Povežite se s nama

HOTNEWS

Povjerenstvo za dodjelu javnih priznanja Grada Velike Gorice odlučilo dodijeliti 13 nagrada zaslužnim građanima

Ukupno je pristiglo je 23 prijedloga od strane fizičkih i pravnih osoba.

Objavljeno

na

Povjerenstvo za dodjelu javnih priznanja Grada Velike Gorice na svojoj je sjednici održanoj dana 22. studenog 2021. godine, donijelo konačni prijedlog o kandidatima za dodjelu javnih priznanja. Slijedom javnog poziva na predlaganje kandidatkinja i kandidata za dobitnike javnih priznanja Grada Velike Gorice u 2020. godini, koji je objavljen 29. listopada 2021. godine, pristiglo je 23 prijedloga od strane fizičkih i pravnih osoba. Sukladno Odluci o javnim priznanjima Grada Velike Gorice, nakon temeljitog razmatranja svih pristiglih prijedloga, Povjerenstvo se odlučilo dodijeliti 13 nagrada.

Za Povelju Grada Velike Gorice za životno djelo predložen je gospodin Stjepanu Šipušiću

Gospodin Stjepan Sipušić – prepoznatljivim nadimkom Kazo, od mladosti aktivno sudjeluje u obrazovnom, društvenorn i kulturnom unaprjeđenju zajednice. Umirovljeni učitelj s 44 godine staža u velikogoričkim osnovnim školama iza sebe ima bogato iskustvo u obrazovnom i pedagoškom radu s djecom. U rad Plemenite općine turopoljske gospodin Stjepan Šipušić uključen je od samih početaka.  Između ostalog, dugi niz godina je sudjelovao u radu mnogobrojnih velikogoričkih zajednica i udruga. Predsjednik je Kluba umirovljenih školnika, udruge koja okuplja umirovljene djelatnike odgojno-obrazovnih ustanova Grada Velike Gorice i općina Kravarsko, Orle i Pokupsko.

Za nagradu Grada Velike Gorice s likom Franje Lučića predloženi su Igor Paro i Tomislav Odžić

Gospodin Igor Paro, od 2011. je godine nastavnik gitare i komorne glazbe u Umjetničkoj školi Franje Lučića. Tijekom njegovog predanog i uspješnog pedagoškog rada sa svojim je učenicima osvajao brojna priznanja i nagrade na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima u disciplinama gitare i komorne glazbe. Stručni je savjetnik za renesansnu glazbu, te autor i izvođač originalne glazbe za igrani film ,,Ribanje i ribarsko prigovaranje” te je za taj svoj rad dobio 2020. godine u Puli Zlatnu Arenu za najbolju glazbu u filmu.

Gospodin Tomislav Odžić, koji je svima poznatiji kao Tomo Vega, dugi niz godina sudjeluje u sportskom i društvenom životu djece i mladih našega Grada. Nesebično daje ogromne napore kako bi stvorio mlade uspješne sportaše, naučio ih kako korisno iskoristiti svoje vrijeme i ostvariti svoj potencijal. Njegovo djelovanje nije prepoznato samo u klubu Vega, vec na razini hrvatskog i svjetskog rock and roll saveza. Poznat je po svojoj empatiji i humanitarnom angažmanu. Osim svog djelovanja u klubu, vrlo uspjesno je krenuo i u spisateljske vode. Njegovo prvo djelo ,,Lukasova plesna pustolovina” prva je i jedina plesna slikovnica o dječaku plesaču koja govori o svemu onome sto prolaze dječaci koji se bave plesom. Također je napisao slikovnicu ,,Grga traži obitelj” o junaku s kojim će se moći poistovjetiti djeca u domovima za nezbrinutu djecu.

Za nagrada Grada Velike Gorice s likom Nikole Škrlca Lomničkog predloženi su  DVD Turopolje i Mate Ćorić

Dobrovoljno vatrogasno društvo Turopolje kontinuirano radi već 80 godina i predstavlja okosnicu društvenog djelovanja u svim segmentima. Od društveno korisnog rada do pružanja slobodnih aktivnosti djeci i odraslima. Svoje djelovanje usmjerava na cijelo mjesto, ali i puno sire te kontinuirano rade na unapređenju života na podruju Grada Velike Gorice.

Mate Ćorić dragovoljac je i invalid Domovinskog rata u kojem je sudjelovao od 1991. pa do samog kraja. Kao predsjednik udruge HVIDRA Velika Gorica zalagao se za bolje uvjete i dostojanstven zivot ranih vojnih invalida, ali i cjelokupne braniteljske populacije. Nakon umirovljenja u Hrvatskoj vojsci posvećuje se radu u Mjesnom odboru Selnica Ščitarjevska. Bio je dugogodišnji predsjednik Vijeća MO, svojim je radom, djelima i realiziranim programima pokazao da shvaća probleme i potrebe svojih sumještana, kao i onih iz susjednih naselja. Pokrenuo je brojne projekte koji su doprinijeli ugodnijem i kvalitetnijem životu u Selnici.

 

Za nagradu Grada Velike Gorice “Krčka vrata” predloženi su Nedjeljko Savić i Slava Noršić

Gospodin Nedjeljko Savić od 1999. godine se bavi proizvodnjom salate i drugog povrća. 1999. godine ostao je bez posla i krenuo s proizvodnjom od nule. Nije imao ni opremu, ni sjeme, no korak po korak, i sada salatu i razne kupusnjače sadi na vise od 60 hektara. Samo 20 % zemlje koju obraduje je u njegovom vlasništvu, a ostatak je u zakupu.

Gospođa Slava Noršic zavoljela je brijačko-frizerske vještine od svog pokojnog oca koji je otvorio brijačnicu u Velikoj Gorici 1950. godine. Brijačnica sadašnjeg imena, ,.Brico i Seka” radi i danas neprekidno od 1950. godine i najstarija je u Velikoj Gorici. Gospoda Slava Norsic, poznatija po imenu Seka, preuzela je salon za brijanje i sisanje od svog oca 1974. godine, te ga vodila samostalno do 2011. godine kada je od svoje majke obrt preuzeo sin Tomislav. Iako je gospoda Noršić otišla u zasluženu mirovinu, povremeno po potrebi navraća u salon, pomaže savjetima, uči zaposlenike, odgaja buduće majstore, te po potrebi zamjeni sina.

Za nagradu Grada Velike Gorice ,.Zlatna turopoljska podgutnica” predloženi su Stipo Duvnjak, Ivan Čengić, obitelj Dianežević, Mirjana Hrženjak i Turopoljske mažoretkinje

Gospodin Stipo Duvnjak u KUD-u Čiče aktivno sudjeluje u radu od 2006. godine prvo na funkciji tajnika društva, a od 2007. godine na funkciji predsjednika društva. Tijekom svog aktivnog rada u društvu proveo je više projekata/programa: organiziranje Međunarodne smotre folklora pod nazivom: Ivanje u Novom Čiču, organiziranje dječje međunarodne smotre folklora pod nazivom: Ivanjski dječji susreti, Božićna priča u Novom Čiču, aktivno sudjelovanje u obnovi stare Pučke škole , gradnju tradicionalne turopoljske okućnice, gradnju replike konjskog tramvaja zvanog kojnača, edukativne radionice na temu dani kruha i dani jabuka, provedba projekta ,,Od Jana haljina tkana”, revitalizacije sjetve, prerade, snovanja i tkanja na tkalačkom stanu, Program ,,Etno naselje Novo Čiče u svrhu razvoja poduzetničkih vještina mladih”, uspostava Info centra Velika Gorica i Info točke , uspostavio volonterski centar Velika Gorica, angažirao se oko izgradnje Turističko edukativnog centra Novo čiče, te sudjelovao na provedbi projekta Europskog socijalnog fonda gdje je na projektu zaposleno 4 osobe iz lokane zajednice gdje je društvo za provedbu projekta dobio preko 1.688.932,01 kn.

Gospodin Ivan Čengić je trener u atletskom klubu osoba s invaliditetom ,,Uspon” od 2013. godine. Prvi zapaženi rezultati trenerskog rada dolaze s Velimirom Šandorom, na Svjetskom prvenstvu u Dohi 2015. godine, gdje Velimir osvaja treće mjesto u bacanju diska i Dominikom Počekalom na Svjetskim igrama mladih 2016. gdje Dominik osvaja drugo mjesto u bacanju kugle. S Velimirom osvaja brončanu paraolimpijsku medalju u Riju de Janeiru u bacanju diska 2016. godine, dok Dominik postaje svjetski juniorski prvak u bacanju diska 2017. godine. ,,Uspon” osvaja drugo mjesto na ekipnom državnom prvenstvu Hrvatske 2018. godine u Vinkovcima. Najbolji rezultat trenerskog rada u klubu je srebrna medalja Velimira Šandora iz Tokija 2021. godine. Ivan je svojim dugogodišnjim kvalitetnim trenerskim radom zaslužan za uspjehe paraatletičara.

Snježana i Stjepan Dianežević v1asnici su destinacije Turopo1jski grunt koja se sastoji od obiteljskog gospodarstva iz 19. stoljeća. Grunt prikazuje život ,,kak negda” te starinske obićaje. Do sada je na gruntu prikazano Turopoljsko Jurjevo i dio Turopoljske svadbe iz 19. stoljeća. Da bi se sve ovo ostvarilo surađuju sa OPG-ovima te kulturnim društvima. Nositelji su brončane povelje za najbolju destinaciju Suncokret ruralnog turizma Hrvatske.

Gospođa Mirjana Hrženjak bavi se kulturno-umjetničkim amaterizmom od 1976. godine. Nekada plesačica ŽKUD-u ,,Vinko Jedžut” u Zagrebu, danas članica KUD-a ,,Gradići” iz Gradića. U svom dugogodišnjem amaterskom radu jedna je od osnivaca KUD-a Gradići”  1979. godine. Od osnutka Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Grada Velike Gorice obavlja dužnost tajnika.

Turopoljske mažoretkinje djeluju na području Grada Velike Gorice neprekidno punih 25 godina. Svojim radom obogaćuju svaku manifestaciju, priredbu, pa i događaje u Gradu i Zagrebačkoj županiji, ali i širom Lijepe naše. Sudionice su raznih natjecanja, kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini, uz brojne medalje i nagrade. U svojih 25 godina rada izradile su 19 kompleta uniformi među kojima je i uniforma rađena po autentičnoj turopoljskoj nošnji moderniziranog štiha s kojom prezentiraju Turopolje širom Lijepe naše, ali i izvan njenih gran1ca.

Za nagradu Grada Velike Gorice Turopoljsko srce predložen je VG Legacy

Grupa Velikogoričana, koji već godinama humanitamo djeluju na našem području, a i širom Hrvatske. Postali su najučinkovitija humanitarna ekipa koju su za pomoć zvali iz svih dijelova Hrvatske. Kako bi djelovali organizirano, osnovali su Udrugu VG Legacy. Udruga je osnovana 2020-te, ima 27 redovnih članova i 22 pridružena člana – to je Mini VG Legacy u kojem su djeca osnovnoškolci.

Javna priznanja Grada Velike Gorice najzaslužnijim će pojedincima i pravnim osobama biti dodijeljena 13. prosinca na Dan Grada Velike Gorice.

HOTNEWS

FOTO Grad Velika Gorica obilježio Dan državnosti polaganjem vijenaca

Kod spomenika ispred Gradskog groblja odana je počast braniteljima stradalima u Domovinskom ratu, a građanima je upućena čestitka povodom Dana državnosti.

Objavljeno

na

Foto: Krešimir Ačkar/FB

Velika Gorica obilježila je Dan državnosti Republike Hrvatske polaganjem vijenaca kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu na platou ispred Gradskog groblja.

Foto: Krešimir Ačkar/FB

Tom prigodom odana je počast hrvatskim braniteljima koji su dali život za slobodu i neovisnost Hrvatske.

Foto: Krešimir Ačkar/FB

Gradonačelnik Krešimir Ačkar je istaknuo kako je ovo dan koji podsjeća na vrijednosti slobode, zajedništva i demokracije na kojima je izgrađena hrvatska država.

Foto: Krešimir Ačkar/FB

“S poštovanjem i zahvalnošću prisjećamo se svih koji su dali doprinos njezinoj slobodi, osobito hrvatskih branitelja”, dodao je Ačkar.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

PODSJETNIK U nedjelju posebna regulacija prometa

Zbog Turopoljskog polumaratona u Velikoj Gorici za vrijeme utrka dio prometnica bit će potpuno zatvoren za motorna vozila, dok će se na pojedinim cestama promet odvijati uz povremena zaustavljanja tijekom prolaska trkača.

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica će u nedjelju 31. svibnja, zbog održavanja Turopoljskog polumaratona, imati privremenu regulaciju prometa na više gradskih prometnica, a pojedine autobusne linije vozit će izmijenjenim trasama.

U sklopu manifestacije održat će se utrke na 5, 10 i 21 kilometar, a privremena regulacija prometa stupit će na snagu u 8.50 sati, neposredno prije početka utrka.

Detaljnije pročitajte ovdje.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Dječji vrtić Ciciban ponosni nositelj srebrnog statusa Međunarodne eko-škole

Djecu učimo, a odrasle podsjećamo koliko je važno brinuti o našoj planeti i Zemlji, poručila je ravnateljica Tatjana Karlović Oslaković.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal

Dječji vrtić Ciciban u Velikoj Gorici obilježio je Eko projektni dan svečanim podizanjem zelene zastave, a tom je prilikom vrtiću dodijeljen i srebrni status Međunardone eko-škole.

Svečanost je održana uz sudjelovanje djece iz odgojnih skupina Ribice, Krijesnice, Biseri, Elmeri i Sovice, koja su za okupljene pripremila prigodan program.

Program je bio posvećen važnosti očuvanja okoliša, održivom razvoju i zdravim životnim navikama koje se kod djece razvijaju od najranije dobi. Kroz pjesmu, recitacije i edukativne aktivnosti mališani su pokazali što su tijekom godine učili o brizi za prirodu i planet. Ravnateljica Dječjeg vrtića Ciciban Velika Gorica Tatjana Karlović Oslaković istaknula je kako vrtić već godinama provodi aktivnosti kojima se djecu potiče na odgovorno ponašanje prema okolišu i zdravlju.

Ono što kroz igru i svakodnevno učenje i istraživanje razvijamo kod djece je svijest o tome koliko nam je Zemlja važna i koliko je zdravlje bitno. Imamo sportsko-rekreativne aktivnosti kao što su klizanje, rolanje za djecu, sudjelujemo s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo vezano za Tjedan zdravlja. Kada planiramo izlete sa djecom u proljetnim mjesecima, onda uvijek gledamo da je to OPG, tako da djeca zaista dožive održivi razvoj, rekla je Tatjana Karlović Oslaković.

Dobivanjem srebrnog statusa Međunarodne eko-škole, potvrđen je kontinuirani rad ustanove na promicanju ekološke osviještenosti, održivih navika i zdravog načina života među djecom i djelatnicima. Tijekom svečanosti posebno je naglašena važnost zajedničkog djelovanja djece, roditelja i odgojitelja u stvaranju odgovornijeg odnosa prema prirodi i okolišu.

Djecu učimo, a odrasle podsjećamo koliko je važno brinuti o našoj planeti i Zemlji, poručila je ravnateljica Tatjana Karlović Oslaković.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Obitelj Haidar Diab otvorila svoj dom i srce

Ljiljana i Hassan smatraju svoje uspjehe i nagrade uspjesima za sve Velikogoričane, za sve sugrađane s kojima dijele svakodnevicu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Privatni album

Ljiljana i Hassan Haidar Diab primili su nas u svoj dom jednog oblačnog jutra, u kojem je tišina nad Velikom Bunom djelovala gotovo opipljivo. Kao da je i vrijeme toga dana odlučilo usporiti korak i prepustiti se miru razgovora uz kavu.

Za drvenim stolićem, dočekali su nas osmijesima i zagrljajima kakvi se obično čuvaju za stare prijatelje, a ne za ljude koje susrećete prvi put. Svaku početnu nelagodu brzo su razbili njihova srdačnost i neposredna dobrohotnost, dok su dobrodošlicu glasnim lavežom upotpunili Medo i Rudi, njihovi vjerni četveronožni prijatelji, kao da i sami žele potvrditi da je ovo dom u kojem se ljudi dočekuju otvorena srca.

Kako to inače biva kada se dođe u goste – prvo pitanje je uvijek „što ćete popiti?“.

Hassan se odmah javio s ponudom koja neizostavno prati domaću gostoljubivost – viski i rakija, bez zadrške i puno razmišljanja. Ljiljana je ipak krenula od nečeg blažeg pa je ponudila kavu, sok i vodu. Nakon kratkog nadmetanja ponuda, red je došao i na nas pa sam samo izustila kako bi mi jedna obična turska kava bez šećera i s malo mlijeka u tom trenutku bila jedina prihvatljiva mjera između budnosti i ostataka jutarnje omamljenosti. Nikola je, s druge strane, zatražio samo vodu. Gotovo asketski izbor koji ide protiv nepisanog pravila da se gostu nudi obilje, a on se za uzvrat odlučuje za njegovu najelementarniju formu.

Politika i bunski dijalekt

Prvih desetak minuta, razgovor je tekao u uobičajenoj i vrlo tipičnoj tematskoj podijeli. Nikola i Hassan su se brzo uhvatili politike, ulazeći u raspravu koja je imala svoj ritam i težinu, dok smo Ljiljana i ja završile u sasvim drugom smjeru. Onom svakodnevnom i prizemljenom tonu u kojem se neizbježno otvaraju teme zdravlja, sitnih tegoba i onoga  „što koga i gdje boli“. Kao što rekoh, vrlo tipičan i klasičan razgovor koji unatoč tome što nas možda generacijski godine dijele, pričamo istim jezikom. Iako pričamo istim jezikom, za Hassana je hrvatski jezik u početku bio izazov. Kao što tradicija nalaže, prvo što su ga u Hrvatskoj naučili kada se doselio bile su psovke. Međutim, to nije bilo neuobičajeno za njega jer, kao što je i sam priznao, Libanonci se s jednakom strašću i na isti način vole izražavati. No, unatoč tome što mu se taj aspekt hrvatskog jezika poprilično brzo prilagodio u njegovu svakodnevicu, bunski dijalekt i dan danas mu zna ostaviti upitnike iznad glave.

Velika Buna kao dom i zdravo okruženje

U Veliku Goricu, točnije Veliku Bunu, Hassan se doselio prije više od 17 godina pa se povela priča o samoj okolini koja ga okružuje, dobrosusjedskim odnosima i utočištu mira koje je u ovom mjestu pronašao. Govorilo se o Velikoj Gorici kao o gradu koji se razvija i u kojem je napredak vidljiv na svakom koraku, ističući kako se taj rast osjeća i u svakodnevici ljudi koji u njemu žive. Prema njegovim riječima, gradu je dana određena ravnoteža sadržaja i kvalitete života, zbog čega ga stanovnici sve više doživljavaju kao mjesto u kojem se ostaje i živi. Ljiljana i Hassan su se osvrnuli i na svoje ljude u selu govoreći kako svi oni ovdje imaju tu jednu „ljudsku crtu i empatiju na ljudskoj razini“. O svojim sumještanima govorili su s očima punih divljenja i poštovanja. Kada se nešto zbiva u selu, svi su tu i „cijelo selo pomaže jedno drugima unatoč tome što svi znaju sve o svima i dobro i loše“. Hassan je nastavio u istom tonu i rekao kako je takvo društvo, zapravo „zdravo društvo, a živjeti u takvom okruženju je divota“.

Seoski tračevi

Posebna čar života na selu poput ovoga, jesu ni više ni manje nego tračevi. Oni sočni, pomalo karikirani i živopisni tračevi. Sve je krenulo od Hassanovog nadimka kojeg su mu nadjenule dvije mještanke čekajući zajedno s njim na autobusnoj stanici. Mara i Bara, kako ćemo ih nazvati za potrebe ove priče, nisu znale da Hassan razumije što njih dvije polušaptom govore pa su nastavile:

  • On ti je Sulejman Veličanstveni, izustila je Mara.
  • Šta ti misliš koliko on para ima, ne bi njega Ljiljana bezveze upecala, nadovezala se Bara.
  • On da ima para kaj bi došel pri nami, sigurno je siromah, bez zadrške je odgovorila Mara i započela neku drugu temu, neki drugi trač.

 

Kako ne bi ispalo da samo žene vole tračeve, Hassan i Ljiljana su se prisjetili njegovih dana provedenih u lokalnom kafiću kojeg su od milja svi zvali Seoski sabor. U tom kafiću je Hassan skinuo „vladarsku etiketu“ Sulejmana i ušao u cipele dostojne novog nadimka – gospon novinar. Ljiljana nam je potom ispričala kako je on volio zalaziti u taj kafić jer bi se tamo okupila „cijela svita“, a on je bio glavna faca. Mještani, i oni mladi, ali i oni stari, nakon radova u polju, svi do jednog bi završili upravo u Seoskom saboru. Tu se govorilo ponajviše o politici, a rakija je bila neizostavan ritual prije ulaska u raspravu s gosponom novinarom.

Kada smo se već dotaknuli gospona novinara, važno je spomenuti kako je Hassan gospon, ali ne u tipičnom smislu kako biste ga možda zamislili. Kako i priliči jednom gostovanju na televiziji, Ljiljana je Hassanu rekla da bi bilo vrijeme da si kupi sako s kojim će ostaviti dojam finog i uglađenog novinara iz Velike Bune. Međutim, Hassan je odrješito rekao da on za to „šepurenje“ na televiziji ne da tisuću eura. Svoju muku je podijelio s kćerkom koja mu je otkrila svijet second hand dućana, mjesta na kojima odbačeni komadi odjeće dobivaju drugi život, a tvrdoglavi novinari sasvim pristojna televizijska izdanja. I zaista, Hassan je za tu prigodu uspio pronaći odijelo i to za tadašnje tri kune jer kako nam je ispričao – „Odijelo zaista ne čini čovjeka nego znanje. Znanje je moć“.

U tom trenutku Ljiljana me pozvala u kuću sa željom da mi pokaže njihov kutak sreće, uspomena i uspjeha, ali i ispriča priču o dvoje ljudi koji su pronašli jedno drugo još davne 2009. godine.

Srce koje je kucalo za otkucaj brže

Ljiljana i Hassan su se upoznali u kafiću u Velikoj Gorici. Njoj je taj kafić bio mjesto gdje je dolazila „popiti kavu, razbistriti svoje misli i odmoriti se od svakodnevnih obaveza“. Toga dana, kada je ušla u kafić i sjela za svoj uobičajeni stol, uočila je Hassana koji je bio fokusiran pisanjem na svom laptopu. U tom trenutku, Ljiljana nije ni slutila da će taj slučajni susret „otvoriti vrata jednom potpuno novom svijetu za nju“.

Njihovi prvi razgovori bili su o knjigama, filmovima i mjestima koje su posjetili. Za vrijeme upoznavanja provodili bi sate razgovarajući telefonom, a na kraju svakog dana Hassan bi svojoj Lili, kako ju od milja zove, poželio laku noć. To je bio njihov ritual koji ih je vezao „čak i kada nisu bili u istom prostoru“. Dani su prolazili, a njihovo druženje je postalo sve učestalije. Ljiljana je odlučila pozvati Hassana u svoju kuću na obiteljsko slavlje kako bi njeni bližnji upoznali čovjeka zbog kojeg je njeno srce kucalo za otkucaj brže. Njen sin Teo, slavio je deseti rođendan , a prigoda je obećavala veselje i dobru zabavu. Hassan je u početku, kako je ona opisivala, bio opušten i s osmijehom na licu. Okupili su se čak i radoznali susjedi da vide tko je to došao pri njih u selo. Priča se povela, žamor je bio sve glasniji, a Hassan sve zbunjeniji. Ljiljana nam je ispričala kako su ti „brzi prijelazi između riječi i stari izrazi“ bili Hassanu poput šifriranih poruka. Međutim, riječi nekada nisu niti potrebne jer „kada je Teo primio Hassana za ruku već na prvom susretu, to je bio znak kako će njih dvoje premostiti sve prepreke“. Ljiljana je majka četvero djece, Maje, Matije, Tea i Tomislava, ali kako kaže – „to nisu samo njena djeca, oni su i Hassanova jer ih je on prihvatio srcem, bez zadrške i bezuvjetno“.

‘On ti je suprug od spisateljice’

Prisjećajući se početaka, Ljiljana je s ponosom pokazivala sve uspomene i sjećanja koja su joj navirala u malom zakutku njihove sobe. U tom mozaiku svakodnevice, čuvaju brojne pohvalnice i nagrade zajedničkih uspjeha, fotografije i suvenire s putovanja te sitnice koje služe kao nijemi podsjetnik na godine koje su zajedno ispisivali. Osim Hassanovih sačuvanih tekstova, koje je Ljiljana vrijedno sakupljala iz dana u dan, na drvenom stoliću položene su njene dvije autorske knjige, ali i Turopoljska poculica.

Ova hvale vrijedna nagrada za književno stvaralaštvo promijenila je smjer cijele priče jer iza Hassanova imena i javnog prepoznavanja, tiho je stajala Ljiljana, jednako darovita i jednako vrijedna divljenja. Hassan se tako našalio pa rekao kako su prije svi znali reći da je ona supruga od ratnog reportera, a sada govore „on ti je suprug od spisateljice“. Bilo kako bilo, po tom pitanju, oboje smatraju svoje uspjehe i nagrade „uspjesima za sve Velikogoričane, za sve sugrađane s kojima dijele svakodnevicu“.

Život Ljiljane i Hassana je sve samo ne običan i dosadan. Baš suprotno, kako je i sama Ljiljana rekla, njihov privatni život je „živ, dinamičan i pun izazova, ali istovremeno ispunjen nevjerojatnim trenucima koje nijedna oluja ne može pomaknuti“. U njihovom domu, među knjigama, uspomenama i pričama koje se uz kavu spontano vraćaju u razgovore, jasno se osjeti koliko su godine zajedničkog života izgradile povezanost satkanu od poštovanja, razumijevanja i bezuvjetne podrške. Njihov život nije ispunjen velikim i savršenim trenucima, nego malim svakodnevnim ritualima, smijehom, dugim razgovorima i tihim osloncem koji su jedno drugome postali kroz godine. Upravo u tome možda i leži prava ljepota njihove priče, u činjenici da su od jednog slučajnog susreta stvorili dom u kojem su ljubav, pripadnost i toplina pronašli svoje trajno mjesto. I dok Hassan ostaje prepoznatljiv po svom novinarskom glasu, a Ljiljana po književnom talentu i toplini kojom okuplja ljude oko sebe, njihova najveća vrijednost ostaje ono što su zajedno izgradili, a to je  životna priča koja potvrđuje da se različiti svjetovi ponekad pronađu baš onda kada to najmanje očekujemo.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Velika Gorica sve češće tema nacionalnih rasprava – Ačkar u Saboru o jednom od najsigurnijih gradova u RH

Gradonačelnik je istaknuo Buševec kao naselje bez zabilježenog delinkventnog ponašanja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica ponovno se našla u fokusu nacionalne rasprave, ovog puta zbog teme sigurnosti i društvene klime u lokalnim sredinama. Gradonačelnik Krešimir Ačkar u Hrvatskom saboru poručio je Velika Gorica jedan od najsigurnijih gradova u Hrvatskoj, a posebno je izdvojio Buševec.

“Naše naselje Buševec u cijeloj svojoj povijesti, pa i danas ima nultu stopu zabilježenog delinkventnog ponašanja. To znači da sigurnost u našim mjestima lokalne samouprave, a i javnom eteru i prostoru zastupamo, nije samo pitanje MUP-a, nije samo pitanje pravosuđa, nego je pitanje opće društvene klime kojoj moramo pristupiti vrlo odgovorno”, rekao je Ačkar

Govoreći o sigurnosti, naglasio je važnost društvene odgovornosti, očuvanja tradicije i uloge lokalnih udruga i društvenih organizacija. Upravo je njima zahvalio za doprinos stvaranju sigurne i povezane zajednice.

Nastavite čitati

Reporter 460 - 28.05.2026.

Facebook

Izdvojeno