Povežite se s nama

HOTNEWS

PRIČA IZ KVARTA Legenda o Kinu Gorica

Objavljeno

na

U vrijeme kad kinematografski giganti “žderu” sve oko sebe, kad neke nove, mlađe generacije gotovo pa poistovjećuju riječ “kino” s rječju “Cinestar”, mala kina žive svoje teške dane. I vode veliku borbu za svakog posjetitelja. Takva sudbina zadesila je – zašto bismo mi bili izuzetak – i naše Kino Gorica. Ne tako davno ono je bilo praktički na izdisaju, pred gašenjem, posjetitelji na većini projekcija brojali su se na prste jedne ruke i polako je umirao smisao njegova postajanja. Unatoč tome, goričko kino je nekako opstalo u tim najtežim danima i othrvalo se svim prijetnjama da se ugasi, nestane. Nakon svega, danas je sve živahnije, sve snažnije, iako se ova aktualna priča teško može uspoređivati s nekim davnim vremenima, u kojima je kino bilo središte goričkog društvenog života. Oporavak je krenuo tamo negdje 2013. godine, kad se u cijelu priču uključio Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) i – spasio stvar.- Uh, stvarno jest – kaže Vesna Gjurković, voditeljica Kina Gorica, koja je na toj poziciji već punih 18 godina.- Kad se pojavio Cinestar, s njim je u našu kinematografiju ušla i digitalna oprema, koju nitko osimnjih nije imao. Nitko od malih kinaKako je glavni distributer ujedno i vlasnik Cinestara, nije mu bilou interesu ni prebacivati sve filmove na filmske trake, a i one koje bi prebacili, čekali bismo po dva, tri mjeseca. Složit ćete se, baš i nema smisla prikazivati film tri mjeseca nakon što je prikazan u zagrebačkim centrima, koji su našoj publici toliko blizu – pojašnjava voditeljica goričkoga kina.

 

Kao u srednjem vijeku

 

I tako je bilo sve do te 2013. godine. Sve je zapinjalo na tehnologiji. Dok je Cinestar živio po svojim pravilima, izazvao veliki “boom” među publikom, sva ostala kina, pa tako i goričko, živjela su u nekim prošlim vremenima. Filmovi koji bi milošću nezainteresiranih distributera ipak bili presnimljeni na filmske role, krenuli bi na turneju po Hrvatskoj. Nakon što bi se film prikazao u jednom gradu, rola bi se poštom ili autobusom slala u grad koji je sljedeći na redu. Da, možda zvuči kao “srednji vijek”, ali tako je stvar doista funkcionirala sve do prije tri godine.- To je stvarno bilo grozno razdoblje. Mala kina diljem Hrvatske počela su čak i zatvarati svoja vrata, više nisu mogla opstati. Srećom, goričko kino nije bilo jedno od njih, ali i mi smo bili na izdisaju, vjerojatno bi se kino i zatvorilo da nije bilo potpore Grada. I tad je HAVC, na sreću svih nas, pokrenuo projekt digitalizacije. Svim kinima koja su se prijavila na natječaj HAVC je financirao digitalnu opremu i time je krenuo oporavak – objasnila nam je Gjurković.Od tog trenutka, zapravo, sva su kina došla u puno ravnopravniji položaj. Onog trenutka kad je stigla digitalna oprema, svi su dobili mogućnosti prikazivati filmove u istom trenutku, čim bi se on ‘otvorio’ u Hrvatskoj. I zato se danas gotovo redovito događa ono što se donedavno činilo nezamislivim, da najpopularniji naslovi istoga dana budu prikazani u Cinestaru i u, primjerice, Vodicama, Đakovu, Čakovcu… I u Velikoj Gorici.- Osim što sad startamo s programom u istom trenutku kad i Cinestar, kvaliteta prikazivanja je
tehnički praktički jednaka, a pritom smo mi puno jeftiniji. Naravno da se i dalje ne možemo uspoređivati s velikim centrima, ali da je lakše, definitivno jest – ističe Vesna Gjurković, koja se prije nekoliko dana odlučila pozabaviti i brojkama.

 

Hotel, mesnica i kino

 

A one su, u odnosu na ono što se događalo posljednjih godina, zapravo odlične.- Sve rjeđe se događa ono što je u jednom razdoblju bilo gotovo normalna pojava, da se projekcije otkazuju zato što nitko nije došao u kino. Evo, radila sam izvješće za prvih 11 mjeseci ove godine i došla sam do brojke od oko 18.000 posjetitelja. Unazad deset godina nikad se nije dogodilo da pređemo tu brojku! Do kraja godine bismo mogli doći čak i do 20.000 ljudi koji su došli u naše kino. To bi bilo sjajno, publika se očito vraća i moramo biti zadovoljni. Napokon ljudi počinju prepoznavati da i u svom gradu mogu pogledati film, da ne moraju ići u Zagreb kako bi otišli u kino, da nije Cinestar jedina opcija – kaže nam Vesna. Ljudi su se, točnije, morali samo podsjetiti da je tako, da je i goričko kino ponovno ozbiljna opcija. Kao što je bilo generacija prije ove naše. Naime, Goričanima je u njihovu gradu kinematografija bila dostupna još prije više od 70 godina. Živih svjedoka tog vremena više nema previše, ali ostalo je zapisano da je prvo kino u Velikoj Gorici otvoreno još u prvoj polovici 40-ih godina prošlog stoljeća. Država se tad zvala NDH, u tijeku je bio drugi svjetski rat, a naš grad izgledao je bitno drukčije. A kino je bilo na drugoj lokaciji.- Preko puta tadašnjeg hotela Park, na današnjoj Zagrebačkoj, bila je mesnica, a pokraj nje to prvo kino. Bilo je to malo, simpatično kino, ali funkcioniralo je, filmovi su se prikazivali i gledali. Na toj lokaciji poslije je bila tiskara – priča nam Ivan Matanović, jedan od ključnih ljudi za razvoj kina i općenito kinematografije u Velikoj Gorici. Danas su mu 82 godine, ali vrlo je vitalan, pamti sve ključne trenutke razvoja i rasta goričkoga kina. Rođeni je Petrinjac, a u Veliku Goricu došao je 1955. godine.- Bio sam učitelj, a u to vrijeme učitelji su išli po selima i radili s djecom. Tako sam i ja sa suprugom te 1955. došao u ovaj kraj, koji se tad zvao Kotar Velika Gorica. Prvo smo živjeli u Dubrancu, a nakon što sam se vratio iz vojske, preselili smo se u Lukavec i ondje živjeli sve do 1968., kad smo izgradili kuću u Velikoj Gorici – prisjeća se Matanović, koji pamti i tadašnju Goricu, iz vremena kad ona zapravo i nije bila grad, barem ne u obliku u kojem je to danas.- U vrijeme kad sam ja došao, dakle sredinom 50-ih, Velika Gorica je imala 2500 stanovnika. A mi smo u najboljim vremenima, pamtim to dobro, godišnje imali oko 140.000 gledatelja u kinu – kaže Matanović. Razlika u životu i funkcioniranju kina tad i danas je, dakle, nemjerljiva. I neusporediva. U gradu od2500 stanovnika, s okolicom ne više od 7000, prodavalo se 140.000 ulaznica godišnje, a sad smo u gradu od 70.000 ljudi presretni dođe li brojka prodanih ulaznica do 20.000. Vremena se stvarno mijenjaju…- Kino je na toj lokaciji, preko puta hotela Park, bilo do pred kraj 50-ih godina, a tad je poljoprivredna zadruga počela graditi zgradu Zadružnog doma, u kojoj je 1959. počelo funkcionirati i kino. Do tad je njime upravljala tvrtka koja se zvala Kino poduzeće, a od početka 60-ih pridruženo je Narodnom sveučilištu – pamti Matanović.

 

Kino u gostima: Gdje dođe struja, dolazi i kino

 

Velika Gorica je nakon drugog svjetskog rata polako počela rasti, razvijati se, a u tu se priču uklapao i rast popularnosti kina. No Ivan Matanović i ljudi okupljeni oko njega nisu u svemu tome zanemarivali ni sela. Stanovništvu iz gradske okolice tad nije bilo jednostavno dolaziti u Goricu, pa je kino dolazilo k njima.- Do sredine 60-ih godina diljem Turopolja i Vukomeričkih gorica bilo je problema s elektrifikacijom, a kad se to počelo mijenjati, mi smo reagirali. Mislim da smo negdje 1965. kupili pokretne, prijenosne projektore. I kako bi u neko selo došla struja, dolazili bismo i mi prikazivati filmove. Te projekcije, naravno, bile su uvijek pune – sjeća se Ivan Matanović. U Buševcu, Kučama, Lukavcu, Pokupskom i Veleševcu filmovi su se prikazivali jednom tjedno, ali dolazilo je povremeno i u druga sela.- Krajem 50-ih i početkom 60-ih konačno je struja stigla i u Vukomeričke gorice. U to je vrijeme snimljen film “Svoga tela gospodar”, a kasnije i “Breza”. Radnja oba ta filma odvijala se upravo u Vukomeričkim goricama, odnosno oko Kravarskog i Hruševca Gornjeg, gdje je Slavko Kolar i službovao – priča Matanović i nastavlja:- Usporedno sa širokom vrpcom, film je bio snimljen i na traku od 16 mm. Narodno sveučilište imalo je taj projektor i želio sam film prikazati u Donjem Hruševcu, u koji se u to vrijeme, pogotovo kad bi krenule jesenske kiše, moglo doći samo pješice i zaprežnim kolima. Tako je i bilo. Sjećam se da sam autom došao do Kravarskog, pa dalje nastavio kolima, kroz duboko blato. Film je prikazan, na oduševljenje lokalnog stanovništva, nakon čega sam u gluho doba noći, sav blatnjav, stigao u Kravarsko do automobila. Ni kiša, ni blato, vjerojatno zato što sam bio mlad, nisu mi mogli pokvariti zadovoljstvo koje sam osjećao zbog radosti koju sam pružio ljudima.

 

Prijatelju, sredi mi film…

 

Zgradu o kojoj priča generacije Goričana znale su kao “Kokot”, a danas je mi poznajemo kao zgradu Pučkog otvorenog učilišta. Ili, jednostavnije, kao – Kino. Bila je tu i knjižnica, kasnije i glazbena škola, autoškola, sjedište goričkog radija, redakcije Velikogoričkog lista… Prikazivale su se i kazališne predstave, ali kino je uvijek bilo najveći hit. I izazivalo je najveći interes. Prema riječima dugogodišnjeg ravnatelja POU-a Drage Bukovca, često je bilo i jedini društveni događaj u gradu, što dobrim dijelom objašnjava i one sjajne brojke, onih 140.000 prodanih ulaznica.- Kino je u to vrijeme doista uglavnom bilo puno. Djelomično i zato što nije bilo toliko sadržaja, ali i zato što smo bili jako dobro organizirani. Osobno sam stalno išao u Zagreb po nove filmove, čak i preko nekih mojih prijateljskih veza uspijevali smo prikazivati filmove praktički u isto vrijeme kad su se prikazivali u Zagrebu, što je u to vrijeme bila velika stvar – kaže Ivan Matanović, koji je 1960. godine postao prvi ravnatelj novoizgrađenoga kulturnog centra u današnjoj zgradi POU-a. Na toj je poziciji ostao punih 30 godina, sve do 1990. godine, kad je otišao u mirovinu.
– Ja sam vam uvijek bio čovjek koji voli sve znati – sa smiješkom priča Matanović i nastavlja:- Dok sam odrastao u Petrinji, moj otac je bio voditelj gradskoga kina i već tad me sve to počelo privlačiti. Kao dijete sam imao pristup kabini iz koje su se radile projekcije, što je drugima bilo potpuno nedostupno, i to me jako zainteresiralo. Zato sam uživao baviti se tim poslom u Velikoj Gorici. Ja sam vam znao usred noći gdje je i za što služi doslovno svaki prekidač, svaki osigurač u zgradi kina. I imalo se tu što znati. Gledajući iz današnje perspektive, bila je to “muzejska” tehnologija, ali za to doba radilo se o tehnološki vrlo naprednom sustavu za prikazivanje filmskih projekcija.- Da, to je tad bilo zaista moderno kino. Imali smo dvije kino aparature, dva projektora, a na toj, tehnološki prilično visokoj razini, držali smo se i kasnije. Zgrada se u nekoliko navrata preuređivala, modernizirala, a negdje tijekom 70-ih godina dobili smo i čuvene Iskrine uređaje, koji su tad bili vrlo cijenjene – priča Matanović.

 

foto: arhiva Ivan Matanović

 

Videorekorder najgori neprijatelj

 

Sve to, ulaganja, ali i trud zaposlenika, kojih je u Narodnom sveučilištu Juraj Kokot u jednom razdoblju bilo i do 150, jasno se očitovalo i na društvenom životu grada, odnosno posjetu kino projekcijama. Goričko kino, možemo to danas slobodno reći, bilo je i ponešto ispred svog vremena. Repertoar je bio bogat, u kino se moglo ići svaki dan, a filmovi su se najčešće prikazivali od 20 sati.- To je bio naš uobičajeni termin, ali često se događalo da neke popularnije filmove, za koje je bio veći interes, prikazujemo i dva puta na dan, najčešće od 18 pa opet od 20 sati. Nedjeljom su se filmovi prikazivali i od 16 sati, a nerijetko smo znali imati i podnevne matineje namijenjene isključivo vojnicima, koji su služili vojni rok u vojarnama u Velikoj Gorici i okolici – prisjeća se Ivan Matanović, koji je sa suradnicima osmislio i posebnu ponudu nazvanu “Noćne kino projekcije”, u to vrijeme prilično neobičnu:- Točno, u drugoj polovici 70-ih i početkom 80-ih imali smo i noćne projekcije. Posebno atraktivne filmove prikazivali smo u 23 sata, što je bio termin koji je mlađa publika posebno voljela – prisjeća se Ivan Matanović. Iz sjedalica goričkoga kina naši su se djedovi, bake i roditelji prvi put divili fakinskim brčićima Clarka Gablea i zanosnoj figuri Marylin Monroe, ženski dio publike bacao je u trans zavodnički pogled Humphreyja Bogarta, a muški gracioznost Grace Kelly. U kasnijim godinama su kultne naslove poput Casablance, Zameo ih vjetar ili Građanina Kanea zamijenili neki noviji filmovi i neke nove zvijezde Jacka Nicholsona, Marlona Branda, Elizabeth Taylor ili Meryl Streep, da bi se negdje u drugoj polovici 80-ih godina pojavio veliki neprijatelj kina – videorekorder. Ono što je prvotno bilo nezamislivi luksuz, uskoro je postalo dostupno širim masama i videoteke su počele nicati po cijeloj Velikoj Gorici. Na štetu goričkoga kina, s čijeg je čela 1990. otišao Ivan Matanović. I u tim teškim vremenima po kino, bitno težim nego dotad, palicu predao u ruke prvo Vesne Kokot, zatim Borivoja Zimonje, a neko vrijeme i uvaženog i poznatog goričkog kulturnjaka Drage Bukovca.- Dobro, ja sam tu zapravo sam uskakao u razdobljima kad ljudi koji su vodili kino nisu bili u mogućnosti to raditi, odnosno u nekim prijelaznim fazama – pojasnio nam je Bukovac, koji je negdje u tim kratkim razdobljima uspio ući u povijest goričkoga kina.- Znate, Dragec vam je rekorder našega kina – otkrila nam je Vesna Gjurković

 

Gledatelji u nekadašnjoj dvorani POU. foto: arhiva Ivan Matanović

 

Videoteka na Galženici

 

A Dragec, odnosno gospodin Bukovec, jako je dobro znao na što misli.- Točno, ispalo je tako da je upravo u jednom od mojih mandata oboren rekord kina. Bilo je to početkom 1998., kad je u naše kino došao Titanic. Oborio je sve rekorde, i po gledanosti, i po zaradi – rekao je Bukovec, a njegova nasljednica Vesna Gjurković pamti još neke detalje vezane uz legendarni ‘blockbuster’ Jamesa Camerona s Leonardom Di Capriom i Kate Winslet. Približne brojke ostvario je još jedan veliki hit iz tog vremena, film potpuno drugačijeg žanra. Kad je u Veliku Goricu došao “Mr. Bean – film potpune katastrofe”, dakle prvi film iz serijala o dogodovštinama smušenog i simpatičnog Britanca, ponovno su gužve bile nezamislive. Mnogi će se sjetiti kako su te jeseni 1997. ljudi sjedili čak i na podu kako bi pogledali film, uloviti ulaznicu i utoj je situaciji bila prava premija.
– Dok smo prikazivali Mr. Beana, čak je i policija morala dolaziti ovdje održavati red. Ljudi su se doslovno znali potući za karte! Sa sjetom pamtimo ta vremena i takve filmove. Sad više nema takvih, izrazitih ‘blockbustera’ zbog kojih bi se netko potukao – sa smiješkom kaže aktualna voditeljica goričkoga kina. Taj veliki “boom” dogodio se u doba kad je posjećenost kina zapravo već bila u padu. U vrijeme “rata” s videotekama bilo je svakojakih pokušaja da se ponovno privuče publiku, koja je sve više filmove gledala doma, iz naslonjača, a sve manje dolazila u kino.- U vrijeme najveće krize pokušali smo i s otvaranjem naše videoteke. Bila je u Domu kulture Galženica, ali nije osobito dobro funkcionirala. Imali smo i projekcije na terasi na Galženici, a to je znalo biti uspješno – kazao je Bukovec. Posebno pamti jednu situaciju. Odnosno, jednu okladu.- Ne sjećam se o kojem se filmu radilo, ali znam da sam se s tadašnjim novinarom RVG-a Vladom Horinom, kasnije predsjednikom goričkog HSS-a, kladio da ću za tu projekciju prodati više od 150 ulaznica. Pristao je, kladili smo se, a ja sam prodao 160 ulaznica. A opet, do danas mi još nije platio okladu, ha, ha – kaže Dragec.

 

Prodanih ulaznica – nula

 

I u tim trenucima, kad je Kino Gorica bilo u nezapamćenoj krizi, uzde je u svoje ruke uzela Vesna Gjurković. – Dvorana je bila zapuštena, oprema stara, a interes publike sve slabiji. Iako je 2004. godine naša zgrada renovirana, pa smo dobili i novu opremu, odnosno novi projektor, problem je bio tehnološke prirode. Naime, tad je došla ta prva digitalna oprema, koju mi nismo imali. Uslijed svega toga, često se događalo da se projekcije jednostavno moraju otkazati zato što ne bismo prodali niti jednu ulaznicu – kaže nam Vesna, koja posebno pamti jedan od hrvatskih filmova iz toga vremena:- Prikazivali smo film sedam dana, a došlo nam je ukupno šest ljudi?! Četiri projekcije morali smo otkazati, a na preostale tri dođe nam po dvoje ljudi. I tu se naša priča o životu Kina Gorica vraća na početak. Na tezu o nekim boljim vremenima, o oporavku goričkoga kina, ali i o povratku hrvatskog filma na puno bolje pozicije, puno sličnije onima iz sedamdesetih, osamdesetih godina…- Sjajno je što Goričani sve više dolaze u kino, ali i što sve više gledaju hrvatski film. Ima to veze i sa tim što su se naši filmaši odmaknuli od teških, sumornih tema i psiholoških drama te se okrenuli nekim pozitivnijim temama, komedijama i publici prihvatljivijim izričajima. Unazad dvije, tri godine se pojavilo nekoliko filmova koji su privukli publiku i sad su ljudi počeli dolaziti gledati i filmove koji nisu toliko razvikani, što znači da je sad i malo više povjerenja u hrvatske filmove – rekla je Gjurković.

Nekoliko je puta tijekom razgovora spomenula Hrvatski audiovizualni centar, spasitelja našeg i mnogih drugih kina. No ta pomoć nije bila bezuvjetna.- Naravno da nije, to je i logično. Konkretno, imamo neke programske obaveze temeljem tog ugovora. Cijeli projekt išao je u smjeru održavanja nezavisne kino mreže i mi smo se obvezali da će nam polovica repertoara biti nezavisni europski i hrvatski filmovi, s ciljem da se izbjegne ta opća ‘amerikanizacija’ kina. Kako kroz redovni program, tako i kroz neke revije, suradnje s raznim udrugama, s HAVC-om… Često idemo i preko tih 50 posto, iako je riječ o filmovima koji nisu komercijalni. Međutim, i tu nam uskače HAVC, koji nam svake godine pomaže da smanjimo minus koji nastaje zato što ne prikazujemo isključivo holivudske filmove i ‘blockbustere’ – objasnila je Gjurković.

 

Dvorana kina. foto: Marko Vidalina/Cityportal.hr

 

Borba s politikom i sportom

 

Bolja je i organizacija, međusobna povezanost kina koja su bila u istim ili vrlo sličnim problemima. Kako bi se takvo nešto izbjeglo u budućnosti, mala kina su se ujedinila.- Prije malo više od dvije godine mala kina su se povezala u Kino mrežu. Mi koji vodimo kina redovno se sastajemo, razmjenjujemo ideje i programe, zajednički nastupamo prema distributerima, s kojima smo imali puno problema. Na primjer, Blitz distribucija je ujedno i vlasnik Cinestara, što nije bilo dobro za nas. Sad je puno lakše funkcionirati – kaže Gjurković. Naravno, to ne znači da i dalje nema problema.
– U Gorici nam je problem što imamo samo jednu dvoranu, koja nije ‘prava’ kino dvorana. I događa se da, recimo, dođe prosinac, krenu se održavati razne manifestacije u dvorani. Koriste je KUD-ovi, škole, udruge, sve djelatnosti unutar POU-a… I kino se tu redovito ‘skida’. Kad dođe do toga, nema kontinuiteta pa se događa da nas ljudi pitaju: ‘Dobro, jel vi igrate ili ne igrate?’ – kaže Vesna.

Unatoč tim i takvim poteškoćama, danas sa zadovoljstvom možemo reći: ‘Kino Gorica igra’. Sve bolje i sve odlučnije, najteža vremena su prošla i pred njim je lijepa budućnost. Još samo da i oni Goričani koji to ne shvaćaju što prije shvate da je odlazak u kino u Zagreb najčešće gubljenje vremena. I novca. Jer doma imamo istu ponudu, bliže nam je, a ulaznice su jeftinije. I zato je logično ostati ovdje, zar ne?

 

 

 

Tekst objavljen u Reporteru 358 (prosinac 2016)

HOTNEWS

FOTO Dan dobrovoljnih darivatelja krvi obilježen u Velikoj Gorici

Objavljeno

na

Objavio/la

Povodom Dana dobrovoljnih darivatelja krvi (25. listopada) u vijećnici Pučkog otvorenog učilišta u Velikoj Gorici jučer (četvrtak, 23.10.2025.) su dobrovoljnim darivateljima krvi uručene zahvalnice, plakete, znakovi priznanja i zahvalnice za izvanredan uspjeh s plaketom.

Velika Gorica, 23.10.2025. Dan dobrovoljnih darivatelja krvi. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.10.2025. Dan dobrovoljnih darivatelja krvi. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prije uručivanja dobrovoljne darivatelje krvi prigodnim riječima pozdravili su Ivan Jurkin, predsjednik Gradskog društva Crvenog križa Velika Gorica i Neven Karas, zamjenik gradonačelnika. Obojica su naglasili humanitarni doprinos dobrovoljnih darivatelja krvi i čestitali im na višegodišnjem kontinuiranom darivanju krvi i naglašenoj spremnosti da pomognu drugima. Ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Velika Gorica je Renata Deak.

Velika Gorica, 23.10.2025. Dan dobrovoljnih darivatelja krvi. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.10.2025. Dan dobrovoljnih darivatelja krvi. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završne zahvalnice i plakete uručene su darivateljima krvi koji prema ocjeni liječnika odgovornog za odabir darivatelja zbog zdravstvenog razloga ili godina starosti ne mogu više darivati krv: Željko Arambašić (68 puta darivao krv), Stjepan Božić (60), Hrvoje Bradica (60), Verica Grgurić (50), Jelena Hrvojić (55), Nikola Jankov (4), Marijan Jurak (109), Nevenka Mihanović (95), Josip Posavec (93), Stjepan Repač (90), Željko Šedlbauer (145) i Šime Štulina (51).

Velika Gorica, 23.10.2025. Dan dobrovoljnih darivatelja krvi. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obiteljske zahvalnice. Obitelj u kojoj najmanje dva ili više članova kontinuirano i redovno kroz pet godina dobrovoljno daju krv. Dodjeljuje se jednokratno obiteljska zahvalnica za dobrovoljno darivanje krvi: Robert i Vedran Hodalj, Anita i Dražen Šoštarec.

Velika Gorica, 23.10.2025. Dan dobrovoljnih darivatelja krvi. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Brončani znak priznanja i zahvalnice – dodjeljuje se dobrovoljnim darivateljima krvi za 35 puta darovanu krv (žene) i 50 puta darovanu krv (muškarci): Marija Delač, Lidija Graber, Sonja Kos, Inga Stanilović, Mladen Antolčić, Hrvoje Azinović, Tomislav Badanjak, Stjepan Božurić, Dino Brabenec, Stjepan Dundović, Mario Filković, Daniel Gvozdanić, Danijel Hapač, Alen Horvat, Robert Ježovit, Daniel Katulić, Željko Kostanjević, Marko Ličko, Alen Mešić, Goran Miličević, Mišo Orečić, Tihomir Salajec, Branimir Sičić, Ivica Šincek, Ivica Tačković, Tomislav Turkalj, Tomislav Turner, Mladen Vlahović, Ivan Vorcinger i Dražen Vujnović.

Velika Gorica, 23.10.2025. Dan dobrovoljnih darivatelja krvi. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.10.2025. Dan dobrovoljnih darivatelja krvi. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Srebrni znak priznanja i zahvalnice – dodjeljuje se dobrovoljnim darivateljima krvi  za 55 puta darovanu krv (žene) i 75 puta darovanu krv (muškarci): Ljiljana Medved Kolman, Silvije Božić, Darko Brodarac, Merien Dinković, Josip Drk, Ivan Haraminčić, Ante Humbolt, Marijan Japec, Ivica Kompes, Ivica Markulin, Ferdinand Vlahinić i Renato Vranić.

Velika Gorica, 23.10.2025. Dan dobrovoljnih darivatelja krvi. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Zlatni znak priznanja i zahvalnice – darivateljima krvi za 100 puta darovanu krv (muškarci): Šimo Barišić, Zlatko Dvorneković, Ivan Fabečić, Matija Hemar, Tomislav Odrčić, Goran Pendelin i Mario Voljavec.

Velika Gorica, 23.10.2025. Dan dobrovoljnih darivatelja krvi. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Zahvalnice za izvanredan uspjeh s plaketom – darivateljima krvi za 125 puta darovanu krv: Pero Filipović i Robert Šuman. (Ove zahvalnice dodjeljuju se muškarcima za darovanu krv od 125, 150, 175 i 200 puta, odnosno ženama za darovanu krv od 95, 115, 135 i 160 puta).

Velika Gorica, 23.10.2025. Dan dobrovoljnih darivatelja krvi. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.10.2025. Dan dobrovoljnih darivatelja krvi. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Voditeljica programa bila je Matea Brenčić (City Radio).

Velika Gorica, 23.10.2025. Dan dobrovoljnih darivatelja krvi. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon ceremonijala dodjele priznanja uslijedilo je zajedničko fotografiranje ispred zgrade POU-a te druženje uz prigodni domjenak.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ivan Mikulin: Trebalo mi je 260 sati za portrete svih naših reprezentativaca

Nogometaši nisu jedini koje je nacrtao ovaj 27-godišnjak iz Lekenika

Objavljeno

na

Objavio/la

Nogometaši su ga “proslavili”, no oni nisu jedini koje je naslikao 27-godišnji Ivan Mikulin iz Lekenika. U veljači ove godine na oproštajnoj utakmici poklonio je sliku Domagoju Duvnjaku, a na njegovom popisu našli su se još Zlatko Dalić, Željko Bebek, Miroslav Škoro, Ivan Zak, Ljubomir i Jan Kerekeš, grupa Dalmatino, Marvelovi superjunaci… I to nam je bio povod da sjednemo i popričamo s Ivanom.

Trenutačno skladištar, a po struci elektromehaničar, ovaj mladi samouki talentirani umjetnik crtati je počeo još u vrtićkoj dobi, talent je naslijedio od oca, godinama ga brusio, no nikad nije sanjao da će se jednog dana susresti sa svojim, ali i našim idolima – Vatrenima.

– Još kao dijete privlačili su me Marvelovi superjunaci, njih sam najviše crtao, a o portretima nisam ni razmišljao. Prije sam imao problem jer nisam znao kako viziju iz glave prebaciti na papir pa sam slagao komade papira i spajao. Prvi portret kojeg sam napravio prikazuje mog brata, bratića i mene. Njega držim uokvirenog – kaže Ivan.

A kad već spominjemo Marvelove superjunake, naravno da je Ivan napravio veliko remek-djelo na koje je potrošio čak dvije godine i 400 sati. Veličina slike je 2,5 x 3,5 metra.

Foto: Privatni album Ivana Mikulina

– Morali smo je spuštati s balkona koliko je bila velika. Na njoj se nalazi 120 likova, a crtao sam svime što sam imao – od markera, flomastera, drvenih bojica i tuša. Sliku sam objavio na društvenim mrežama i reakcije su stvarno bile sjajne, što mi je dalo motiv za dalje. U rujnu 2023. godine saznao sam da u Lekenik dolaze Humane zvijezde Hrvatske, u kojima je bio i izbornik Zlatko Dalić. Odmah sam ga išao crtati, a uz pomoć tadašnjeg predsjednika ŠNK Lekenika i današnjeg načelnika Općine Božidara Antolca, portret sam mu uspio uručiti. Zaista poseban osjećaj.

Foto: Privatni album Ivana Mikulina

Uistinu oduševljeni svojim portretima bili su Domagoj Duvnjak i Joško Gvardiol. Bilo je to početkom ove godine kad se igralo Svjetsko rukometno prvenstvo. Posljednja utakmica Domagoja Duvnjaka u dresu reprezentacije. Ivan je želio da ostane trajna uspomena na taj trenutak. Crtao ga je danonoćno i uz pomoć dobrih ljudi uspio je doći na baš tu utakmicu, do baš tog Domagoja.

– Duvnjaku je suza skoro krenula kad je vidio portret. Zaista je bio ganut. Čovjek ne može odglumiti takve stvari. Jednostavno sam mu morao tada uručiti sliku. Bilo je sad ili nikad. Moja slika s njim odmah je završila na društvenim mrežama reprezentacije. Morao sam ugasiti mobitel jer su me svi počeli zvati, slati poruke. Nisu mogli vjerovati da sam uspio.

Foto: Privatni album Ivana Mikulina

Uspio je Ivan i puno više. Posvetio je čak 260 sati rada crtežima nogometnih reprezentativaca. Dio portreta poklonio im je u lipnju, a dio u rujnu ove godine – ukupno 31 portret. Ovime se upisao u povijest. Prvi je ikada u Hrvatskoj nacrtao cijelu reprezentaciju i osobno im uručio slike. Najveća nagrada mu je upravo to – sresti ljude kojima se divi, jer je i sam 12 godina trenirao nogomet u lekeničkom klubu.

Foto: Privatni album Ivana Mikulina

Kako kaže poznata poslovica, nebo voli strpljive i skromne. A da je skroman govori činjenica da je u drugom razredu osnovne škole, dok su drugi od roditelja za Svetog Nikolu tražili skupe poklone, on zamolio za tehničku olovku. S njome dan danas crta skice portreta.

– Imam više od 20 realističnih skica koje su u procesu nastajanja, uglavnom se radi o superjunacima i likovima iz filmova, no nisam im se uspio posvetiti jer su uletjeli drugi crteži. Saznam za neki događaj koji se održava uskoro i onda mi padne na pamet da bih mogao nacrtati primjerice glumca, pjevača ili sportaša. Naravno, i prijatelji me traže da nacrtam njih ili nešto za njihovu blisku osobu. To je njima moj poklon od srca. Nikome nisam nikada naplatio. To je moja strast. Ako mi oduzmeš crtanje, uzeo si polovicu mene – govori nam Ivan.

Kad razmišlja o budućnosti, htio bi otvoriti svoj atelje i obrt te napraviti samostalnu izložbu, a najveća mu je želja pokloniti portret Cristianu Ronaldu, makar to bilo i za deset godina. Planova ima još, primjerice nacrtati veliki realističan Thompsonov portret, no ipak ne smijemo otkriti sve detalje.

Ogromna podrška mu je naravno njegova obitelj – majka, otac i brat, ali i djevojka koja će zbog njegovih boja i nijanse koje nema, sjesti u auto i otići u grad po njih. No, iza njega stoje i svi njegovi prijatelji koji ga potiču da razvija talent i koji će rado pomoći kad god zatreba.

Moglo bi se o Ivanu još štošta napisati, no ovo je dovoljno da upoznate mladog umjetnika iz Lekenika. Ivane, sretno dalje!

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Poraz VG Boysa, neodlučeno Klasa i Dinama, Kurilovec zadržao vodstvo

Objavljeno

na

Objavio/la

Utakmicama 10. kola (17./20.10.2025.) nastavljena je Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) s nekoliko iznenađenja. VG Boys su s 0:2 izgubili od Bune, Klas je odigrao doma s Dinamom neodlučeno 3:3, a Gradići su, nakon osam poraza, zabilježili prvu pobjedu, 2:1 protiv Poleta.

Velika Gorica, 21.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 10. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Buna je zasluženo pobijedila favorizirane Boyse s dva efektna gola. Prvo je u 18. minuti Ivan Rak završio brzu akciju pogodivši donji kut za 1:0, a drugi pogodak je bio prava poslastica. Boris Ćetković je u 31. minuti skoro s centra lobom pogodio mrežu za 2:0. U drugom poluvremenu mreže su mirovale.

Velika Gorica, 21.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 10. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 21.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 10. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dinamo je u Mičevcu dva puta bio u vodstvu golovima Jure Varivode (13) i Ivana Balenovića (61), poravnavali su Domagoj Bedeković (51) i Nikola Furić (71). Za vodstvo Klasa 3:2 pogodio je Loran Spasenić (74), izjednačio je na 3:3 svojim drugim golom Varivoda (76).

Velika Gorica, 21.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 10. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Derbi 11. kola je utakmica Kurilovec – VG Boys.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 10.kolo

Rezultati 10. kola (17./20.10.2025.): VG Boys –Buna (Mala Buna) 0:2, Klas (Mičevec) – Dinamo (Novo Čiče 3:3,  Lekenik – Posavec (Orle) 1:0, Hruševec (Donji Hruševec) – Velika Mlaka 1947 0:1, Gradići – Polet (Buševec) 2:1, Lukavec – Vatrogasac (Kobilić) 1:2, Kurilovec slobodni.

Poredak (nakon 10. kola) 1. Kurilovec 24 (9 8 0 1 34:9), 2. Klas 23 (9 7 2 0 51:12), 3. VG Boys 21 (9 7 0 2 36:10), 4. Dinamo 19 (9 6 1 2 28:13), 5. Vatrogasac 18 (10 6 0 4 21:17), 6. Lekenik 16 (9 5 1 3 22:21), 7. Lukavec 13 (9 4 1 4 15:13), 8. Buna 12 (9 4 0 5 12:16), 9. Velika Mlaka 1947 10 (8 3 1 4 18:18), 10. Polet 6 (9 2 0 7 12:23), 11. Hruševec 6 (9 2 0 7 9:32), 12. Gradići 3 (9 1 0 8 6:39), 13. Posavec 3 (9 1 0 8 5:46).

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Ženska snaga vatrogastva – Ribnici na državnom uspjehu čestitao gradonačelnik

„Ribnica je postala utvrda vatrogastva.“

Objavljeno

na

Objavio/la

Na 9. državnom natjecanju vatrogasaca Republike Hrvatske održanom u Novalji ženska A ekipa DVD-a Ribnica osvojila je prvo mjesto i naslov prvakinja, dok je ženska B ekipa osvojila drugo mjesto.

Na velikom uspjehu im je danas službeno čestitao i prigodno ih nagradio gradonačelnik Krešimir Ačkar.

-Od srca vam želim zahvaliti što na najbolji i najljepši način pronosite ime Velike Gorice i jedne male Ribnice koja je postala utvrda vatrogastva i primjer ostalima kako se treba baviti nečime plemenitim, a što je postalo deficitarno u današnjem modernom svijetu. Postali smo pobornici lagodnijeg života, a znamo da vatrogastvo nosi određenu žrtvu. Nikad neću zaboraviti vrijeme potresa, kada ste vi vatrogasci bili stup pružanja pomoći drugima, a i sami ste imali obitelji. Vaše ženske ekipe su motivator i drugim ženama koje možda nisu ni pomislile da bi se bavile vatrogastvom, koje će kroz vaše uspjehe vidjeti humanost i svu ljepotu društvenoga života – poručio je Ačkar i pohvalio rad Marija Stipetića, zapovjednika pod čijim su zapovjedništvom vatrogaskinje opet na državnom vrhu.

Podsjetimo, državno vatrogasno natjecanje organizirala je Hrvatska vatrogasna zajednica, uz domaćinstvo Vatrogasne zajednice Ličko-senjske županije i Dobrovoljnog vatrogasnog društva Novalja. Okupilo je 212 natjecateljskih odjeljenja, od čega 109 iz Hrvatske te 7 iz Slovenije i Italije. Zahvaljujući ovom uspjehu DVD Ribnica nastupa na vatrogasnoj olimpijadi u Austriji sljedeće godine.

Predsjednica DVD-a Ribnica Anita Rajković Mravec zahvalila je Gradu na podršci, bez koje ni uspjesi ne bi bili toliko visoki, te mu u znak zahvalnosti uručila poklon za sjećanje.

FOTO galerija:

FOTO: Marija Vrbanus/Cityportal

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO HNK Gorica – Juniori izgubili bodove na domaćem terenu

Objavljeno

na

Objavio/la

Juniori HNK Gorica izgubili su u 8. kolu u Prvoj NL Centar 2025./2026. u ranom prijepodnevnom terminu od Rudeša rezultatom 0:2.

Velika Gorica, 19.10.2025. Prva NL Centar Juniori-08.kolo: HNK Gorica-NK Rudeš 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 

Velika Gorica, 19.10.2025. Prva NL Centar Juniori-08.kolo: HNK Gorica-NK Rudeš 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prvo poluvrijeme gosti su riješili u svoju korist golom Luke Bilandžića u 28. minuti. Nakon odmora domaći su krenuli nešto agresivnije, ali Rudeš je odgovorio kontranapadima preko bočnih pozicija i pojačanim srednjim redom.

Velika Gorica, 19.10.2025. Prva NL Centar Juniori-08.kolo: HNK Gorica-NK Rudeš 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 19.10.2025. Prva NL Centar Juniori-08.kolo: HNK Gorica-NK Rudeš 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gorica je izmjenama pojačala pritisak, uzastopni ubačaji iz kuta nisu realizirani. Odluka o konačnom pobjedniku pala je u 85. minuti kada je ubačaj s desne strane pred gorička vrata neometan na drugoj vratnici Gabriel Ante Bošnjak loptu spustio u bliži kut za – 0:2!

Velika Gorica, 19.10.2025. Prva NL Centar Juniori-08.kolo: HNK Gorica-NK Rudeš 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gorica (8 3 1 4 13:14 10) je s 10 bodova na 9. mjestu u trenutačnom poretku, a Rudeš (8 4 3 1 23:16 15) je s 15 bodova na 3. mjestu.

Galerija fotografija

Prva NL Centar Juniori 2025./2026., 08. kolo

HNK Gorica – NK Rudeš (Zagreb) 0:2 (0:1)

Velika Gorica. Gradski stadion (teren s umjetnom travom). Gledatelja: 40. Nedjelja, 19.10.2025., 09 sati. Sudac: Ivan Mirenić. Pomoćni suci: Luka Kelihar i Stjepan Sučić (svi iz Velike Gorice). Delegat: Mario Karapandžić (Vukovina). Strijelci: 0:1 – Bilandžić (28), 0:2 – Bošnjak (85).

GORICA: Belčić, Nevjestić, Brodarić (od 79. Zornjak), Dumančić, Perković (od 65. Perić), Jakovac (od 57. Krstanović), Volarević (cap.), Kuzmanić (od 57. Tomašić), Rivić (od 79. Švenda), Grab, Nenadić. Trener: Marijo Ćorić.

RUDEŠ: Muškovac, Morović (od 65. Dikšić), Bašić, Jagarčec, Bilandžić (od 84. Vukelić), Galić, Hrelec (cap.)(od 84. Viduka), Markanović (od 65. Čirjak), Bošnjak, Jurković (od 77. Zovko), Babić. Trener: Tomislav Brezović.

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.

Facebook

Izdvojeno