HOTNEWS
PRIČA IZ KVARTA Legenda o Kinu Gorica
Objavljeno
prije 9 godinana
Objavio/la
Marko VidalinaU vrijeme kad kinematografski giganti “žderu” sve oko sebe, kad neke nove, mlađe generacije gotovo pa poistovjećuju riječ “kino” s rječju “Cinestar”, mala kina žive svoje teške dane. I vode veliku borbu za svakog posjetitelja. Takva sudbina zadesila je – zašto bismo mi bili izuzetak – i naše Kino Gorica. Ne tako davno ono je bilo praktički na izdisaju, pred gašenjem, posjetitelji na većini projekcija brojali su se na prste jedne ruke i polako je umirao smisao njegova postajanja. Unatoč tome, goričko kino je nekako opstalo u tim najtežim danima i othrvalo se svim prijetnjama da se ugasi, nestane. Nakon svega, danas je sve živahnije, sve snažnije, iako se ova aktualna priča teško može uspoređivati s nekim davnim vremenima, u kojima je kino bilo središte goričkog društvenog života. Oporavak je krenuo tamo negdje 2013. godine, kad se u cijelu priču uključio Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) i – spasio stvar.- Uh, stvarno jest – kaže Vesna Gjurković, voditeljica Kina Gorica, koja je na toj poziciji već punih 18 godina.- Kad se pojavio Cinestar, s njim je u našu kinematografiju ušla i digitalna oprema, koju nitko osimnjih nije imao. Nitko od malih kinaKako je glavni distributer ujedno i vlasnik Cinestara, nije mu bilou interesu ni prebacivati sve filmove na filmske trake, a i one koje bi prebacili, čekali bismo po dva, tri mjeseca. Složit ćete se, baš i nema smisla prikazivati film tri mjeseca nakon što je prikazan u zagrebačkim centrima, koji su našoj publici toliko blizu – pojašnjava voditeljica goričkoga kina.
Kao u srednjem vijeku
I tako je bilo sve do te 2013. godine. Sve je zapinjalo na tehnologiji. Dok je Cinestar živio po svojim pravilima, izazvao veliki “boom” među publikom, sva ostala kina, pa tako i goričko, živjela su u nekim prošlim vremenima. Filmovi koji bi milošću nezainteresiranih distributera ipak bili presnimljeni na filmske role, krenuli bi na turneju po Hrvatskoj. Nakon što bi se film prikazao u jednom gradu, rola bi se poštom ili autobusom slala u grad koji je sljedeći na redu. Da, možda zvuči kao “srednji vijek”, ali tako je stvar doista funkcionirala sve do prije tri godine.- To je stvarno bilo grozno razdoblje. Mala kina diljem Hrvatske počela su čak i zatvarati svoja vrata, više nisu mogla opstati. Srećom, goričko kino nije bilo jedno od njih, ali i mi smo bili na izdisaju, vjerojatno bi se kino i zatvorilo da nije bilo potpore Grada. I tad je HAVC, na sreću svih nas, pokrenuo projekt digitalizacije. Svim kinima koja su se prijavila na natječaj HAVC je financirao digitalnu opremu i time je krenuo oporavak – objasnila nam je Gjurković.Od tog trenutka, zapravo, sva su kina došla u puno ravnopravniji položaj. Onog trenutka kad je stigla digitalna oprema, svi su dobili mogućnosti prikazivati filmove u istom trenutku, čim bi se on ‘otvorio’ u Hrvatskoj. I zato se danas gotovo redovito događa ono što se donedavno činilo nezamislivim, da najpopularniji naslovi istoga dana budu prikazani u Cinestaru i u, primjerice, Vodicama, Đakovu, Čakovcu… I u Velikoj Gorici.- Osim što sad startamo s programom u istom trenutku kad i Cinestar, kvaliteta prikazivanja je
tehnički praktički jednaka, a pritom smo mi puno jeftiniji. Naravno da se i dalje ne možemo uspoređivati s velikim centrima, ali da je lakše, definitivno jest – ističe Vesna Gjurković, koja se prije nekoliko dana odlučila pozabaviti i brojkama.
Hotel, mesnica i kino
A one su, u odnosu na ono što se događalo posljednjih godina, zapravo odlične.- Sve rjeđe se događa ono što je u jednom razdoblju bilo gotovo normalna pojava, da se projekcije otkazuju zato što nitko nije došao u kino. Evo, radila sam izvješće za prvih 11 mjeseci ove godine i došla sam do brojke od oko 18.000 posjetitelja. Unazad deset godina nikad se nije dogodilo da pređemo tu brojku! Do kraja godine bismo mogli doći čak i do 20.000 ljudi koji su došli u naše kino. To bi bilo sjajno, publika se očito vraća i moramo biti zadovoljni. Napokon ljudi počinju prepoznavati da i u svom gradu mogu pogledati film, da ne moraju ići u Zagreb kako bi otišli u kino, da nije Cinestar jedina opcija – kaže nam Vesna. Ljudi su se, točnije, morali samo podsjetiti da je tako, da je i goričko kino ponovno ozbiljna opcija. Kao što je bilo generacija prije ove naše. Naime, Goričanima je u njihovu gradu kinematografija bila dostupna još prije više od 70 godina. Živih svjedoka tog vremena više nema previše, ali ostalo je zapisano da je prvo kino u Velikoj Gorici otvoreno još u prvoj polovici 40-ih godina prošlog stoljeća. Država se tad zvala NDH, u tijeku je bio drugi svjetski rat, a naš grad izgledao je bitno drukčije. A kino je bilo na drugoj lokaciji.- Preko puta tadašnjeg hotela Park, na današnjoj Zagrebačkoj, bila je mesnica, a pokraj nje to prvo kino. Bilo je to malo, simpatično kino, ali funkcioniralo je, filmovi su se prikazivali i gledali. Na toj lokaciji poslije je bila tiskara – priča nam Ivan Matanović, jedan od ključnih ljudi za razvoj kina i općenito kinematografije u Velikoj Gorici. Danas su mu 82 godine, ali vrlo je vitalan, pamti sve ključne trenutke razvoja i rasta goričkoga kina. Rođeni je Petrinjac, a u Veliku Goricu došao je 1955. godine.- Bio sam učitelj, a u to vrijeme učitelji su išli po selima i radili s djecom. Tako sam i ja sa suprugom te 1955. došao u ovaj kraj, koji se tad zvao Kotar Velika Gorica. Prvo smo živjeli u Dubrancu, a nakon što sam se vratio iz vojske, preselili smo se u Lukavec i ondje živjeli sve do 1968., kad smo izgradili kuću u Velikoj Gorici – prisjeća se Matanović, koji pamti i tadašnju Goricu, iz vremena kad ona zapravo i nije bila grad, barem ne u obliku u kojem je to danas.- U vrijeme kad sam ja došao, dakle sredinom 50-ih, Velika Gorica je imala 2500 stanovnika. A mi smo u najboljim vremenima, pamtim to dobro, godišnje imali oko 140.000 gledatelja u kinu – kaže Matanović. Razlika u životu i funkcioniranju kina tad i danas je, dakle, nemjerljiva. I neusporediva. U gradu od2500 stanovnika, s okolicom ne više od 7000, prodavalo se 140.000 ulaznica godišnje, a sad smo u gradu od 70.000 ljudi presretni dođe li brojka prodanih ulaznica do 20.000. Vremena se stvarno mijenjaju…- Kino je na toj lokaciji, preko puta hotela Park, bilo do pred kraj 50-ih godina, a tad je poljoprivredna zadruga počela graditi zgradu Zadružnog doma, u kojoj je 1959. počelo funkcionirati i kino. Do tad je njime upravljala tvrtka koja se zvala Kino poduzeće, a od početka 60-ih pridruženo je Narodnom sveučilištu – pamti Matanović.
Kino u gostima: Gdje dođe struja, dolazi i kino
Velika Gorica je nakon drugog svjetskog rata polako počela rasti, razvijati se, a u tu se priču uklapao i rast popularnosti kina. No Ivan Matanović i ljudi okupljeni oko njega nisu u svemu tome zanemarivali ni sela. Stanovništvu iz gradske okolice tad nije bilo jednostavno dolaziti u Goricu, pa je kino dolazilo k njima.- Do sredine 60-ih godina diljem Turopolja i Vukomeričkih gorica bilo je problema s elektrifikacijom, a kad se to počelo mijenjati, mi smo reagirali. Mislim da smo negdje 1965. kupili pokretne, prijenosne projektore. I kako bi u neko selo došla struja, dolazili bismo i mi prikazivati filmove. Te projekcije, naravno, bile su uvijek pune – sjeća se Ivan Matanović. U Buševcu, Kučama, Lukavcu, Pokupskom i Veleševcu filmovi su se prikazivali jednom tjedno, ali dolazilo je povremeno i u druga sela.- Krajem 50-ih i početkom 60-ih konačno je struja stigla i u Vukomeričke gorice. U to je vrijeme snimljen film “Svoga tela gospodar”, a kasnije i “Breza”. Radnja oba ta filma odvijala se upravo u Vukomeričkim goricama, odnosno oko Kravarskog i Hruševca Gornjeg, gdje je Slavko Kolar i službovao – priča Matanović i nastavlja:- Usporedno sa širokom vrpcom, film je bio snimljen i na traku od 16 mm. Narodno sveučilište imalo je taj projektor i želio sam film prikazati u Donjem Hruševcu, u koji se u to vrijeme, pogotovo kad bi krenule jesenske kiše, moglo doći samo pješice i zaprežnim kolima. Tako je i bilo. Sjećam se da sam autom došao do Kravarskog, pa dalje nastavio kolima, kroz duboko blato. Film je prikazan, na oduševljenje lokalnog stanovništva, nakon čega sam u gluho doba noći, sav blatnjav, stigao u Kravarsko do automobila. Ni kiša, ni blato, vjerojatno zato što sam bio mlad, nisu mi mogli pokvariti zadovoljstvo koje sam osjećao zbog radosti koju sam pružio ljudima.
Prijatelju, sredi mi film…
Zgradu o kojoj priča generacije Goričana znale su kao “Kokot”, a danas je mi poznajemo kao zgradu Pučkog otvorenog učilišta. Ili, jednostavnije, kao – Kino. Bila je tu i knjižnica, kasnije i glazbena škola, autoškola, sjedište goričkog radija, redakcije Velikogoričkog lista… Prikazivale su se i kazališne predstave, ali kino je uvijek bilo najveći hit. I izazivalo je najveći interes. Prema riječima dugogodišnjeg ravnatelja POU-a Drage Bukovca, često je bilo i jedini društveni događaj u gradu, što dobrim dijelom objašnjava i one sjajne brojke, onih 140.000 prodanih ulaznica.- Kino je u to vrijeme doista uglavnom bilo puno. Djelomično i zato što nije bilo toliko sadržaja, ali i zato što smo bili jako dobro organizirani. Osobno sam stalno išao u Zagreb po nove filmove, čak i preko nekih mojih prijateljskih veza uspijevali smo prikazivati filmove praktički u isto vrijeme kad su se prikazivali u Zagrebu, što je u to vrijeme bila velika stvar – kaže Ivan Matanović, koji je 1960. godine postao prvi ravnatelj novoizgrađenoga kulturnog centra u današnjoj zgradi POU-a. Na toj je poziciji ostao punih 30 godina, sve do 1990. godine, kad je otišao u mirovinu.
– Ja sam vam uvijek bio čovjek koji voli sve znati – sa smiješkom priča Matanović i nastavlja:- Dok sam odrastao u Petrinji, moj otac je bio voditelj gradskoga kina i već tad me sve to počelo privlačiti. Kao dijete sam imao pristup kabini iz koje su se radile projekcije, što je drugima bilo potpuno nedostupno, i to me jako zainteresiralo. Zato sam uživao baviti se tim poslom u Velikoj Gorici. Ja sam vam znao usred noći gdje je i za što služi doslovno svaki prekidač, svaki osigurač u zgradi kina. I imalo se tu što znati. Gledajući iz današnje perspektive, bila je to “muzejska” tehnologija, ali za to doba radilo se o tehnološki vrlo naprednom sustavu za prikazivanje filmskih projekcija.- Da, to je tad bilo zaista moderno kino. Imali smo dvije kino aparature, dva projektora, a na toj, tehnološki prilično visokoj razini, držali smo se i kasnije. Zgrada se u nekoliko navrata preuređivala, modernizirala, a negdje tijekom 70-ih godina dobili smo i čuvene Iskrine uređaje, koji su tad bili vrlo cijenjene – priča Matanović.
Videorekorder najgori neprijatelj
Sve to, ulaganja, ali i trud zaposlenika, kojih je u Narodnom sveučilištu Juraj Kokot u jednom razdoblju bilo i do 150, jasno se očitovalo i na društvenom životu grada, odnosno posjetu kino projekcijama. Goričko kino, možemo to danas slobodno reći, bilo je i ponešto ispred svog vremena. Repertoar je bio bogat, u kino se moglo ići svaki dan, a filmovi su se najčešće prikazivali od 20 sati.- To je bio naš uobičajeni termin, ali često se događalo da neke popularnije filmove, za koje je bio veći interes, prikazujemo i dva puta na dan, najčešće od 18 pa opet od 20 sati. Nedjeljom su se filmovi prikazivali i od 16 sati, a nerijetko smo znali imati i podnevne matineje namijenjene isključivo vojnicima, koji su služili vojni rok u vojarnama u Velikoj Gorici i okolici – prisjeća se Ivan Matanović, koji je sa suradnicima osmislio i posebnu ponudu nazvanu “Noćne kino projekcije”, u to vrijeme prilično neobičnu:- Točno, u drugoj polovici 70-ih i početkom 80-ih imali smo i noćne projekcije. Posebno atraktivne filmove prikazivali smo u 23 sata, što je bio termin koji je mlađa publika posebno voljela – prisjeća se Ivan Matanović. Iz sjedalica goričkoga kina naši su se djedovi, bake i roditelji prvi put divili fakinskim brčićima Clarka Gablea i zanosnoj figuri Marylin Monroe, ženski dio publike bacao je u trans zavodnički pogled Humphreyja Bogarta, a muški gracioznost Grace Kelly. U kasnijim godinama su kultne naslove poput Casablance, Zameo ih vjetar ili Građanina Kanea zamijenili neki noviji filmovi i neke nove zvijezde Jacka Nicholsona, Marlona Branda, Elizabeth Taylor ili Meryl Streep, da bi se negdje u drugoj polovici 80-ih godina pojavio veliki neprijatelj kina – videorekorder. Ono što je prvotno bilo nezamislivi luksuz, uskoro je postalo dostupno širim masama i videoteke su počele nicati po cijeloj Velikoj Gorici. Na štetu goričkoga kina, s čijeg je čela 1990. otišao Ivan Matanović. I u tim teškim vremenima po kino, bitno težim nego dotad, palicu predao u ruke prvo Vesne Kokot, zatim Borivoja Zimonje, a neko vrijeme i uvaženog i poznatog goričkog kulturnjaka Drage Bukovca.- Dobro, ja sam tu zapravo sam uskakao u razdobljima kad ljudi koji su vodili kino nisu bili u mogućnosti to raditi, odnosno u nekim prijelaznim fazama – pojasnio nam je Bukovac, koji je negdje u tim kratkim razdobljima uspio ući u povijest goričkoga kina.- Znate, Dragec vam je rekorder našega kina – otkrila nam je Vesna Gjurković
Videoteka na Galženici
A Dragec, odnosno gospodin Bukovec, jako je dobro znao na što misli.- Točno, ispalo je tako da je upravo u jednom od mojih mandata oboren rekord kina. Bilo je to početkom 1998., kad je u naše kino došao Titanic. Oborio je sve rekorde, i po gledanosti, i po zaradi – rekao je Bukovec, a njegova nasljednica Vesna Gjurković pamti još neke detalje vezane uz legendarni ‘blockbuster’ Jamesa Camerona s Leonardom Di Capriom i Kate Winslet. Približne brojke ostvario je još jedan veliki hit iz tog vremena, film potpuno drugačijeg žanra. Kad je u Veliku Goricu došao “Mr. Bean – film potpune katastrofe”, dakle prvi film iz serijala o dogodovštinama smušenog i simpatičnog Britanca, ponovno su gužve bile nezamislive. Mnogi će se sjetiti kako su te jeseni 1997. ljudi sjedili čak i na podu kako bi pogledali film, uloviti ulaznicu i utoj je situaciji bila prava premija.
– Dok smo prikazivali Mr. Beana, čak je i policija morala dolaziti ovdje održavati red. Ljudi su se doslovno znali potući za karte! Sa sjetom pamtimo ta vremena i takve filmove. Sad više nema takvih, izrazitih ‘blockbustera’ zbog kojih bi se netko potukao – sa smiješkom kaže aktualna voditeljica goričkoga kina. Taj veliki “boom” dogodio se u doba kad je posjećenost kina zapravo već bila u padu. U vrijeme “rata” s videotekama bilo je svakojakih pokušaja da se ponovno privuče publiku, koja je sve više filmove gledala doma, iz naslonjača, a sve manje dolazila u kino.- U vrijeme najveće krize pokušali smo i s otvaranjem naše videoteke. Bila je u Domu kulture Galženica, ali nije osobito dobro funkcionirala. Imali smo i projekcije na terasi na Galženici, a to je znalo biti uspješno – kazao je Bukovec. Posebno pamti jednu situaciju. Odnosno, jednu okladu.- Ne sjećam se o kojem se filmu radilo, ali znam da sam se s tadašnjim novinarom RVG-a Vladom Horinom, kasnije predsjednikom goričkog HSS-a, kladio da ću za tu projekciju prodati više od 150 ulaznica. Pristao je, kladili smo se, a ja sam prodao 160 ulaznica. A opet, do danas mi još nije platio okladu, ha, ha – kaže Dragec.
Prodanih ulaznica – nula
I u tim trenucima, kad je Kino Gorica bilo u nezapamćenoj krizi, uzde je u svoje ruke uzela Vesna Gjurković. – Dvorana je bila zapuštena, oprema stara, a interes publike sve slabiji. Iako je 2004. godine naša zgrada renovirana, pa smo dobili i novu opremu, odnosno novi projektor, problem je bio tehnološke prirode. Naime, tad je došla ta prva digitalna oprema, koju mi nismo imali. Uslijed svega toga, često se događalo da se projekcije jednostavno moraju otkazati zato što ne bismo prodali niti jednu ulaznicu – kaže nam Vesna, koja posebno pamti jedan od hrvatskih filmova iz toga vremena:- Prikazivali smo film sedam dana, a došlo nam je ukupno šest ljudi?! Četiri projekcije morali smo otkazati, a na preostale tri dođe nam po dvoje ljudi. I tu se naša priča o životu Kina Gorica vraća na početak. Na tezu o nekim boljim vremenima, o oporavku goričkoga kina, ali i o povratku hrvatskog filma na puno bolje pozicije, puno sličnije onima iz sedamdesetih, osamdesetih godina…- Sjajno je što Goričani sve više dolaze u kino, ali i što sve više gledaju hrvatski film. Ima to veze i sa tim što su se naši filmaši odmaknuli od teških, sumornih tema i psiholoških drama te se okrenuli nekim pozitivnijim temama, komedijama i publici prihvatljivijim izričajima. Unazad dvije, tri godine se pojavilo nekoliko filmova koji su privukli publiku i sad su ljudi počeli dolaziti gledati i filmove koji nisu toliko razvikani, što znači da je sad i malo više povjerenja u hrvatske filmove – rekla je Gjurković.
Nekoliko je puta tijekom razgovora spomenula Hrvatski audiovizualni centar, spasitelja našeg i mnogih drugih kina. No ta pomoć nije bila bezuvjetna.- Naravno da nije, to je i logično. Konkretno, imamo neke programske obaveze temeljem tog ugovora. Cijeli projekt išao je u smjeru održavanja nezavisne kino mreže i mi smo se obvezali da će nam polovica repertoara biti nezavisni europski i hrvatski filmovi, s ciljem da se izbjegne ta opća ‘amerikanizacija’ kina. Kako kroz redovni program, tako i kroz neke revije, suradnje s raznim udrugama, s HAVC-om… Često idemo i preko tih 50 posto, iako je riječ o filmovima koji nisu komercijalni. Međutim, i tu nam uskače HAVC, koji nam svake godine pomaže da smanjimo minus koji nastaje zato što ne prikazujemo isključivo holivudske filmove i ‘blockbustere’ – objasnila je Gjurković.
Borba s politikom i sportom
Bolja je i organizacija, međusobna povezanost kina koja su bila u istim ili vrlo sličnim problemima. Kako bi se takvo nešto izbjeglo u budućnosti, mala kina su se ujedinila.- Prije malo više od dvije godine mala kina su se povezala u Kino mrežu. Mi koji vodimo kina redovno se sastajemo, razmjenjujemo ideje i programe, zajednički nastupamo prema distributerima, s kojima smo imali puno problema. Na primjer, Blitz distribucija je ujedno i vlasnik Cinestara, što nije bilo dobro za nas. Sad je puno lakše funkcionirati – kaže Gjurković. Naravno, to ne znači da i dalje nema problema.
– U Gorici nam je problem što imamo samo jednu dvoranu, koja nije ‘prava’ kino dvorana. I događa se da, recimo, dođe prosinac, krenu se održavati razne manifestacije u dvorani. Koriste je KUD-ovi, škole, udruge, sve djelatnosti unutar POU-a… I kino se tu redovito ‘skida’. Kad dođe do toga, nema kontinuiteta pa se događa da nas ljudi pitaju: ‘Dobro, jel vi igrate ili ne igrate?’ – kaže Vesna.
Unatoč tim i takvim poteškoćama, danas sa zadovoljstvom možemo reći: ‘Kino Gorica igra’. Sve bolje i sve odlučnije, najteža vremena su prošla i pred njim je lijepa budućnost. Još samo da i oni Goričani koji to ne shvaćaju što prije shvate da je odlazak u kino u Zagreb najčešće gubljenje vremena. I novca. Jer doma imamo istu ponudu, bliže nam je, a ulaznice su jeftinije. I zato je logično ostati ovdje, zar ne?
Tekst objavljen u Reporteru 358 (prosinac 2016)
Možda vam se sviđa
-
Ljeto u Buševcu može početi! ‘Buš-Kuš’ u petak donosi najbolje burgere, gin i akcijski film
-
Goričkim umirovljenicima petak je dan za ‘Udar sreće’
-
Evo koje filmove možete pogledati na ‘Zimskim praznicima’ u kinu Gorica!
-
Vedro nebo, Marginalci, hamburgeri i gin čekaju vas ovog petka u Buševcu
-
Vedro nebo i sumrak odlična su kulisa za filmske hitove – kino na otvorenom se ne propušta
HOTNEWS
PONOS HRVATSKE U rukama goričkog Spidermana Maxa prestižna nagrada za hrabrost!
„Ograničen sam duljinom užeta – trenutačno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“ – ponosno priznaje Max, inače vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Velike Gorice.
Objavljeno
prije 11 satina
18. ožujka 2026.Objavio/la
Morena Martinović
Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.
„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.
Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice
Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović, je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.
„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”. Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.
Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.
Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.
„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.
Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.
Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.
Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu
Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.
„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.
Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.
„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.
„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.
Zašto baš Spiderman?
Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.
„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.
„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.
„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.
Visine, oprema i sigurnost
Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.
„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.
Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.
Podrška i planovi za dalje
Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.
„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.
„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.
Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.
„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.
„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.
Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.
Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.
HOTNEWS
FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2025.
Objavljeno
prije 17 satina
18. ožujka 2026.Objavio/la
David Jolić
Novi 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. predstavljen je jučer (utorak, 17.03.2026., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 270 stranica Ljetopisa 2025 predstavljen je bogati presjek života Grada Velike Gorice, kao što su 30 godina Grada Velike Gorice, 800 godina Plemenite općine turopoljske, kao i mnoge druge obljetnice udruga i društava Grada. Veliko bogatstvo života Grada prezentirano je kratkim podsjetnikom od početka do danas.

Velika Gorica, 17.03.2026. Predstavljen 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.03.2026. Predstavljen 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica Anita Pišković u ime domaćina pozdravila je predsjednika Gradskog vijeća Grada Velike Gorice Darka Bekića, članove Gradskog vijeća, predstavnike gradskih ustanova, institucija i udruga, autore priloga u Ljetopisu i predstavnike medija. Prigodnim riječima sve je pozdravio i Darko Bekić, koji je čest gost POU-a i s velikim zanimanjem prati sva događanja vezana za Učilište.

Velika Gorica, 17.03.2026. Predstavljen 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.03.2026. Predstavljen 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nešto više o Ljetopisu govorio je njegov urednik Stipo Bilić. Uslijedila je glazbena točka u izvedbi Tamburaškog sastava KUD-a Stari Grad Lukavec, koji je glazbom i otvorio sinoćnju promociju. Na 800 godina Plemenite općine turopoljske podsjetio je aktualni župan Juraj pl. Odrčić.

Velika Gorica, 17.03.2026. Predstavljen 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.03.2026. Predstavljen 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Grad Velika Gorica više od desetljeća provodi projekt ”Svako dijete ima pravo na obrazovanje”. Projektom je omogućeno školovanje djece s teškoćama u razvoju u redovnom odgojno-obrazovnom sustavu uz podršku pomoćnika u nastavi. O ovoj temi govorila je dr.sc. Arijana Mataga Tintor.

Velika Gorica, 17.03.2026. Predstavljen 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.03.2026. Predstavljen 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Učenici Zrakoplovne tehničke škole Rudolfa Perešina su zajedno sa svojim nastavnicima uredili i obnovili češki povijesni avion Morava L-200 D, koji se nalazi ispred njihove škole i jedini je na području Hrvatske. O tome su govorili četiri učenika.

Velika Gorica, 17.03.2026. Predstavljen 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.03.2026. Predstavljen 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Na kraju promocije Tamburaši iz Lukavca izveli su skladbu ”Divojačko kolo”. Voditeljica promocije bila je Mirjana Ćorić. Nakon predstavljanja Ljetopisa prijateljsko druženje nastavljeno je prigodnim domjenkom.
Galerija fotografija
HOTNEWS
FOTO OK Velika Gorica zabilježila prvu pobjedu u proljetnoj polusezoni
Objavljeno
prije 2 danana
17. ožujka 2026.Objavio/la
David Jolić
OK Velika Gorica je u 19. kolu ‘Prve B lige Skupina Sjever’ pobijedila ekipu OK Kelteks II iz Karlovca rezultatom 3:0 te tako zabilježila prvu pobjedu u proljetnoj polusezoni i prekinula seriju od sedam uzastopnih poraza.

Velika Gorica, 14.03.2026. Prva B liga-19.kolo: OK Velika Gorica – OK Kelteks II (Karlovac) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.03.2026. Prva B liga-19.kolo: OK Velika Gorica – OK Kelteks II (Karlovac) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Domaća ekipa bila je u prvom setu nakon 4:4 u stalnom vodstvu (7:4, 15:9, 19:13, 20:15) i sa 25:18 dobila set. Drugi set bio je izjednačen od početka do kraja (10:10, 15:10, 16:15, 20:20, 23:23), gorička ekipa je osvojila i ovaj set za 2:0 vodstvo.

Velika Gorica, 14.03.2026. Prva B liga-19.kolo: OK Velika Gorica – OK Kelteks II (Karlovac) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.03.2026. Prva B liga-19.kolo: OK Velika Gorica – OK Kelteks II (Karlovac) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Treći set ponudio je dramu u završnici (22:22, 22:24, 25:24, 26:25, 26:27), Kelteks II nije realizirao tri set-lopte, a ekipa domaćih iskoristila je treću set-meč loptu za pobjedu u tri seta!

Velika Gorica, 14.03.2026. Prva B liga-19.kolo: OK Velika Gorica – OK Kelteks II (Karlovac) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.03.2026. Prva B liga-19.kolo: OK Velika Gorica – OK Kelteks II (Karlovac) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ukupno trajanje utakmice 81 minuta, poeni 79:68.

Velika Gorica, 14.03.2026. Prva B liga-19.kolo: OK Velika Gorica – OK Kelteks II (Karlovac) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica (19 7 12 33:40 14) je s 14 bodova na 9. mjestu u trenutačnom poretku.
Galerija fotografija
Prva B liga Skupina Sjever 2025./2026., 19. kolo
OK Velika Gorica – OK Kelteks II 3:0 (25:18, 25:23, 29:27)
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 40. Subota, 14.03.2026., 20:30 sati. Suci: Fran Pavlović i Viktorija Knezović. Zapisničar: Marko Antolić. Delegat: Predrag Dilberović.
VELIKA GORICA: Antonija Mlinac (L1), Eleonora Sapunar, Petra Predrijevac, Nika Ban, Paulina Mašek (L2), Mia Rebić, Ena Milišić, Antonija Jozepović (cap.), Dea Bradić, Petra Šoštarec, Dorotea Cindrić, Marta Prskalo. Trener: Dražen Uzelac. Pomoćni trener: Vinko Ivelj.
KELTEKS II: Dora Turkalj, Luna Marković, Nela Ban, Iva Vinski (L), Lucija Bonovil, Anja Malnar (cap.), Hana Burić, Dora Pavlačić, Petra Vladić, Ena Perković. Trenerica: Irena Zdjelar.
Poredak nakon 19. kola: … 7. HAOK Zagreb (19 8 11 32:42 16), 8. OK Kelteks II (19 8 11 30:41 16), 9. OK Velika Gorica (19 7 12 33:40 14), 10. HAOK Mladost III (19 7 12 28:46 14), 11. HAOK Dubrava (19 4 15 30:47 8), 12. ŽOK Vrbovec (19 2 17 17:52 4).
HOTNEWS
FOTO Hattrick Franka Budina za drugu pobjedu Obrezine u proljetnoj polusezoni
Objavljeno
prije 2 danana
16. ožujka 2026.Objavio/la
David Jolić
Mladost je u 17. kolu Jedinstvene 1. ŽNL pobijedila Mladost (Kraj Donji) rezultatom 4:0, hattrickom Franka Budina i golom Adisa Smajića. Ovom pobjedom i pobjedom (2:0) u Pokupskom, u prvom kolu proljetne polusezone, Obrezina je pokazala da je u nastavak prvenstva startala posve spremna.

Obrezina, 15.03.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-17.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Mladost Kraj Donji 4:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obrezina, 15.03.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-17.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Mladost Kraj Donji 4:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Domaći su došli u vodstvo tek u završnici prvog poluvremena golom Adisa Smajića, koji je predvodio napade domaće momčadi. Drugo poluvrijeme proteklo je u glavnoj ulozi Franka Budina, koji je ušao u igru s klupe za pričuve. Svoj prvi gol za vodstvo domaćih 2:0 postigao je u 59. minuti, a pet minuta kasnije povisio je na 3:0.

Obrezina, 15.03.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-17.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Mladost Kraj Donji 4:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obrezina, 15.03.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-17.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Mladost Kraj Donji 4:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gostujuća momčad pokušavala je kontranapadima nešto promijeniti, ali sve se završavalo pred kaznenim prostorom domaćih. Raspoloženi Budin svojim trećim golom (89.) postavio je konačni rezultat – 4:0!

Obrezina, 15.03.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-17.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Mladost Kraj Donji 4:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obrezina, 15.03.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-17.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Mladost Kraj Donji 4:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obrezina, 15.03.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-17.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Mladost Kraj Donji 4:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mladost Obrezina (17 7 2 8 28:35 23) je s 23 boda na 11. mjestu u trenutačnom poretku.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL NSZŽ-e 2025./2026., 17. kolo
NK Mladost Obrezina – Mladost Kraj Donji 4:0 (1:0)
Obrezina. Stadion: ŠRC Obrezina. Gledatelja: 70. Nedjelja, 15.03.2026., 16 sati. Sudac: Martin List. Pomoćni suci: Božidar Rukavina i Rafaelo Bartol. Strijelci: 1:0 – Smajić (41), 2:0 – Budin (59), 3:0 – Budin (64), 4:0 – Budin (89).
MLADOST(O): Kerkez, Ćurić, Caganić, Đurašin (od 67. Čuić), Smajić, Kunić (cap.), Šalković, Lucin (od 72. Memić), Lacković (od 46. Ramljak), Groznica (od 67. Leovac), Filipčić (od 46. Budin). Trener: Goran Klipa.
MLADOST(KD): Beluhan (od 68.Štefin), Lukša, Urek, Cerovac, Kižlin, Majerić (od 60. Ivanuš), Segeš (od 83. Nemčić), Biff, Kršlin (od 46. Nežić), Konig (cap.), Fuketa. Trener: Josip Olovec.
HOTNEWS
Grad prodaje osam nekretnina: raspisan natječaj za zemljišta u Velikoj Gorici i okolici
Rok za podnošenje pismenih ponuda je 8 dana od dana objave natječaja, a Javno otvaranje ponuda održat će se 30. ožujka 2026. godine u 9 sati.
Objavljeno
prije 3 danana
16. ožujka 2026.Objavio/la
Morena Martinović
Velika Gorica raspisala je javni natječaj za prodaju više nekretnina u vlasništvu Grada. Riječ je o parcelama i zemljištima na području Kurilovca, Mraclina, Velike Bune, Velike Mlake i Vukovine, a zainteresirani kupci mogu podnijeti svoje ponude u roku od osam dana od objave natječaja.
Koje se nekretnine prodaju?
Grad prodaje ukupno osam nekretnina različite površine i namjene – od manjih dvorišnih parcela do većeg zemljišta s kućom i dvorištem.
Najniža početna cijena iznosi 246 eura za parcelu površine 2 četvorna metra u Ulici Slavka Kolara u Kurilovcu, dok je najviša početna cijena 37.500 eura za nekretninu u Vukovini ukupne površine 1007 četvornih metara koja uključuje kuću, dvorište i oranice.
Kako sudjelovati u natječaju?
Na natječaj se mogu prijaviti državljani Republike Hrvatske i država članica Europske unije kao i pravne osobe registrirane u Hrvatskoj ili državama članicama EU.
Ponuda mora sadržavati osnovne podatke o ponuditelju, oznaku nekretnine za koju se podnosi ponuda, ponuđeni iznos te dokaz o uplati jamčevine. Jamčevina iznosi 10 posto početne cijene nekretnine za koju se podnosi ponuda.
Rok i otvaranje ponuda
Rok za podnošenje pismenih ponuda je 8 dana od dana objave natječaja.
Javno otvaranje ponuda održat će se 30. ožujka 2026. godine u 9 sati u prostorijama gradske uprave, a zainteresirani ponuditelji mogu mu prisustvovati osobno ili putem ovlaštenog zastupnika.
Dodatne informacije o natječaju mogu se dobiti ovdje.
Reporter 457 - 26.02.2026.
Izdvojeno
-
CityLIGHTSprije 6 danaProduljen rok za podnošenje zahtjeva za uskrsnicu
-
HOTNEWSprije 5 danaGorica se još uvijek kreće – svake godine s još većim brojem sudionika
-
Sportprije 2 danaPetorica u kockastom: Uz igrače Gorice, tu je i dinamovac iz Šćitarjeva…
-
Vijestiprije 4 danaBrzi i žestoki: Velika Gorica – policija u noćnoj akciji iz prometa isključila 13 automobila





































