Povežite se s nama

HOTNEWS

Povratak za rođendan: Merveil Ndockyt i 253 dana muke, boli i – čekanja…

Točno na svoj 26. rođendan, prvi put nakon 10. studenog prošle godine, Merveil Ndockyt odjenuo je dres Gorice i zaigrao u jednoj utakmici. Rezultat nije bio za pamćenje, ali ovaj je rođendan za njega svejedno bio sretan…

Objavljeno

na

Tog petka navečer, desetog dana mjeseca studenog, u glavi Merveila Ndockyta vrtio se cijeli koloplet slika. Nepuna tri mjeseca ranije umrla mu je sestra, s kojom je bio iznimno vezan, već dva dana poslije odigrao je možda i najbolju utakmicu u karijeri, zablistao s dva komada Slaven Belupu na domaćem terenu, pa nastavio igrati fantastičnu jesen. Kao nagrada, stigao je i poziv u reprezentaciju Konga, prvi put nakon 0-ho-ho godina, važan i posebno drag.

Međutim, prije nego što je trebao sjesti na let za rodni mu Brazzeville, glavni grad njegove domovine, kako bi se priključio suigračima u reprezentaciji, trebalo je odraditi još i otvaranje kola. Protivnik je opet bio Slaven Belupo, opet se igralo doma, a jedino o čemu Merveil Ndockyt te večeri nije razmišljalo bilo je to da će mu ovo biti posljednja utakmica uoči duge i teške stanke. A upravo to se, nažalost, dogodilo…

Na putu prema domovini dugom više od pet i pol tisuća kilometara, koji je uključivao nekoliko predsjedanja, na terenu razigrani, a u iščekivanju nestrpljivi Ndockyt pošteno se umorio. Puno sjedenja, veliki napor… I prvi trening praktički odmah nakon što je sletio. Željan dokazivanja, maksimalno motiviran, krenuo je jako, pa u jednom trenutku osjetio da nešto nije u redu. Odmah je prekinuo trening, malo potom shvatio da od nastupa za reprezentaciju neće biti ništa.

Dijagnoza liječnika nakon odrađenih pregleda zazvučala je alarmantno i donijela je gomilu neizvjesnosti – upala pubične kosti. Postoje u nogometu i teže ozljede, ali malo ih je ovako “zeznutih”. Jedina pomoć je čekanje da se upala smiri i postepeni ulazak u trening, pri čemu je rok za povratak nogometu praktički nemoguće predvidjeti. I u ovom slučaju moglo se samo “lupati”, pa se tako i činilo. Ndockyt se trebao vratiti i do priprema, i do početka proljetnog dijela prvenstva, i do ožujka, i do svibnja…

Pokušao je u jednom trenutku ući u puni trening, pridružio se momčadi, ali već na prvom treningu prijavio je da bol traje i dalje. I da ipak još ne može. Nakon svega što je dotad prošao, nakon bolova koje je podnosio i napornih terapija koje je prolazio, moralo je biti frustrirajuće što uporno ne ide… I što ga je ozljeda odvojila od terena u jednoj od najboljih sezona u karijeri, u trenutku kad je bio najbolji igrač Gorice. Što se jako dobro vidjelo u trenucima kad ga nije bilo.

Došao je tako i kraj sezone, prošlo je i vrijeme odmora, Ndockyt se pojavio na pripremama, ali oprez je i dalje bio na snazi. Prvu polovicu od ukupno šest tjedana priprema odradio je u svome ritmu, pripremajući se za pravi povratak, koji se dogodio u ponedjeljak. Odradio je cijeli tjedan, a onda doznao da će u prijateljskoj utakmici protiv mađarskog Budafokija biti u prvih 11.

Točno 253 dana nakon one utakmice protiv Slaven Belupa, odigrane još 10. studenog prošle godine, točno na njegov 26. rođendan. Gorička “osmica” konačno je izašla iz Pevecova skladišta i rastrčala se igralištem u Čatežu. I nije to izgledalo loše, dobio je 45 minuta i pokazao da je klasa i dalje neosporna, ali i da će mu trebati neko vrijeme za ulazak u puni ritam. Vidjelo se to i kod pogreške za prvi gol Mađara, ali generalno je Ndockyt odigrao dobru utakmicu.

Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

I, što je daleko najvažnije u ovoj priči, puno važnije od ružnog poraza 0-3, ništa ga ne boli! Podnio je sve napore, pokazao da je sve bliže “pravom” povratku, a time i značajno ojačao kadar koji na raspolaganju ima Rajko Vidović. Bude li Ndockyt barem približno na razini na kojoj je bio prije ozljede, Gorica će dobiti jako puno, i to u svakom smislu. Na terenu, na kojem vižljasti Kongoanac može raditi razliku, na kojem doprinosi i u defenzivi i u ofenzivi, važan je i zbog svlačionice, u kojoj je jako puno promjena.

On nije nametljiv, neće biti jedan od onih koji će zagalamiti i postaviti se kao lider, ali istovremeno ima važnu ulogu. Merveil je uvijek nasmijan, uvijek pozitivan, a to lako postane zarazno. Bio je takav i cijelo ovo vrijeme, dok mu je bilo najteže, kakav će tek biti sada, kad se vratio na teren, kad se razlozi za osmijehe multipliciraju…

Pojačanja iz unutarnjih rezervi uvijek su najbolja, sasvim sigurno najpovoljnija, ali povratak Ndockyta, kao ni dolasci Šlogara i Kolara, neće promijeniti stav trenera Vidovića. Pojačanja su potrebna, njih još dva ili tri, na desnom boku, na “šestici” i na krilu, što će potvrditi i ishod ogleda s mađarskim drugoligašem (0-3).

Koji nikome nije dobro sjeo, ali nije ni mogao previše pokvariti jedan stvarno sretan rođendan…

Dobrodošao natrag, Doki!

HOTNEWS

Iznenada preminuo Josip Đuksi Čuki, legenda NK Dinamo Hidrela iz Novog Čiča

U ponedjeljak prije podne još je u vlastitom domu ispratio lokalnog svećenika prigodom posvećenja koja su ovih dana širom župe Svetog Ivana Krstitelja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Život zna biti šokantan. U ponedjeljak 9. prosinca popodne nazvao je predsjednik NK Dinama Hidrel Željko Hemen i javio da je preminuo Josip Đuksi Čuki, vjerojatno najveća legenda nogometnog kluba iz Novog Čiča svih vremena. Nazvali smo odmah starijeg mu sina Krešu Đuksi s kojim smo u subotu bili gotovo rame uz rame na jutarnjoj misi zornici i sve je tada bilo u redu.

– Tata je danas (ponedjeljak) u svom domu u centru Novog Čiča oko 10 sati dočekao župnika prilikom blagoslova i sve je prošlo u redu. Potom je sjeo u fotelju i onda mu je pozlilo. U kolima hite pomoći prema Rebru je preminuo, navodno od ugruška – kazao je Krešo nakon izražene mu sućuti i bolnih jecaja.

Sjetili smo se odmah Čukijevih riječi na jednoj utakmici tekuće godine. “Sad sam najstariji od negdašnjih igrača našeg Dinama, kako samo jure godine”. Jure, bome jure..

Josip Đuksi Čuki rođen je 25. rujna 1942. godine a Dinamo Čiče osnovan je šest godina kasnije. Zbog toga možemo kazati da je čitav život proveo uz i u klubu kojeg je neizmjerno volio. Družio se tada sa starijim dečkima igračima i čekao prigodu a debitirao je za momčad daleke 1955. kad je imao samo 13 godina. Dvije godine kasnije već je bio standardni prvotimac a ubrzo vođa i kapetan momčadi. O Čukiju bi se dala knjiga napisati jer je djelovao sve do danas u gotovo svim generacijama kluba na sve moguće načine (vidi foto tri).

Igrao je doslovno na svim pozicijama u momčadi od vratara do lijevog krila. Bio je osamdesetih i na popisu najbolje generacije u povijesti kluba, kroz život je trenirao sve selekcije, bio neprekidno među rukovodećim strukturama pa tako i savjetnik prije nekoliko godina predsjednici Ivani Cesarec. Sinovi Krešo i Tomica ostavili su također dubok trag u Dinamu Čiče a danas je unuk Filip Đuksi kapetan Dinama Hidrel.

Osim nogometa, Čuki je i kuglao za Sportsko društvo Dinamo Čiče na legendarnoj kuglani Radnik u Velikoj Gorici u Kolarevoj.

Josip Đuksi Čuki je bio i dugogodišnji član DVD-a Novo Čiče a potrajalo bi nabrajajući sva priznanja i diplome za svoj rad u Udrugama mjesta. Zasluge za sve nabrojeno idu i supruzi Ankici rođenoj Šantek kojoj, kao i ostaloj rodbini, ide duboka sućut. A kaj na kraju tebi kazati Čuki? Igrali smo zajedno, veselili se i tugovali, voljeli najvažniju sporednu stvar na svijetu. Otišao si u svom stilu, neočekivano ali mirno i staloženo, dostojanstveno, ostavio iza sebe uzornu obitelj..Počivaj u miru, vidimo se, barem se nadam, tamo negdje gore…
Vrijeme sahrane bit će objavljeno naknadno.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Salon ‘2L beauty’ idealno je mjesto za savršene nokte, vlasnica Matea vodi brigu o svakom detalju

Salon se nalazi na adresi Jurja Dobrile 26, a radno vrijeme je po dogovoru.

Objavljeno

na

Mlada Velikogoričanka, 25-godišnja Matea Gegić odvažila se na korak života i otvorila vlastiti salon za uljepšavanje, nazvan ‘2L beauty’ po svojim nećakinjama – Lauri i Loreni, a koji se nalazi na adresi Jurja Dobrile 26 u Velikoj Gorici. Službeno je započela ovu uzbudljivu avanturu nakon godina predanog učenja, usavršavanja i strasti prema estetici.

Iako je završila za dentalnog tehničara, Matea ističe kako se ljubav prema sitnim detaljima, preciznosti i kreativnosti prirodno prelila u svijet manikure.

– Neki bi rekli da sam otišla daleko od svoje struke, ali moj prijašnji posao također je zahtijevao pedantnost i pažnju prema detaljima, što se savršeno uklopilo u posao s noktima – rekla je Matea.

Od srednjoškolskih dana, Mateu je fascinirao proces izrade noktiju, a radoznalost ju je navela da počne eksperimentirati u vlastitom domu. Prve klijentice bile su joj mama, sestra i prijateljice, a nakon rada na njihovim noktima ubrzo je krenula na profesionalne edukacije za trajni lak, gel ugradnju i manikuru.

Nakon godinu dana usavršavanja, uz pomoć bližnjih i potporu za samozapošljavanje, odlučila je ostvariti svoj san i otvoriti vlastiti salon.

– Htjela sam biti svoj gazda, stvarati i uljepšavati druge žene. Najljepši dio posla mi je vidjeti osmijeh i zadovoljstvo klijentica nakon tretmana. To mi je najveća motivacija – priznaje Matea.

U salonu “2L” nude se manikura, trajni lak te gel ugradnja i nadopuna, a kada posao još više zaživi, otkriva nam kako planira proširiti ponudu na tretmane poput uređenja obrva i trepavica.

Matea obožava raditi na unikatnim idejama klijentica, od modernih francuskih manikura do blagdanskog nail arta s motivima Djeda Božićnjaka, pahuljica i šljokica u crvenim i zelenim tonovima koji su posebno traženi u ovo doba godine.

Unatoč velikoj konkurenciji, vjeruje da osobni pristup i ugodna atmosfera u salonu čine razliku. Svoje klijentice dočekuje uz šalicu toplog čaja, kave ili soka, stvarajući opušten i topao ambijent.

Cijene njenih usluga kreću se od 23 eura za trajni lak do 35 eura za gel, a koristi isključivo kvalitetne proizvode domaćeg brenda iz Slavonskog Broda.

– Radujem se svakoj klijentici i veselimo se zajedno ostvarivati njihove ideje. Moj cilj je da se svaka žena osjeća posebno i zadovoljno – poručuje Matea.

Rezervacije termina brzo se popunjavaju, pa požurite osigurati svoje mjesto u salonu “2L beauty”, gdje se ljepota spaja s ljubavlju i strašću!

Ono što je posebna pogodnost povodom nadolazećih blagdana i otvorenja salona je 10% popusta na usluge, a svoj termin možete zakazati na broj 098/950-8490.

 

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Iako mu je oduzeta vozačka, 62-godišnjak je ipak sjeo za volan. Policija ga zaustavila u Fizirovoj

Izmjerena su mu gotovo dva promila alkohola u krvi.

Objavljeno

na

Policija je jučer, oko 23 sata uhitila muškarca starosti 62 godine, a koji se pod utjecajem alkohola vozio Ulicom Rudolfa Fizira u Velikoj Gorici.

Nadzorom je utvrđeno da je imao 1,86 promila, a pored toga vozio je i dok mu je vozačka ukinuta i oduzeta zbog negativnih bodova. Muškarac je uhićen, smješten na triježnjenje te će biti priveden na Općinski sud.

Rezultat je to vikend akcije koju je gorička policija provela tijekom vikenda od 6. do 9. prosinca, a ukupno je utvrđeno 29 prometnih prekršaja.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Najbolji u Hrvatskoj! Veliko priznanje za Umjetničku školu Franje Lučića i ravnatelja

Nagrade će goričkoj školi biti dodijeljene 17. prosinca povodom Dana Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga.

Objavljeno

na

Kao šlag na tortu, na samom kraju još jedne godine, obljetničke za goričku Umjetničku školu Franje Lučića stiglo je veliko priznanje.
Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga proglasilo je goričku školu najboljom umjetničkom školom u 2024. godini, a ravnatelja Boruta Vidoševića najuspješnijim ravnateljem.

Škola koja nosi ime jednog od najvećih sinova Turopolja, Franje pl. Lučića, od skromnih početaka do danas prešla je dug put. Nastojanjima svojih učitelja i nastavnika pokušala je i uspjela generacijama polaznika omogućiti prvi dodir sa svijetom umjetničke glazbe i plesa. Mnogi učenici su nastavili studij a neki su se vratili školi i čine drugu generaciju njenih nastavnika. Škola sudjeluje na domaćim i međunarodnim natjecanjima. U proteklih 50 god. osvojeno je preko 400 nagrada, diploma i priznanja u gotovo svim disciplinama koje škola podučava.

Škola danas broji 500 učenika i više od 60 učitelja i nastavnika, u 10 odjela. Projekti Škole održavaju se u dvorani Galženica, dvorani Gorica, Muzeju Turopolja, Starom gradu Lukavcu. Razvija suradnju sa osnovnim i srednjim školama na širem gradskom području. Ističe se Projekt Queen, Pink Floyd, Projekt Lučić, Hana Wa Saku 2020. /2021. Osobito se ističe dugogodišnje domaćinstvo Škole Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa, kontinuirano od 2004. do danas, bijenalno gudača i gitare, a od 2007. redovito godišnje klasičnog baleta i suvremenog plesa.

Spomenimo i kako je Borut Vidošević, koji je nagrađen za najuspješnijeg ravnatelja, na čelu škole od 2009. godine.

– Uvidi mojih prethodnika, vjerojatno više no moji vlastiti, čak i ako sam u njima, kao nastavnik, pročelnik odjela i član upravnih tijela škole i sudjelovao, zacrtali su put koji je našu školu doveo ovdje gdje je danas. Možda je u okvirima našega glazbenog i plesnog školstva najznačajnija uloga koju je naša škola odigrala bila ona u diverzifikaciji obrazovanja u području suvremenog plesa. Izazovi vremena u kojem se nalazimo, umnogome zajednički svim glazbenim i plesnim školama u zemlji, tjeraju nas na iznalaženje novih rješenja, pronalaženje novih načina djelovanja i suradnje sa školama općeg profila, osnivačima i lokalnim zajednicama. Čini mi se očitim da su međusobna podrška, i što bolje i usklađenije zajedničko djelovanje naših ustanova izvor snažnijeg i presudnijeg utjecaja na budućnost umjetničkog obrazovanja u Hrvatskoj – istaknuo je Vidošević.

Ovo dragocjeno priznanje, koje dolazi na kraju godine u kojoj su zaključili proslavu 50. obljetnice od osnutka škole, bit će uručeno na Svečanom koncertu u povodu Dana HDGPP-a koji će se ove godine održati u Velikoj Gorici 17. prosinca u Dvorani Gorica.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Gorički go-kart ekspres: Na jutarnju kavu došao u “formuli”?!

Neobičan prizor zatekli smo ispred jednog goričkog lokalnog kafića.

Objavljeno

na

Nedjelja. Devet sati ujutro. Temperatura koji stupanj viša od nule, a ispred jednog lokalnog goričkog kafića u Gajevoj ulici zatekli smo pomalo neobičan prizor. Na parkiralištu je stajalo rijetko u prometu viđeno vozilo, nalik go-kartu, odnosno nekoj vrsti formule iz kućne radinosti…

Čini se kako je nepoznati vlasnik, pomalo hrabar u ove hladne zimske dane, na kavu odlučio otići improviziranim vozilom iz kućne radinosti.

Sreća ili nesreća, gradske ulice nedjeljom su obićno puste i prazne, pa možda ovaj prizor nije uspio privući pažnju koju zaslužuje, ali je bio jedan od ‘kreativanijih’ dolazaka na kavu. Našu pažnju je svakako uspio privući.

 

 

 

Nastavite čitati

Reporter 443 - 21.11.2024.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.