Godinama smo se, u trenucima velikih rukometnih fešta potkraj siječnja, ponosili činjenicom da je Zlatko Horvat, dugogodišnji reprezentativac, u jednom dijelu svoje karijere nosio i dres Gorice. Igrač koji je sve do same završnice svoje karijere bio “Zagrebov Francesco Totti” pomogao je Gorici u kvalifikacijama za ulazak u prvu ligu i godinama kasnije samo s pozitivnim dojmovima pamtio taj dio svoje karijere.

Imali smo u reprezentaciji i Iliju Brozovića, igrača koji je u Goricu stigao iz Metkovića i sam sebi otvorio put prema onome što je slijedilo. Prvo dres Zagreba, pa Bundesliga, pa reprezentacija… Brozović se usput i školovao na velikogoričkom Veleučilištu, kreirao ozbiljnu emociju prema ovoj sredini, a zbog svega toga i on je svih ovih godina bio “naš”.

U takvom statusu danas je, u trenucima kad hrvatska rukometna reprezentacija gradi put prema povijesnom rezultatu na Europskom prvenstvu, i “naš” Luka Lovre Klarica. Bio je do prije nekoliko dana i Zvonimir Srna, također bivši igrač Gorice, ali on je zbog ozljede otpao do daljnjeg. Klarica je, s druge strane, i dalje tu, spreman uskočiti.

– Klarica je bio s nama tu jednu sezonu, mislim da se radilo o sezoni 2018/19., došao je na posudbu iz Zagreba, a i sezonu poslije nam je došao pomoći i u europskim utakmicama na početku sezone. Što pamtim? Prije svega da je riječ o top dečku! Miran, čak i malo povučen… Iskreno, ne mogu se sjetiti jesam li ga ikad čuo da je opsovao, da se naljutio. Ma baš jako dobar dečko. Družili smo se i izvan terena, znali smo i pogledati koju tekmu kod Panadića, popiti kavu ili nešto drugo… – priča nam vječni kapetan Gorice Hrvoje Ceković.

– Rukometno gledano, vidio se i u tim danima potencijal, jer bio je visok, dobre konstitucije, snažnog šuta i dobre finte, ali tad je bio jako mlad. Rekao bih i da je bio nezreo u nekim situacijama, vidjelo se da mu nedostaje iskustva, a to je dobio i kroz tu našu zajedničku godinu, ali posebno u godinama koje su slijedile, u dresu Zagreba – dodao je Ceki.

Matej Mišković radio je čuda s klincima iz Dugog Sela, uključujući i Kuzmanovića, s brojem 12 na slici…

U goričkom rukometnom taboru s posebnom pozornošću prate Europsko prvenstvo, što zbog Klarice i Srne, što zbog svih ostalih, ali u velikoj mjeri i zbog Dominika Kuzmanovića i Zlatka Raužana. Naime, trener Gorice Matej Mišković bio je prvi trener Kuzmanoviću u RK Poletu iz Brckovljana, a ubrzo su zajedno prešli u RK Dugo Selo, gdje ih je dočekao mali Raužan. Veze su ostale snažne, čak i obiteljske, pogotovo s Kuzmanovićem, koji je poslao dvije ulaznice za finale. Uz Miškovića, prema Danskoj je krenuo i direktor Vlado Malbašić, pa će trening u petak voditi kapetan Ceki.

– Sve smo dogovorili s trenerom, odradit ćemo svoje od 16.30 sati, ali morat ćemo malo i požuriti, s obzirom da polufinale s Njemačkom kreće od 17.45 sati – kaže v. d. trenera.

Stol kod Panadića bit će rezerviran, a optimizam prisutan.

– Imali smo dobar ždrijeb na ovom EP-u, sve se dobro posložilo, moramo priznati da je tako, ali bez obzira na to, sve osim onog poraza od Švedske bilo je izvrsno. Nije lako nikoga dobiti na ovakvim turnirima, pokazuje to i Švicarska, koja je izbacila Švedsku, ali mi smo dobili sve što smo morali dobiti i generalno stvarno dobro izgledamo. Izbornik Sigurdsson jako dobro to vodi, svima daje šansu, koristi sve igrače, a to je pozitivno. I vjerujem da imamo šansu protiv Njemačke – zaključio je Ceki.

Ajmo, Hrvatska!

Stolnotenisači Velike Gorice su u 7.kolu (prvo kolo u nastavku prvenstva) prošle subote (24.01.2026.) pobijedili u gostima momčad STK AL’21 Zagreb rezultatom 4:3 i tako produžili seriju na 10 pobjeda. Susret je bio izjednačen, ali dvije pobjede Domagoja Elgera, jedna Marka Habijanca i pobjeda u paru bile su dovoljne za desetu pobjedu u seriji.

Velika Gorica, 29.01.2026. Prva HL Zapad (m) -07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 29.01.2026. Prva HL Zapad (m) -07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gorički stolnotenisači u idućem 08. kolu (subota, 31.01.2026.) imaju doma dupli program: 11.sati HSTK Velika Gorica – STK Sveta Nedjelja; 14 sati HSTK Velika Gorica – STŠK Dugo Selo.

Velika Gorica, 29.01.2026. Prva HL Zapad (m) -07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Seniorke Velike Gorice (9 1 8 8:35 10) imaju, kao i muški, u istim terminima dva susreta: 11 sati HSTK Velika Gorica – STK Opatija-08; 14 sati HSTK Velika Gorica – STK Crikvenica.

Galerija fotografija

1.HL muški zapad – 07.kolo

STK AL’21 Zagreb – HSTK Velika Gorica 3:4.

Rezultati 07.kola: Luka Tepeš – Ante Jakić 3:1, Aldin Džaferović – Domagoj Elger 2:3, Viktorgrantverger – Marko Habijanec 3:1, Tepeš / Grantverger – Elger / Habijanec 1:3, Tepeš – Elger 2:3, Grantverger – Jakić 3:0, Džaferović – Habijanec 0:3.

Poredak: 1. HSTK Velika Gorica (10 10 0 40:12 20), 2. STK Libertas Marinkolor 2 (10 8 2 37:13 18), 3. STK Zabok (10 8 2 34:17 18), …

Dolazak novog igrača u HNK Goricu, 22-godišnjaka čije je puno ime Wisdom Aondowase Sule, vratio nas je nekoliko godina unatrag, na dva vrlo pamtljiva igrača iz goričke prošlosti. Prvi je Iyayi Believe Atiemwen, ubrzo prozvan Beli, jer punih osam godina nakon njega ponovno je u Goricu došao napadač iz Nigerije s prethodnim europskim iskustvom, a drugi je Ognjen Mudrinski, nezaboravni napadač kojeg su zvali Mudri. Dobre su šanse da će i Wisdom dobiti sličan nadimak…

Ne bi bilo loše da Wisdom Aondowase Sule napravi barem dio onoga što je u goričkom dresu napravio njegov sunarodnjak Atiemwen, danas igrač iračkoga kluba Al-Mina’a, a ne bi bilo loše ni da ima kvalitetu kakvu je imao Mudrinski, sa 34 godine igrač Dubočice iz Leskovca. Hoće li tako i biti, vidjet ćemo u razdoblju pred nama, a zasad o posljednjem pojačanju Gorice znamo da je igrao u Sloveniji, da može i na lijevo krilo i u vrh napada… Iz kluba su ga predstavili ovako:

“Mladi ofenzivac u Goricu dolazi na posudbu uz mogućnost otkupa ugovora, a riječ je o igraču koji se već afirmirao na europskoj sceni kroz nastupe u slovenskom nogometu. Sule u Turopolje stiže iz FC Kopera, a posljednju je sezonu proveo na posudbi u NK Aluminiju, za koji je postigao četiri pogotka u 15 nastupa te time skrenuo pozornost stručnih stožera nekoliko klubova.

Wisdom Aondowase Sule ima 22 godine i igra na poziciji središnjeg napadača, no po potrebi može odgovoriti zahtjevima i na krilnim pozicijama. Krasi ga izražena fizička snaga, brzina u tranziciji te osjećaj za prostor u završnici, što ga čini profilom napadača koji se dobro uklapa u zahtjeve modernog nogometa. Tijekom nastupa u slovenskoj ligi pokazao je konstantu i radnu etiku, a posebno se istaknuo borbenošću i željom za dokazivanjem.”

U samo nekoliko dana trener Mario Carević tako je dobio trojicu igrača, počevši od vratara Muhameda Šalihovića, preko francuskog ofenzivca Thea Eupallyja, zaključno sa Suleom, koji se već priključio treninzima s novim suigračima. Prva prilika za predstavljanje novih igrača bit će ogled s Hajdukom u subotu od 15 sati, možda već tad dobijemo priliku vidjeti koliko i što može “novi Beli”. Ili “novi Mudri”, to ćemo tek vidjeti…

Hrvati su sinoć pobijedili Mađare i po deseti put u povijesti ušli u rukometno polufinale na Europskom prvenstvu.

Sada nas čeka ogled s Njemačkom – sutra u 17:45!

Pogledajte u videu reakcije Velikogoričana:

Bio je igrač, pionir Udarnika, a od 1979. i svoje tek osnovane NK Bune. Zadnji vezni, kasnije i desni bek, kaže sam nešto kao Hans-Peter Briegel… Bio je i trener, na bregima ga i dalje zovu Mr. 100% zbog “četiri od četiri” na klupi seniora, ali fokus je uvijek bio na klincima, među kojima su izrasli i igrači poput Nikole Raka, Jurice Kovačića i mnogih drugih. Bio je on i sudac, po tom dijelu mnogi ga možda i najbolje poznaju, jer sudio je sve živo, od HVIDR-e do polufinala Kupa između Hajduka i Osijeka…

Bio je, uz to, i simbol za NK Bunu, klub u koji je došao godinu dana nakon osnutka, a zadržao se sve do ovoga ljeta. Otišao je nakon što je klub ostvario povijesni uspjeh, prvi put ušao u najviši rang županijskog nogometa, potpuno ispuhan i izmoren stresom i dugogodišnjim angažmanom, ali ostat će još dugo znak jednakosti između njegova imena i NK Bune. Bio je, neizostavno je i to, organizator velikih nogometnih projekata, turnira poput čuvene Breške lige, ali i dviju velikogoričkih zimskih liga, u svim tim ulogama je onaj koji vuče, onaj kojem ništa i nikad nije teško…

Uz sve nabrojeno, nekako je i logično Zlatka Petraca pitati kako on sam vidi sebe.

– Hoćete iskreno? Vidim se kao konja! Meni je važan i klub, važna mi je i Breška liga, važne su mi zimske lige, volim suditi… U svemu tome najveću je žrtvu podnijela moja supruga, hvala joj na tome – reći će Zlatko u svom stilu.

A njegov stil je, znaju to svi koji ga poznaju, zajebancija. Zlatko je čovjek s kojim je i ugodno i zabavno biti u društvu, 62-godišnjak s energijom i duhom mladića u najboljim godinama, uvijek spreman baciti dobru foru. Baš uvijek. Čak i u trenucima kad prima nagradu za Životno djelo od gradske sportske Zajednice, kao što je bio slučaj u petak. Petrac je, posvjedočit će svi prisutni, razvalio. I, nimalo neočekivano, pretvorio se u najzabavniji, najšarmantniji, ali i najemotivniji dio ove svečanosti.

Nagradu mu je uručio gradonačelnik, u završnom dijelu programa, u funkciji šlaga na kraju, a kao uvertira je poslužio kratki filmić o svemu što je Zlatko Petrac napravio da bi zaslužio najprestižniju gradsku sportsku nagradu.

Dame i gospodo, prvi brk naših brega, Zlatko Petrac…