Sport

Povijest u četiri dijela: Zasluženi junak ili dva, Gorica uz Goričane i – Jela Time!

Pobjeda protiv Dinama, prva do koje je Gorica uspjela doći u svojoj prvoligaškoj povijesti, iznjedrila je cijeli niz junaka i detalja koji su se pokazali ključnima. Mi smo, u skladu s pozicijom na tablici, izdvojili njih četiri…

Objavljeno

prije 2 godine

23. listopada 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ponedjeljak je u Velikoj Gorici osvanuo sunčan i topao, u najboljem jesenskom izdanju, a sve skupa još je ljepše izgledalo gledajući na stvari iz nogometne perspektive. Dva dana nakon povijesne pobjede protiv Dinama, nakon večeri za pamćenje, pomoćno igralište Gradskog stadiona i dalje je mirovalo, jer general Jeličić odredio je dva dana predaha za svoje trupe, a dojmovi su se i dalje zbrajali. I evocirale uspomene na preokret svih preokreta, na pobjedu koju smo čekali dugo i predugo.

Pobjeda protiv Dinama, već gotovo cijela dva desetljeća najboljega kluba u državi, ostat će zapisana u velikogoričkoj sportskoj povijesti, a u toj će priči na posebno mjesto doći i njezini junaci. U tu kategoriju, doduše, spadaju svi, jer svatko je ovom prilikom odradio svoj dio posla na najvišoj mogućoj razini, ali detalji su ti koji čine razliku. Nekoliko njih načinilo je razliku i ovoga puta, a mi smo ih odabrali četiri, kao posvetu četvrtome mjestu na tablici, europskoj poziciji koju Gorica drži nakon trećine prvenstva…

1) JUNAK KOJI JE TO ZASLUŽIO BITI

U trenucima kad je stigao u Veliku Goricu, a bilo je to u zimu prošle godine, Ante Matej Jurić otvorio je mala vrata. Bez velike pompe, bez osobitih očekivanja goričke nogometne javnosti, u statusu mladog i većini potpuno anonimnog igrača, u tom trenutku 19-godišnji Slavonac krenuo je u svoju borbu. Koja se odmah pretvorila u jednu malu osobnu dramu…

Stigao je iz Belišća, trećeligaša u čijem je dresu te jeseni zabio impresivnih 15 golova, iz kluba u kojem su na silu željeli napadača s dva imena ostaviti u svojim redovima još barem jednu polusezonu. Pregovori su trajali, bilo je tu svega i svačega, a na kraju od dogovora nije bilo ništa. Pa je mladi Jurić stigao u Veliku Goricu – trenirati. Do kraja sezone nije mogao biti registriran i preostalo mu je jedino na treninzima pokazivati da će se od sljedećeg ljeta na njega moći računati.

Svjedoci kažu da je trenirao žestoko, da se nije štedio ni u jednom trenutku, ali morala ga je frustrirati situacija u kojoj se našao. Treniraš, ne igraš, treniraš… U “grupu TNT” upao je zbog više sile i trebalo je to istrpjeti. U nježnim nogometnim godinama, u fazi kad je očekivao dodatni iskorak, došlo je do zastoja, što bi mnoge pokolebalo, usporilo. Antu Mateja Jurića nije. Izdržao je sve to, odigrao poneku prijateljsku utakmicu i dočekao ljeto.

I krenula je sezona, krenula je i njegova borba za minute u kadru trenera Toplaka, potom i njegova nasljednika Angelovskog, a sve oko njega bilo je prepuno frustracija. Porazi su se nizali, prostora za mladog igrača u toj situaciji nije bilo previše, a kad je do njega konačno došlo, kad su se stvari konačno krenule mijenjati, dogodio se onaj užasni lom ruke. I nova pauza, ovoga puta drukčija, ali još više frustrirajuća.

Gotovo cijelo ono euforično proljeće otišlo je u nepovrat, povratak je uslijedio tek početkom nove sezone, pri čemu je povez na ruci bio obavezan modni dodatak. Trebalo se riješiti straha od nekog novog pada na ruku, trebalo je vratiti izgubljeno samopouzdanje, trebalo je i probiti psihološku barijeru prvim golom u dresu Gorice… U prijateljskim utakmicama u tome je i uspjevao, a u onim “pravim” blokada je trajala sve do jedne posebne utakmice.

Hajduk je 17. dana mjeseca rujna pao u Velikoj Gorici velikim dijelom zahvaljujući i njemu, junaku iz 92. minute. Prvi gol došao je u pravi čas, sad je i šira javnost čula za njegovo ime, a on je mogao zaboraviti na ruku, Belišće, izgubljeno vrijeme… I uživati.

Jedan mjesec i četiri dana poslije, dogodilo se opet. Ponovno na velikoj sceni, ovoga puta u sudaru s Dinamo, Ante Matej Jurić prometnuo se u junaka. I u najboljeg igrača kola, u strijelca o kojem se priča. Sad već jako puno ljudi znaju tko je “mali” Jurić, eno njegove fotke i na naslovnici Sporskih, u svim vijestima… A on je, potpuno zasluženo nakon svega, nastavio uživati.

Tiho i skromno, onako kako i priča, odmah po završetku povijesne utakmice koju je riješio, poručio je kako se odmah okreće novim izazovima. I novim prilikama. Sve barijere su probijene, godine su i dalje mlade, a potencijal – ogroman. Bude li sve po planu, nastavi li Ante i dalje jednako raditi, a nema razloga da tako ne bude, mogla bi Gorica u tjednima i mjesecima pred nama dobiti ozbiljno pojačanje iz unutarnjih redova.

Bravo, mali!

Ante Matej Jurić prošao je teške trenutke od dolaska u Gorici, ali nagrada je stigla… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

2) NITKO KAO BANE…

U pričama o strijelcima, asistentima i svim ostalim sudionicima velike subotnje večeri, nekako je ispod radara prošlo ono što je odradio Ivan Banić. Izludio je Dinamove ofenzivce, išao i glavom na loptu, branio i ono što mnogi golmani ne bi bili u stanju, napravio sve što je u njegovoj moći da zasluži čistu desetku. A opet, spletom okolnosti kao da nije dobio zasluženu količinu priznanja i čestitki za ono što je dao za ovu povijesnu pobjedu.

Ivan Banić zvani Bane takav je lik. Neće se previše nametati, neće sam sebe isticati, ali će fajterski i frajerski odraditi posao. Uostalom, ništa mu u njegovoj nogometnoj priči nije poklonjeno, za sve se morao krvavo izboriti, što i ovu njegovu priču čini još posebnijom, još ljepšom. Puno, jako puno strpljenja, gomila rada, prolivenog znoja i teški trenuci ostali su iza njega na putu koji ga je doveo do ovdje gdje je danas. Do statusa ponajboljega golmana u hrvatskom klupskom nogometu!

Bane to danas definitivno jest i zato ima puno pravo uživati u svemu što mu se događa. Došao je u Gorici još u proljeće 2020. godine, u vrijeme kad je bilo tko s rukavicama na rukama morao pristati na to da će manje čuvati mrežu, a puno više – čuvati leđa. Kristijan Kahlina u tom je trenutku bio kapetan, apsolutno nedodirljiv, a Bane je bio spreman na čekanje.

Potrajalo je to sve do zime, kad je Kahlina otišao za Valdasom u Ludogorec, a Banić konačno zgrabio “jedinicu”. I držao je do kraja sezone, da bi na ljeto u klub stigao Dominik Kotarski. I opet je Banić, nakon što je startao u sezonu, morao prepustiti mjesto među stativama nekome drugome. Kotarski je branio sjajno, otklonio svaku mogućnost da dođe nova šansa za strpljivog Sinjanina koji je postao nestrpljiv. I na zimu je odlučio odustati od čekanja i otići na posudbu.

Proljeće 2022. tako je proveo u ljubljanskoj Olimpiji, branio dobro, nametnuo se u jednoj neobičnoj sredini, da bi nekoliko mjeseci kasnije došao poziv iz Velike Gorice: “Bane, vrati se, trebaš nam!” Kotarski je ostvario transfer u PAOK, otvorilo se mjesto i Banić se vratio na poznato mjesto, spreman za novo dokazivanje. Međutim, dogodila se jesen iz noćnih mora, potonuće na dno tablice, u čemu nije bilo njegove velike krivice, ali svejedno je platio cijenu. U proljetnom dijelu sezone stigao je Božo Radošević i ubrzo je Banić opet morao na klupu.

Nije u tim trenucima bio ni sretan ni zadovoljan, ali šutio je i radio zbog dobrobiti momčadi. I čekao šansu. Opet. Ona je i stigla, trener Sopić vratio ga je na gol, da bi 1. svibnja ove godine stigla nova razina peha. Suigrač Vojtko naletio je na njega u završnici ogled s Lokomotivom, Banić je izgubio svijest, šokirao sve prisutne na stadionu i završio na prisilnom odmoru.

Vratio se i nakon toga, izborio se s glavoboljama i svim strahovima koji su posljedično postojali, pa se ukazao u najboljem izdanju. Cijele ove sezone brani fantastično, definitivno se prometnuo u sami golmanski vrh u svijetu HNL-a, kojeg je oduševio i onim hrabrim napadačkim izletom u Osijeku… Dogodila mu se u prošlom kolu i pogreška, nije dobro reagirao u remiju s Lokomotivom, ali odgovor je stigao već protiv Dinama. Zaboravio je na kiks, okrenuo se onome što slijedi, vjerovao u sebe i – oduševio!

Bravo, Bane!

Ivan Banić cijele ove sezone brani sjajno, a na svojoj razini bio je i protiv Dinama… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

3) JELA TIME

Znat će ljubitelji nogometa o čemu je riječ kad se spomene fraza “Fergie Time”. Nastalo je to u poslovično kreativnim engleskim medijima, u doba kad je slavna generacija Manchester Uniteda harala Otokom, a na trenutke i Europom. Beckham, Giggs, Scholes i društvo – za one koji ne znaju – odbijali su odustati i kad je bilo najteže, pa su cijeli niz utakmica dobivali u samim završnicama, u sudačkoj nadoknadi, u trenucima kad je protivnik posustajao, gubio koncentraciju. Kad je uzorak postao dovoljno dobar, rodila se i ta fraza, taj mit nazvan “Fergie Time”…

Puno godina poslije, na lokaciji puno kilometara udaljenoj od Kazališta snova, počela se rađati i hrvatska, turopoljska verzija te fraze. Hajduk je pao u 92. minuti, kad su svi mislili da je gotovo, da će svakome pripasti po bod. Kad je na isti, odnosno vrlo sličan način, pa još i zahvaljujući istom strijelcu, u 92. minuti pao i Dinamo, uzorak je i u ovoj našoj priči odjedanput posao dovoljno dobar. I nastao je “Jela Time”, vrijeme trenera Jeličića i njegovih igrača.

I ova skupina ljudi odbija odustati, i ovi momci vjeruju do posljednje sekunde, a to im se na ovaj način i vraća. Uz dozu sreće, neizostavnu u cijeloj ovoj priči, Gorica je u “Jela vremenu” postala bogatija za vrijedna četiri boda, ali i za spoznaju kako je upravo ovakav pristup najbolji mogući. Nije kraj dok Goričani ne kažu da je kraj… Bilo je tako protiv Hajduka, bilo je tako i protiv Dinama, a bilo je tako i protiv Lokomotive, kad je Sven Blummel zabio za pobjedu na otvaranju sudačke nadoknade. Nažalost, do pobjede Gorica nije i došla, zahvaljujući onom famoznom povlačenju linija, nakon kojega je netko odlučio da je Nizozemac bio u zaleđu. Koje, kako je cijela država mogla lijepo vidjeti, nije postojalo.

Imamo, dakle, termin “Jela Time”, imamo bodove na kontu, a da ne bi sve ostalo samo na zgodnim paralelama i mogućim slučajnostima, treba u svemu ovome spomenuti još detalj ili dva. Prvo, treba znati i uvesti svježe igrače u pravom trenutku, jer u sva tri slučaja zabijali su igrači koji su ulazili s klupe. Drugo, treba znati i pripremiti momčad tako da u završnici dominira, da ima dovoljno snage, da tvoji igrači budu za pola koraka brži i bliži lopti u tim završnim trenucima, kad zbog umora koncentracija popušta. I zato ne smijemo ovdje zaobići ni kondicijskog trenera Krešu Šoša, glavnog i odgovornog za to područje. Sjetit ćete se možda, prošle sezone u ovo vrijeme, kad se njegovo znanje puno manje koristilo, Gorica je u završnicama utakmica golove primala…

Dinko Jeličić je nakon Hajduka uspio srušiti i Dinamo, ponovno u sudačkoj nadoknadi… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

4) GORICA UZ GORIČANE

Kiši unatoč, u uvjetima koji se ne mogu ni izbliza nazvati idealnim, na tribine Gradskog stadiona došlo je više od pet tisuća ljudi. Dobar dio njih, doduše, bio je srcem i dušom uz gostujuću momčad, što i nije posebno neobično. Velika Gorica oduvijek je bila grad u kojem se Dinamo voli, u kojem se za Dinamo navija, a to je stvar koju je teško preko noći promijeniti. I nakon pet i nešto goričkih prvoligaških godina, i dalje ima jako puno onih koji će u sudaru kluba iz njihova grada i njihova Dinama navijati za – Dinamo.

Velikogoričana je i ovoga puta, kao i svaki dosad, bilo i na gostujućoj tribini, gorička frakcija BBB-a nadaleko je poznata u modrim navijačkim krugovima, postoji tu snažna tradicija, navijačka povijest… Čak će i na kavama po goričkim kafićima u danima nakon utakmice biti situacija da se žali i očajava zbog poraza Dinama, da se o tome priča kudikamo više nego o pobjedi Gorice, a i svaka šetnja našim gradom ponudit će seriju grafita i murala posvećenih klubu iz susjedne nam metropole.

A opet, čini se da se stvari i po tom pitanju polako mijenjaju. Može se zadnja dva dana u goričkim kafićima naići i na situacije da se navijači Gorice naslađuju u društvu prijatelja dinamovaca, a i reakcije na stadionu rekle su ponešto o tome. HNK Gorica malim koracima, možda i premalim, ali nećemo sad cjepidlačiti, postaje sve važnija ljudima u ovom gradu. I sve više njih će oduševljeno skočiti nakon što Jurić probije Nevistića, sve manje je onih koji će u tom trenutku pasti u očaj. Puno je i onih kojima je “svejedno tko će dobiti kad igraju Gorica i Dinamo”, ali i to je koračić prema onome što bismo željeli jednoga dana dobiti. Grad koji će većinski biti za svoju Goricu, a tek onda za Dinamo.

Kako se čini, na dobrom smo putu…

Naoružani kabanicama, Velikogoričani su u velikom broju došli podržati klub iz svoga grada… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Sport

Nula u Gajnicama i zadnja doma ove godine: Stižu Cico i Tigrovi!

Nogometaši Kurilovca odigrali su 0-0 na gostovanju kod Ponikvi, a u sljedećem kolu čeka ih posljednja domaća utakmica u ovoj godini. Na Udarnik u subotu od 13.30 sati stiže Tigar iz Svete Nedelje, predvođen poznatim licem…

Objavljeno

prije 5 sati

19. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Već tri dana nakon povijesne pobjede protiv Istre nogometaši Kurilovca vratili su se u stvarnost ogledom sa HAŠK-om, a tjedan dana poslije novi je izazov bio gostovanje u Gajnicama kod NK Ponikvi. Sastav kojeg vodi Hrvoje Pipinić dočekao je Kurilovčane s učinkom od pet pobjeda i sedam poraza, smješten u sredini tablice, pri čemu se na prvu dalo primijetiti da Ponikve nemaju niti jedan remi u prvih 12 kola.

Nakon 13 kola imaju jedan. Kurilovčani su u Gajnice došli u svom uobičajenom izdanju, što uključuje igru koja ima glavu i rep, u kojoj je stabilnost u defenzivni posebno važna, u kojoj je važno koristiti prilike koje se pojavljuju… Pojavljivale su se i ovoga puta, pogotovo u završnici prvoga dijela, kad je udarac Dominika Furmeka zaustavljen na gol-liniji, ali mreža Ponikvi nije se tresla u svih ovih 90 minuta.

Nije ni kurilovečka, budući da je taj dio posla odrađen besprijekorno, uz samo jedan “incident”, koji je lako mogao biti i koban. Naime, u završnici drugog poluvremena igrač Ponikvi Lovro Kedačić zatresao je okvir gola, što će reći da su centimetri u toj situaciji dijelili Kurilovec od nezasluženog poraza. Bilo je to 90 minuta zanimljivog taktičkog nadmetanja između trenera Kurilovca Senada Harambašića i njegovog kolega Pipinića, ovoga puta bez golova.

Zaostatak Kurilovčana za vodećim Inkerom narastao je tako na velikih 11 bodova, no to ne znači i da će društvo s Udarnika odustati. Do kraja jeseni preostala su još dva kola, tu treba pokušati uzeti svih šest bodova, a onda se i nadati da će društvo s vrha gubiti bodove. To je i realno za očekivati, jer Zagorec kao četvrti igra i s prvim Interom i s drugim Vrapčem, treći Samobor čeka Ponikve i gostuje u Svetoj Nedelji, a sve su to otvorene utakmice.

Bit će takva, nema dvojbe, ni prva sljedeća kurilovečka. U subotu od 13.30 sati, naime, igra se posljednja seniorska utakmica na Udarniku u ovoj kalendarskoj godini, a u skladu s tim je lijepo što će nam u goste doći – domaći čovjek. Damir Grlić Cico, naime, trener je Tigra iz Svete Nedelje, trenutačno devete momčadi prvenstva. Bio je i na utakmici protiv Istre, nekoć je nosio i dres Udarnika, dobro poznaje momčad koju vodi Senad Harambašić, a nema dvojbe ni da će Senad znati apsolutno sve o onome što on radi.

Još jedan intrigantan trenerski duel, nogometni okršaj dobrih znanaca, i dobar povod za kolektivno okupljanje na mjestu na kojem su početkom ovoga mjeseca ispisane povijesne stranice u knjizi o kurilovečkom nogometu. “Red Boysi” će, naravno, biti tu, i svi ostali su pozvani da posljednji put u 2025. godini dođu pozdraviti dečke koje se ne boje ni Istre, ni Tigrova.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Lijepi dani u kockastom, “juniorski” poraz u Kopru i nastavak čudnog niza

Nogometaši Gorice krenuli su s posljednjim pripremama za dolazak Istre 1961 (nedjelja, 18.15 sati), a iza njih su ostale dojmljive partiture u nacionalnim selekcijama. Još pet utakmica je do stanke u HNL-u…

Objavljeno

prije 6 sati

19. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Punih 16 dana proći će između dvije prvenstvene utakmice HNK Gorice. Od petka 7. studenog i ogleda s Vukovarom do nedjelje 23. studenog i sudara s Istrom 1961, koja je ne tako davno, u nekoj malo drukčijoj priči, već gostovala u Velikoj Gorici… U to lijepo razdoblje stane dosta toga, dovoljno je vremena za sve, a ovom prilikom bilo je baš fino popunjeno događajima.

Za početak se valjalo dobro odmoriti od svega što su trener Mario Carević, njegov stožer i njihovi nogometaši prošli u prvih 13 rundi HNL-a, plus one dvije utakmice u Kupu Hrvatske, u kojem se upalo među osam najboljih. Svježine je baš u toj zadnjoj utakmici s Vukovarom gotovo kronično nedostajalo i nema dvojbe da je i stručni stožer razmišljao o tome, ali odmah potom trebalo je krenuti i graditi temelje za uspješan završetak jeseni. Još pet utakmica na rasporedu je do zimske pauze, bit će potrebne sve raspoložive snage…

U tom smislu možemo promatrati i prijateljsku utakmicu u slovenskom Kopru, protiv istoimenog domaćina, trenutačno četvrte momčadi slovenske lige. Gorica je na ovo gostovanje otišla s idejom da minute dobiju igrači koji su manje igrali, a nastupili su i neki koji uopće nisu igrali, a lako moguće da ni neće igrati.

Žarkov, Gurlica, Josić, Prgomet, Orešković, Jacob, Jakšić, Kasumović, Šimić, Gashi i Erceg bili su prvih 11 za ogled s Koprom, ali nema tu potrebe da itko misli da je nešto propustio po pitanju novih igrača. U pitanju su juniori Gorice, njih čak šestorica, koji su dobili priliku pokazati treneru Careviću što mogu i znaju. Ušli su i nastavku i prvotimci, Matijaš, Leš, Filipović, Perić, Duraković, Pozo, Bakić, Trontelj, Pavičić i Čuić, a konačan ishod cijele te priče bio je minimalan poraz. Autogolom Jakova Gurlice iz 44. minute Gorica je poražena 1-0.

Nije u tom ogledu Carević mogao računati na Luku Vrzića i Antu Kavelja, koji su bili u mladoj reprezentaciji, a možda bi priliku u Kopru u nekim drugim okolnostima dobili i još neki gorički reprezentativci. Za U-17 selekciju, naime, uspješno su nastupala njih četvorica, ali nisu i jedini koji su bili uspješni u kockastom dresu. Pa ajmo redom…

Ante Kavelj dio ove reprezentativne akcije proveo je i doma, budući da je U-21 reprezentacija, čiji je dio i veznjak Gorice, prvi susret odradila upravo na našem stadionu. Rezultatom 4-0 pala je Litva, i to usred one guste magle, kroz koju se jedva uspjelo nazrijeti da je i Kavelj dobio svoju minutažu u posljednjih 15-ak minuta utakmice. Nekoliko dana poslije, u utorak navečer, ostao je Kavelj bez minutaže na gostovanju kod Mađarske, no svejedno se veselio, jer Hrvatska je pobijedila 2-0 i nastavila kvalifikacije u jako dobrom ritmu.

Svoj kvalifikacijski ciklus odradila je i U-19 reprezentacija, u kojoj je naš Luka Vrzić. Pobjedu 2-0 protiv Gruzije Vrza je propustio, ali zato je u visokih 8-0 protiv Gibraltara ugradio hat-trick! Tri komada u toj lakšoj utakmici dovela su i do određenih promjena u razmišljanjima izbornika Siniše Oreščanina, pa je u pobjedi 4-1 protiv Srbije igrač Gorice dobio nešto manje od pola sata od bivšeg trenera Gorice. Iskoristio je to za asistenciju za četvrti gol, kojim je postavljen i konačan rezultat.

Poseban dio ove reprezentativne priče je U-17 selekcija, budući da u njoj glavne role drže upravo Goričani. Juraj Frigan kapetan je te selekcije, Mihael Kelava njezin je ponajbolji igrač, svoju ulogu ima i Francis Chinedu Echue, a godinu dana mlađi golman Lovro Lojen neupitna je “jedinica” u sastavu izbornika Sretena Ćuka. Sastavu koji je proživio burne dane, ali i doživio veliko slavlje…

Krenulo je u Nedelišću porazom od Kazahstana (1-2), u utakmici koju su započeli i Frigan i Kelava i Lojen, a priliku s klupe dobio je i Echue. Standardna trojka započela je utakmicu i u pobjedi nad Albanijom (3-0), u koju je kapetan Frigan ugradio i gol za konačan rezultat, a Echue opet dobio zadnjih pola sata. Ludo i dramatično bilo je u odlučujućoj utakmici protiv Nizozemske (3-2), koju je Hrvatska dobila nakon što je gubila 2-0, a ponovno su Frigan, Kelava i Lojen bili izbornikov izbor. Echue ovom prilikom nije bio u kadru.

U međuvremenu je posao u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo dovršila i A selekcija, a sad je vrijeme da se glave u potpunosti prebace na klupske obaveze. Kavelj i Vrzić već su u kadru trenera Carevića, a u njemu bi u budućnosti trebali biti i ovi posljednje spominjani klinci. Međutim, to je već pogled u budućnost, a važnije je sadašnjost, u kojoj nakon Istre u nedjelju slijedi još i Dinamo doma prvog dana prosinca, čime će završiti serija domaćih utakmica.

I započeti serija gostovanja. U posljednja tri jesenska ispita Goričani će gostovati kod Slaven Belupa, Osijeka i Rijeke, a nakon stanke još će trebati odraditi i gostovanje u Varaždinu. Neobična sezona, u kojoj raspored ide ovako: šest zaredom vani, devet zaredom doma, četiri zaredom vani…

Za početak kraja jeseni – Istra u nedjelju!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Sveti cilj i pakao od rasporeda. I prilika za iskupljenje…

Rukometaši Gorice poraženi su u gostima kod Umaga 30-29, čime su si zakomplicirali borbu za ulazak u Ligu za prvaka. Međutim, uoči zadnja četiri kola sve drže u svojim rukama. Uoči vrlo zahtjevna zadnja četiri kola…

Objavljeno

prije 7 sati

19. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što su prošle sezone na nevjerojatan način ostali bez plasmana u Ligu za prvaka, uz dva poraza od 14 golova razlike na gostovanjima kod izravnih konkurenata, rukometaši Gorice u ovu su sezonu ušli odlučni da naučeno iskoriste u dobre svrhe i da ovoga puta – uspiju. I dobro im je išlo u prvih devet kola, jedini kiks tu je bio uvjerljiv domaći poraz od Trogira, izravnoga konkurenta, ali napravljeno je i puno toga dobroga, dobiveno nekoliko teških i zahtjevnih utakmica.

Zagreb je u ovoj skupini, jasno, predodređen za prvo mjesto, a uz Goricu i Trogir, u lovu na jedno od prva tri mjesta je i Čakovec. Znajući da u posljednja tri kola gostuju upravo kod Trogira i Čakovca, da je prije toga na rasporedu nemoguća misija protiv Zagreba na domaćem parketu, bili su svjesni da u desetoj rundi, na gostovanju kod Umaga, nema prostora za pogreške. Nažalost, one su se događale, u najvećoj mjeri u završnici utakmice, pa su Goričani ispustili plus četiri u posljednjih deset minuta i izgubili utakmicu.

Time, naravno, nisu izgubili i šanse za ostvarivanje “svetog cilja”, ali značajno su si zakomplicirali situaciju, jer ako je cilj svet, onda je raspored u završnici Lige A za Goričane – paklen! Što je samo po sebi loša vijest, ali ujedno je i velika prilika. Priča iz prošle sezone, naime, gotovo da se ponavlja, jer ponovno će Gorica na dva gostovanja kod izravnih konkurenata odlučivati sama o sebi. I pokazivati što je ova momčad naučila iz lanjske epizode.

Od domaćeg ogleda sa Zagrebom nemamo pravo očekivati ništa više od dobre prezentacije, a onda kreće ludilo… Posljednjeg vikenda u studenom Goričani idu u Čakovec, tjedan dana kasnije doma čekaju neugodnu Bjelin Spačvu, a za kraj idu u Trogir. Zahtjevno razdoblje sezone je pred našim rukometašima i njihovim trenerom Matejem Miškovićem, ali znate za onu o muci i junacima… Prošle sezone bili su ljutiti sami na sebe, sad imaju priliku biti ponosni na sebe.

Neka tako i bude!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Košarkaši s tri pobjede zaredom idu u goste svom bivšem treneru

Košarkaši Gorice pobijedili su Zagreb 88-61 i nastavili pozitivan niz započet protiv Osijeka i Crikvenice. Ovog vikenda na redu je gostovanje kod Đakova, na čijoj klupi sjedi Miron Češkić

Objavljeno

prije 7 sati

19. studenoga 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Košarkaši Gorice na domaćem su parketu s 88-61 svladali Zagreb, upisavši tako treću uzastopnu pobjedu. Pritom su od početka susreta naši košarkaši kontrolirali stanje stvari na terenu.

Gosti su sredinom prve četvrtine imali vodstvo 9-6 na koje Goričani odgovaraju serijom 8-0. Zagreb do odlaska na mali predah ipak smanjuje na 14-13. Druga četvrtina u potpunosti je pripala našoj momčadi, koja je taj period igre dobila s 33-13, napravivši veliki korak prema pobjedi. Posebno raspoložen za igru bio je Niko Rimac, koji je u tom periodu igre ubacio tri trice, dok je zapaženu rolu odigrao i Pavo Turić sa sedam ubačaja.

Treća četvrtina bila je u znaku gostiju, koji su zaigrali na sve ili ništa te su taj period dobili s 27-16. Tri minute prije isteka četvrtine zakucavanjem Leblanca Zagrebaši su smanjili na -9 (56-47). Bilo je to najbliže koliko su mogli prići, jer u preostalom vremenu naši su košarkaši postigli radnu temperaturu iz druge četvrtine te u zadnjem periodu igre potvrdili kvalitetu za konačnih plus 27.

Razvoj stvari na terenu omogućio je treneru Damiru Miljkoviću da u posljednjih pet minuta u igru uvede i igrače s manjom minutažom, koji su nastavili u ritmu koji su postavili njihovi prethodnici na terenu.

– Čestitka mojim dečkima na pobjedi. Znali smo da će biti teško. Jako dobro smo odigrali prvo poluvrijeme, sve je u tim trenucima bilo u našim rukama. U trećoj četvrtini smo onda ušli u nepotrebnu nervozu i brojne pogreške, čime smo Zagrebu omogućili da se vrati. Uspjeli smo nakon toga ipak utakmicu privesti kraju kako treba – kazao je nakon utakmice domaći trener Damir Miljković.

U goričkim prvi strijelac bio je Niko Rimac s 18 poena. Pratili su ga Borna Dramalija s 15 i Kristijan Validžić s 11, dok su po devet poena ubacili Pavao Turić, Filip Kalajžić i Kristijan Šutalo koji je uz to imao i 15 skokova. Kod Zagreba najučinkovitiji Dorian Jelenek s 20 i Joshua Leblanc s 19 poena.

Nakon Vrijednosnica Osijek i Crikvenice, Goričani su tako nizu dodali i treću pobjedu, a nastavak tog niza pokušat će organizirati na već poznatome mjestu, uz poznato lice s druge strane. Gorica je uoči početka prvenstva odradila pripremni turnir u Đakovu, u koje će se ići i ovoga vikenda. Tamo će prijatelje iz Gorice dočekati Miron Češkić, trener Đakova, bivši trener i tajnik Gorice. Popit će se kava ili dvije, pa će se zatim prebaciti na borbu za bodove na parketu…

Nastavite čitati

Sport

HSTK Velika Gorica – nastavljena maksimalna serija seniora, prva pobjeda seniorki

Objavljeno

prije 1 dan

18. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Stolnotenisači HSTK Velika Gorica pobijedili su u 1.HL Muški Zapad u 4. kolu sezone 2025./2026. timove STŠK Srdoči Rijeka 4:2 i STK Jadran Poreč 4:0. Gorički stolnotenisači su nakon četiri kola i sedam odigranih susreta na prvom mjestu sa 14 bodova i meč razlikom 28:5.

Velika Gorica, 15.11.2025. Prva HL zapad seniorke. Foto: HSTK VG

Seniorke su u 4. kolu zabilježile prvu pobjedu u susretu s Jadranom iz Poreča.

Galerija fotografija

Prva hrvatska liga zapad muški 2025./2026., 04. kolo

HSTK Velika Gorica – STŠK Srdoči (Rijeka) 4:2 (14:10 225:215)

Domagoj Elger – Borna Zohil 1:3, Marko Vračan – Luka Šarčević 3:2, Ante Jakić – Duško Marijan Morić1:3, Elger / Marko Habijanec – Zohil / Morić 3:2, Elger – Šarčević 3:0, Habijanec – Zohil3:0.

HSTK Gorica – STK Jadran (Poreč) 4:0 (12:4 171:121)

Marko Habijanec – Ivan Jardas 3:1, Domagoj Elger – Franko Majcen 3:2, Ante Jakić – Tin Antonić 3:0, Habijanec / Elger – Jardas / Antonić 3:1.

Poredak: 1. HSTK Velika Gorica 14 (7 7 0 28:5 88:39 1279:1048), 2. STK Libertas Marinkolor 2 (Dubrovnik) 10 (5 5 0 20:5 63:32 970:777), 3. STŠK Dugo Selo 10 (6 4 2 18:15 65:63 1156:1132), 4. STK ALC ’21 (Zagreb) 10 (7 3 4 17:25 745:88 1519:1530), …, 10. STK Malinska-Dubašnica 6 (5 1 4 6:19 27:66 743:963).

Prva hrvatska liga žene zapad 2025./2026., 04. kolo

HSTK Velika Gorica – STK Jadran (Poreč) 4:3 (14:13 232:230)

Mirjana Lučić – Gabrijela Alviž 3:1, Ida Jazbec – Zara Ilić 3:1, Željka Jakuš – Ana Lukez 0:3, Lučić / Jazbec – Alviž / Ilić 3:1, Lučić – Ilić 1:3, Jakuš – Alviž 1:3, Jazbec – Lukez 3:1.

Poredak: 1. STK Crikvenica 13 (7 6 1 25:10 79:45 1195:985), 2. STŠK Dugo Selo 10 (5 5 0 20:3 61:12 764:481), … , 6. HSTK Velika Gorica 8 (7 1 6 7:27 26:87 713:1131), … , 10. STK Urania (Baška Voda) 6 (5 1 4 10:19 47:62 970:1055).

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.