Vijesti
Predsjednička veza – Mata je vrhunski stručnjak za sigurnost i zapovjednik Kravat pukovnije
Željko Matejčić Mata već sada je skupio doživljaja za nekoliko knjiga! U njih bi mogao upisati kako na je Brijunima ronio s Franjom Tuđmanom i osiguravao Stjepana Mesića, a za vrijeme raketiranja Banskih dvora zatekao se na vjerojatno tada najopasnijem mjestu – Markovu trgu
Puno puta smo se već uvjerili kako je naš kraj pun izuzetno zanimljivih ljudi. Jedan od njih je i Željko Matejčić Mata iz Vukovine, umirovljeni časnik Hrvatske vojske, policajac, stručnjak za osiguranje koji je budno pazio na čak dva predsjednika, dr. Franju Tuđmana i Stjepana Mesića, a jedan je i od vodećih stručnjaka za protuterorizam.
No, to nije sve! Naš sugovornik je ujedno i zapovjednik Kravat pukovnije, jedne od najvećih turističkih atrakcija hrvatske Metropole. Kravat pukovnija povijesna je postrojba hrvatske vojske osnovana 2010. u suradnji ustanove Academia Cravatica i Turističke zajednice grada Zagreba, a od 10. srpnja te iste godine izvodi program Smjene straže i ophoda užim središtem Zagreba. Odjeveni u replike odora hrvatskih vojnika iz Tridesetogodišnjeg rata svojim programom aktualiziraju povijesne početke kravate, a ceremonijom pregleda naoružanja i postavljanjem stražara kod spomenika banu Josipu Jelačiću i Gospinu kipu ispred katedrale, odaju počast svim hrvatskim vojnicima. Prvi javni nastup ove godine bit će na Uskrsni ponedjeljak, 10. travnja, a sve do rujna svaki mjesec imaju po dva nastupa.
Umirovljeni časnik HV-a, stručnjak za osiguranje, atentate… Pa kako se našao u toj priči s konjima i kravatom?
– Moj deda je imao konje, baš k’o većina ljudi ovdje, njih je posebno čuvao i pazio. Imao je pastuhe, a orao je s volovima, to sam k’o klinac obožavao, al ubrzo smo se odselili u urbanu sredinu, u Sisak. Prvi susret s jahanjem mi je bio 1998. godine na Brijunima, dok sam bio u osiguranju predsjednika Tuđmana, u slobodno vrijeme sam se priključio ekipi koja je radila s konjima koji su se tamo oporavljali – prisjeća se Mata.
Kasnije, tamo negdje 2007. počeo je istraživati laku hrvatsku koniicu koja je ratovala u Tridesotogodišnjem ratu i to ga je jednostavno privuklo. Proučio je tada i nastanak kravate te ga je cijel priča oduševila. Logično je bilo priključiti se Kravat pukovniji.
Mata je, čini se, predodređen biti zapovjednikom Kravat pukovnije. Veza je jasna – on je ekspert za eksplozive, atentate i preventivu, a to znači da mu je blisko i područje tjelesnog čuvara. S druge strane, Luj XIII. je uzeo hrvatsku laku konjicu kao jednu od najvještijih postrojbi, a kasnije je Luj XIV. uzeo Hrvate u svoju osobnu zaštitu, kao i brojni drugi vladari.
04.06.2022., Zagreb – Kravat pukovnija izvela smjenu straze na Trgu bana Josipa Jelacica u cast proslave 95 godina od osnutka ZET-ovog orkestra i 160 godina postojanja Gradske glazbe Sinj. Photo: Slaven Branislav Babic/PIXSELL
Nakon rada u osiguranju predsjednika, Matejčić je radio kao savjetnik načelniku uprave Vojne policije Mati Laušiću, nakon čega prelazi u realni sektor, gdje predaje kao stručnjak. Kaže kako je stalno ‘u fahu’, a glavna mu je preokupacija upravo Kravat pukovnija.
– Krenuli smo kao pješačka postrojba sa 17 pješaka i na toj brojci smo i ostali, i dodali smo četiri konjanika. Samu ceremoniju na trgu radi 13 pješaka, a nadam se da će se i Markov trg otvoriti do našeg nastupa – komentirao je zapovjednik Kravat pukovnije i dodaje kako je interes za priključivanje pukovniji velik, kao i fluktuacija članova kojih je 40-tak, jer njihov posao je sezonski, a među njima ima i studenata i zaposlenih ljudi, pa treba uskladiti sve te obaveze.
– Ljudi prolaze dva tjedna pješačku izobrazbu, gdje se upoznaju kandidati i članovi, pa se tu najbolje vidi tko je za timski rad, a tko nije. Bitan je i osjećaj domoljublja – otkrio je zapovjednik Mata koje su to osobine koje treba imati jedan njihov član i kako izgleda selekcija.
Foto: Goga Kiš/Cityportal.hr
Željkov nerazdvojni suradnik je pastuh Django, pasmine nonius.
– ‘Jak’ je u glavi, s njim moraš imati jako dobru komunikaciju da ga uopće možeš jahati, puno iskusnih jahača nije uspjelo. Zna se na mene i malo ljutiti kad budem na terenu neko duže vrijeme. Ima 10 godina, to su idealne godine – priča Mata.
Najbliži suradnik u treninzima mu je iskusni i nagrađivani trener, jahač i poznavatelj konja, Ivan Miklin Gliba iz istoimenog konjičkog centra u Bukevju, gdje su konji Kravat pukovnije i smješteni i rade obuku.
– Teško da se može naći bolje mjesto za njih i za sve što nama treba. Ivan i ja imamo fantastičan odnos u svakom smislu. Zajedno smo i obilježili 85 kilometara jahaćih staza, koje smo mapirali i očekujemo međunarodne certifikate. Staze su prilagođene početnicima i iskusnim jahačima. Tako nešto treba za turistički razvoj ovog prekrasnog posavskog kraja – smatra naš ljubitelj konja i jahanja.
Trenira i konjicu Turopoljskog banderija.
– Oduševila me ideja Jurja Odrčića koji je izrazio želju da dodaju i konjicu i da njegovi dečki treniraju u KC Miklin. Krenuli smo sa šest momaka u školicu. Odradili su prvih 20 sati, prvi teren, spremni su za nastavak, da ih ‘izbrusimo’ kako bi bili skroz samostalni. Vjerujem da će se za Jurjevo ove godine njih šestorica pojaviti na konjima u parku dr. Franje Tuđmana – kaže Željko Matejčić.
Foto: Željko Matejčić Mata privatna arhiva
Predsjednikov čovjek
Za naše čitatelje prisjetio se nekih zanimljivih događaja i poneke anegdote iz vremena dok je radio u osiguranju predsjednika Tuđmana.
– Već sam spomenuo da smo boravili na Brijunima, a uobičajeno je da sve provjerimo prije njegovog dolaska na bilo koju lokaciju. Kako je volio roniti, prije njega smo mi ronili, pa sam tako jednom prilikom našao uginulog cipla, a kolega se odlučio našaliti. Predsjednik je uvijek dolazio tako da bi skočio s broda i otplivao do obale. I tako on zaroni, a kolega s tim ciplom izroni i pokaže ‘Vidite predsjedniče što sam uhvatio!’, a Tuđman se okrene, pogleda ga, mahne rukom i kaže ‘Daj nemoj mene cimati’ – prisjetio se Mata.
– Isto tako često je znao pitati nove ljude kad bi došli raditi ‘Čiji si ti?’, a oni se onako zbune pa kažu ‘Vaš predsjedniče’. Onda se on okrene i kaže ‘Podsjetite me da kad dođem doma moram pitati Ankicu pa koliko djece mi to imamo?’ – priča Željko Matejčić.
Foto: Željko Matejčić Mata privatna arhiva
U vrijeme raketiranja Banskih dvora našao se nasred Markova trga.
– Oglasila se uzbuna i kažem kolegi, čuj tu smo na otvorenom, Sabor, tu je predsjednik, ajmo se maknuti. I u tom trenutku su raketirali. Legao sam pokraj betonskih žardinjera, pa čujem kolegu kako viče ‘Gdje ćeš me iz cipela izuti!’, jer njemu su od siline tog udara doslovno odletjele cipele. Srećom, dobro smo prošli – prisjeća se.
Od svjetskih zvijezda pamti rad na osiguranju holivudskog superstara Richarda Gerea u vrijeme snimanja filma ‘Lov u Bosni’.
Foto: Željko Matejčić Mata privatna arhiva
– Tad sam radio u privatnoj kompaniji kao direktor sektora za sigurnosni konzalting. Nakon razgovora s izvršnim producentom on me zamolio da vodim kompletno osiguranje i da budem osobni čuvar Richarda Gerea. Tematika filma je bila škakljiva, lov na Karađića, a i samo Sarajevo i to područje su držale tri organizacije tri entiteta, pa je sve to trebalo dogovoriti. Uključili smo neke od njih u naše osiguranje i to nam je spasilo produkciju. Gere je kao čovjek fantastičan, puno smo pričali, nije puno znao o Hrvatskoj, bilo je to lijepo druženje – kaže naš sugovornik.
S Matom bismo mogli pričati još satima, jer što je sve radio i gdje je sve bio čini se kako je u svojih prvih 56 godina proživio bar dva života. Stoga i ne čudi kako zadnjih godina zapisuje sva ta sjećanja i to ‘kad mu dođe inspiracija’ kaže, a otkrio nam je i naziv svoje buduće autobiografije ‘Ravna žuta linija’. Ne sumnjamo da će biti hit!
Vijesti
Zadnja kupnja prije Božića – provjerili smo radno vrijeme trgovina
Saznajte koje su trgovine otvorene, do kada rade i gdje ćete na blagdane naići na zaključana vrata.
Sport
Ispod bora poželjeli – bolje proljeće! ‘Vratit ćemo Mraclin tamo gdje pripada’
Nogometaši Mraclina završili su prvu polovicu sezone u 4. NL Središte Zagreb B na desetome mjestu, sa skromnih 16 bodova. Razloge, uzorke i povode analiziraju trener Saša Sabljak i igrač Jurica Brdek…
Na trećoj razini famozne piramide turopoljskog nogometa, posljednjoj izvan svijeta županijskog nogometa, smjestio se NK Mraclin. Odmor traje već gotovo mjesec dana, odradili su Mraclinci i svoj advent, blagdani su pred vratima, ali nema dana da ekipa iz Mraclina ne razmišlja o nogometu. Prezidente Iličić i direktor Cvetnić na čelu su te ekipe koja će valjda i tijekom božićnog ručka razmišljati kako na proljeće popraviti jesen…
Mraclin je, naime, nakon prve polovice sezone na desetome mjestu u 4. NL, petom rangu natjecanja, a to su razine koje nikoga ne čine sretnim i zadovoljnim. U Mraclinu su posljednjih godina naviknuti na borbe za vrh, a sad si odjedanput na samo 16 jesenskih bodova, u donjoj polovici tablice.
– I u višim rangovima, u klubovima na višem nivou, nakon nekoliko uspješnih sezona u nizu dolazi do jedne slabije, a samim time i do potrebe da se momčad malo osvježi, promijeni. To se Mraclinu dogodilo ove sezone – nudi svoju dijagnozu trener Saša Sabljak.
U sezonu je Mraclin, nakon odlaska Marka Biljana u ŽNK Goricu, ušao s Milanom Marinićem u ulozi trenera, no to nije potrajalo. Vrlo brzo aktiviran je Sale, legenda turopoljskog nogometa, igrač s ozbiljnom karijerom i trener s ozbiljnim iskustvom rada u stožeru Gorice, ali i suradnje s Krunom Rendulićem u više klubova. Čekajući novi poziv šefa Krune, prihvatio je poziv iz Mraclina.
– Ja sam momčad preuzeo u trećem kolu i odmah u prvoj utakmici, koju sam vodio bez ijednog odrađenog treninga, bili smo puno bolji, a izgubili smo 1-0 iz njihovog jedinog udarca na gol. Nakon toga smo morali u Ivanić, kod momčadi slaganu za viši rang, i stvarno smo bili loši. Nismo se ni okrenuli, a već smo gubili 4-0. Na kraju je završilo 5-1 i to je jedna od dvije utakmice, uz onu u Vrbovcu, u kojima nisam bio do kraja zadovoljan pristupom – vrti film polusezone za nama trener Sabljak.
– U svim ostalim utakmicama, pa tako i u onima koje smo odigrali neriješeno, bili smo dominantni. Iz ovih ili onih razloga rezultat nije išao do kraja na našu stranu, ali barem imamo te četiri pobjede, bodove koje su dečki itekako zaslužili. Gledajući na cijelu polusezonu, iz perspektive čovjeka koji nije tu od početka, koji nije odradio pripreme, mogu reći da ima i objektivnih i subjektivnih objašnjenja za ovakav rezultat. A to su stvari koje bi bile problem i više rangiranim klubovima…
Nasmijat će se Sale na konstataciju da zvuči kao da ima više alibija nego bodova, ali ova priča zaista drži vodu.
– U sezonu smo ušli s petoricom igrača koji su se vraćali iz ozljede, uključujući i ključne igrače poput Brdeka i Hajduka. Zigi je, primjerice, u nedostatku drugih rješenja igrao praktički sve utakmice, a vraćali su se malo po malo i Rakas, Godinić… U objektivne razloge spada i to što je nama tijekom ove polusezone od nogometa odustalo pet igrača! Iz ovih ili onih razloga, da sad ne idemo u svaki pojedinačni slučaj… I mi tu sa 24 padamo na 19 igrača, još nam se ozljedi i Sudar, pa smo ostali na 18 igrača, koliko ih stane u zapisnik. A nekom od njih uvijek se nešto dogodi; kartoni, ozljede, bolesti, posao… Zezali smo se i da bi trebalo mene registrirati, ali ja sam definitivno završio. Ima tu igrača s kvalitetom, i starijih i mlađih, vjerujem da će svi zajedno napredovati i vratiti klub tamo gdje mu je mjesto, puno bliže vrhu – govori Sabljak.
Recept je, dakle, jednostavan: Mraclin treba dovesti nekoliko igrača, popuniti se brojčano, ali i tražiti dodatnu kvalitetu! U prijevodu, ipak nije to baš jednostavno…
– Amaterskim klubovima veliki je izazov vođenje i organizacija kluba. Sve su to volonteri koje troše svoje vrijeme bez bilo kakve naknade, a za klub se daju, pronalaze novac za njegovo funkcioniranje… Međutim, samo u našoj ligi ima puno klubova koji su financijski dosta moćniji od nas i jako je teško u tim okolnostima privući igrača koji bi nam bio pojačanje. Mraclin je proteklih godina jako dobro trošio te svoje resurse, jako je dobro vođen, a i sad su bili spremni reagirati. Direktor Cvetnić i predsjednik Iličić već su pred kraj jesenskog prijelaznog roka željeli dovesti neke igrače, ali jednostavno nisu uspjeli. Evo, primjerice, jedan mlađi igrač nam je rekao da je to što su mu nudili iz Mraclina imao u kadetima… Definitivno nije lako, ali pokušat ćemo se svakako pojačati i ekipirati – kaže Sale.
Potrebe za osvježenjem kadra i popunjavanjem svlačionice itekako je svjestan i Jurica Brdek, ponajbolji igrač Mraclina u posljednjih sezona.
– Mi moramo biti svjesni da Mraclin kao klub nije navikao na ovakve rezultate. Naravno, ovakve sezone događaju se i u boljim klubovima i višim ligama, a u neku ruku bih rekao da je i dobro što se dogodilo u ovom trenutku. Normalo je da nakon četiri-pet godina borbe za vrh dođe do pada i to je uvijek prilika da se klub malo resetira. I da svi mi igrači shvatimo da se za nešto više moramo 100 posto posvetiti nogometu – kaže Brdek i vraća se nekoliko mjeseci unatrag:
– Na pripremama je dolaznost bila katastrofalna, a ispalo je da sam zbog operacije tadašnjeg trenera Marinića tjedan dana ja vodio pripreme. Nogomet takve stvari ne prašta, a posljedice gledamo cijelu ovu polusezonu. Moramo se svi zajedno resetirati i dogovoriti želimo li vratiti Mraclin na razine na kojima je bio. Siguran sam da moji suigrači to žele, da nitko više ne želi razmišljati o bilo kakvoj borbi za ostanak.
Liga je, kaže, svake godine sve bolja, ali dobar je i Mraclin. Uz male korekcije i dobre pripreme, imaju na Grabi razloga biti optimisti.
– Sve su to karakterni dečki i dobri igrači. Ima tu jako puno kvalitete, što su ti igrači i pokazivali zadnjih par godina. Momčad se nije puno mijenjala u tom razdoblju, dolazili bi jedan ili dva igrača, a ja vjerujem da ćemo se vrlo brzo na to i vratiti. Kad prođemo pripreme s trenerom Sabljakom, sve će krenuti na bolje. Ovaj klub je to zaslužio, jer… Neće se naljutiti moj prijatelj Mario Makarun iz Samobora, ali bolje ljude i bolju organizaciju od ove u Mraclinu nisam vidio na ovoj razini. Primjer su kako se vodi klub i mnogima iz puno viših liga – zaključio je Brdek.
Pripreme će krenuti krajem siječnja, prvenstvo krajem veljače, pa za početak treba “odraditi” Božić. Nema dvojbe da će pod borom mnogi iz Mraclina poželjeti proljeće bolje nego što je bila jesen, a vjerujemo da ćemo vrlo brzo vidjeti i rezultate djelovanja ekipe iz kluba. I da će početi “kapati” prva pojačanja…
Vijesti
Velika Gorica u utrci za Najljepši advent! Krenulo glasanje, konkurencija jača nego ikad
U 5. izdanju izbora za Najljepši advent sudjeluju 64 grada i općine iz cijele Hrvatske.
Udruge
Velikogorička 153. Brigada održala Skupštinu – „Ponos ne blijedi, sjećanje ne gasne!“
Udruga je izradila kalendar za 2026. godinu.
U restoranu Phoenix u Starom Čiču održana je redovna izvještajna Skupština Udruge pripadnika 153. brigade HV – Velika Gorica na koju se odazvalo više od 100 članova, te predstavnici roditelja, udovica i djece branitelja, predstavnika HVIDR-e i svih drugih braniteljskih udruga.
Predsjednik Ivan Zagorac podnio je opširno izvješće o provedenim aktivnostima tijekom 2025. godine, od sudjelovanja u siječnju na Noći muzeja, zatim su u travnju bili dio projekta „Zagrebačke brigade i samostalne postrojbe u Domovinskom ratu“ te sudjelovali na prezentaciji ratnih putova i izložbi fotografija u organizaciji Hrvatskog generalskog zbora i Hrvatskog časničkog zbora grada Zagreba.
-S natpisom na majicama i sloganom „Ponos ne blijedi, sjećanje ne gasne!“ obilježen je Dan branitelja Grada Velike Gorice. Svečanost je započela polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomenika poginulim braniteljima Golubica kod gradskog groblja, a nastavila se prigodnim programom u Parku dr. Franje Tuđmana. Velikoj proslavi koja se po prvi puta obilježava 10. svibnja, na dan kada se 1991. godine započelo s organiziranim naoružavanjem Narodne zaštite, nazočio je i potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved – podsjetio je Zagorac.
Također, spomenuo je i sudjelovanje na 31. tradicionalni koncertu Tamburaškog orkestra HRT-a u Kravarskom u svibnju, obilježavanju operacije Oluja gdje su dobili ministrovu zahvalnicu, a u kolovozu su u Gornjem Viduševcu pokraj Gline na obilježavanju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti također su dobili Braniteljsku zahvalnicu, a tijekom cijele godine rade na prikupljanju građe o djelovanju brigade na Slavonskom ratištu koje će biti objavljeno u monografiji iduće godine.
Zamjenik gradonačelnika Neven Karas pohvalio je rad Udruge čiji su članovi tijekom Domovinskog rata dali nemjerljiv doprinos slobodnoj Hrvatskoj, a i u miru su stup zajednice i mnogim projektima rade na očuvanju uspomene i istine o danima koji su stvarali našu državu.
-Imamo i stalne aktivnosti tijekom godine u Spomen parku 153. brigade u Velikoj Buni koji je otvoren svaki vikend, a ostale dane po potrebi za organizirane grupe i djecu iz osnovnih škola radi satova povijesti o Domovinskom ratu. Tu su i poslovi na održavanju zelenih površina i eksponatima – objasnio je predsjednik Udruge.
Tradicionalno, Udruga je izradila i kalendar za 2026. godinu i podijeljen je svim uzvanicima i članovima.
(FOTO: 153. Brigada HV Velika Gorica)
-
Zanimljivostiprije 2 danaVelika Gorica i Zagreb uskoro povezani brzom željeznicom do Zračne luke Franjo Tuđman
-
Sportprije 4 danaJoš Rijeka pa – kreće tržnica: Gorica bi mogla ostati bez cijelog veznog reda?!
-
HOTNEWSprije 5 danaMegablast potvrdio svjetsku klasu: Goričanke su svjetske šampionke!
-
Sportprije 2 danaBravo za Turopoljsko srce! Najbolju ekipu ove je godine složio gazda Krmpa