Povežite se s nama

HOTNEWS

Povratak za rođendan: Merveil Ndockyt i 253 dana muke, boli i – čekanja…

Točno na svoj 26. rođendan, prvi put nakon 10. studenog prošle godine, Merveil Ndockyt odjenuo je dres Gorice i zaigrao u jednoj utakmici. Rezultat nije bio za pamćenje, ali ovaj je rođendan za njega svejedno bio sretan…

Objavljeno

na

Tog petka navečer, desetog dana mjeseca studenog, u glavi Merveila Ndockyta vrtio se cijeli koloplet slika. Nepuna tri mjeseca ranije umrla mu je sestra, s kojom je bio iznimno vezan, već dva dana poslije odigrao je možda i najbolju utakmicu u karijeri, zablistao s dva komada Slaven Belupu na domaćem terenu, pa nastavio igrati fantastičnu jesen. Kao nagrada, stigao je i poziv u reprezentaciju Konga, prvi put nakon 0-ho-ho godina, važan i posebno drag.

Međutim, prije nego što je trebao sjesti na let za rodni mu Brazzeville, glavni grad njegove domovine, kako bi se priključio suigračima u reprezentaciji, trebalo je odraditi još i otvaranje kola. Protivnik je opet bio Slaven Belupo, opet se igralo doma, a jedino o čemu Merveil Ndockyt te večeri nije razmišljalo bilo je to da će mu ovo biti posljednja utakmica uoči duge i teške stanke. A upravo to se, nažalost, dogodilo…

Na putu prema domovini dugom više od pet i pol tisuća kilometara, koji je uključivao nekoliko predsjedanja, na terenu razigrani, a u iščekivanju nestrpljivi Ndockyt pošteno se umorio. Puno sjedenja, veliki napor… I prvi trening praktički odmah nakon što je sletio. Željan dokazivanja, maksimalno motiviran, krenuo je jako, pa u jednom trenutku osjetio da nešto nije u redu. Odmah je prekinuo trening, malo potom shvatio da od nastupa za reprezentaciju neće biti ništa.

Dijagnoza liječnika nakon odrađenih pregleda zazvučala je alarmantno i donijela je gomilu neizvjesnosti – upala pubične kosti. Postoje u nogometu i teže ozljede, ali malo ih je ovako “zeznutih”. Jedina pomoć je čekanje da se upala smiri i postepeni ulazak u trening, pri čemu je rok za povratak nogometu praktički nemoguće predvidjeti. I u ovom slučaju moglo se samo “lupati”, pa se tako i činilo. Ndockyt se trebao vratiti i do priprema, i do početka proljetnog dijela prvenstva, i do ožujka, i do svibnja…

Pokušao je u jednom trenutku ući u puni trening, pridružio se momčadi, ali već na prvom treningu prijavio je da bol traje i dalje. I da ipak još ne može. Nakon svega što je dotad prošao, nakon bolova koje je podnosio i napornih terapija koje je prolazio, moralo je biti frustrirajuće što uporno ne ide… I što ga je ozljeda odvojila od terena u jednoj od najboljih sezona u karijeri, u trenutku kad je bio najbolji igrač Gorice. Što se jako dobro vidjelo u trenucima kad ga nije bilo.

Došao je tako i kraj sezone, prošlo je i vrijeme odmora, Ndockyt se pojavio na pripremama, ali oprez je i dalje bio na snazi. Prvu polovicu od ukupno šest tjedana priprema odradio je u svome ritmu, pripremajući se za pravi povratak, koji se dogodio u ponedjeljak. Odradio je cijeli tjedan, a onda doznao da će u prijateljskoj utakmici protiv mađarskog Budafokija biti u prvih 11.

Točno 253 dana nakon one utakmice protiv Slaven Belupa, odigrane još 10. studenog prošle godine, točno na njegov 26. rođendan. Gorička “osmica” konačno je izašla iz Pevecova skladišta i rastrčala se igralištem u Čatežu. I nije to izgledalo loše, dobio je 45 minuta i pokazao da je klasa i dalje neosporna, ali i da će mu trebati neko vrijeme za ulazak u puni ritam. Vidjelo se to i kod pogreške za prvi gol Mađara, ali generalno je Ndockyt odigrao dobru utakmicu.

Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

I, što je daleko najvažnije u ovoj priči, puno važnije od ružnog poraza 0-3, ništa ga ne boli! Podnio je sve napore, pokazao da je sve bliže “pravom” povratku, a time i značajno ojačao kadar koji na raspolaganju ima Rajko Vidović. Bude li Ndockyt barem približno na razini na kojoj je bio prije ozljede, Gorica će dobiti jako puno, i to u svakom smislu. Na terenu, na kojem vižljasti Kongoanac može raditi razliku, na kojem doprinosi i u defenzivi i u ofenzivi, važan je i zbog svlačionice, u kojoj je jako puno promjena.

On nije nametljiv, neće biti jedan od onih koji će zagalamiti i postaviti se kao lider, ali istovremeno ima važnu ulogu. Merveil je uvijek nasmijan, uvijek pozitivan, a to lako postane zarazno. Bio je takav i cijelo ovo vrijeme, dok mu je bilo najteže, kakav će tek biti sada, kad se vratio na teren, kad se razlozi za osmijehe multipliciraju…

Pojačanja iz unutarnjih rezervi uvijek su najbolja, sasvim sigurno najpovoljnija, ali povratak Ndockyta, kao ni dolasci Šlogara i Kolara, neće promijeniti stav trenera Vidovića. Pojačanja su potrebna, njih još dva ili tri, na desnom boku, na “šestici” i na krilu, što će potvrditi i ishod ogleda s mađarskim drugoligašem (0-3).

Koji nikome nije dobro sjeo, ali nije ni mogao previše pokvariti jedan stvarno sretan rođendan…

Dobrodošao natrag, Doki!

HOTNEWS

Božićni običaji “kak negda” – u Turopolju su Badnjak i Božić više od blagdana

U središtu običaja oduvijek su bile žene kao čuvarice doma, vjere i predaje.

Objavljeno

na

U vrijeme prije televizora… tako bismo mogli datirati današnju priču, koja svjedoči o istinskoj povezanosti u obitelji i ritualima Turopoljaca i Turopoljki u božićno vrijeme. 

Da ne bi bilo zaboravljeno, ostalo na vremenskoj crti koja blijedi kako starije stanovništvo nestaje, Etno udruga Kurilovec svojevremeno je snimila predstavu Nešto staro, nešto novo gdje je ekranizirala “Božić kak negda”, po ideji Stjepana Dianeževića i uz pomoć članova KUD-a Nova zora iz Donje Lomnice. 

Zanimljivo je prisjetiti mlađe generacije svakog Badnjaka i Božića na način kako su naši preci njegovali osjećaj blagdana, posebice jer ćemo danas teško naći kuću u kojoj žive tri generacije.

 

– Tekst je napisao Stjepan Šipušić Kazo a u tom kratkom filmu od 15 minuta snimanom 2018. godine, možete točno vidjeti običaje kak’ su nekada bili, jer smo snimili točno po sjećanjima starijih ljudi. Htjeli smo zabilježiti i pokazati bogatu tradiciju, odnosno božićne običaje u Turopolju i Velikoj Gorici kroz tri generacije koje se za Božić okupljaju u svom domu. Svak’ radi svoje, ali se točno znalo što rade djeda i baka, mama i tata, a što djeca koja su non-stop za kompjuterom i mobitelom, i onda tu dolazi do malih razmirica i neslaganja – prisjetila se predsjednica udruge Snježana Dianežević. 

Blagdani su bili jedan sveti trenutak zajedništva, pamćenja i zahvalnosti. U središtu tih običaja od uvijek bile žene – čuvarice doma, vjere i predaje.

Njihove su ruke sijale pšenicu na svetu Luciju, pripremale su badnjačku večeru, prostirale slamu, palile svijeću oko koje se obitelj okupljala u tišini, molitvi i miru. 

-U takvim trenucima se rađala i božićna pjesma, tiha, ali snažna. Pjevalo se u kući, na putu prema polnoćki i nakon nje, kao iskrena radost zbog samog rođenja Spasitelja. Tom pjesmom se prenosila vjera, ljubav i identitet našeg kraja iz generacije u generaciju – ispričala je Snježana i podsjetila kako ta tradicija i dalje živi. 

-Tu bogatu baštinu s ponosom nastavljamo kroz naše KUD-ove i etno udruge. Tako KUD Nova Zora, čija sam ja članica, ali i naša brojna društva, čuvaju tu turopoljsku riječ, pjesmu i nošnju, i ne samo kao uspomenu, nego kao živu tradiciju – dodala je.  

Iako se vremena mijenjaju, uvijek ostaje ista nit vodilja. Zajedništvo u ritualima, koji nagovješćuju Božić. 

-Nekad se umjesto modernog bora kitila jednostavna grana bora ili borovica, koju su otec i najstariji sin išli birati u šumu i donijeli su doma. Tada se ona kitila orasima, lješnjacima, žirom ili bombonima u šarenom papiru koje su pripremali djeca i žene, a kasnije su se ukrasi razvili u današnji tradicionalni bor. Zatim su dodavali jabuke božićnice koje su bile pod borom, u takozvanoj grovači, kaže Snježana.

Ono po čemu je još Badnjak bio poseban je i – slamica.  Unosila se na Badnjak u kuću i to je bio zadatak najčešće najstarijeg muškarca u obitelji, uz pratnju najčešće muškog djeteta koje je nosilo badnje svjetlo, odnosno lampaš. Oni ulaze u kuću simbolizirajući štalicu u kojoj se rodio Isus. Slama se rasprostrla ispod stola i pokraj stola i djeca su se tu igrala, skakala, ležali su na slamici i najljepši osjećaj je bio taj da je obitelj na okupu.  

-Za razliku od današnjeg posvećivanja velike pažnje u biranju skupih poklona, prije uopće nije bilo poklona pod borom, jer je najveći dar bila jabuka božićnica, Danas  je to sve materijalizirano i izgubilo je onu svoju pravu čar Božića – podsjeća naša čuvarica tradicije i običaja, a moramo se složiti s njom. Prije je ta jednostavnost i duboko proživljavanje Božića budilo u svim članovima obitelji osjećaj povezanosti i uzajamnu ljubav. 

-Moramo zato prenositi našoj djeci tu našu bogatu tradiciju, našu baštinu, da znaju kako se to nekada radilo i da je Božić doista vrijeme okupljanja, zajedništva i mira u kući, u domu i u jednoj obitelji. Zato mi je drago što mogu i ovom prilikom podsjetiti čitatelje da su u Turopolju Badnjak i Božić više od blagdana – poručila je Snježana. 

(FOTO: Etno udruga Kurilovec)

Nastavite čitati

HOTNEWS

VIDEO Božji dolazak k nama: Božićna poruka i blagoslov župnika Ivana Norberta Kopriveca

Objavljeno

na

Slavimo Kristov dolazak na svijet!

Trenutak neraskidive povezanosti neba i zemlje, neka nas ispuni zahvalnošću i mirom, neka nam bude podsjetnik da je maleno dijete u jaslama donijelo čistu ljubav među ljude.

Pogledajte i poslušajte riječ Božju župnika Crkve Navještenja Blažene Djevice Marije Ivana Norberta Kopriveca:

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Ulica Matice Hrvatske puštena u promet

U rekonstrukciju 200 metara prometnice uloženo je gotovo 550 tisuća eura.

Objavljeno

na

Radovi na Ulici Matice hrvatske u Velikoj Gorici su završeni!

Dio prometnice od križanja s Kolarevom i Kurilovečkom prošao je komplatnu rekonstrukciju – komunalne infrastrukture, kolnika i pješačko-biciklističke staze, a uloženo je gotovo 550 tisuća eura.

FOTO:Mile Šola

Nakon zatvaranja u rujnu, promet je preusmjeravan obilaznim pravcima, tako da od danas stanovnici ovog dijela Velike Gorice mogu odahnuti, i zbog završetka radova i zbog protočnosti prometa.

FOTO: Mile Šola

Također, linije javnog prijevoza vraćaju se na standardne rute.

FOTO galerija:

Nastavite čitati

HOTNEWS

Megablast potvrdio svjetsku klasu: Goričanke su svjetske šampionke!

“Jedan od najljepših trenutaka s natjecanja bio je onaj kad su dvoranom odjekivali taktovi hrvatske himne…”

Objavljeno

na

Djevojke iz Plesnog kluba Megablast iz Budimpešte, sa World championship stage dance 2025, donijele su zlato u Veliku Goricu.

Glavni grad Mađarske bio je domaćin Svjetskog prvenstva u show danceu na kojem su velikogoričke plesačice iz Megablasta u velikoj formaciji bile najbolje od svih natjecatelja i zasluženo nose titulu svjetskih prvakinja! 

No, ovo nije jedini uspjeh – mala formacija i solistica Sara Vukadin osvojile su broncu.  

-Jedan od najljepših trenutaka s natjecanja bio je onaj kad su dvoranom odjekivali taktovi hrvatske himne, što nas je podsjetilo da se svaki trening, odricanje i trud isplatio – komentirao je doživljaj s proglašenja rezultata Gordan Križaj, predsjednik kluba. 

Megablast je još jednom potvrdio svjetsku klasu i jedan je od najboljih promotora Velike Gorice diljem svijeta. Čestitamo!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Od petka nova benzinska u gradu!

KTC otvara novu benzinsku postaju u Velikoj Gorici na adresi Avenija pape Ivana Pavla II

Objavljeno

na

U Veliku Goricu je stigla četvrta benzinska postaja na području grada, na adresi Avenija pape Ivana Pavla II broj 20.

Novo mjesto za tankiranje goriva Velikogoričani će imati od 19. prosinca, kada je Trgovački lanac KTC najavio svečano otvorenje svoje 18. benzinske crpke u Hrvatskoj.

Dodajmo, kako u grad dolazi i potpuno novi KTC trgovački centar početkom 2026. godine, u čijem će  sastavu, osim benzinske postaje, biti i supermarket, poljoljekarna i restoran.

Podsjetimo, KTC je u Velikoj Gorici prisutan već 11 godina, no samo kroz ponudu manjeg supermarketa, dok će uskoro dosadašnjim i budućim kupcima omogućiti širi asortiman proizvoda i usluga na jednome mjestu.

U Hrvatskoj posluje od 1992. godine, a danas broji više od 1.750 zaposlenika. Lani je ostvario promet 342,3 milijuna eura s očekivanim dosegom u ovoj godini od  gotovo 364 milijuna eura, a prisutan je 27 gradova u 13 županija.

Također, KTC aktivno sudjeluje i u sportu kroz KTC Rukometni klub i KTC Karate klub te je aktivan kroz različite društveno odgovorne projekte.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno