HOTNEWS
PRIČA IZ KVARTA Legenda o Kinu Gorica
Objavljeno
prije 8 godinana
Objavio/la
Marko VidalinaU vrijeme kad kinematografski giganti “žderu” sve oko sebe, kad neke nove, mlađe generacije gotovo pa poistovjećuju riječ “kino” s rječju “Cinestar”, mala kina žive svoje teške dane. I vode veliku borbu za svakog posjetitelja. Takva sudbina zadesila je – zašto bismo mi bili izuzetak – i naše Kino Gorica. Ne tako davno ono je bilo praktički na izdisaju, pred gašenjem, posjetitelji na većini projekcija brojali su se na prste jedne ruke i polako je umirao smisao njegova postajanja. Unatoč tome, goričko kino je nekako opstalo u tim najtežim danima i othrvalo se svim prijetnjama da se ugasi, nestane. Nakon svega, danas je sve živahnije, sve snažnije, iako se ova aktualna priča teško može uspoređivati s nekim davnim vremenima, u kojima je kino bilo središte goričkog društvenog života. Oporavak je krenuo tamo negdje 2013. godine, kad se u cijelu priču uključio Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) i – spasio stvar.- Uh, stvarno jest – kaže Vesna Gjurković, voditeljica Kina Gorica, koja je na toj poziciji već punih 18 godina.- Kad se pojavio Cinestar, s njim je u našu kinematografiju ušla i digitalna oprema, koju nitko osimnjih nije imao. Nitko od malih kinaKako je glavni distributer ujedno i vlasnik Cinestara, nije mu bilou interesu ni prebacivati sve filmove na filmske trake, a i one koje bi prebacili, čekali bismo po dva, tri mjeseca. Složit ćete se, baš i nema smisla prikazivati film tri mjeseca nakon što je prikazan u zagrebačkim centrima, koji su našoj publici toliko blizu – pojašnjava voditeljica goričkoga kina.
Kao u srednjem vijeku
I tako je bilo sve do te 2013. godine. Sve je zapinjalo na tehnologiji. Dok je Cinestar živio po svojim pravilima, izazvao veliki “boom” među publikom, sva ostala kina, pa tako i goričko, živjela su u nekim prošlim vremenima. Filmovi koji bi milošću nezainteresiranih distributera ipak bili presnimljeni na filmske role, krenuli bi na turneju po Hrvatskoj. Nakon što bi se film prikazao u jednom gradu, rola bi se poštom ili autobusom slala u grad koji je sljedeći na redu. Da, možda zvuči kao “srednji vijek”, ali tako je stvar doista funkcionirala sve do prije tri godine.- To je stvarno bilo grozno razdoblje. Mala kina diljem Hrvatske počela su čak i zatvarati svoja vrata, više nisu mogla opstati. Srećom, goričko kino nije bilo jedno od njih, ali i mi smo bili na izdisaju, vjerojatno bi se kino i zatvorilo da nije bilo potpore Grada. I tad je HAVC, na sreću svih nas, pokrenuo projekt digitalizacije. Svim kinima koja su se prijavila na natječaj HAVC je financirao digitalnu opremu i time je krenuo oporavak – objasnila nam je Gjurković.Od tog trenutka, zapravo, sva su kina došla u puno ravnopravniji položaj. Onog trenutka kad je stigla digitalna oprema, svi su dobili mogućnosti prikazivati filmove u istom trenutku, čim bi se on ‘otvorio’ u Hrvatskoj. I zato se danas gotovo redovito događa ono što se donedavno činilo nezamislivim, da najpopularniji naslovi istoga dana budu prikazani u Cinestaru i u, primjerice, Vodicama, Đakovu, Čakovcu… I u Velikoj Gorici.- Osim što sad startamo s programom u istom trenutku kad i Cinestar, kvaliteta prikazivanja je
tehnički praktički jednaka, a pritom smo mi puno jeftiniji. Naravno da se i dalje ne možemo uspoređivati s velikim centrima, ali da je lakše, definitivno jest – ističe Vesna Gjurković, koja se prije nekoliko dana odlučila pozabaviti i brojkama.
Hotel, mesnica i kino
A one su, u odnosu na ono što se događalo posljednjih godina, zapravo odlične.- Sve rjeđe se događa ono što je u jednom razdoblju bilo gotovo normalna pojava, da se projekcije otkazuju zato što nitko nije došao u kino. Evo, radila sam izvješće za prvih 11 mjeseci ove godine i došla sam do brojke od oko 18.000 posjetitelja. Unazad deset godina nikad se nije dogodilo da pređemo tu brojku! Do kraja godine bismo mogli doći čak i do 20.000 ljudi koji su došli u naše kino. To bi bilo sjajno, publika se očito vraća i moramo biti zadovoljni. Napokon ljudi počinju prepoznavati da i u svom gradu mogu pogledati film, da ne moraju ići u Zagreb kako bi otišli u kino, da nije Cinestar jedina opcija – kaže nam Vesna. Ljudi su se, točnije, morali samo podsjetiti da je tako, da je i goričko kino ponovno ozbiljna opcija. Kao što je bilo generacija prije ove naše. Naime, Goričanima je u njihovu gradu kinematografija bila dostupna još prije više od 70 godina. Živih svjedoka tog vremena više nema previše, ali ostalo je zapisano da je prvo kino u Velikoj Gorici otvoreno još u prvoj polovici 40-ih godina prošlog stoljeća. Država se tad zvala NDH, u tijeku je bio drugi svjetski rat, a naš grad izgledao je bitno drukčije. A kino je bilo na drugoj lokaciji.- Preko puta tadašnjeg hotela Park, na današnjoj Zagrebačkoj, bila je mesnica, a pokraj nje to prvo kino. Bilo je to malo, simpatično kino, ali funkcioniralo je, filmovi su se prikazivali i gledali. Na toj lokaciji poslije je bila tiskara – priča nam Ivan Matanović, jedan od ključnih ljudi za razvoj kina i općenito kinematografije u Velikoj Gorici. Danas su mu 82 godine, ali vrlo je vitalan, pamti sve ključne trenutke razvoja i rasta goričkoga kina. Rođeni je Petrinjac, a u Veliku Goricu došao je 1955. godine.- Bio sam učitelj, a u to vrijeme učitelji su išli po selima i radili s djecom. Tako sam i ja sa suprugom te 1955. došao u ovaj kraj, koji se tad zvao Kotar Velika Gorica. Prvo smo živjeli u Dubrancu, a nakon što sam se vratio iz vojske, preselili smo se u Lukavec i ondje živjeli sve do 1968., kad smo izgradili kuću u Velikoj Gorici – prisjeća se Matanović, koji pamti i tadašnju Goricu, iz vremena kad ona zapravo i nije bila grad, barem ne u obliku u kojem je to danas.- U vrijeme kad sam ja došao, dakle sredinom 50-ih, Velika Gorica je imala 2500 stanovnika. A mi smo u najboljim vremenima, pamtim to dobro, godišnje imali oko 140.000 gledatelja u kinu – kaže Matanović. Razlika u životu i funkcioniranju kina tad i danas je, dakle, nemjerljiva. I neusporediva. U gradu od2500 stanovnika, s okolicom ne više od 7000, prodavalo se 140.000 ulaznica godišnje, a sad smo u gradu od 70.000 ljudi presretni dođe li brojka prodanih ulaznica do 20.000. Vremena se stvarno mijenjaju…- Kino je na toj lokaciji, preko puta hotela Park, bilo do pred kraj 50-ih godina, a tad je poljoprivredna zadruga počela graditi zgradu Zadružnog doma, u kojoj je 1959. počelo funkcionirati i kino. Do tad je njime upravljala tvrtka koja se zvala Kino poduzeće, a od početka 60-ih pridruženo je Narodnom sveučilištu – pamti Matanović.
Kino u gostima: Gdje dođe struja, dolazi i kino
Velika Gorica je nakon drugog svjetskog rata polako počela rasti, razvijati se, a u tu se priču uklapao i rast popularnosti kina. No Ivan Matanović i ljudi okupljeni oko njega nisu u svemu tome zanemarivali ni sela. Stanovništvu iz gradske okolice tad nije bilo jednostavno dolaziti u Goricu, pa je kino dolazilo k njima.- Do sredine 60-ih godina diljem Turopolja i Vukomeričkih gorica bilo je problema s elektrifikacijom, a kad se to počelo mijenjati, mi smo reagirali. Mislim da smo negdje 1965. kupili pokretne, prijenosne projektore. I kako bi u neko selo došla struja, dolazili bismo i mi prikazivati filmove. Te projekcije, naravno, bile su uvijek pune – sjeća se Ivan Matanović. U Buševcu, Kučama, Lukavcu, Pokupskom i Veleševcu filmovi su se prikazivali jednom tjedno, ali dolazilo je povremeno i u druga sela.- Krajem 50-ih i početkom 60-ih konačno je struja stigla i u Vukomeričke gorice. U to je vrijeme snimljen film “Svoga tela gospodar”, a kasnije i “Breza”. Radnja oba ta filma odvijala se upravo u Vukomeričkim goricama, odnosno oko Kravarskog i Hruševca Gornjeg, gdje je Slavko Kolar i službovao – priča Matanović i nastavlja:- Usporedno sa širokom vrpcom, film je bio snimljen i na traku od 16 mm. Narodno sveučilište imalo je taj projektor i želio sam film prikazati u Donjem Hruševcu, u koji se u to vrijeme, pogotovo kad bi krenule jesenske kiše, moglo doći samo pješice i zaprežnim kolima. Tako je i bilo. Sjećam se da sam autom došao do Kravarskog, pa dalje nastavio kolima, kroz duboko blato. Film je prikazan, na oduševljenje lokalnog stanovništva, nakon čega sam u gluho doba noći, sav blatnjav, stigao u Kravarsko do automobila. Ni kiša, ni blato, vjerojatno zato što sam bio mlad, nisu mi mogli pokvariti zadovoljstvo koje sam osjećao zbog radosti koju sam pružio ljudima.
Prijatelju, sredi mi film…
Zgradu o kojoj priča generacije Goričana znale su kao “Kokot”, a danas je mi poznajemo kao zgradu Pučkog otvorenog učilišta. Ili, jednostavnije, kao – Kino. Bila je tu i knjižnica, kasnije i glazbena škola, autoškola, sjedište goričkog radija, redakcije Velikogoričkog lista… Prikazivale su se i kazališne predstave, ali kino je uvijek bilo najveći hit. I izazivalo je najveći interes. Prema riječima dugogodišnjeg ravnatelja POU-a Drage Bukovca, često je bilo i jedini društveni događaj u gradu, što dobrim dijelom objašnjava i one sjajne brojke, onih 140.000 prodanih ulaznica.- Kino je u to vrijeme doista uglavnom bilo puno. Djelomično i zato što nije bilo toliko sadržaja, ali i zato što smo bili jako dobro organizirani. Osobno sam stalno išao u Zagreb po nove filmove, čak i preko nekih mojih prijateljskih veza uspijevali smo prikazivati filmove praktički u isto vrijeme kad su se prikazivali u Zagrebu, što je u to vrijeme bila velika stvar – kaže Ivan Matanović, koji je 1960. godine postao prvi ravnatelj novoizgrađenoga kulturnog centra u današnjoj zgradi POU-a. Na toj je poziciji ostao punih 30 godina, sve do 1990. godine, kad je otišao u mirovinu.
– Ja sam vam uvijek bio čovjek koji voli sve znati – sa smiješkom priča Matanović i nastavlja:- Dok sam odrastao u Petrinji, moj otac je bio voditelj gradskoga kina i već tad me sve to počelo privlačiti. Kao dijete sam imao pristup kabini iz koje su se radile projekcije, što je drugima bilo potpuno nedostupno, i to me jako zainteresiralo. Zato sam uživao baviti se tim poslom u Velikoj Gorici. Ja sam vam znao usred noći gdje je i za što služi doslovno svaki prekidač, svaki osigurač u zgradi kina. I imalo se tu što znati. Gledajući iz današnje perspektive, bila je to “muzejska” tehnologija, ali za to doba radilo se o tehnološki vrlo naprednom sustavu za prikazivanje filmskih projekcija.- Da, to je tad bilo zaista moderno kino. Imali smo dvije kino aparature, dva projektora, a na toj, tehnološki prilično visokoj razini, držali smo se i kasnije. Zgrada se u nekoliko navrata preuređivala, modernizirala, a negdje tijekom 70-ih godina dobili smo i čuvene Iskrine uređaje, koji su tad bili vrlo cijenjene – priča Matanović.
Videorekorder najgori neprijatelj
Sve to, ulaganja, ali i trud zaposlenika, kojih je u Narodnom sveučilištu Juraj Kokot u jednom razdoblju bilo i do 150, jasno se očitovalo i na društvenom životu grada, odnosno posjetu kino projekcijama. Goričko kino, možemo to danas slobodno reći, bilo je i ponešto ispred svog vremena. Repertoar je bio bogat, u kino se moglo ići svaki dan, a filmovi su se najčešće prikazivali od 20 sati.- To je bio naš uobičajeni termin, ali često se događalo da neke popularnije filmove, za koje je bio veći interes, prikazujemo i dva puta na dan, najčešće od 18 pa opet od 20 sati. Nedjeljom su se filmovi prikazivali i od 16 sati, a nerijetko smo znali imati i podnevne matineje namijenjene isključivo vojnicima, koji su služili vojni rok u vojarnama u Velikoj Gorici i okolici – prisjeća se Ivan Matanović, koji je sa suradnicima osmislio i posebnu ponudu nazvanu “Noćne kino projekcije”, u to vrijeme prilično neobičnu:- Točno, u drugoj polovici 70-ih i početkom 80-ih imali smo i noćne projekcije. Posebno atraktivne filmove prikazivali smo u 23 sata, što je bio termin koji je mlađa publika posebno voljela – prisjeća se Ivan Matanović. Iz sjedalica goričkoga kina naši su se djedovi, bake i roditelji prvi put divili fakinskim brčićima Clarka Gablea i zanosnoj figuri Marylin Monroe, ženski dio publike bacao je u trans zavodnički pogled Humphreyja Bogarta, a muški gracioznost Grace Kelly. U kasnijim godinama su kultne naslove poput Casablance, Zameo ih vjetar ili Građanina Kanea zamijenili neki noviji filmovi i neke nove zvijezde Jacka Nicholsona, Marlona Branda, Elizabeth Taylor ili Meryl Streep, da bi se negdje u drugoj polovici 80-ih godina pojavio veliki neprijatelj kina – videorekorder. Ono što je prvotno bilo nezamislivi luksuz, uskoro je postalo dostupno širim masama i videoteke su počele nicati po cijeloj Velikoj Gorici. Na štetu goričkoga kina, s čijeg je čela 1990. otišao Ivan Matanović. I u tim teškim vremenima po kino, bitno težim nego dotad, palicu predao u ruke prvo Vesne Kokot, zatim Borivoja Zimonje, a neko vrijeme i uvaženog i poznatog goričkog kulturnjaka Drage Bukovca.- Dobro, ja sam tu zapravo sam uskakao u razdobljima kad ljudi koji su vodili kino nisu bili u mogućnosti to raditi, odnosno u nekim prijelaznim fazama – pojasnio nam je Bukovac, koji je negdje u tim kratkim razdobljima uspio ući u povijest goričkoga kina.- Znate, Dragec vam je rekorder našega kina – otkrila nam je Vesna Gjurković
Videoteka na Galženici
A Dragec, odnosno gospodin Bukovec, jako je dobro znao na što misli.- Točno, ispalo je tako da je upravo u jednom od mojih mandata oboren rekord kina. Bilo je to početkom 1998., kad je u naše kino došao Titanic. Oborio je sve rekorde, i po gledanosti, i po zaradi – rekao je Bukovec, a njegova nasljednica Vesna Gjurković pamti još neke detalje vezane uz legendarni ‘blockbuster’ Jamesa Camerona s Leonardom Di Capriom i Kate Winslet. Približne brojke ostvario je još jedan veliki hit iz tog vremena, film potpuno drugačijeg žanra. Kad je u Veliku Goricu došao “Mr. Bean – film potpune katastrofe”, dakle prvi film iz serijala o dogodovštinama smušenog i simpatičnog Britanca, ponovno su gužve bile nezamislive. Mnogi će se sjetiti kako su te jeseni 1997. ljudi sjedili čak i na podu kako bi pogledali film, uloviti ulaznicu i utoj je situaciji bila prava premija.
– Dok smo prikazivali Mr. Beana, čak je i policija morala dolaziti ovdje održavati red. Ljudi su se doslovno znali potući za karte! Sa sjetom pamtimo ta vremena i takve filmove. Sad više nema takvih, izrazitih ‘blockbustera’ zbog kojih bi se netko potukao – sa smiješkom kaže aktualna voditeljica goričkoga kina. Taj veliki “boom” dogodio se u doba kad je posjećenost kina zapravo već bila u padu. U vrijeme “rata” s videotekama bilo je svakojakih pokušaja da se ponovno privuče publiku, koja je sve više filmove gledala doma, iz naslonjača, a sve manje dolazila u kino.- U vrijeme najveće krize pokušali smo i s otvaranjem naše videoteke. Bila je u Domu kulture Galženica, ali nije osobito dobro funkcionirala. Imali smo i projekcije na terasi na Galženici, a to je znalo biti uspješno – kazao je Bukovec. Posebno pamti jednu situaciju. Odnosno, jednu okladu.- Ne sjećam se o kojem se filmu radilo, ali znam da sam se s tadašnjim novinarom RVG-a Vladom Horinom, kasnije predsjednikom goričkog HSS-a, kladio da ću za tu projekciju prodati više od 150 ulaznica. Pristao je, kladili smo se, a ja sam prodao 160 ulaznica. A opet, do danas mi još nije platio okladu, ha, ha – kaže Dragec.
Prodanih ulaznica – nula
I u tim trenucima, kad je Kino Gorica bilo u nezapamćenoj krizi, uzde je u svoje ruke uzela Vesna Gjurković. – Dvorana je bila zapuštena, oprema stara, a interes publike sve slabiji. Iako je 2004. godine naša zgrada renovirana, pa smo dobili i novu opremu, odnosno novi projektor, problem je bio tehnološke prirode. Naime, tad je došla ta prva digitalna oprema, koju mi nismo imali. Uslijed svega toga, često se događalo da se projekcije jednostavno moraju otkazati zato što ne bismo prodali niti jednu ulaznicu – kaže nam Vesna, koja posebno pamti jedan od hrvatskih filmova iz toga vremena:- Prikazivali smo film sedam dana, a došlo nam je ukupno šest ljudi?! Četiri projekcije morali smo otkazati, a na preostale tri dođe nam po dvoje ljudi. I tu se naša priča o životu Kina Gorica vraća na početak. Na tezu o nekim boljim vremenima, o oporavku goričkoga kina, ali i o povratku hrvatskog filma na puno bolje pozicije, puno sličnije onima iz sedamdesetih, osamdesetih godina…- Sjajno je što Goričani sve više dolaze u kino, ali i što sve više gledaju hrvatski film. Ima to veze i sa tim što su se naši filmaši odmaknuli od teških, sumornih tema i psiholoških drama te se okrenuli nekim pozitivnijim temama, komedijama i publici prihvatljivijim izričajima. Unazad dvije, tri godine se pojavilo nekoliko filmova koji su privukli publiku i sad su ljudi počeli dolaziti gledati i filmove koji nisu toliko razvikani, što znači da je sad i malo više povjerenja u hrvatske filmove – rekla je Gjurković.
Nekoliko je puta tijekom razgovora spomenula Hrvatski audiovizualni centar, spasitelja našeg i mnogih drugih kina. No ta pomoć nije bila bezuvjetna.- Naravno da nije, to je i logično. Konkretno, imamo neke programske obaveze temeljem tog ugovora. Cijeli projekt išao je u smjeru održavanja nezavisne kino mreže i mi smo se obvezali da će nam polovica repertoara biti nezavisni europski i hrvatski filmovi, s ciljem da se izbjegne ta opća ‘amerikanizacija’ kina. Kako kroz redovni program, tako i kroz neke revije, suradnje s raznim udrugama, s HAVC-om… Često idemo i preko tih 50 posto, iako je riječ o filmovima koji nisu komercijalni. Međutim, i tu nam uskače HAVC, koji nam svake godine pomaže da smanjimo minus koji nastaje zato što ne prikazujemo isključivo holivudske filmove i ‘blockbustere’ – objasnila je Gjurković.
Borba s politikom i sportom
Bolja je i organizacija, međusobna povezanost kina koja su bila u istim ili vrlo sličnim problemima. Kako bi se takvo nešto izbjeglo u budućnosti, mala kina su se ujedinila.- Prije malo više od dvije godine mala kina su se povezala u Kino mrežu. Mi koji vodimo kina redovno se sastajemo, razmjenjujemo ideje i programe, zajednički nastupamo prema distributerima, s kojima smo imali puno problema. Na primjer, Blitz distribucija je ujedno i vlasnik Cinestara, što nije bilo dobro za nas. Sad je puno lakše funkcionirati – kaže Gjurković. Naravno, to ne znači da i dalje nema problema.
– U Gorici nam je problem što imamo samo jednu dvoranu, koja nije ‘prava’ kino dvorana. I događa se da, recimo, dođe prosinac, krenu se održavati razne manifestacije u dvorani. Koriste je KUD-ovi, škole, udruge, sve djelatnosti unutar POU-a… I kino se tu redovito ‘skida’. Kad dođe do toga, nema kontinuiteta pa se događa da nas ljudi pitaju: ‘Dobro, jel vi igrate ili ne igrate?’ – kaže Vesna.
Unatoč tim i takvim poteškoćama, danas sa zadovoljstvom možemo reći: ‘Kino Gorica igra’. Sve bolje i sve odlučnije, najteža vremena su prošla i pred njim je lijepa budućnost. Još samo da i oni Goričani koji to ne shvaćaju što prije shvate da je odlazak u kino u Zagreb najčešće gubljenje vremena. I novca. Jer doma imamo istu ponudu, bliže nam je, a ulaznice su jeftinije. I zato je logično ostati ovdje, zar ne?
Tekst objavljen u Reporteru 358 (prosinac 2016)
Možda vam se sviđa
-
Ljeto u Buševcu može početi! ‘Buš-Kuš’ u petak donosi najbolje burgere, gin i akcijski film
-
Goričkim umirovljenicima petak je dan za ‘Udar sreće’
-
Evo koje filmove možete pogledati na ‘Zimskim praznicima’ u kinu Gorica!
-
Vedro nebo, Marginalci, hamburgeri i gin čekaju vas ovog petka u Buševcu
-
Vedro nebo i sumrak odlična su kulisa za filmske hitove – kino na otvorenom se ne propušta
HOTNEWS
Kroz ljeto Sisačka u rekonstrukciji!
Ulaz u grad dobiva sigurnije prometno rješenje, a radovi će trajati 3 mjeseca.
Objavljeno
prije 9 satina
27. svibnja 2025.Objavio/la
Marija Vrbanus
Ovog ljeta kreće rekonstrukcija raskrižja na ulazu u Veliku Goricu, a riječ je o dionici Sisačke ulice u duljini od oko 300 metara, od raskrižja kod Stanice za tehnički pregled do skretanja za Gorica staklo.
Ugovor o izvođenju radova vrijedan oko 573 tisuće eura bez PDV-a potpisali su u Velikoj Gorici Ivica Budimir, predsjednik Uprave Hrvatskih cesta i predstavnik izvođača Šušković građenje d.o.o.
Cilj rekonstrukcije je poboljšati protočnost i sigurnost prometa na lokaciji koja je prema analizama označena kao “opasno mjesto”, jer vozači pri skretanju iz smjera grada prema Stanici za tehnički pregled i trgovačkom centru, presijecaju dvije prometne trake, što stvara velike prometne opasnosti.
Prema podacima MUP-a, u posljednje tri godine na toj je lokaciji zabilježeno devet prometnih nesreća, od kojih su tri bile s ozlijeđenim osobama. Najčešće su to bočni sudari, a ostale nesreće su sudari vozila iz suprotnih smjerova.
Iz tog razloga postavit će se nova regulacija prometa sa svjetlosnom signalizacijom, a prometni tok će se preusmjeriti na susjedno raskrižje kod Auto Arbanasa i Gorice stakla, gdje će se postaviti novi semafor, usklađen s postojećim glavnim semaforom.
Radovi će trajati tri mjeseca, tijekom kojih će biti uspostavljena privremena regulacija prometa. Vozačima se preporučuje korištenje obilaznih pravaca kako bi se izbjegle gužve.
U planu i druga faza projekta
Osim radova koji nas čekaju na ljeto, u budućnosti je planirana i druga faza projekta kako bi se povećala protočnost i sigurnost prometa na postojećem raskrižju Sisačke ulice na ulazu u grad.
Naime, u planu je izgradnja raskrižja s kružnim tokom i nadvožnjakom obilaznice. Projektnim rješenjem će se smanjiti vrijeme čekanja i kolona i omogućiti sigurno prometovanje pješaka i biciklista.
U narednom razdoblju Hrvatske ceste će izraditi projektnu dokumentaciju za ishođenje građevinske dozvole čime se nastavlja suradnja s Gradom Velikom Goricom s ciljem razvoja i modernizacije prometne infrastrukture.
HOTNEWS
ŽUPANIJA Služba patronaže i kućne njege dobila nova vozila
Zdravstvena zaštita koja dolazi na prag svakog pacijenta Zagrebačke županije
Objavljeno
prije 1 danna
26. svibnja 2025.Objavio/la
Redakcija Cityportala
Dom zdravlja Zagrebačke županije od danas ima 5 novih vozila za potrebe patronažne službe i njege u kući ukupne vrijednosti 80 tisuća eura. Ključeve dva vozila za ispostavu u Svetom Ivanu Zelini i po jedan za ispostave u Velikoj Gorici, Vrbovcu i Zaprešiću uručio je ispred ispostave Doma zdravlja u Samoboru, župan Stjepan Kožić.
–Oduvijek vodimo računa da vozni park medicinskog osoblja nije starodoban, jer znamo da tada nije pouzdan. Standard koji smo postavili u Zagrebačkoj županiji jest da svaka sestra koja radi na terenu u zdravstvenoj njezi u kući i patronažnoj službi Doma zdravlja ima vozilo za terenski rad. U posljednje četiri godine za potrebe patronaže nabavljeno je 20 novih automobila – naglasio je župan Stjepan Kožić.

Foto: Zagrebačka županija
Medicinske sestre patronažne službe i njege u kući brinu o pacijentima na području cijele županije, što je velik teritorij. No, sukladno tome je i postojeći broj automobila, rekao je ravnatelj županijskog Doma zdravlja Većeslav Bergman.
–Imamo gotovo 100 vozila, od čega su 72 u službi patronaže i njege u kući, 8 domarskih i 3 u službi palijativne skrbi. No, važno je naglasiti da nemam vozila starija od 11 godina. Kad sam preuzeo dužnost ravnatelja ovdje su bila vozila pojedina vozila starija od 25 godina, na kojima je servis koštao više nego li je vrijedio automobil. Uz pomoć Zagrebačke županije konstantno pomlađujemo vozni park kako bi zdravstvena usluga bila na nivou – poručio je Bergman.
Kako je u tijeku širenje mreže kućne njege, kvaliteta vozila je ključna za obavljanje terenskog rada.

Foto: Zagrebačka županija
–To nisu samo vozila, to su ordinacije u kojima vrijeme provode patronažne sestre i sestre kućne njege i upravo ovakav visoki standard omogućuje kvalitetan rad na terenu ali komfor osobama koje obavljaju ovaj posao, koji je izuzetno veliki i zahtjevan posao – istaknuo je ravnatelj.
Osim ulaganja u vozni park, Zagrebačka županija ulaže i u obrazovanje medicinskih sestara, istaknula je pročelnica za zdravstvo Ksenija Čuljak.
–Izuzetno sam ponosna na naše medicinske sestre koje su se stručno usavršavale i kroz petogodišnje razdoblje njih 73 je uspješno završilo školovanje. Njihov posao je odgovoran i zahtjeva koordinaciju i znanje. Na terenu još dodatno provode vrijeme putujući od pacijenta o pacijenta i prijevozna sredstva moraju biti pouzdana. A time je i pouzdana i zdravstvena zaštita koja dolazi na prag svakog pacijenta Zagrebačke županije – naglasila je pročelnica.
Dodajmo kako je za privlačenje liječnika deficitarnih specijalizacija i medicinskog osoblja za rad u Domu zdravlja, Zagrebačka županija kroz poseban paket mjera od 2020. godine do sada izdvojila 1,5 milijuna eura.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
HOTNEWS
Stigle nove kamere za nadzor brzine!
Dvije od sedam već u funkciji.
Objavljeno
prije 1 danna
26. svibnja 2025.Objavio/la
Redakcija Cityportala
Nakon što su prošle godine u Buševcu kod kućnog broja 39 te na križanju Fizirove, Zagrebačke i Poštanske ulice u Velikoj Gorici postavljene kamere za nadzor brzine, velikogoričko područje dobilo je dvije nove kamere. Riječ je o lokaciji u Ulici Seljine brigade 44 u Velikoj Buni te u Lukavcu na raskrižju Tratinske i Dolenske ulice.
– Povećanje sigurnosti svih sudionika u prometu samo je jedan u nizu od naših prioriteta. Ove kamere nisu usmjerene na kažnjavanje, već na prevenciju i odgovorno ponašanje. Njihovom instalacijom želimo smanjiti broj nesreća i sačuvati ljudske živote, osobito kada govorimo o najranjivijima – djeci, pješacima i biciklistima. Svaka postavljena kamera jasna je poruka da odgovorno ulažemo u sigurnost svojih građana – istaknuo je gradonačelnik Krešimir Ačkar.
Grad je u cilju povećanja sigurnosti cestovnog prometa u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova dogovorio postavljanje kamera za nadzor brzine na ukupno sedam novih lokacija, za što je izdvojeno 84.950 eura.
Tako će uz spomenute lokacije, u skorijoj budućnosti kamere za nadzor brzine biti postavljene u Odranskoj ulici 56 u Donjoj Lomnici, Velikogoričkoj ulici 28 u Starom Čiču, zatim u Vukovinskoj ulici 31 u Novom Čiču kao i u Ogulincu u zoni raskrižja Zagrebačke ulice sa Sepskom ulicom, kao i u Velikoj Gorici u Ulici Andrije Andrije Kačića Miošića, 220 metara od raskrižja s Ulicom Andrije Kačića Miošića i Vukomeričke ulice.
Dodajmo da su kamere opremljene suvremenom tehnologijom te osim brzine kretanja, bilježe i unutrašnjost vozila, čime omogućuju detekciju dodatnih prekršaja, poput nekorištenja sigurnosnog pojasa ili nepropisnog korištenja mobitela tijekom vožnje.
HOTNEWS
Kurilovec u ekspanziji – dobiva biciklističku stazu s nogostupom i LED javnom rasvjetom
Više od 900 tisuća eura Grad osigurao iz ITU mehanizma Urbane aglomeracije Zagreb.
Objavljeno
prije 4 danana
23. svibnja 2025.Objavio/la
Marija Vrbanus
Nakon što je Grad Velika Gorica najavio gradnju škole i dječjeg vrtića u Kurilovcu, u ovaj dio grada stiže i veliki infrastrukturni projekt izgradnje biciklističke staze s nogostupom i javnom rasvjetom vrijedan gotovo 1,1 milijun eura, za koji je Grad osigurao nešto više od 930 tisuća eura Iz ITU mehanizma Urbane aglomeracije Zagreb.
Riječ je o projektu koji će na ovaj način povezati čak četiri gradske četvrti: Miljenko Granić, Braća Radić, Kurilovec i Stari Grad, odnosno zapadni i istočni dio grada. Bit će izgrađena na trasi postojećeg oborinskog kolektora, a ruta će biti spojena na biciklističku stazu u Ulici Andrije Kačića Miošića i na postojeće prometnice: Ulicu Andrije Kačića Miošića, Kolodvorsku, Ulicu kneza Porina, Slavka Kolara, Kurilovečku, Ulicu Fabijančića Stjepana – Jape te Radićev odvojak.
Nova staza duga 2,1 kilometar, bit će prilagođena osobama s invaliditetom, a radi sigurnosti će imati i taktilna polja, rampe i signalizaciju. Također, postavit će se i 80 stalaka za bicikle za parkiranje 160 bicikala, a u budućnosti će donijeti bolju povezanost s centrom grada i gradskim četvrtima.
–Ovo je samo jedan od mnogih koraka u kontinuiranom radu na poboljšanju biciklističke infrastrukture u našem gradu, ali i dokaz da uspješno povlačimo europska sredstva. Naša strategija je jasna – nastavljamo ulagati u izgradnju novih staza i poboljšanje postojećih, čime pružamo našim građanima siguran, ekološki prihvatljiv način prijevoza. Moram naglasiti i da je to doprinos smanjenju emisiju CO2, ali i poticaj za aktivan i zdrav način života – rekao gradonačelnik Krešimir Ačkar.

Foto: David Jolić/Cityportal.hr
Podsjećamo kako područje Velike Gorice ima 57 kilometara biciklističkih staza. Uz izgrađenu biciklističku stazu s javnom rasvjetom dužine 3,1 kilometar između Velike Gorice i Starog Čiča, postojeća biciklistička staza između Velike Gorice i Velike Mlake unaprijeđena sa 60-ak rasvjetnih stupova s LED rasvjetom na ukupnoj dužini od 2,8 kilometara.
No, uskoro će se proširiti biciklistička ruta koja će spajati grad s okolnim naseljima. U tijeku je ishođenje građevinske dozvole za biciklističku stazu u produžetku Ulice Stjepana Fabijančića Jape koja bi se spojila na postojeću trasu koja vodi do naselja Vukovina.
HOTNEWS
Kišna norijada: Gimnazijalci popili kavicu i trk na trg!
Jesensko vrijeme usred proljeća, goričkim maturantima nije pokvarilo „ludi dan“
Objavljeno
prije 4 danana
23. svibnja 2025.Objavio/la
Marija Vrbanus
Velikogorički maturanti iz četiri srednje škole s područja grada jučer su službeno izašli iz školskih klupa.
Danas je dan „D“ za ludovanje i opraštanje od razrednika i školskih kolega.

Foto: Mile Šola/Cityportal
Vrijeme im ne ide na ruku, jer baš ovaj petak prognoza nalikuje kasnoj jeseni – no, kažu gimnazijalci koje smo zatekli u goričkoj „Stotki“, „preživjeli smo srednju, malo kiše ništa nam ne može“.
Učenici i učenice 4. C razreda Gimnazije Velika Gorica, zajedno s razrednicom, odlučili su se naoružati jutarnjim kavicama prije zajedničkog polaska za Zagreb. Spremna je i dodatna “oprema”, pričaju maturanti, jer su im mame u brizi da se ne prehlade, spremile kabanice.
Glavno okupljanje je na Trgu bana Josipa Jelačića gdje će se pridružiti zagrebačkim maturantima ali i onima iz šire okolice glavnoga grada.

Foto: Mile Šola/Cityportal
Mladost je to u punom zamahu, koja će tražiti svoje mjesto pod suncem upisom na fakultete.
I možemo biti ponosni na njihove uspjehe i snove jer im nije bilo lako. U vrijeme potresa i Covid-a davali su sve od sebe kako bi se prilagođavali društvenim normama, promjenama i propisima.

Foto: Mile Šola/Cityportal
Djeco, vi ste naša budućnost, samo naprijed i sretno! Što je par kapi kiše na ramenima velikih ljudi? 🙂
FOTO galerija:
Reporter 448 - 14.05.2025.

