HOTNEWS
PRIČA IZ KVARTA Legenda o Kinu Gorica
Objavljeno
prije 9 godinana
Objavio/la
Marko VidalinaU vrijeme kad kinematografski giganti “žderu” sve oko sebe, kad neke nove, mlađe generacije gotovo pa poistovjećuju riječ “kino” s rječju “Cinestar”, mala kina žive svoje teške dane. I vode veliku borbu za svakog posjetitelja. Takva sudbina zadesila je – zašto bismo mi bili izuzetak – i naše Kino Gorica. Ne tako davno ono je bilo praktički na izdisaju, pred gašenjem, posjetitelji na većini projekcija brojali su se na prste jedne ruke i polako je umirao smisao njegova postajanja. Unatoč tome, goričko kino je nekako opstalo u tim najtežim danima i othrvalo se svim prijetnjama da se ugasi, nestane. Nakon svega, danas je sve živahnije, sve snažnije, iako se ova aktualna priča teško može uspoređivati s nekim davnim vremenima, u kojima je kino bilo središte goričkog društvenog života. Oporavak je krenuo tamo negdje 2013. godine, kad se u cijelu priču uključio Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) i – spasio stvar.- Uh, stvarno jest – kaže Vesna Gjurković, voditeljica Kina Gorica, koja je na toj poziciji već punih 18 godina.- Kad se pojavio Cinestar, s njim je u našu kinematografiju ušla i digitalna oprema, koju nitko osimnjih nije imao. Nitko od malih kinaKako je glavni distributer ujedno i vlasnik Cinestara, nije mu bilou interesu ni prebacivati sve filmove na filmske trake, a i one koje bi prebacili, čekali bismo po dva, tri mjeseca. Složit ćete se, baš i nema smisla prikazivati film tri mjeseca nakon što je prikazan u zagrebačkim centrima, koji su našoj publici toliko blizu – pojašnjava voditeljica goričkoga kina.
Kao u srednjem vijeku
I tako je bilo sve do te 2013. godine. Sve je zapinjalo na tehnologiji. Dok je Cinestar živio po svojim pravilima, izazvao veliki “boom” među publikom, sva ostala kina, pa tako i goričko, živjela su u nekim prošlim vremenima. Filmovi koji bi milošću nezainteresiranih distributera ipak bili presnimljeni na filmske role, krenuli bi na turneju po Hrvatskoj. Nakon što bi se film prikazao u jednom gradu, rola bi se poštom ili autobusom slala u grad koji je sljedeći na redu. Da, možda zvuči kao “srednji vijek”, ali tako je stvar doista funkcionirala sve do prije tri godine.- To je stvarno bilo grozno razdoblje. Mala kina diljem Hrvatske počela su čak i zatvarati svoja vrata, više nisu mogla opstati. Srećom, goričko kino nije bilo jedno od njih, ali i mi smo bili na izdisaju, vjerojatno bi se kino i zatvorilo da nije bilo potpore Grada. I tad je HAVC, na sreću svih nas, pokrenuo projekt digitalizacije. Svim kinima koja su se prijavila na natječaj HAVC je financirao digitalnu opremu i time je krenuo oporavak – objasnila nam je Gjurković.Od tog trenutka, zapravo, sva su kina došla u puno ravnopravniji položaj. Onog trenutka kad je stigla digitalna oprema, svi su dobili mogućnosti prikazivati filmove u istom trenutku, čim bi se on ‘otvorio’ u Hrvatskoj. I zato se danas gotovo redovito događa ono što se donedavno činilo nezamislivim, da najpopularniji naslovi istoga dana budu prikazani u Cinestaru i u, primjerice, Vodicama, Đakovu, Čakovcu… I u Velikoj Gorici.- Osim što sad startamo s programom u istom trenutku kad i Cinestar, kvaliteta prikazivanja je
tehnički praktički jednaka, a pritom smo mi puno jeftiniji. Naravno da se i dalje ne možemo uspoređivati s velikim centrima, ali da je lakše, definitivno jest – ističe Vesna Gjurković, koja se prije nekoliko dana odlučila pozabaviti i brojkama.
Hotel, mesnica i kino
A one su, u odnosu na ono što se događalo posljednjih godina, zapravo odlične.- Sve rjeđe se događa ono što je u jednom razdoblju bilo gotovo normalna pojava, da se projekcije otkazuju zato što nitko nije došao u kino. Evo, radila sam izvješće za prvih 11 mjeseci ove godine i došla sam do brojke od oko 18.000 posjetitelja. Unazad deset godina nikad se nije dogodilo da pređemo tu brojku! Do kraja godine bismo mogli doći čak i do 20.000 ljudi koji su došli u naše kino. To bi bilo sjajno, publika se očito vraća i moramo biti zadovoljni. Napokon ljudi počinju prepoznavati da i u svom gradu mogu pogledati film, da ne moraju ići u Zagreb kako bi otišli u kino, da nije Cinestar jedina opcija – kaže nam Vesna. Ljudi su se, točnije, morali samo podsjetiti da je tako, da je i goričko kino ponovno ozbiljna opcija. Kao što je bilo generacija prije ove naše. Naime, Goričanima je u njihovu gradu kinematografija bila dostupna još prije više od 70 godina. Živih svjedoka tog vremena više nema previše, ali ostalo je zapisano da je prvo kino u Velikoj Gorici otvoreno još u prvoj polovici 40-ih godina prošlog stoljeća. Država se tad zvala NDH, u tijeku je bio drugi svjetski rat, a naš grad izgledao je bitno drukčije. A kino je bilo na drugoj lokaciji.- Preko puta tadašnjeg hotela Park, na današnjoj Zagrebačkoj, bila je mesnica, a pokraj nje to prvo kino. Bilo je to malo, simpatično kino, ali funkcioniralo je, filmovi su se prikazivali i gledali. Na toj lokaciji poslije je bila tiskara – priča nam Ivan Matanović, jedan od ključnih ljudi za razvoj kina i općenito kinematografije u Velikoj Gorici. Danas su mu 82 godine, ali vrlo je vitalan, pamti sve ključne trenutke razvoja i rasta goričkoga kina. Rođeni je Petrinjac, a u Veliku Goricu došao je 1955. godine.- Bio sam učitelj, a u to vrijeme učitelji su išli po selima i radili s djecom. Tako sam i ja sa suprugom te 1955. došao u ovaj kraj, koji se tad zvao Kotar Velika Gorica. Prvo smo živjeli u Dubrancu, a nakon što sam se vratio iz vojske, preselili smo se u Lukavec i ondje živjeli sve do 1968., kad smo izgradili kuću u Velikoj Gorici – prisjeća se Matanović, koji pamti i tadašnju Goricu, iz vremena kad ona zapravo i nije bila grad, barem ne u obliku u kojem je to danas.- U vrijeme kad sam ja došao, dakle sredinom 50-ih, Velika Gorica je imala 2500 stanovnika. A mi smo u najboljim vremenima, pamtim to dobro, godišnje imali oko 140.000 gledatelja u kinu – kaže Matanović. Razlika u životu i funkcioniranju kina tad i danas je, dakle, nemjerljiva. I neusporediva. U gradu od2500 stanovnika, s okolicom ne više od 7000, prodavalo se 140.000 ulaznica godišnje, a sad smo u gradu od 70.000 ljudi presretni dođe li brojka prodanih ulaznica do 20.000. Vremena se stvarno mijenjaju…- Kino je na toj lokaciji, preko puta hotela Park, bilo do pred kraj 50-ih godina, a tad je poljoprivredna zadruga počela graditi zgradu Zadružnog doma, u kojoj je 1959. počelo funkcionirati i kino. Do tad je njime upravljala tvrtka koja se zvala Kino poduzeće, a od početka 60-ih pridruženo je Narodnom sveučilištu – pamti Matanović.
Kino u gostima: Gdje dođe struja, dolazi i kino
Velika Gorica je nakon drugog svjetskog rata polako počela rasti, razvijati se, a u tu se priču uklapao i rast popularnosti kina. No Ivan Matanović i ljudi okupljeni oko njega nisu u svemu tome zanemarivali ni sela. Stanovništvu iz gradske okolice tad nije bilo jednostavno dolaziti u Goricu, pa je kino dolazilo k njima.- Do sredine 60-ih godina diljem Turopolja i Vukomeričkih gorica bilo je problema s elektrifikacijom, a kad se to počelo mijenjati, mi smo reagirali. Mislim da smo negdje 1965. kupili pokretne, prijenosne projektore. I kako bi u neko selo došla struja, dolazili bismo i mi prikazivati filmove. Te projekcije, naravno, bile su uvijek pune – sjeća se Ivan Matanović. U Buševcu, Kučama, Lukavcu, Pokupskom i Veleševcu filmovi su se prikazivali jednom tjedno, ali dolazilo je povremeno i u druga sela.- Krajem 50-ih i početkom 60-ih konačno je struja stigla i u Vukomeričke gorice. U to je vrijeme snimljen film “Svoga tela gospodar”, a kasnije i “Breza”. Radnja oba ta filma odvijala se upravo u Vukomeričkim goricama, odnosno oko Kravarskog i Hruševca Gornjeg, gdje je Slavko Kolar i službovao – priča Matanović i nastavlja:- Usporedno sa širokom vrpcom, film je bio snimljen i na traku od 16 mm. Narodno sveučilište imalo je taj projektor i želio sam film prikazati u Donjem Hruševcu, u koji se u to vrijeme, pogotovo kad bi krenule jesenske kiše, moglo doći samo pješice i zaprežnim kolima. Tako je i bilo. Sjećam se da sam autom došao do Kravarskog, pa dalje nastavio kolima, kroz duboko blato. Film je prikazan, na oduševljenje lokalnog stanovništva, nakon čega sam u gluho doba noći, sav blatnjav, stigao u Kravarsko do automobila. Ni kiša, ni blato, vjerojatno zato što sam bio mlad, nisu mi mogli pokvariti zadovoljstvo koje sam osjećao zbog radosti koju sam pružio ljudima.
Prijatelju, sredi mi film…
Zgradu o kojoj priča generacije Goričana znale su kao “Kokot”, a danas je mi poznajemo kao zgradu Pučkog otvorenog učilišta. Ili, jednostavnije, kao – Kino. Bila je tu i knjižnica, kasnije i glazbena škola, autoškola, sjedište goričkog radija, redakcije Velikogoričkog lista… Prikazivale su se i kazališne predstave, ali kino je uvijek bilo najveći hit. I izazivalo je najveći interes. Prema riječima dugogodišnjeg ravnatelja POU-a Drage Bukovca, često je bilo i jedini društveni događaj u gradu, što dobrim dijelom objašnjava i one sjajne brojke, onih 140.000 prodanih ulaznica.- Kino je u to vrijeme doista uglavnom bilo puno. Djelomično i zato što nije bilo toliko sadržaja, ali i zato što smo bili jako dobro organizirani. Osobno sam stalno išao u Zagreb po nove filmove, čak i preko nekih mojih prijateljskih veza uspijevali smo prikazivati filmove praktički u isto vrijeme kad su se prikazivali u Zagrebu, što je u to vrijeme bila velika stvar – kaže Ivan Matanović, koji je 1960. godine postao prvi ravnatelj novoizgrađenoga kulturnog centra u današnjoj zgradi POU-a. Na toj je poziciji ostao punih 30 godina, sve do 1990. godine, kad je otišao u mirovinu.
– Ja sam vam uvijek bio čovjek koji voli sve znati – sa smiješkom priča Matanović i nastavlja:- Dok sam odrastao u Petrinji, moj otac je bio voditelj gradskoga kina i već tad me sve to počelo privlačiti. Kao dijete sam imao pristup kabini iz koje su se radile projekcije, što je drugima bilo potpuno nedostupno, i to me jako zainteresiralo. Zato sam uživao baviti se tim poslom u Velikoj Gorici. Ja sam vam znao usred noći gdje je i za što služi doslovno svaki prekidač, svaki osigurač u zgradi kina. I imalo se tu što znati. Gledajući iz današnje perspektive, bila je to “muzejska” tehnologija, ali za to doba radilo se o tehnološki vrlo naprednom sustavu za prikazivanje filmskih projekcija.- Da, to je tad bilo zaista moderno kino. Imali smo dvije kino aparature, dva projektora, a na toj, tehnološki prilično visokoj razini, držali smo se i kasnije. Zgrada se u nekoliko navrata preuređivala, modernizirala, a negdje tijekom 70-ih godina dobili smo i čuvene Iskrine uređaje, koji su tad bili vrlo cijenjene – priča Matanović.
Videorekorder najgori neprijatelj
Sve to, ulaganja, ali i trud zaposlenika, kojih je u Narodnom sveučilištu Juraj Kokot u jednom razdoblju bilo i do 150, jasno se očitovalo i na društvenom životu grada, odnosno posjetu kino projekcijama. Goričko kino, možemo to danas slobodno reći, bilo je i ponešto ispred svog vremena. Repertoar je bio bogat, u kino se moglo ići svaki dan, a filmovi su se najčešće prikazivali od 20 sati.- To je bio naš uobičajeni termin, ali često se događalo da neke popularnije filmove, za koje je bio veći interes, prikazujemo i dva puta na dan, najčešće od 18 pa opet od 20 sati. Nedjeljom su se filmovi prikazivali i od 16 sati, a nerijetko smo znali imati i podnevne matineje namijenjene isključivo vojnicima, koji su služili vojni rok u vojarnama u Velikoj Gorici i okolici – prisjeća se Ivan Matanović, koji je sa suradnicima osmislio i posebnu ponudu nazvanu “Noćne kino projekcije”, u to vrijeme prilično neobičnu:- Točno, u drugoj polovici 70-ih i početkom 80-ih imali smo i noćne projekcije. Posebno atraktivne filmove prikazivali smo u 23 sata, što je bio termin koji je mlađa publika posebno voljela – prisjeća se Ivan Matanović. Iz sjedalica goričkoga kina naši su se djedovi, bake i roditelji prvi put divili fakinskim brčićima Clarka Gablea i zanosnoj figuri Marylin Monroe, ženski dio publike bacao je u trans zavodnički pogled Humphreyja Bogarta, a muški gracioznost Grace Kelly. U kasnijim godinama su kultne naslove poput Casablance, Zameo ih vjetar ili Građanina Kanea zamijenili neki noviji filmovi i neke nove zvijezde Jacka Nicholsona, Marlona Branda, Elizabeth Taylor ili Meryl Streep, da bi se negdje u drugoj polovici 80-ih godina pojavio veliki neprijatelj kina – videorekorder. Ono što je prvotno bilo nezamislivi luksuz, uskoro je postalo dostupno širim masama i videoteke su počele nicati po cijeloj Velikoj Gorici. Na štetu goričkoga kina, s čijeg je čela 1990. otišao Ivan Matanović. I u tim teškim vremenima po kino, bitno težim nego dotad, palicu predao u ruke prvo Vesne Kokot, zatim Borivoja Zimonje, a neko vrijeme i uvaženog i poznatog goričkog kulturnjaka Drage Bukovca.- Dobro, ja sam tu zapravo sam uskakao u razdobljima kad ljudi koji su vodili kino nisu bili u mogućnosti to raditi, odnosno u nekim prijelaznim fazama – pojasnio nam je Bukovac, koji je negdje u tim kratkim razdobljima uspio ući u povijest goričkoga kina.- Znate, Dragec vam je rekorder našega kina – otkrila nam je Vesna Gjurković
Videoteka na Galženici
A Dragec, odnosno gospodin Bukovec, jako je dobro znao na što misli.- Točno, ispalo je tako da je upravo u jednom od mojih mandata oboren rekord kina. Bilo je to početkom 1998., kad je u naše kino došao Titanic. Oborio je sve rekorde, i po gledanosti, i po zaradi – rekao je Bukovec, a njegova nasljednica Vesna Gjurković pamti još neke detalje vezane uz legendarni ‘blockbuster’ Jamesa Camerona s Leonardom Di Capriom i Kate Winslet. Približne brojke ostvario je još jedan veliki hit iz tog vremena, film potpuno drugačijeg žanra. Kad je u Veliku Goricu došao “Mr. Bean – film potpune katastrofe”, dakle prvi film iz serijala o dogodovštinama smušenog i simpatičnog Britanca, ponovno su gužve bile nezamislive. Mnogi će se sjetiti kako su te jeseni 1997. ljudi sjedili čak i na podu kako bi pogledali film, uloviti ulaznicu i utoj je situaciji bila prava premija.
– Dok smo prikazivali Mr. Beana, čak je i policija morala dolaziti ovdje održavati red. Ljudi su se doslovno znali potući za karte! Sa sjetom pamtimo ta vremena i takve filmove. Sad više nema takvih, izrazitih ‘blockbustera’ zbog kojih bi se netko potukao – sa smiješkom kaže aktualna voditeljica goričkoga kina. Taj veliki “boom” dogodio se u doba kad je posjećenost kina zapravo već bila u padu. U vrijeme “rata” s videotekama bilo je svakojakih pokušaja da se ponovno privuče publiku, koja je sve više filmove gledala doma, iz naslonjača, a sve manje dolazila u kino.- U vrijeme najveće krize pokušali smo i s otvaranjem naše videoteke. Bila je u Domu kulture Galženica, ali nije osobito dobro funkcionirala. Imali smo i projekcije na terasi na Galženici, a to je znalo biti uspješno – kazao je Bukovec. Posebno pamti jednu situaciju. Odnosno, jednu okladu.- Ne sjećam se o kojem se filmu radilo, ali znam da sam se s tadašnjim novinarom RVG-a Vladom Horinom, kasnije predsjednikom goričkog HSS-a, kladio da ću za tu projekciju prodati više od 150 ulaznica. Pristao je, kladili smo se, a ja sam prodao 160 ulaznica. A opet, do danas mi još nije platio okladu, ha, ha – kaže Dragec.
Prodanih ulaznica – nula
I u tim trenucima, kad je Kino Gorica bilo u nezapamćenoj krizi, uzde je u svoje ruke uzela Vesna Gjurković. – Dvorana je bila zapuštena, oprema stara, a interes publike sve slabiji. Iako je 2004. godine naša zgrada renovirana, pa smo dobili i novu opremu, odnosno novi projektor, problem je bio tehnološke prirode. Naime, tad je došla ta prva digitalna oprema, koju mi nismo imali. Uslijed svega toga, često se događalo da se projekcije jednostavno moraju otkazati zato što ne bismo prodali niti jednu ulaznicu – kaže nam Vesna, koja posebno pamti jedan od hrvatskih filmova iz toga vremena:- Prikazivali smo film sedam dana, a došlo nam je ukupno šest ljudi?! Četiri projekcije morali smo otkazati, a na preostale tri dođe nam po dvoje ljudi. I tu se naša priča o životu Kina Gorica vraća na početak. Na tezu o nekim boljim vremenima, o oporavku goričkoga kina, ali i o povratku hrvatskog filma na puno bolje pozicije, puno sličnije onima iz sedamdesetih, osamdesetih godina…- Sjajno je što Goričani sve više dolaze u kino, ali i što sve više gledaju hrvatski film. Ima to veze i sa tim što su se naši filmaši odmaknuli od teških, sumornih tema i psiholoških drama te se okrenuli nekim pozitivnijim temama, komedijama i publici prihvatljivijim izričajima. Unazad dvije, tri godine se pojavilo nekoliko filmova koji su privukli publiku i sad su ljudi počeli dolaziti gledati i filmove koji nisu toliko razvikani, što znači da je sad i malo više povjerenja u hrvatske filmove – rekla je Gjurković.
Nekoliko je puta tijekom razgovora spomenula Hrvatski audiovizualni centar, spasitelja našeg i mnogih drugih kina. No ta pomoć nije bila bezuvjetna.- Naravno da nije, to je i logično. Konkretno, imamo neke programske obaveze temeljem tog ugovora. Cijeli projekt išao je u smjeru održavanja nezavisne kino mreže i mi smo se obvezali da će nam polovica repertoara biti nezavisni europski i hrvatski filmovi, s ciljem da se izbjegne ta opća ‘amerikanizacija’ kina. Kako kroz redovni program, tako i kroz neke revije, suradnje s raznim udrugama, s HAVC-om… Često idemo i preko tih 50 posto, iako je riječ o filmovima koji nisu komercijalni. Međutim, i tu nam uskače HAVC, koji nam svake godine pomaže da smanjimo minus koji nastaje zato što ne prikazujemo isključivo holivudske filmove i ‘blockbustere’ – objasnila je Gjurković.
Borba s politikom i sportom
Bolja je i organizacija, međusobna povezanost kina koja su bila u istim ili vrlo sličnim problemima. Kako bi se takvo nešto izbjeglo u budućnosti, mala kina su se ujedinila.- Prije malo više od dvije godine mala kina su se povezala u Kino mrežu. Mi koji vodimo kina redovno se sastajemo, razmjenjujemo ideje i programe, zajednički nastupamo prema distributerima, s kojima smo imali puno problema. Na primjer, Blitz distribucija je ujedno i vlasnik Cinestara, što nije bilo dobro za nas. Sad je puno lakše funkcionirati – kaže Gjurković. Naravno, to ne znači da i dalje nema problema.
– U Gorici nam je problem što imamo samo jednu dvoranu, koja nije ‘prava’ kino dvorana. I događa se da, recimo, dođe prosinac, krenu se održavati razne manifestacije u dvorani. Koriste je KUD-ovi, škole, udruge, sve djelatnosti unutar POU-a… I kino se tu redovito ‘skida’. Kad dođe do toga, nema kontinuiteta pa se događa da nas ljudi pitaju: ‘Dobro, jel vi igrate ili ne igrate?’ – kaže Vesna.
Unatoč tim i takvim poteškoćama, danas sa zadovoljstvom možemo reći: ‘Kino Gorica igra’. Sve bolje i sve odlučnije, najteža vremena su prošla i pred njim je lijepa budućnost. Još samo da i oni Goričani koji to ne shvaćaju što prije shvate da je odlazak u kino u Zagreb najčešće gubljenje vremena. I novca. Jer doma imamo istu ponudu, bliže nam je, a ulaznice su jeftinije. I zato je logično ostati ovdje, zar ne?
Tekst objavljen u Reporteru 358 (prosinac 2016)
Možda vam se sviđa
-
Ljeto u Buševcu može početi! ‘Buš-Kuš’ u petak donosi najbolje burgere, gin i akcijski film
-
Goričkim umirovljenicima petak je dan za ‘Udar sreće’
-
Evo koje filmove možete pogledati na ‘Zimskim praznicima’ u kinu Gorica!
-
Vedro nebo, Marginalci, hamburgeri i gin čekaju vas ovog petka u Buševcu
-
Vedro nebo i sumrak odlična su kulisa za filmske hitove – kino na otvorenom se ne propušta
CityLIGHTS
Head Spa? Ooo da! Evo kako me je čarobni relax spasio siječanjske mrzovolje
Nek me netko, molim vas, uštipne!
Objavljeno
prije 8 satina
15. siječnja 2026.Objavio/la
Promo
(Piše: Marija Vrbanus)
Početak godine uobičajeno sa sobom nosi pad raspoloženja i motivacije ili zamor nakon razdoblhja blagdana, a tu ne pomaže ni učestalo razmišljanje o hrpi obaveza koje sa sobom nose novi počeci.
Siječanj zato ima etiketu zlovoljnog mjeseca u godini, tijekom kojeg još uvijek nedostaje dovoljno dnevnog svjetla, hladnoća nas drži u zatvorenom i sa sjetom gledamo prosinac koji nam je zalupio vrata… No, zašto sami ne poduzmemo nešto, što bi ovaj period učinilo manje napornim, lakše prebrodivim i srcu dražem?
Da se mene pita, kronični nedostatak opuštajućih trenutaka tijekom dana trebalo bi zabraniti zakonom i negdje u Ustav ubaciti obavezni reset!

I zato vam predlažem, prema vlastitom iskustvu, opuštajući Head spa tretman koji mi je potvrdio da za sreću ne treba puno. Doživljaj u Velikoj Gorici po pristupačnim cijenama nudi Studio ljepote Lulu, pa se nadam da nemate ništa protiv da vas upoznam sa svojim iskustvom, nakon kojeg mi ruke same lete po tipkovnici 😊.
♥ Mmmmm, opuštanje.
To je garancija koju daje Head spa tretman tijekom kojeg ćete biti u nježnim rukama educiranih djelatnica salona, a sve kreće u posebnoj relax zoni, u ležećem položaju pod dekicom uz laganu glazbu.

Prvi korak je piling vlasišta kako bi ga temeljito očistili i “otvorili” za sve njegujuće sastojke luksuznih spa proizvoda – uputila me je uvodno vlasnica Helena, jer, kako je objasnila, pranje kose kod kuće miče površinske nečistoće, za razliku od pilinga, nakon kojeg vlasište “prodiše”.

To mi je bilo fora iskustvo, jer mi nikad nije nitko oprao kosu na ležećki! I još uz masažicu i poseban tuš koji u intervalima lijeva toplu vodu naprijed-nazad. Naježila sam se 😊.

Nakon što je sve čisto k’o suza, idu dva reda šamponiranja – uz laganu masažu posebnim alatima za vlasišteH – opet milina od osjećaja za sve nas koji obožavamo da nam netko “petlja” po kosi.
E sad ćemo kosu nahraniti! – obavijestila me Helena dok sam ja već padala u REM fazu sna! Moja glava je dobila “ručak” u tri slijeda – protox masku za duboku hidrataciju sa steam (parnom) terapijom, na lice mi je kliznula mirisna hidratantna maska, a nakon terapije na vlasište mi je nježno umasirana ampula na bazi placente za poticanje rasta kose…
Zvuči kraljevski? Da, i bilo je!

Još jedna dobra stvar je što postoji i “sensation desert” – završna masaža vlasišta, vrata, dekoltea i ramena dok ti na očima stoji “grijajuća” maska koja opušta to područje.
OK. Mislim si u tom trenutku: Nek me netko, molim vas, uštipne!
Jedina “mana” je što nakon toga moraš ići doma, a ostala bi do prekosutra. No, moram priznati da je ovo stvarno bilo ugodno, opuštajuće i prepuštajuće iskustvo koje je potpuno odradilo svoj posao – totalni relax.

Još jedan veliki plus, koji će razumjeti vlasnice pramenova, kosa mi je nakon sušenja – bez upotrebe četke – bila mekana, glatka i bez “zapetljanaca” – sve je odradio fen!
Svima kojima je potreban trenutak “stani na loptu”, ovo mogu upotrijebiti kao povratak u ravnotežu ili svojoj kosi dati luksuz koji zaslužuje. Dobra ideja je i kao poklon vašim najdražima za rođendan, zahvala za učinjeno dobro djelo ili kuc-kuc: Valentinovo!

Studio ljepote Lulu potražite na društvenim mrežama ili uživo u Zagrebačkoj 60/1
Velika Gorica.

HOTNEWS
Najmlađi dobivaju riječ! Otvorene prijave za Dječje gradsko vijeće
Grad i Centar za djecu, mlade i obitelj pozivaju osnovnoškolce da se uključe u rad Dječjeg gradskog vijeća i izravno sudjeluju u kreiranju odluka koje se tiču njihova života.
Objavljeno
prije 1 danna
14. siječnja 2026.Objavio/la
Franjo Kompes
Djeca i mladi u dobi od 10 do 15 godina s područja Velike Gorice imaju priliku aktivno sudjelovati u životu svog grada. Centar za djecu, mlade i obitelj i Grad Velika Gorica raspisali su javni poziv za prijavu u Dječje gradsko vijeće, predstavničko tijelo koje djeci omogućuje da iznose svoje ideje, potrebe i prijedloge.
Dječje gradsko vijeće okuplja djecu koja žele biti više samih promatrača i kroz redovite sastanke u Centru za djecu, mlade i obitelj raspravljati o temama koje su važne djeci, od škole i slobodnog vremena do uvjeta odrastanja u gradu. Dječji vijećnici pritom ne razgovaraju samo međusobno, već svoje prijedloge iznose i gradonačelniku, a dio ideja s vremenom se pretvara u konkretne programe i projekte.
U vijeće se bira 19 dječjih vijećnika na mandat od tri godine. Njihova je uloga zastupati interese svojih vršnjaka, razgovarati s djecom u školama i kvartovima te prenositi ono što ih muči, ali i ono čime su zadovoljni. Riječ je o jednom od načina ostvarivanja prava djece na sudjelovanje u društvu, zajamčenog Konvencijom o pravima djeteta.
Za prijavu je potrebno ispuniti prijavnicu, napisati motivacijsko pismo te priložiti potpisanu suglasnost roditelja ili skrbnika. Dodatna podrška vršnjaka ili preporuke nisu obvezne, ali se mogu priložiti. Djeca koja trebaju pomoć oko prijave mogu se obratiti Centru za djecu, mlade i obitelj. Prijave su otvorene do 1. veljače, a zaprimaju se putem e-maila ili poštom.
HOTNEWS
POČELE PRIJAVE Gorica u zemlji čudesa – pripreme za 117. Turopoljski fašnik
Bliži se bajka na ulicama grada!
Objavljeno
prije 2 danana
14. siječnja 2026.Objavio/la
Marija Vrbanus
Od 30. siječnja do 8. veljače grad će imati fašničku etiketu!
Jedan od najdugovječnijih i najprepoznatljivijih fašnika u Hrvatskoj ove godine nosi naziv „Gorica u zemlji čudesa“, pa budite spremni da će ovogodišnji 117. Turopoljski fašnik na ulice Velike Gorice donijeti bajkoviti svijet u kojem je sve moguće, a pravila svakodnevice barem na nekoliko dana past će u drugi plan.
Fašnička događanja započinju u petak, 30. siječnja u 11 sati, kada će se ispred Centra za posjetitelje Velika Gorica održati tradicionalno preuzimanje ključeva grada, čime službeno započinje vladavina Princa Fašnika.
Program se nastavlja u petak, 6. veljače u 16:30 sati, kada je na rasporedu Mali fašnik u dvorani srednjih škola u Velikoj Gorici, posvećen najmlađima i njihovoj neiscrpnoj mašti.
Vrhunac fašničkih događanja očekuje se u subotu, 7. veljače, kada u 13 sati kreće Velika fašnička povorka. Okupljanje fašničkih grupa započinje od 12 sati u Školskoj ulici, a nakon povorke slavlje se nastavlja ispred Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica, uz glazbu, zabavni program, hranu i piće te koncert Lidije Bačić.
Uz tradicionalni fašnički program, u subotu 7. i nedjelju 8. veljače održava se i Geek Con, festival znanstvene fantastike koji će se odvijati u Osnovnoj školi Eugen Kumičić i Dvorani Gorica, koji već treću godinu zaredom dodatno obogaćuje fašnički program te okuplja ljubitelje kostimiranja, pop-kulture i kreativnih radionica.
Kroz cijeli fašnik posjetitelje će voditi prepoznatljivi domaćini – Pajcek, Luk, Žir, Princeza i Princ Fašnik, uz voditelja, komičara i animatora Maria Petrekovića.
- Prijave fašničkih grupa zaprimaju se do 31. siječnja, putem prijavnice za Mali fašnik ili Veliki fašnik, te putem e-mail adrese [email protected].
Turistička zajednica grada Velike Gorice poziva sve građane i posjetitelje da se pridruže, zakorače u Goricu u zemlji čudesa i budu dio još jednog nezaboravnog Turopoljskog fašnika.
HOTNEWS
FOTO MNK Kurilovec pobjednik Winter Cupa U-13 nakon izvođenja udaraca sa 7m
Objavljeno
prije 3 danana
12. siječnja 2026.Objavio/la
David Jolić
Dvodnevni malonogometni turnir ‘2.VG Winter Cup U-13’ odigran je u zadnja dva dana u okviru 33. Kupa HVIDR-a 2025./2026. Na turniru se natjecalo 8 ekipa u dvije skupine, u kojima se igralo svaka sa svakom (u svakoj skupini 4 utakmice), vrijeme trajanja utakmice 2×10 minuta.

Velika Gorica, 11.01.2026. 2. VG Winter Cup U13 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.01.2026. 2. VG Winter Cup U13 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Polufinalni susreti Buna – Polet i Kurilovec – Mladost Buzin završeni su neodlučeno, bez pogodaka. Boljim izvođenjem udaraca sa 7m u finale su se plasirali Kurilovec i Buna.

Velika Gorica, 11.01.2026. 2.VG Winter Cup U-13. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.01.2026. 2.VG Winter Cup U-13. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Polet i Mladost Buzin su utakmicu za 3.mjesto odigrali bez pogodaka, ekipa iz Buševca je boljim izvođenje udaraca sa 7m osvojila 3.mjesto. U finalu su Kurilovec i Buna odigrali 1:1, boljim izvođenjem udaraca sa 7m Kurilovec je osvojio prvo mjesto.

Velika Gorica, 11.01.2026. 2.VG Winter Cup U-13. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.01.2026. 2.VG Winter Cup U-13. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.01.2026. 2.VG Winter Cup U-13. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Posve ispunjena tribina navijanjem je bodrila svoje ekipe, posebno su se istakli dva bubnjara, koji su neumorno bodrili svoje malonogometaše.
Galerija fotografija
2.VG Winter Cup U-13
REZULTATI (nedjelja, 11.01.2026.) Polufinale NK Buna – NK Polet (Buševec) 0:0, MNK Kurilovec – NK Mladost Buzin 0:0. Za 3. mjesto: NK Polet (Buševec) – NK Mladost Buzin 0:0. Finale MNK Kurilovec – NK Buna 1:1.
Rezultati (subota, 10.01.2026.): NK Polet (B) – Odra 3:3, NK Buna – NK Sava Jakuševec 1:0, MNK Kurilovec – NK Zelengaj 2:0, NK Mraclin – NK Mladost Buzin 0:6, NK Polet (B) – MNK Kurilovec 0:8, NK Buna – NK Mraclin 2:1, NK Odra – NK Zelengaj 0:0, NK Sava Jakuševec – NK Mladost Buzin 0:2, NK Zelengaj – NK Polet (B) 0:2, NK Mladost Buzin – NK Buna 1:3, NK Odra – MNK Kurilovec 0:3, NK Sava Jakuševec – NK Mraclin 0:2.
HOTNEWS
JUBILARKA U Velikoj Gorici otvorene 30. Plazma sportske igre mladih
Gradonačelniku Ačkaru dodijeljen poseban rad iz OŠ Eugena Kumičića “Moj zeleni Grad”.
Objavljeno
prije 3 danana
12. siječnja 2026.Objavio/la
cityportal sportska redakcija
Jutros je u sportskoj dvorani srednjih škola u Velikoj Gorici počela 30. sezona najveće sportsko-amaterske manifestacije u Europi – Plazma Sportskih igara mladih.
Više od 1.200 djece ispunilo je dvoranu u želji za pobjedom u sportskim disciplinama a podršku im je došao dati gradonačelnik Krešimir Ačkar, državni tajnik u Ministarstvu sporta i turizma Josip Pavić, predsjednik Plazma Sportskih igara mladih Zdravko Marić, kao i brojni sportaši, prijatelji i ambasadori Igra poput Gorana Ivaniševića, Vlade Šole, Leon Ljevar i Jakova Gojuna koji je imao čast upaliti plamen Plazma Sportskih igara mladih.

Foto: Marija Vrbanus
– Zahvaljujem svim učiteljicama i učiteljima, nastavnicima i kompletnim stručnim timovima u našim osnovnim školama na čelu s ravnateljicama i ravnateljima bez kojih ova prekrasna manifestacija u Velikoj Gorici ne bi bila moguća – rekao je gradonačelnik i službeno otvorio natjecanja.

Foto: Marija Vrbanus
Inače, jubilarna sezona uključila je i nagrađivani projekt „Zero Waste – Budi dio igre – Čuvajmo naš planet“, koji spaja sport, igru i edukaciju o održivom razvoju, pa su djeca ujedno na kreativan način i motoričke vještine kroz igru razvrstavanja otpada, učila kako svojim ponašanjem mogu pridonijeti očuvanju okoliša, a tom je prilikom gradonačelniku Ačkaru dodijeljen poseban rad iz OŠ Eugena Kumičića “Moj zeleni Grad”.

Foto: Marija Vrbanus
– U ovih 30 godina kroz igre je prošlo gotovo 3.5 milijuna djece i stvoreno je mnogo prijateljstava, a i nekih ljubavi. Pokazali smo kako se ponašaju pravi sportaši jer smo promicali one prave vrijednosti kao što su prijateljstvo, tolerancija i fer play. Također se zahvaljujem domaćinu, gradonačelniku Krešimiru Ačkaru što nas uvijek tako velikodušno primi. Želim da vam sezona bude posebna, da stvorite nova prijateljstva, da nešto novo naučite i da se dobro provedete – poručio je Slaven Marić u ime organizatora Igara.
Coca cola je najdugovječniji partner već 12 godina, podsjetila je direktorica javnih poslova komunikacije održivog poslovanja Coca-Cola Adria Ana Ciglenečki, uz čiju pomoć realiziraju najveći malonogometni susret u Europi Coca Cola Cup i projekt Zero waste već 5 godina.

Foto: Marija Vrbanus
– Osmislili smo edukativnu platformu, jedno sportsko-edukativno događanje za edukacije o zaštiti okoliša, ali kroz male kvalitetne navike poput recikliranja, smanjenja otpada, odvajanje otpada i sve aktivnosti koje bi trebale stvoriti buduće generacije koje su osviještene za očuvanje okoliša. Danas smo ovdje na važnoj prigodi, 30 je zaista velika, jubilarna brojka. Želim vam puno zabave, odlične sportske rezultate i nezaboravne uspomene – rekla je Ciglenečki.

Foto: Marija Vrbanus
U realizaciji manifestacije važnu ulogu ima Ministarstvo turizma i sporta.
-Svima hvala što ste dio ovog projekta, hvala organizatorima što rade ovo već sjajnih 30 godina, a vjerujem da ćemo se i za novih 30 ponovno naći na otvaranju. Čestitam i sretno svima – poželio je izaslanik Ministarstva i državni tajnik u Ministarstvu Josip Pavić.
Program su vodili energični voditelji Irina Čulinović i Frano Ridjan, uz Velikogoričke mažoretkinje koje su „držale“ dobru atmosferu.


Foto: Marija Vrbanus
U sklopu programa održan je i kratki panel „Velika Gorica – Mladi, naša zelena budućnost“, na kojem su Jurica Jurjević, predsjednik Uprave VG Čistoće, te učenici Osnovne škole Eugena Kumičića podsjetili na koji način Grad Velika Gorica brine o okolišu i na koji način razvrstava otpad.

Foto: Marija Vrbanus
Podsjetimo kako su Plazma Sportske igre mladih prilika svoj djeci da besplatno sudjeluju u natjecanjima u 10 sportskih disciplina: Coca-Cola Cupu, Tommy turniru u malom nogometu, Telemach Danu sporta, Kinder Joy turniru u stolnom tenisu, Sprite turniru u uličnoj košarci, FIDE turniru u šahu, odbojci, odbojci na pijesku, tenisu i rukometu. Coca-Cola Cup, najveći malonogometni turnir u Europi za godišta 2011. i mlađe, koji kreću u borbu za plasman na Državnu završnicu Igara koja će održati u Splitu.
FOTO galerija:



















Izdvojeno
-
Sportprije 3 danaTaxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a, Dominik Smolković najbolji igrač, David Buđak najbolji vratar
-
Sportprije 3 danaBivši igrač Gorice: ‘Prao sam automobile i raznosio pizze, a sad igram prvu ligu!’
-
Sportprije 5 danaNogometni tulum u Buni ide dalje: ‘Stiže nam fenomenalna generacija…’
-
Zanimljivostiprije 5 danaŠto upisati, a što izbjegavati? Ovo su najtraženija zanimanja u Hrvatskoj





















