blatnjav, stigao u Kravarsko do automobila. Ni kiša, ni blato, vjerojatno zato što sam bio mlad, nisu mi mogli pokvariti zadovoljstvo koje sam osjećao zbog radosti koju sam pružio ljudima.

 

Prijatelju, sredi mi film…

 

Zgradu o kojoj priča generacije Goričana znale su kao “Kokot”, a danas je mi poznajemo kao zgradu Pučkog otvorenog učilišta. Ili, jednostavnije, kao – Kino. Bila je tu i knjižnica, kasnije i glazbena škola, autoškola, sjedište goričkog radija, redakcije Velikogoričkog lista… Prikazivale su se i kazališne predstave, ali kino je uvijek bilo najveći hit. I izazivalo je najveći interes. Prema riječima dugogodišnjeg ravnatelja POU-a Drage Bukovca, često je bilo i jedini društveni događaj u gradu, što dobrim dijelom objašnjava i one sjajne brojke, onih 140.000 prodanih ulaznica.- Kino je u to vrijeme doista uglavnom bilo puno. Djelomično i zato što nije bilo toliko sadržaja, ali i zato što smo bili jako dobro organizirani. Osobno sam stalno išao u Zagreb po nove filmove, čak i preko nekih mojih prijateljskih veza uspijevali smo prikazivati filmove praktički u isto vrijeme kad su se prikazivali u Zagrebu, što je u to vrijeme bila velika stvar – kaže Ivan Matanović, koji je 1960. godine postao prvi ravnatelj novoizgrađenoga kulturnog centra u današnjoj zgradi POU-a. Na toj je poziciji ostao punih 30 godina, sve do 1990. godine, kad je otišao u mirovinu.
– Ja sam vam uvijek bio čovjek koji voli sve znati – sa smiješkom priča Matanović i nastavlja:- Dok sam odrastao u Petrinji, moj otac je bio voditelj gradskoga kina i već tad me sve to počelo privlačiti. Kao dijete sam imao pristup kabini iz koje su se radile projekcije, što je drugima bilo potpuno nedostupno, i to me jako zainteresiralo. Zato sam uživao baviti se tim poslom u Velikoj Gorici. Ja sam vam znao usred noći gdje je i za što služi doslovno svaki prekidač, svaki osigurač u zgradi kina. I imalo se tu što znati. Gledajući iz današnje perspektive, bila je to “muzejska” tehnologija, ali za to doba radilo se o tehnološki vrlo naprednom sustavu za prikazivanje filmskih projekcija.- Da, to je tad bilo zaista moderno kino. Imali smo dvije kino aparature, dva projektora, a na toj, tehnološki prilično visokoj razini, držali smo se i kasnije. Zgrada se u nekoliko navrata preuređivala, modernizirala, a negdje tijekom 70-ih godina dobili smo i čuvene Iskrine uređaje, koji su tad bili vrlo cijenjene – priča Matanović.

 

foto: arhiva Ivan Matanović

 

Videorekorder najgori neprijatelj

 

Sve to, ulaganja, ali i trud zaposlenika, kojih je u Narodnom sveučilištu Juraj Kokot u jednom razdoblju bilo i do 150, jasno se očitovalo i na društvenom životu grada, odnosno posjetu kino projekcijama. Goričko kino, možemo to danas slobodno reći, bilo je i ponešto ispred svog vremena. Repertoar je bio bogat, u kino se moglo ići svaki dan, a filmovi su se najčešće prikazivali od 20 sati.- To je bio naš uobičajeni termin, ali često se događalo da neke popularnije filmove, za koje je bio veći interes, prikazujemo i dva puta na dan, najčešće od 18 pa opet od 20 sati. Nedjeljom su se filmovi prikazivali i od 16 sati, a nerijetko smo znali imati i podnevne matineje namijenjene isključivo vojnicima, koji su služili vojni rok u vojarnama u Velikoj Gorici i okolici – prisjeća se Ivan Matanović, koji je sa suradnicima osmislio i posebnu ponudu nazvanu “Noćne kino projekcije”, u to vrijeme prilično neobičnu:- Točno, u drugoj polovici 70-ih i početkom 80-ih imali smo i noćne projekcije. Posebno atraktivne filmove prikazivali smo u 23 sata, što je bio termin koji je mlađa publika posebno voljela – prisjeća se Ivan Matanović. Iz sjedalica goričkoga kina naši su se djedovi, bake i roditelji prvi put divili fakinskim brčićima Clarka Gablea i zanosnoj figuri Marylin Monroe, ženski dio publike bacao je u trans zavodnički pogled Humphreyja Bogarta, a muški gracioznost Grace Kelly. U kasnijim godinama su kultne naslove poput Casablance, Zameo ih vjetar ili Građanina Kanea zamijenili neki noviji filmovi i neke nove zvijezde Jacka Nicholsona, Marlona Branda, Elizabeth Taylor ili Meryl Streep, da bi se negdje u drugoj polovici 80-ih godina pojavio veliki neprijatelj kina – videorekorder. Ono što je prvotno bilo nezamislivi luksuz, uskoro je postalo dostupno širim masama i videoteke su počele nicati po cijeloj Velikoj Gorici. Na štetu goričkoga kina, s čijeg je čela 1990. otišao Ivan Matanović. I u tim teškim vremenima po kino, bitno težim nego dotad, palicu predao u ruke prvo Vesne Kokot, zatim Borivoja Zimonje, a neko vrijeme i uvaženog i poznatog goričkog kulturnjaka Drage Bukovca.- Dobro, ja sam tu zapravo sam uskakao u razdobljima kad ljudi koji su vodili kino nisu bili u mogućnosti to raditi, odnosno u nekim prijelaznim fazama – pojasnio nam je Bukovac, koji je negdje u tim kratkim razdobljima uspio ući u povijest goričkoga kina.- Znate, Dragec vam je rekorder našega kina – otkrila nam je Vesna Gjurković

 

Gledatelji u nekadašnjoj dvorani POU. foto: arhiva Ivan Matanović

 

Videoteka na Galženici

 

A Dragec, odnosno gospodin Bukovec, jako je dobro znao na što misli.- Točno, ispalo je tako da je upravo u jednom od mojih mandata oboren rekord kina. Bilo je to početkom 1998., kad je u naše kino došao Titanic. Oborio je sve rekorde, i po gledanosti, i po zaradi – rekao je Bukovec, a njegova nasljednica Vesna Gjurković pamti još neke detalje vezane uz legendarni ‘blockbuster’ Jamesa Camerona s Leonardom Di Capriom i Kate Winslet. Približne brojke ostvario je još jedan veliki hit iz tog vremena, film potpuno drugačijeg žanra. Kad je u Veliku Goricu došao “Mr. Bean – film potpune katastrofe”, dakle prvi film iz serijala o dogodovštinama smušenog i simpatičnog Britanca, ponovno su gužve bile nezamislive. Mnogi će se sjetiti kako su te jeseni 1997. ljudi sjedili čak i na podu kako bi pogledali film, uloviti ulaznicu i utoj je situaciji bila prava premija.
– Dok smo prikazivali Mr. Beana, čak je i policija morala dolaziti ovdje održavati red. Ljudi su se doslovno znali potući za karte! Sa sjetom pamtimo ta vremena i takve filmove. Sad više nema takvih, izrazitih ‘blockbustera’ zbog kojih bi se netko potukao – sa smiješkom kaže aktualna voditeljica goričkoga kina. Taj veliki “boom” dogodio se u doba kad je posjećenost kina zapravo već bila u padu. U vrijeme “rata” s videotekama bilo je svakojakih pokušaja da se ponovno privuče publiku, koja je sve više filmove gledala doma, iz naslonjača, a sve manje dolazila u kino.- U vrijeme najveće krize pokušali smo i s otvaranjem naše videoteke. Bila je u Domu kulture Galženica, ali nije osobito dobro funkcionirala. Imali smo i projekcije na terasi na Galženici, a to je znalo biti uspješno – kazao je Bukovec. Posebno pamti jednu situaciju. Odnosno, jednu okladu.- Ne sjećam se o kojem se filmu radilo, ali znam da sam se s tadašnjim novinarom RVG-a Vladom Horinom, kasnije predsjednikom goričkog HSS-a, kladio da ću za tu projekciju prodati više od 150 ulaznica. Pristao je, kladili smo se, a ja sam prodao 160 ulaznica. A opet, do danas mi još nije platio okladu, ha, ha – kaže Dragec.

 

Prodanih ulaznica – nula

 

I u tim trenucima, kad je Kino Gorica bilo u nezapamćenoj krizi, uzde je u svoje ruke uzela Vesna Gjurković. – Dvorana je bila zapuštena, oprema stara, a interes publike sve slabiji. Iako je 2004. godine naša zgrada renovirana, pa smo dobili i novu opremu, odnosno novi projektor, problem je bio tehnološke prirode. Naime, tad je došla ta prva digitalna oprema, koju mi nismo imali. Uslijed svega toga, često se događalo da se projekcije jednostavno moraju otkazati zato što ne bismo prodali niti jednu ulaznicu – kaže nam Vesna, koja posebno pamti jedan od hrvatskih filmova iz toga vremena:- Prikazivali smo film sedam dana, a došlo nam je ukupno šest ljudi?! Četiri projekcije morali smo otkazati, a na preostale tri dođe nam po dvoje ljudi. I tu se naša priča o životu Kina Gorica vraća na početak. Na tezu o nekim boljim vremenima, o oporavku goričkoga kina, ali i o povratku hrvatskog filma na puno bolje pozicije, puno sličnije onima iz sedamdesetih, osamdesetih godina…- Sjajno je što Goričani sve više dolaze u kino, ali i što sve više gledaju hrvatski film. Ima to veze i sa tim što su se naši filmaši odmaknuli od teških, sumornih tema i psiholoških drama te se okrenuli nekim pozitivnijim temama, komedijama i publici prihvatljivijim izričajima. Unazad dvije, tri godine se pojavilo nekoliko filmova koji su privukli publiku i sad su ljudi počeli dolaziti gledati i filmove koji nisu toliko razvikani, što znači da je sad i malo više povjerenja u hrvatske filmove – rekla je Gjurković.

Nekoliko je puta tijekom razgovora spomenula Hrvatski audiovizualni centar, spasitelja našeg i mnogih drugih kina. No ta pomoć nije bila bezuvjetna.- Naravno da nije, to je i logično. Konkretno, imamo neke programske obaveze temeljem tog ugovora. Cijeli projekt išao je u smjeru održavanja nezavisne kino mreže i mi smo se obvezali da će nam polovica repertoara biti nezavisni europski i hrvatski filmovi, s ciljem da se izbjegne ta opća ‘amerikanizacija’ kina. Kako kroz redovni program, tako i kroz neke revije, suradnje s raznim udrugama, s HAVC-om… Često idemo i preko tih 50 posto, iako je riječ o filmovima koji nisu komercijalni. Međutim, i tu nam uskače HAVC, koji nam svake godine pomaže da smanjimo minus koji nastaje zato što ne prikazujemo isključivo holivudske filmove i ‘blockbustere’ – objasnila je Gjurković.

 

Dvorana kina. foto: Marko Vidalina/Cityportal.hr

 

Borba s politikom i sportom

 

Bolja je i organizacija, međusobna povezanost kina koja su bila u istim ili vrlo sličnim problemima. Kako bi se takvo nešto izbjeglo u budućnosti, mala kina su se ujedinila.- Prije malo više od dvije godine mala kina su se povezala u Kino mrežu. Mi koji vodimo kina redovno se sastajemo, razmjenjujemo ideje i programe, zajednički nastupamo prema distributerima, s kojima smo imali puno problema. Na primjer, Blitz distribucija je ujedno i vlasnik Cinestara, što nije bilo dobro za nas. Sad je puno lakše funkcionirati – kaže Gjurković. Naravno, to ne znači da i dalje nema problema.
– U Gorici nam je problem što imamo samo jednu dvoranu, koja nije ‘prava’ kino dvorana. I događa se da, recimo, dođe prosinac, krenu se održavati razne manifestacije u dvorani. Koriste je KUD-ovi, škole, udruge, sve djelatnosti unutar POU-a… I kino se tu redovito ‘skida’. Kad dođe do toga, nema kontinuiteta pa se događa da nas ljudi pitaju: ‘Dobro, jel vi igrate ili ne igrate?’ – kaže Vesna.

Unatoč tim i takvim poteškoćama, danas sa zadovoljstvom možemo reći: ‘Kino Gorica igra’. Sve bolje i sve odlučnije, najteža vremena su prošla i pred njim je lijepa budućnost. Još samo da i oni Goričani koji to ne shvaćaju što prije shvate da je odlazak u kino u Zagreb najčešće gubljenje vremena. I novca. Jer doma imamo istu ponudu, bliže nam je, a ulaznice su jeftinije. I zato je logično ostati ovdje, zar ne?

 

 

 

Tekst objavljen u Reporteru 358 (prosinac 2016)

Povezane teme:

CityLIGHTS

Obnova, novi kadrovi i povratak kući: razgovor s ravnateljicom Ivanom Kokić Ajazaj

Unatoč brojnim izazovima, od manjka stručnog kadra do organizacije rada tijekom obnove zgrade, u Centru za odgoj i obrazovanje Velika Gorica prevladava optimizam i želja za stvaranjem kvalitetnijih uvjeta za djecu i korisnike.

Objavljeno

prije 3 sata

na

20. svibnja 2026.

Objavio/la

Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica već godinama ima važnu ulogu u pružanju podrške djeci s teškoćama u razvoju te njihovim obiteljima, a iza svakodnevnog rada ustanove stoji tim stručnjaka koji nastoji osigurati kvalitetno i poticajno okruženje za svakog korisnika.

O izazovima u sustavu, potrebama djece i mladih te planovima za daljnji razvoj ustanove pročitajte što kaže ravnateljica Ivana Kokić Ajazaj.

Je li bio izazov odlučiti krenuti u nove vode i postati ravnateljica ovako važne ustanove?

– Prije ove uloge, bila sam voditeljica ustanove za djecu s teškoćama u Brezovici. Mogu reći da je bila teška odluka jer Brezovica ima posebno mjesto u mom srcu, ali sam osjetila da je trenutak krenuti dalje.

Što Vas je motiviralo da se prijavite na ovo radno mjesto?

– Svoju motivaciju bih usporedila s motivacijom posla vatrogasaca. Što vatrogasce motivira da idu gasiti požar, da stave na raspolaganje vlastiti život? U prijevodu, nekako nisam razmišljala, to samo ide, to je samo došlo.

Kako komentirate spoznaju da ste izašli iz svoje zone komfora i ušli u jedan požar koji je plamtio više godina u ovome centru?

– Mislim da je to malo teško za sada reći što je plamtilo. Općenito je sustav socijalne skrbi sustav koji zahtjeva puno volje, snage, energije, ljubavi, motivacije, empatije, razumijevanja i tolerancije. Zapravo, svaki dan je jedan mali požar ili veći požar i treba se znat snaći u tim situacijama, a to zaista nije lako. Nije bilo niti prije, niti je sada, niti će ikada biti.

U ovih skoro četiri mjeseca što ste na funkciji ravnateljice, jeste li detektirali najvažnije probleme Centra koje treba riješiti u vašem mandatnom razdoblju?

– Rekla bih da jesam. Trenutno nam je najveći fokus obnova ljudskih resursa i zapošljavanje. Trebamo procijeniti koliko nam ljudi treba da bi određeni posao dobro funkcionirao. U izradi nam je i novi pravilnik o sistematizaciji gdje ćemo neke stvari pokušati poboljšati i pripremiti se za nove izazove u budućnosti.

S obzirom na to da je u pitanju osjetljiva socijalana skrb, imate li problema s manjkom kadra?

– Puno ljudi je otišlo, moram zaista to potvrditi. To nije samo dojam, to je realitet s kojim se svaki dan moramo znati nositi i to zaista nije lako. Ovom prilikom zahvalila bih kolegama koji su ostali, koji štite naš Centar, koji čuvaju struku, koji se ovdje svaki dan zalažu da standardi i kvaliteta ostanu na jednom zavidnom nivou.

Koliko bi, prema vašoj procjeni, u ovom trenutku minimalno trebalo zaposliti novih stručnjaka i mladih kadrova kako bi škola i Centar mogli normalno funkcionirati?

– Trenutno su u tijeku natječaji za četiri edukacijska rehabilitatora, jednog logopeda, dva medicinska tehničara, jednu kuharicu i jednu spremačicu. To je veliki broj, ali to je sukladno pravilniku koji je donesen 2020. godine kada je bilo 68 učenika, a sad ih je 90. Također, u tijeku su natječaji i za glazbenog i likovnog terapeuta.

Spomenuli ste potrebu za logopedom, to je jedno od najtraženijih zanimanja u sustavu socijalne skrbi?

– Istina, to je jedno od najtraženijih zanimanja, zaista ih je teško pronaći. Mi smo sada dobili potporu od grada Velike Gorice, što bih se htjela zahvaliti. Jedan od dobivenih iznosa, ukoliko pronađemo logopede, omogućit će nam 200 tretmana. To su tretmani s kojima bismo mogli osigurati dolazak logopeda koji već rade u nekoj svojoj privatnoj praksi ili da isti dođu k nama i rade kao vanjski suradnici. Započeli smo i pregovore s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom u nadi da bi studente apsolvente mogli angažirati da rade s nama.

Kako biste ocijenili suradnju u ovih par mjeseci s Gradom?

– Suradnja je u proteklih nekoliko mjeseci konačno profunkcionirala. Puno nam znači što je gradonačelnik Krešimir Ačkar izašao u susret našem vapaju u pomoć kada su u pitanju logopedi. Također, pomogao nam je posuditi jedan kontejner u koji smo privremeno smjestili naše stvari dok traje obnova Centra. No, ono najbitnije, podržao je cijelu našu obnovu i na taj način nam dao vjetar u leđa.

Kada je krenula obnova, koliko će trajati i što će se obnoviti?

– Obnova je krenula nedavno, prije nekih dva tjedna bih rekla. Radovi su u punom jeku i svaki dan se vidi veliki napredak. Trenutno su radovi rušenja. Za sada se snalazimo najbolje kako znamo, trudimo se. Nadamo se da će, kada to sve završi, Centar dobiti novo ruho i dobiti novi potencijal za idućih dvjesto godina.

Po Vašem miljenju, kada bi mogli očekivati povratak djelatnika i učenika u ovu hvale vrijednu zgradu koja je simbol grada Velike Gorice?

– Moram se složiti s Vama da je ta zgrada zaista jedan lijepi simbol i nije samo naš simbol Centra, nego simbol cijeloga grada. Samim time, ova obnova, zaslužuje apsolutnu pažnju i pozornost. Teško mi je reći točno kada će završiti, ali postoji planirani rok. Ugovoreni rok je 15 mjeseci što znači da ćemo školsku godinu 2027./2028. vratiti se u naše prostorije.

Što za Vas i vaše djelatnike znači ova zgrada, ova škola?

– To nije samo zgrada, tamo se svi osjećaju kao kod kuće. Tamo su djeca u svom prostoru koji je potpuno prilagođen njima i siguran za njih. Također, tu je i Centar koji ima svoju iznimno dugu povijest. Obilježit ćemo 87. obljetnicu i povratak tamo znači  više od povratka u samu zgradu. Znači povratak svojoj kući, svome domu, a svi koji su izgubili svoj dom, znaju da kakav god on bio, nama je najdraži i najmiliji. Taj povratak je nešto što svi jedva čekamo i nešto čemu se svi nadamo.

Što nam možete reći o izdvojenoj lokaciji u Kolodvorskoj gdje su radno-proizvodne aktivnosti?

– Tako je, tamo imamo odjel radno-proizvodnih aktivnosti, ali imamo i djecu koja su na smještaju. Taj odjel dugi niz godina radi i kreira prekrasne rukotvorine tako da smo ponosni na sve što naši korisnici i naša djeca proizvedu. Tamo djeluje i školska zadruga koja je nedavno bila na županijskim susretima Zagrebačke županije. Na susretu se prezentiralo tridesetak škola, a ja moram posebno pohvaliti našu Zadrugu koja je osvojila deveto mjesto. Mislim da je to zaista jedan lijep uspjeh naših učenika i kolegice Kristine Majdak koji to sve vodi.

Svake godine je Centar obilježavao godišnjicu utemeljenja u mjesecu svibnju, ove godine će biti malo drugačije. Možete li nam nešto više reći o tome?

– Ove godine ćemo se okupiti u našem parku iza zgrade sa svim korisnici, svim učenicima, roditeljima i osobama koje će doći u pratnji naših korisnika i učenika. Bit ćemo svi na jednom mjestu, svi ćemo se podružiti, bit će čak i zvuk gitare, miris ćevapa i slično. Ponajviše ćemo tako organizirati kako bi se upoznali na jedan neformalan način, da malo zaplešemo, zapjevamo skupa, da pokažemo što sve znamo i što sve radimo s našom djecom. Tu će biti i jedan kutak za pitanja roditelja, kojih svakako uvijek ima puno i svaki mali korak i napredak naše djece je vrlo značajan i vrlo velik. Uvijek smo tu za njih i moram reći da imamo jako lijepu suradnju s roditeljima. Podržavaju nas, pomažu nam, angažirali su se i oko sponzorstva, oko donacija kako bi nam omogućili što ljepši i što nezaboravniji trenutak tog dana koji želimo pokloniti našoj djeci.

Imate li nešto za kraj što biste voljeli podijeliti o Centru?

– Zahvaljujem se svima koji zapravo žele podržati rad Centra, koji nam žele pomoći, koji nam žele biti partneri, koji nam žele biti sponzori. To nam je zaista veliki vjetar u leđa. Zaista se zahvaljujem i svaka pomoć bi nam dobro došla.

Unatoč brojnim izazovima, od manjka stručnog kadra do organizacije rada tijekom obnove zgrade, u Centru za odgoj i obrazovanje Velika Gorica prevladava optimizam i želja za stvaranjem kvalitetnijih uvjeta za djecu i korisnike. Kako ističe ravnateljica Ivana Kokić Ajazaj, cilj je očuvati kvalitetu rada Centra te korisnicima omogućiti sigurno i poticajno okruženje, a povratak u obnovljenu zgradu mnogi već sada doživljavaju kao povratak vlastitom domu.

 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Velika Gorica pet dana u znaku glazbe, tehnologije i sadržaja za sve generacije

Objavljeno

prije 5 sati

na

20. svibnja 2026.

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal

Velika Gorica će od 3. do 7. lipnja ponovno biti domaćin Dana mladih i obitelji te 13. VG Festa, manifestacije koja u Parku dr. Franje Tuđmana donosi bogat program posvećen glazbi, tehnologiji, kreativnosti i druženju svih generacija.

Fokus na mlade i moderne sadržaje

Ovogodišnji program posebno je usmjeren na djecu i mlade, a posjetitelje očekuju gaming zone, umjetna inteligencija, virtualna stvarnost, robotika, STEM radionice, plesni programi i brojni interaktivni sadržaji.

Gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo je kako manifestacija potvrđuje da Velika Gorica posljednjih godina ulaže u sadržaje koji grad čine kvalitetnijim mjestom za život svih generacija.

– Park dr. Franje Tuđmana postaje jedna od najvažnijih lokacija u gradu povodom Dana mladih i obitelji i 13. VG Festa. Velika Gorica posljednih godina sustavno ulaže u sadržaj koji čine naš grad kvalitetnijim za život svih generacija, a upravo ova manifestacija postaje najbolji primjer kako učini i pretvoriti određenu lokaciju u mjesto susreta i kreativnosti“, rekao je Ačkar.

Direktorica Turističke zajednice Maja Toth naglasila je kako program prati interese novih generacija kroz spoj tehnologije, edukacije i zabave.

– Danas mladi traže iskustvo, interakciju i sadržaje koji spajaju tehnologiju, kreativnost, edukaciju i zabavu, a upravo to želimo ponuditi u Velikoj Gorici“, poručila je Toth.

Prvi puta u Velikoj Gorici

Jedna od najvećih novosti ovogodišnjeg izdanja je Phygital Football turnir koji se organizira u suradnji s Hrvatskim e Sport savezom. Riječ je o konceptu koji spaja digitalni gaming i stvarni nogomet pa se natjecanja odvijaju i na konzolama i na pravom nogometnom terenu. Turnir će biti održan u subotu, 6. lipnja, a Velika Gorica postat će jedan od rijetkih hrvatskih gradova koji ovakav format donosi u sklopu javne manifestacije. Program donosi i VR kino nastalo u suradnji s pustolovom i putopiscem Davor Rostuhar te Klubom za ekspedicionizam i kulturu KEK. Posjetitelji će kroz VR headsete i 360° sadržaje moći doživjeti virtualna putovanja, prirodne krajolike i dokumentarne sadržaje na potpuno drugačiji način.

Koncerti mladih izvođača i regionalnih zvijezda

Manifestacija i ove godine daje prostor mladim glazbenicima i lokalnoj sceni. U četvrtak, 4. lipnja, nastupit će mladi izvođač Bruno Rački, dok je subota rezervirana za koncert velikogoričkog benda Retrodukcija. Petak navečer donosi koncert regionalne glazbene zvijezde Hanke Paldum, koja će prvi put nastupiti u Velikoj Gorici.

Ovogodišnji Petek na Gorice održavat će se u petak i subotu, uz mini sajam cvijeća, VG buvljak, domaće proizvode i rukotvorine lokalnih izlagača. Posjetitelje očekuje i Burger Corner by BBQ Hot Yard iza kojeg stoji velikogorički BBQ majstor Davor Šušković.

Gaming, robotika i STEM radionice

Subotnji i nedjeljni program posebno je posvećen tehnologiji i kreativnosti. U suradnji s Notum Robotics i Geek Clubom organiziraju se radionice robotike, umjetne inteligencije i programiranja, kao i gaming turniri, VR sadržaji i PlayStation zone. Djeca i mladi moći će sudjelovati u upravljanju robotima i dronovima, mini utrkama i STEM radionicama, dok će Formula Student Alpe Adria ponovno biti dio programa kroz ForSTEM radionice i simulator Formula Student bolida.

Dio programa rezerviran je i za ekološke radionice „Ne vegetiraj – Eko reagiraj“, kroz koje će posjetitelji učiti o održivosti, prirodnoj kozmetici i ekologiji. Organizira se i edukativna radionica „Zavirite u život pčele – bez pčela“ u suradnji s OPG-om Tomislav Antolčić, posvećena važnosti pčela i očuvanju prirode.

Festival dječjeg smijeha i plesni program

Subotnje poslijepodne donosi Festival dječjeg smijeha uz animacije, photo booth, dječji disco i veliki pjena party. Nastupit će i poznati mađioničari Jozo Bozo i Jole Cole. Program uključuje i nastupe Turopoljskih mažoretkinja te završni plesni program Good Vibration – Dance Edition u organizaciji Plesnog kluba Megablast, uz različite plesne stilove od hip-hopa do suvremenog plesa.

U sklopu manifestacije u Veliku Goricu stiže i Muzej smijeha, prvi takav muzej u Hrvatskoj, koji će predstaviti interaktivni festivalski program namijenjen svim generacijama.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Posebne pogodnosti i popusti ove subote u KTC-u

Subotnja akcija kupcima donosi priliku za povoljniju proljetnu kupnju, pripremu vrta i nabavu potrebnih proizvoda uz razne pogodnosti.

Objavljeno

prije 6 sati

na

20. svibnja 2026.

Objavio/la

Trgovački centar KTC Velika Gorica ove subote, 23. svibnja, priprema posebne pogodnosti za kupce, a članove KTC Kluba vjernosti očekuju dodatni popusti, dupli bodovi i pokloni.

Tijekom jednodnevne akcije članovi Kluba vjernosti ostvaruju duple bodove pri kupnji u supermarketu, restoranu, poljoljekarni i na benzinskoj postaji. Za jednokratnu kupnju od najmanje 50 eura u supermarketu, poljoljekarni, restoranu ili na benzinskoj postaji kupci dobivaju i gratis staklenu bočicu.

Dodatne pogodnosti pripremljene su i u KTC poljoljekarni gdje će na krmne smjese za ishranu domaćih životinja vrijediti popust od 10 posto. Popusti vrijede za sve oblike plaćanja, a ostvaruju se uz predočenje kartice KTC Kluba vjernosti. Akcija se ne odnosi na već snižene proizvode ni artikle koji su uključeni u druge akcijske ponude, dok će se svi popusti obračunavati na blagajni.

Subotnja akcija kupcima donosi priliku za povoljniju proljetnu kupnju, pripremu vrta i nabavu potrebnih proizvoda uz dodatne pogodnosti za članove Kluba vjernosti.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Tri važna pregleda za svaku ženu i majku

Kaže se da će onaj tko nema vremena za zdravlje prije ili kasnije morati pronaći vrijeme za bolest. Zato odvojite nekoliko minuta i saznajte koja su tri važna pregleda za svaku ženu i majku.

Objavljeno

prije 6 sati

na

20. svibnja 2026.

Objavio/la

Foto: Medicinski centar Gorica

Piše: Stefani Pavlica Srebačić

Koliko god brinule o djeci, partnerima i roditeljima, vlastito zdravlje prečesto stavljamo na kraj liste prioriteta i odgađamo preglede koje bismo trebale obaviti. Kaže se da će onaj tko nema vremena za zdravlje prije ili kasnije morati pronaći vrijeme za bolest. Zato odvojite nekoliko minuta i saznajte koja su tri važna pregleda za svaku ženu i majku.

Na pisanje ovog teksta potaknuo me nedavno obilježen Majčin dan, no pišem ga iskreno i iz pozicije supruge i majke u dobi od 50 godina, a vjerujem da će se mnoge žene pronaći u njemu.

Svaka čast svakom muškarcu koji radi isto što i majka, ali koliko god se trudile biti ravnopravne, jednostavno često napravimo korak više, preuzmemo više obveza i stavimo ih na svoja leđa.

„Uopće ne razumijem ove zadatke iz matematike, a test mi je sutra. Tko će mi pomoći?“ Mama.

„E, da, nisam vam rekla, sutra mi je roditeljski. Mora te doći.“ Tata je zauzet, ići će… mama! „Mama, znam da je kasno, ali operi mi ove hlače za sutra.“ Još i kaže mama!

Kako sam željno htjela čuti riječ „mama“ kad su mi kćeri tek progovorile, a sada mi već tutnji u glavi to silno „mama, mama, mama“ pa ih ponekad molim da više govore „tata“. Ako ste i sami majka, vjerujem da vam ovo zvuči vrlo poznato.

Postavši mama, svladala sam mnoge nove vještine: od organizatorskih, upravljačkih i učiteljskih, preko kulinarskih i vozačkih („taxi mama“), pa sve do medicinskih i sudačkih.

I zato nije neobično da mi žene liječniku odlazimo tek kada smo „baš“ bolesne te da preventivne preglede često odgađamo. Zašto? Zato jer nemamo vremena i stalno je nešto važnije od nas samih i našeg zdravlja, uostalom, ako nas ništa ne boli, dobro smo, zar ne?

„Slušaj svoje tijelo“ čest je savjet, no što ako je riječ o podmukloj bolesti koja tiho napreduje i često ne pokazuje simptome sve dok ne uznapreduje?

Opasno je misliti da, ako nemamo nikakvih simptoma, nema razloga za brigu. Rano otkrivanje bolesti doslovno može spasiti život.

Pišući blogove i članke o raznim preventivnim dijagnostičkim pretragama i prateći statistiku zastupljenosti karcinoma u Hrvatskoj, spoznala sam koliko preventivna dijagnostika znači za

naše zdravlje. U nastavku izdvajamo tri važna pregleda za svaku ženu i majku srednje životne dobi.

Zašto mnoge žene izbjegavaju mamografiju?

Rak dojke i dalje je najčešći zloćudni tumor kod žena u Hrvatskoj. Zabrinjava činjenica da u ranoj fazi bolesti često nema nikakvih simptoma. Nema boli, nema opipljive kvržice, nema upozorenja. Upravo zato liječnici toliko naglašavaju važnost preventivnih pregleda dojki.

Ultrazvuk ili mamografija? Ultrazvuk dojki češće se preporučuje mlađim ženama, dok mamografija ima ključnu ulogu nakon 40. godine života, osobito u sklopu redovitih preventivnih pregleda. Ovisno o dobi, građi dojki i obiteljskoj anamnezi, liječnik preporučuje dinamiku kontrola i kombinaciju pregleda.

Mamografija je još uvijek pregled kojega se mnoge žene boje. Neke zbog moguće boli, neke zbog straha od nalaza, a neke jednostavno zato što ih plaši sama riječ „rak“. Kao da vrijedi ono: „Nema ga ako ga ne tražiš.“

Boli li mamografija? „U načelu mamografija ne boli, ali prema mom iskustvu, ima žena koje se doista žale na bol. To je individualno i često ovisi o fazi menstrualnog ciklusa“, objašnjava dr. med. Maja Leder, specijalistica radiologije iz Medicinskog centra Gorica.

Moje osobno iskustvo je takvo da je za mene to više kratkotrajna neugoda, nego bol. Iskreno, gdje god sam radila mamografiju, a posebno u spomenutom centru, radiološki tehničari bili su strpljivi i susretljivi te su cijeli pregled učinili lakšim i ugodnijim

Mamografija bez naručivanja

Važnom prednošću ovog velikogoričkog centra smatram što se na mamografiju može doći i bez prethodne najave. Riječ je o jednom od takozvanih „walk-in“ pregleda centra (tome pripadaju i rendgenske pretrage). Pohvalno je što za umirovljenike imaju stalni popust od 15 % na sve slikovne pretrage, uključujući i mamografiju.

Redoviti ginekološki pregled

Redoviti ginekološki pregledi i Papa test imaju važnu ulogu u ranom otkrivanju promjena koje se mogu uspješno liječiti ako se otkriju na vrijeme. Upravo zato nije dobro čekati simptome jer brojne promjene u početku ne uzrokuju bol niti druge tegobe. Jednostavno, jednom godišnje to trebamo učiniti bez puno razmišljanja i odgađanja.

Žene sve više otkrivaju prednosti virtualne kolonoskopije

Zašto se upravo pregled debelog crijeva našao na mojoj listi kao treći po važnosti? Dovoljno govori podatak da je rak debelog i završnog crijeva drugi najčešći oblik raka kod žena u Hrvatskoj, odmah iza raka dojke.

Oko 40 % oboljelih od kolorektalnog raka u Hrvatskoj čine žene, a stručnjaci sve više upozoravaju i na porast broja oboljelih među mlađim osobama.

Rak debelog crijeva u ranoj fazi najčešće ne uzrokuje izražene simptome i početne simptome možemo lako pogrešno protumačiti kao:

  • menstrualni bolovi,
  • nadutost povezana s ciklusom,
  • sindrom iritabilnog crijeva,
  • posljedica stresa ili loše prehrane.

Polipi, dobroćudne izrasline iz kojih se karcinom može razviti, mogu godinama rasti bez jasnih znakova upozorenja.

Upravo zato rana dijagnostika ima presudnu ulogu. Otkrije li se na vrijeme, rak debelog crijeva u velikom broju slučajeva uspješno se liječi. Kako otkriti promjene?

Klasična ili virtualna kolonoskopija – u čemu je razlika?

Kolonoskopija je i dalje standardna metoda pregleda debelog crijeva jer omogućuje izravan uvid u stanje sluznice te uklanjanje polipa tijekom istog zahvata. No riječ je o invazivnom postupku koji zahtijeva pripremu i često primjenu sedacije, što kod mnogih izaziva nelagodu ili strah.

Virtualna kolonoskopija, poznata i kao CT kolonografija, predstavlja manje invazivnu alternativu klasičnoj kolonoskopiji.

Koje su prednosti virtualne kolonoskopije? Tijekom pregleda, kroz tanki kateter dug svega nekoliko centimetara, koji se nježno uvodi u završni dio debelog crijeva (rektum), uvodi se i ugljični dioksid kako bi se debelo crijevo proširilo i omogućilo kvalitetno snimanje.

Za razliku od klasične kolonoskopije, ne koristi se dugačka fleksibilna cijev s kamerom koja prolazi cijelom duljinom crijeva. Snimanje traje kratko, ne zahtijeva anesteziju, a osoba se odmah može vratiti svakodnevnim aktivnostima.

Računalni program izrađuje trodimenzionalni prikaz crijeva koji radiolog detaljno analizira. Ako se tijekom pregleda otkrije sumnjiva promjena, pacijent se upućuje na klasičnu kolonoskopiju radi uklanjanja polipa ili dodatne obrade.

Za mnoge žene upravo su manja invazivnost i brži povratak svakodnevnim obavezama razlog zbog kojeg je virtualna kolonoskopija prihvatljivija opcija kada razmišljamo o preventivnom pregledu. Kad sam prvi put čula za ovu pretragu, na jako malo lokacija ste je mogli napraviti, a zahvaljujući Medicinskom centru Gorica dostupna je građanima Velike Gorice i okolice.

Vrijeme za svoje zdravlje

Postoji nešto zanimljivo kod nas žena: kada dijete kašlje, isti dan tražimo pregled, kada partneru nije dobro, šaljemo ga liječniku, kada roditelji trebaju nalaze, organiziramo termine. Ali kada mi trebamo pregled, često ga odgađamo.

Budimo jednako odgovorne prema sebi kao što smo odgovorne prema svima koje volimo.

Nadam se da sam vas barem potaknula na razmišljanje o važnosti preventivnih pregleda te da ćete u svoj raspored uvrstiti i vrijeme za vlastito zdravlje.

Koliko god mi žene bile navikle brinuti o svima drugima, ponekad je najvažnije učiniti nešto i za sebe. Možda upravo jedan pregled bude razlog više da još dugo budemo tu za svoju djecu, obitelj i same sebe.

Nastavite čitati

Gospodarstvo

Kreće spajanje – 1630 građana uskoro će dobiti obavijest

“Želim zahvaliti svim sugrađanima koji su strpljivo čekali priključak na odvodnju i kanalizaciju, ali ovim današnjim predstavljanjem značajno smo bliže konačnom rješenju ovog projekta.”, rekao je Ačkar.

Objavljeno

prije 7 sati

na

20. svibnja 2026.

Objavio/la

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

U Poduzetničkom inkubatoru StartupVG danas su održani Dani otvorenih vrata EU projekata, u sklopu kojih je predstavljena nova faza jednog od najvećih infrastrukturnih projekata u povijesti grada. Riječ je o „Sustavu odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda aglomeracije Velika Gorica“, a trenutna faza projekta odnosi se na početak priključenja građana na novoizgrađeni sustav odvodnje, a prve obavijesti u narednih mjesec dana dobiti oko 1630 korisnika.

Projekt aglomeracije u Velikoj Gorici vrijedan je oko 104 milijuna eura, dok sama izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda iznosi 36,8 milijuna eura. Gradonačelnik Krešimir Ačkar zahvalio je građanima na strpljenju tijekom višegodišnjih radova.

“To su veliki i zahtjevni projekti koji iziskuju niži standard života dok traju radovi, kada su svuda blato i prašina. Želim zahvaliti svim sugrađanima koji su strpljivo čekali priključak na odvodnju i kanalizaciju, ali ovim današnjim predstavljanjem značajno smo bliže konačnom rješenju ovog projekta.”, rekao je Ačkar.

Dodao je kako bi do kraja godine priključci trebali stići u 14 od ukupno 25 naselja obuhvaćenih projektom.

U sklopu cijelog zahvata već je izvedeno više od 145 kilometara kanalizacijske mreže te više od pet tisuća priključaka na području Velike Gorice i okolice. Direktor VG Vodoopskrba istaknuo je kako sada slijedi faza priključenja korisnika.

Foto: Morena Martinović/Cityportal

“Zahvaljujem sugrađanima na strpljenju, jer 145 kilometara mreže nije lako izvesti. Uskoro krećemo s priključenjem na mrežu odvodnje. Riječ je o 1630 korisnika koji će kroz idućih mjesec dana dobiti obavijesti s kompletnim uputama i skicama o načinu na koji trebaju riješiti svoje interne instalacije.”, poručio je Ivan Rak, direktor VG Vodoopskrbe.

Prva cjelina koja je dobila uporabnu dozvolu i koja ulazi u ovu fazu priključenja je cjelina A2, koja obuhvaća naselja Kobilić, Ščitarjevo, Selnicu, Kosnicu i ostala susjedna naselja na tome području. Svi priključci za građane bit će besplatni, no korisnici će morati prilagoditi vlastite interne instalacije.

Iz VG Vodoopskrbe podsjetili su i kako Europska unija definira obvezu priključenja građana na sustav odvodnje kada za to budu ispunjeni uvjeti. Razlog tome je, ističu, potreban broj priključaka koji mora biti ostvaren kako bi projekt zadovoljio uvjete financiranja i izbjegao moguće penalizacije.

Nakon završetka priključenja cjeline A2 i provjere funkcioniranja sustava, slijedi obavještavanje građana u cjelinama A1 i A3, koje obuhvaćaju naselja poput Lukavca, Buševca, Vukovine i Kuča.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno