Povežite se s nama

Sport

Predstavili Dinka Jeličića: ‘Rekao sam Sopiću da ćemo dovesti još boljeg trenera…’

Novi trener HNK Gorice Dinko Jeličić (49) službeno je predstavljen u društvu predsjednika kluba Nenada Črnka i sportskog direktora Marija Brkljače. Došao je s velikom ambicijom, sa zaraznom energijom, ali i s pobjedničkim gardom

Objavljeno

na

Svog drugog dana na novom radnom mjestu, u ulozi trenera HNK Gorice, Dinko Jeličić prvo je od 10 sati odradio svoj drugi trening s momčadi, a zatim se u društvu dvojice čelnih ljudi kluba s terena popeo na kat. I izašao pred predstavnike medija, u 27 godina dugoj karijeri po prvi put u funkciji trenera jednog hrvatskog prvoligaškog kluba. Iz luksuza nogometne Saudijske Arabije u srce Turopolja došao je na poziv predsjednika Nenada Črnka i sportskog direktora Marija Brkljače, koji su i ovoga puta bili uz njega.

– Iz jedne komforne situacije, odlaskom trenera Sopića doveli smo se u poziciju da moramo tražiti novo rješenje, a vremena nije bilo previše. Prvo ću zahvaliti Željku Sopiću na svemu što je napravio u proteklih devet mjeseci, a napravio je zaista velik posao, a onda ću reći da smo odabrali Dinka Jeličića za njegova nasljednika čim smo saznali da nećemo moći zadržati našeg bivšeg trenera. I odmah sam Sopiću i rekao: ‘Dovest ćemo još boljeg trenera od tebe’ – sa smiješkom je rekao predsjednik Črnko, pa nastavio:

– Niti jednog drugog trenera nismo čak ni kontaktirali. U petak smo se čuli s trenerom Jeličićem, iznijeli mu svoju viziju, on je pristao doći, a nakon toga je trebalo još samo pričekati da on razriješi sve formalnosti po pitanju rastanka s Al Nassrom. Kad je i to riješeno, mogli smo predstaviti trenera koji nam je bio, ponavljam, i prvi i jedini izbor. Hvala novom treneru što je prepoznao Goricu kao klub za respekt i što je prihvatio našu ponudu. Zadržali smo cijeli stožer, imamo mir i pozitivnu atmosferu, vjerujem da će Dinko u tim uvjetima napraviti jako dobar posao.

Nakon predsjednika, riječ je preuzeo trener. Dva treninga nakon dolaska u Goricu, Dinko Jeličić djeluje kao čovjek s dobrom energijom, s gardom, ali i s određenim šarmom.

– Hvala predsjedniku i sportskom direktoru što su me pozvali, dali mi ovu priliku. Kad se ova opcija pojavila, odmah sam je prihvatio jer mi se svidio projekt koji su mi njih dvojica predstavili. Uz to, sviđa mi se i što Gorica ima karakternu momčad, iako izmijenjenu u odnosu na završnicu prošle sezone, budući da mi je karakter momčad izuzetno bitan u radu. Također, važno mi je što je klub dobro posložen i stabilan na svim razinama, i vjerujem da zajedno možemo biti uspješni – kazao je Jeličić, koji je samo čekao pitanje o iskustvima u radu s Cristianom Ronaldom.

Nekoliko mjeseci Jeličić je vodio prvu momčad Al Nassra, surađivao s jednim od najvećih igrača u povijesti nogometa, a to su iskustva koja ostaju.

– Dogovor s čelnicima kluba bio je da ćemo nastaviti suradnju ako uspijemo osvojiti naslov prvaka. Nismo uspjeli, no željeli su me zadržati u Al Nassru, u ulogama direktora Akademije i trenera mlade momčadi, koje sam obnašao i prije preuzimanja prve momčadi. Kad se pojavila ponuda Gorice, vođen idejom da se želim potvrditi kao trener u seniorskom nogometu, zahvalio sam ljudima iz Al Nassra i došao ovdje, u Goricu – počeo je Jeličić taj dio priče, uz dodatak:

– Primjetili ste da nisam davao nikakve izjave u razdoblju dok sam bio trener prve momčadi, to je rezultat odluke unutar kluba i po tom pitanju nisam mogao ništa promijeniti. I zato sam očekivao pitanje o tome… Gledajte, Al Nassr je u Aziji ono što je Real Madrid u Europi, klub ogromnog značaja, i vođenje prve momčadi takvog kluba za mene je apsolutno vrhunac karijere. Raditi u takvom okruženju, pa onda još i s igračima s kojim sam radio, nešto je posebno. Jednako tako, raditi s igračem poput Cristiana Ronalda neizmjerno je iskustvo, s jednim takvim profesionalcem. U tom razdoblju u kojem smo surađivali oduševila me ta njegova radna etika, o kojoj se sve zna, ali i njegov odnos sa suigračima. Često to u javnosti možda djeluje drukčije, ali on zaista jako pozitivno utječe na suigrače.

Odmahnuo je kad su pitanja o Saudijskoj Arabiji i Ronaldu prestala, pa se rado okrenuo i goričkom kadru.

– Pratio sam HNL i u Arabiji, kako ne, svi mi to pratimo. Pogotovo mi koji smo vani, kad si daleko lupa te i nostalgija, pa sve još i više pratiš. Goricu sam također intenzivno pratio, gledao utakmice, bio u komunikaciji s direktorom Brkljačom i ljudima iz stožera, komentirao, dobivao informacije… Jako dobro poznajem momčad koja mi je u rukama, počevši od Mrzljaka i Banića, koje sam i vodio tijekom karijere, pa sve do Štigleca, kojeg jako dobro poznajem, pa i Maloče, koji također spada u tu moju eru rada s mladim igračima, zaključno sa svima ostalima, s čijim mogućnostima sam upoznat – kazao je novi trener Gorice.

 

Reći će upućeniji da je nešto drukčiji tip trenera od Sopića, kako po komunikaciji, tako i po nogometnoj ideji, ali za početak Jeličić sasvim sigurno neće previše “petljati” po uhodanim stvarima.

– Trener Sopić radio je jako dobar posao i nemam u planu raditi bilo kakvu revoluciju. Više ćemo se tu posvetiti nadogradnji, pokušati kroz neka taktička rješenja još bolje iskoristiti ono što imamo i pokušati uloviti što više bodova u ovom prvom dijelu sezone. Ambiciozan sam trener, mislim da jedino takav i možeš biti u sportu, ali i u svemu drugome što radiš u životu, a to znači da želim gledati prema gore. I stremiti boljem. Idemo se prvo stabilizirati, onda krenuti prema naprijed, pa u nekom trenutku možda i u borbu za europske pozicije… – pogledao je prema naprijed Jeličić.

Stiglo je na njegovu adresu i pitanje o mogućim pojačanjima do kraja prijelaznog roka, koji u Hrvatskoj završava 8. rujna, no tu je mikrofon logično odlučio prebaciti na sportskog direktora Brkljaču.

– Za početak, hvala treneru Jeličiću što je prihvatio naš poziv i odlučio doći ovdje. I u ranijoj fazi karijere surađivao sam s njim, znamo dobro kakvog trenera smo dobili njegovim dolaskom i siguran sam da će nam donijeti napredak po pitanju razvoja igre. Odluka da baš on bude taj zapravo je nastavak plana i strategije koju imamo, faza stabilizacije i dalje je u tijeku nakon turbulentne prošle sezone, a ja vjerujem da ćemo s novim trenerom nastaviti napredovati na krilima recentnih uspjeha s bivšim trenerom, na čiji odlazak nismo mogli utjecati – kazao je Brkljača, pa se okrenuo završnici prijelaznog roka.

– Tržište se večeras zatvara u najvećem dijelu Europe i s te strane se smanjuju šanse da netko ode, ali i ta mogućnost i dalje postoji. Nama je želja dovesti još jednog napadača, na tome i radimo, ali nećemo sigurno nikoga dovoditi samo da bismo ga doveli. Čak i ako se ništa ne dogodi u ovih sljedećih osam dana, vjerujem da ćemo imati kvalitete za igrati sa svakim protivnikom u ovoj ligi. To smo, uostalom, na početku ove sezone i pokazali. Vjerujem u ovaj kadar koji imamo – zaključio je Brkljača.

Sport

Osam medalja za Karate klub Velika Gorica na turniru u Rijeci

U konkurenciji 637 natjecatelja iz četiri države, Karate klub Velika Gorica osvojio je tri zlata, dva srebra i tri bronce.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Karate klub Velika Gorica/FB

Karate klub Velika Gorica ostvario je odličan rezultat na međunarodnom turniru TAD CUP, održanom u nedjelju 29. ožujka u Rijeci, u sportskoj dvorani Zamet. Velikogoričani su nastupili s devet boraca u 14 kategorija, a kući su se vratili s čak osam medalja, tri zlatne, dvije srebrne i tri brončane. Turnir je okupio 637 natjecatelja iz 66 klubova iz Austrije, Slovenije, Italije i Hrvatske.

Najuspješniji član velikogoričke ekipe bio je Nikola Huzjak, koji je osvojio zlato u kategoriji U21 (-75 kg), a uz to je dodao i broncu među juniorima U18 (-76 kg). Do najvišeg postolja stigli su i Vito Hulina, zlatni u kategoriji juniori U18 (-61 kg), te Ita Noršić, koja je slavila u uzrastu U14 (-57 kg).

Srebrne medalje za Veliku Goricu osvojile su Ena Lukačić u kategoriji U14 (-52 kg) te Franka Jerkin u kategoriji juniorke (-53 kg). Jerkin je pritom nastup završila s dvije medalje jer je osvojila i broncu u uzrastu U14 (-54 kg).

Broncu su izborili Sara Banović u kategoriji U14 (-57 kg) te već spomenuti Huzjak u juniorskoj konkurenciji.

Na turniru su nastupile i Mia Čunčić, Sara Stojaković i Matea Kordić, no ovoga puta ostale su bez plasmana na postolje.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

VG Vatreni zapalili atmosferu novom navijačkom pjesmom „Vatreni“ pred SP u Americi

Objavljeno

na

Objavio/la

Velikogorička pjevačka skupina VG Vatreni snimila je i objavila novu navijačku pjesmu „Vatreni“, posvećenu hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i navijačima. Pjesma je nastala s ciljem podizanja atmosfere i zajedništva uoči i tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 2026. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.

Autor pjesme je Dražen Mihel iz Velike Gorice, koji ju je napisao i uglazbio 2024. godine, a sama ideja, kako navodi, proizašla je iz želje za dodatnom navijačkom energijom uoči velikog natjecanja. Pjesma je snimljena u studiju STEY Music, a izvodi je skupina VG Vatreni u sastavu: Krešimir Majić, Željko Tufegdžić, Leon Harkay, Franjo Juretić i Dražen Mihel.

Kako ističu, pjesma je objavljena i na YouTube kanalu VG Vatreni, a dostupna je i na platformama poput TikToka i Tidala. Video spot također je moguće pogledati na YouTubeu.

VG Vatreni navode kako su prije snimanja pohađali i tečaj pjevanja u POUVG-u, a projekt vide kao doprinos navijačkoj atmosferi i podršci hrvatskoj reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu u Americi.

Nastavite čitati

Najave

Velika Gorica opet trči! Kreće cestovna liga trčanja, stiže i polumaraton

Atletski klub Turopolje u travnju pokreće novu sezonu cestovne lige, a krajem svibnja na gradske ulice dovodi Turopoljski polumaraton s utrkama na 5 i 10 kilometara.

Objavljeno

na

Objavio/la

Atletski klub Turopolje najavio je početak nove sezone Turopoljske lige cestovnog trčanja, koja počinje u utorak 7. travnja u 18 sati, kao i povratak velikog cestovnog događaja, Turopoljskog polumaratona, koji će se održati u nedjelju 31. svibnja s početkom u 9 sati.

Turopoljska liga cestovnog trčanja sastoji se od dva ciklusa, proljetnog i jesenskog, a svaki donosi deset kola. Proljetni dio traje od 7. travnja do 9. lipnja, dok je jesenski raspored predviđen od 25. kolovoza do 27. listopada. Sudionici mogu birati između kraće staze od 4 kilometra i duže od 8 kilometara, dok je za najmlađe osigurana utrka na 500 metara. Start i cilj nalaze se na početku pješačko-biciklističke staze prema Vukovini i Starom Čiču, uz nekadašnji radar.

Iako liga ima natjecateljski karakter, organizatori naglašavaju da je otvorena i rekreativcima, uz druženje nakon svakog kola.

Drugi najavljeni događaj je Turopoljski polumaraton, koji se organizira kao nastavak nekadašnje Turopoljske trke, posljednji put održane 2019. godine. AK Turopolje sada preuzima organizaciju i vraća utrku u grad, uz dodatne discipline, Turopoljsku Desetku (10 km) i Turopoljsku Peticu (5 km).

Trasa utrka na 5 i 10 kilometara vodi Zagrebačkom ulicom do posljednjeg semafora, nakon čega se sudionici vraćaju kroz ulice Ljudevita Posavskog i Matice hrvatske do autobusnog kolodvora, preko Trga kralja Tomislava i natrag do cilja kod Muzeja Turopolja. Trkači na 10 kilometara prolaze isti krug dvaput. Polumaratonska ruta nakon izlaska iz grada skreće prema Poštanskoj ulici, prolazi kroz industrijsku zonu i Kurilovec te se vraća prema kolodvoru. Krug je dug oko 10,5 kilometara, a polumaratonci ga trče dvaput.

Start svih utrka bit će zajednički, ispred Muzeja Turopolja, a utrka se održava uz pokroviteljsku podršku Grada Velike Gorice, sportskih i turističkih institucija te Zagrebačke županije i privatnih sponzora. Organizatori najavljuju i nagrade za najbolje, uključujući pokale, medalje i novčane nagrade.

Nastavite čitati

Priča iz kvarta

Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’

Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…

Objavljeno

na

Objavio/la

On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.

– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.

– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.

Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…

– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.

Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.

– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.

Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.

– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:

– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.

Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.

– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.

Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.

– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.

Nastavite čitati

Sport

Ni sreće, ni bodova: Kurilovcu četvrti poraz zaredom sa zvukom sirene…

Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 u gostima kod Vrapča, i to golom u 95. minuti, sekundu prije nego što je sudac svirao kraj. Branili su se Kurilovčani s igračem manje, no crni niz se nastavlja…

Objavljeno

na

Objavio/la

Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…

Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.

Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.

Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.

Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.

Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…

Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.

Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno