Već po običaju, u nogometnom Lukavcu nakon pobjede se opet pričalo o – Gruntovčanima. Točnije, evociralo se uspomene na jednog od likova, na kultnog Presvetlog. Tako, naime, u Lukavcu zovu Luku Sedlačeka. A Luka Sedlaček trpa li ga trpa…
Zabio je dva komada i u srijedu na Lukavellu, u važnoj pobjedi (2-1) protiv Segeste.
– Uh, bilo je baš žestoko, prava fajterska utakmica… – kazat će junak Sedla, zvani Presvetli, jutro poslije.
– Dominirali smo cijelo prvo poluvrijeme, stalno bili opasni, stvarali prilike, ali nismo mogli zabiti sve do te 38. minute, kad je došla jedna lopta s lijeve strane, odbila se do mene i poveli smo. Odmah na početku drugog poluvremena zabio sam i drugi, nakon duge lopte iz zadnje linije sam zabio za 2-0, a onda su oni krenuli pritiskati – prepričao je Sedlaček, uz nastavak:
– Nije tu do kraja bilo toliko nogometa, koliko agresije, čvrstih startova, nervoze, nekih loših sudačkih odluka… Primili smo gol iz kontre 20-ak minuta prije kraja, a u 77. minuti ostali i bez Marijana Grdenića, koji je dobio crveni karton. Do kraja je to bilo drž-ne daj, ali izdržali smo i uzeli važne bodove.
Sedlaček je sad na sedam proljetnih komada u lukavečkoj dresu, a Lukavec je samo jedan bod iza lokalnog rivala, prijateljskog kluba iz velikogoričkog predgrađa. I na sigurnoj udaljenosti od samog začelja.
– Što se tiče izbjegavanja posljednjeg mjesta, mislim da smo napravili najveći dio posla. Uzeli smo bodove protiv svih koji su ispod nas, sad nam ostaje pokušati još malo se popeti na ljestvici do kraja prvenstva. Uvjeren sam da to možemo – rekao je Sedlaček, strijelac oba lukavečka gola.
Dva gola zabili su ove srijede i dečki iz Kurilovca, no njima je to bilo dovoljno za samo jedan bod. S druge strane bila je Mladost iz Petrinje, momčad iz donjeg doma, igralo se u gostima, a Kurilovec je, uz osvojeni bod, nastavio svoj crni niz – već sedam utakmica u nizu društvo s Udarnika je bez pobjede…
Da ne doživi i peti poraz u tom nizu pobrinuo se Filip Župetić, 32-godišnji povratnik u svoj klub, na igralište nekoliko metara udaljeno od njegove kuće. Njegovu priču možda ste i čuli, vratio se nogometu i svom Kurilovcu nakon uspješne borbe s Hodgkinovim limfomom, a ovaj gol prvi mu je nakon povratka kući. I padne baš u 93. minuti, za na kraju ipak vrijedan bod.
– Puno smo pokušavali nakon što smo otišli u minus, na sve moguće načine, uz puno centaršuteva… Jedan takav došao je s boka i u toj 93. minuti, netko je loptu loše zahvatio i došla je do mene, morao sam je samo ugurati u mrežu iz blizine – prevrtio je film tog trenutka Filip Župetić, jedan od mnogih iz kurilovečke ekspedicije koji žale što ulov u Petrinji nije ispao i kudikamo bogatiji.
– Da, moramo biti zadovoljni bodom, pogotovo kad gol padne u 93. minuti, ali mislim da smo bili bolja momčad u ovom susretu. Cijelo vrijeme smo dominirali, stvarali prilike, ali i promašivali. Baš smo u krizi realizacije, potvrdilo se to i ovoga puta, kao i toliko puta u posljednjim utakmicama… Previše toga promašujemo i propuštamo, a protivnici naš kažnjavaju. Čak i kad se radi o niželigašima, kao u slučaju Rakovca u Kupu, ne ide i gotovo – kazao je Župetić.
Filip Župetić vratio se nogometu nakon borbe s teškom bolešću, počeo je opet i zabijati…
Pet kola prije kraja prvenstva, posljednje Ponikve su na 11 bodova manje od Lukavca, odnosno 12 od Kurilovca. Ništa još matematički nije gotovo, a dok god je tako, valja se baciti na skupljanje bodova. Počevši od gostovanja kod Ravnica iz lukavečke perspektive, odnosno od domaćeg ogleda s Maksimirom iz kurilovečkog kuta gledanja…