Vijesti
Predsjednička veza – Mata je vrhunski stručnjak za sigurnost i zapovjednik Kravat pukovnije
Željko Matejčić Mata već sada je skupio doživljaja za nekoliko knjiga! U njih bi mogao upisati kako na je Brijunima ronio s Franjom Tuđmanom i osiguravao Stjepana Mesića, a za vrijeme raketiranja Banskih dvora zatekao se na vjerojatno tada najopasnijem mjestu – Markovu trgu
Puno puta smo se već uvjerili kako je naš kraj pun izuzetno zanimljivih ljudi. Jedan od njih je i Željko Matejčić Mata iz Vukovine, umirovljeni časnik Hrvatske vojske, policajac, stručnjak za osiguranje koji je budno pazio na čak dva predsjednika, dr. Franju Tuđmana i Stjepana Mesića, a jedan je i od vodećih stručnjaka za protuterorizam.
No, to nije sve! Naš sugovornik je ujedno i zapovjednik Kravat pukovnije, jedne od najvećih turističkih atrakcija hrvatske Metropole. Kravat pukovnija povijesna je postrojba hrvatske vojske osnovana 2010. u suradnji ustanove Academia Cravatica i Turističke zajednice grada Zagreba, a od 10. srpnja te iste godine izvodi program Smjene straže i ophoda užim središtem Zagreba. Odjeveni u replike odora hrvatskih vojnika iz Tridesetogodišnjeg rata svojim programom aktualiziraju povijesne početke kravate, a ceremonijom pregleda naoružanja i postavljanjem stražara kod spomenika banu Josipu Jelačiću i Gospinu kipu ispred katedrale, odaju počast svim hrvatskim vojnicima. Prvi javni nastup ove godine bit će na Uskrsni ponedjeljak, 10. travnja, a sve do rujna svaki mjesec imaju po dva nastupa.
Umirovljeni časnik HV-a, stručnjak za osiguranje, atentate… Pa kako se našao u toj priči s konjima i kravatom?
– Moj deda je imao konje, baš k’o većina ljudi ovdje, njih je posebno čuvao i pazio. Imao je pastuhe, a orao je s volovima, to sam k’o klinac obožavao, al ubrzo smo se odselili u urbanu sredinu, u Sisak. Prvi susret s jahanjem mi je bio 1998. godine na Brijunima, dok sam bio u osiguranju predsjednika Tuđmana, u slobodno vrijeme sam se priključio ekipi koja je radila s konjima koji su se tamo oporavljali – prisjeća se Mata.
Kasnije, tamo negdje 2007. počeo je istraživati laku hrvatsku koniicu koja je ratovala u Tridesotogodišnjem ratu i to ga je jednostavno privuklo. Proučio je tada i nastanak kravate te ga je cijel priča oduševila. Logično je bilo priključiti se Kravat pukovniji.
Mata je, čini se, predodređen biti zapovjednikom Kravat pukovnije. Veza je jasna – on je ekspert za eksplozive, atentate i preventivu, a to znači da mu je blisko i područje tjelesnog čuvara. S druge strane, Luj XIII. je uzeo hrvatsku laku konjicu kao jednu od najvještijih postrojbi, a kasnije je Luj XIV. uzeo Hrvate u svoju osobnu zaštitu, kao i brojni drugi vladari.
04.06.2022., Zagreb – Kravat pukovnija izvela smjenu straze na Trgu bana Josipa Jelacica u cast proslave 95 godina od osnutka ZET-ovog orkestra i 160 godina postojanja Gradske glazbe Sinj. Photo: Slaven Branislav Babic/PIXSELL
Nakon rada u osiguranju predsjednika, Matejčić je radio kao savjetnik načelniku uprave Vojne policije Mati Laušiću, nakon čega prelazi u realni sektor, gdje predaje kao stručnjak. Kaže kako je stalno ‘u fahu’, a glavna mu je preokupacija upravo Kravat pukovnija.
– Krenuli smo kao pješačka postrojba sa 17 pješaka i na toj brojci smo i ostali, i dodali smo četiri konjanika. Samu ceremoniju na trgu radi 13 pješaka, a nadam se da će se i Markov trg otvoriti do našeg nastupa – komentirao je zapovjednik Kravat pukovnije i dodaje kako je interes za priključivanje pukovniji velik, kao i fluktuacija članova kojih je 40-tak, jer njihov posao je sezonski, a među njima ima i studenata i zaposlenih ljudi, pa treba uskladiti sve te obaveze.
– Ljudi prolaze dva tjedna pješačku izobrazbu, gdje se upoznaju kandidati i članovi, pa se tu najbolje vidi tko je za timski rad, a tko nije. Bitan je i osjećaj domoljublja – otkrio je zapovjednik Mata koje su to osobine koje treba imati jedan njihov član i kako izgleda selekcija.
Foto: Goga Kiš/Cityportal.hr
Željkov nerazdvojni suradnik je pastuh Django, pasmine nonius.
– ‘Jak’ je u glavi, s njim moraš imati jako dobru komunikaciju da ga uopće možeš jahati, puno iskusnih jahača nije uspjelo. Zna se na mene i malo ljutiti kad budem na terenu neko duže vrijeme. Ima 10 godina, to su idealne godine – priča Mata.
Najbliži suradnik u treninzima mu je iskusni i nagrađivani trener, jahač i poznavatelj konja, Ivan Miklin Gliba iz istoimenog konjičkog centra u Bukevju, gdje su konji Kravat pukovnije i smješteni i rade obuku.
– Teško da se može naći bolje mjesto za njih i za sve što nama treba. Ivan i ja imamo fantastičan odnos u svakom smislu. Zajedno smo i obilježili 85 kilometara jahaćih staza, koje smo mapirali i očekujemo međunarodne certifikate. Staze su prilagođene početnicima i iskusnim jahačima. Tako nešto treba za turistički razvoj ovog prekrasnog posavskog kraja – smatra naš ljubitelj konja i jahanja.
Trenira i konjicu Turopoljskog banderija.
– Oduševila me ideja Jurja Odrčića koji je izrazio želju da dodaju i konjicu i da njegovi dečki treniraju u KC Miklin. Krenuli smo sa šest momaka u školicu. Odradili su prvih 20 sati, prvi teren, spremni su za nastavak, da ih ‘izbrusimo’ kako bi bili skroz samostalni. Vjerujem da će se za Jurjevo ove godine njih šestorica pojaviti na konjima u parku dr. Franje Tuđmana – kaže Željko Matejčić.
Foto: Željko Matejčić Mata privatna arhiva
Predsjednikov čovjek
Za naše čitatelje prisjetio se nekih zanimljivih događaja i poneke anegdote iz vremena dok je radio u osiguranju predsjednika Tuđmana.
– Već sam spomenuo da smo boravili na Brijunima, a uobičajeno je da sve provjerimo prije njegovog dolaska na bilo koju lokaciju. Kako je volio roniti, prije njega smo mi ronili, pa sam tako jednom prilikom našao uginulog cipla, a kolega se odlučio našaliti. Predsjednik je uvijek dolazio tako da bi skočio s broda i otplivao do obale. I tako on zaroni, a kolega s tim ciplom izroni i pokaže ‘Vidite predsjedniče što sam uhvatio!’, a Tuđman se okrene, pogleda ga, mahne rukom i kaže ‘Daj nemoj mene cimati’ – prisjetio se Mata.
– Isto tako često je znao pitati nove ljude kad bi došli raditi ‘Čiji si ti?’, a oni se onako zbune pa kažu ‘Vaš predsjedniče’. Onda se on okrene i kaže ‘Podsjetite me da kad dođem doma moram pitati Ankicu pa koliko djece mi to imamo?’ – priča Željko Matejčić.
Foto: Željko Matejčić Mata privatna arhiva
U vrijeme raketiranja Banskih dvora našao se nasred Markova trga.
– Oglasila se uzbuna i kažem kolegi, čuj tu smo na otvorenom, Sabor, tu je predsjednik, ajmo se maknuti. I u tom trenutku su raketirali. Legao sam pokraj betonskih žardinjera, pa čujem kolegu kako viče ‘Gdje ćeš me iz cipela izuti!’, jer njemu su od siline tog udara doslovno odletjele cipele. Srećom, dobro smo prošli – prisjeća se.
Od svjetskih zvijezda pamti rad na osiguranju holivudskog superstara Richarda Gerea u vrijeme snimanja filma ‘Lov u Bosni’.
Foto: Željko Matejčić Mata privatna arhiva
– Tad sam radio u privatnoj kompaniji kao direktor sektora za sigurnosni konzalting. Nakon razgovora s izvršnim producentom on me zamolio da vodim kompletno osiguranje i da budem osobni čuvar Richarda Gerea. Tematika filma je bila škakljiva, lov na Karađića, a i samo Sarajevo i to područje su držale tri organizacije tri entiteta, pa je sve to trebalo dogovoriti. Uključili smo neke od njih u naše osiguranje i to nam je spasilo produkciju. Gere je kao čovjek fantastičan, puno smo pričali, nije puno znao o Hrvatskoj, bilo je to lijepo druženje – kaže naš sugovornik.
S Matom bismo mogli pričati još satima, jer što je sve radio i gdje je sve bio čini se kako je u svojih prvih 56 godina proživio bar dva života. Stoga i ne čudi kako zadnjih godina zapisuje sva ta sjećanja i to ‘kad mu dođe inspiracija’ kaže, a otkrio nam je i naziv svoje buduće autobiografije ‘Ravna žuta linija’. Ne sumnjamo da će biti hit!
HOTNEWS
Što se krije u malim glavama? Popričajte sa svojom djecom
Razgovor s djecom doprinosi njhovom mentalnom zdravlju.
Sport
FOTO “Pevec Boysi” osvojili Turopoljsko srce!
Na ovogodišnjem malonogometnom humanitarnom turniru “Turopoljsko srce” trofej namijenjen pobjedniku otišao je u ruke Caffe bar VAR-a, koji je u finalu bio bolji od VG Sport Caffea
Kad se u petak dogodilo ono što se nažalost dogodilo, na sve predviđene događaje tijekom vikenda nalijepili su se upitnici. Bilo je tako i s malonogometnim turnirom u sklopu humanitarnog projekta “Turopoljsko srce”, no na kraju je odluka zapravo bila laka.
“Turopoljsko srca izražava duboku sućut obitelji djeteta čiji je život danas tragično ugašen te je u ovom teškom trenutku i boli uz sve koji su pogođeni ogromnom tragedijom.
Ovim putem vas sve želimo obavijestiti da je Udruga Turopoljsko srce odlučila održati sutrašnji turnir s obzirom da se radi o humanitarnom događaju koji nam omogućava da nastavimo pružati pomoć obiteljima u potrebi.
Uzimajući u obzir iznimno tešku situaciju, turnir ćemo započeti minutom šutnje, a cijeli dan proteći će u mirnom tonu i bez planiranog zabavnog sadržaja”, objavili su iz udruge Turopoljsko srce u petak.
I doista, glazbe nije bilo, nije bilo ni planiranog Djeda Božićnjaka ni bilo kojeg sadržaja mimo nogometa, a minutu šutnje imali smo i uoči prve utakmice i uoči finala turnira koji se u dobre svrhe igrali dečki iz cijeloga kraja, pod okriljem velikogoričkih kafića. Uz humanitarnu notu, tu je već stvoren i ozbiljan prestiž, pa je slavlje pobjednika na kraju bilo burno…
A pobjednici su dečki iz Caffe bar VAR-a! Pevecova družina lani je završila turnir porazom u finalu, a ovoga puta uspjeli su otići do kraja. U finalu su bili bolji od VG Sport Caffea, čije su boje branili uglavnom momci iz NK Kurilovca. Golovi Sedlačeka i Darija Banića nisu bili dovoljni jer su na drugoj strani je dvaput zabijao Grdenić, a jedanput jedan od Kovačića. Igrala su, naime, sva tri Franjina sina – i Marko, i Jurica i i Luka.
Igrao je za CB VAR i uzdanica Mraclina Ivan Rajić, i fizioterapuet Gorice Domagoj Prnjak… U polufinalu je ta ekipa bila bolja od CB Mario-CB Bobi rezultatom 3-0, dok je u drugom polufinalu VG Sport Caffe bio uvjerljiv (8-1) protiv Oziris bara. U sudaru za treće mjesto CB Mario-CB Bobi je bio bolji od Ozirisa 6-4 (Iličić x3, Paradžik, Budimir, Ferina ag/Kaurin x3, Radočaj), da bi na kraju red došao na finale.
Najboljim igračem turnira proglašen je Đuka iz VAR-a, punim imenom Jurica Kovačić, koji će vam u istom tom VAR-u, uz pomoćno igralište Gradskog stadiona, rado skuhati kavicu… Najbolji strijelac turnira je Vito Ferina iz Oziris bara, inače igrač Kurilovca, baš kao i najbolji golman turnira Leon Išek, koji je nastupao za VG Sport Caffe.
Još je preostalo samo zbrojiti prihode od turnira, spojiti ih s onih 26.000 eura prikupljenih na humanitarnoj aukciji dresova, a onda utabanim putem krenuti pomagati potrebitim obiteljima iz našega kraja…
Drugim riječima, Turopoljsko srce još jedanput je uspjelo!
Kultura
Knjiga kao dar: Pronađite zanimljive naslove na Božićnom sajmu u predvorju Učilišta
Sajam traje do 3. siječnja.
Moja županija
Novo priznanje za županijsku Turističku zajednicu za promociju kontinentalnog turizma
Rezultat je to strateškog pristupa i kontinuiranog ulaganja u promociju, održivost i inovacije.
-
Sportprije 3 danaOvo je fotografija koja puno govori o HNK Gorici
-
Priča iz kvartaprije 2 danaCarstvo egzotične divljine u Ribnici: ‘Dvorište puno zmija, tarantula, škorpiona i krokodila’
-
Sportprije 2 danaOdgađa se zadnje kolo? Bude li se igralo, Gorica će tražiti bijeg s dna…
-
Gospodarstvoprije 2 dana‘Sanjao sam Dinamo, oslobađao prve metre Hrvatske i pronašao se kao – menadžer kvalitete!’
