Povijest jednog rivalstva: Debi za povijest, Kekov odlazak, dvije golijade i poraz koji boli…
Cijeli niz utakmica za pamćenje odigrali su nogometaši Rijeke i Gorice u prethodnih 16 prvoligaških ogleda, važnih i pamtljivih. Novu priliku za show imaju večeras od 21 sat na Rujevici, u 3. kolu HNL-a
Kad nogometaši Gorice u 21 sat istrče na Rujevicu, počet će njihovo deveto prvoligaško gostovanje u Rijeci, ukupno 17. ogled s protivnikom ovog velikog imena i bogate povijesti.
A kad je već riječ o povijesti, ajmo na međusobne oglede Rijeke i Gorice, jer ima tu materijala za jedan kraći nogometni roman. Događalo se kroz tih prvih osam gostovanja, ali i u svih 16 ogleda, toliko toga velikog, važnog, lako pamtljivog, emotivnog u ovom ili onom smislu…
Na Rujevici je Gorica igrala osam puta, upisala pet pobjeda i tri poraza, a remija je bilo – nula! Ovo nisu takve utakmice, tu se uvijek igra do kraja, na pobjedu.
28. srpnja 2018. RIJEKA – GORICA 2-0
Zapamtite što vam govorim, ova Gorica će mnogima napraviti probleme!, kazao je Matjaž Kek nakon debija Gorice u prvoj ligi, upravo na Rujevici.
I pogodio. Na hibridnom travnjaku Rujevice, brzom i nezgodnom, s gomilom nervoze i neizvjesnosti, u potrazi za pitanjem hoće li ovakva Gorica uopće moći biti konkurentna u najvišem rangu, Sergej Jakirović i njegovi nogometaši najavili su sve ono što će se događati u godinama koje su slijedile. Iako su izgubili.
Godinu dana ranije Rijeka je proslavila povijesni naslov prvaka i bila je jako dobar izbor za utakmicu koja će ući u povijest Gorice. Kahlina na golu, Čagalj, Jovičić, Špičić i Mčedlišviši u obrani, Maslowski, Marina i Maloča u sredini te Atiemwen, Dvorneković i Zwolinski u ofenzivi pokazali su da mogu, uz pomoć ljudi s klupe, Miye, Lovrića i Zenka, ali bodovi su ostali u Rijeci.
6. listopada 2018. GORICA – RIJEKA 2-1
I drugi je prvoligaši ogled, ovoga puta iz drukčijeg razloga, pisao povijest. Rijeka je došla u Veliku Goricu u krizi koju je produbio novi poraz, s Lukaszom Zwolinskim I Iyayijem Atiemwenom u naslovnim rolama. Puljić je doveo Rijeku u vodstvo, Zwole i Beli zabili za preokret, a to je označilo – kraj.
Budući da je suspendirani Sergej Jakirović sjedio na tribinama, ispada da je njegov pomoćnik Saša Sabljak, koji je preuzeo klupu, posljednji kolega u svijetu HNL-a koji je stisnuo ruku Matjažu Keku nakon utakmice. Slovenac je, naime, nakon ovog poraza odlučio napustiti Rijeku nakon pet i pol godina za pamćenje.
3. veljače 2019. RIJEKA – GORICA 1-3
Nakon što je na svom terenu na jesen uspjela pobjedom 2-0 uzvratiti Rijeci za startni poraz, na otvaranju proljetnog dijela sezone Gorica je došla i po prvu gostujuću pobjedu protiv Kekove družine. Bez Atiemwena, prve zvijezde kluba, koji je u rekordnom transferu završio u Dinamu, ali i s jednim igračem koji dolazi…
Kristijan Lovrić dotad je, sjetit ćete se možda, bio poznat po – prečkama i stativama! Igrao je dobro, pucao onako kao što to radi cijelu karijeru, ali najbolje što je uspjevao bilo je pogoditi okvir gola. Prvi gol zabio je, konačno, ove zimske večeri na Rujevici.
Igrao je Lovrić briljantno, stalno je ulazio u šanse, u polukontrama “uništavao” Riječane, ali riječko vodstvo poništili su Zwolinski, pa zatim i Dvorneković. Tek u 87. minuti Lovrić je konačno i sam zabio, probio tu barijeru i nakon toga, pamtite i to, nastavio nezaustavljivo trpati.
26. lipnja 2020. RIJEKA – GORICA 1-2
Do svoje već treće pobjede na Rujevici Gorica je došla u utakmici koju pamtimo po jednoj posebnosti – vjerojatno nikad u HNL-u Gorica nije odigrala lošije, a pobijedila! Bilo je to u onom nastavku sezone nakon pauze zbog korone, u razdoblju dok je Valdas Dambrauskas tek pripremao momčad za nezaboravnu jesen koja je slijedila…
Rijeka je, dakle, ovog poslijepodneva dominirala, stvarala šanse i promašivala. Gorica je, s druge strane, prvi gol zabila iz penala, naravno s potpisom Kristijana Lovrića, a drugi je utrpao Cherif nakon velike pogreške riječke obrane. Završilo je 2-1, s više sreće nego pameti.
– Iskreno, ni sam ne znam kako smo ovo dobili – priznao je nakon tog susreta i Valdas.
3. travnja 2021. GORICA – RIJEKA 3-4
Jedna od “najluđih” utakmica ovih dviju protivnika odigrana je na velikogoričkom travnjaku, pod vodstvom Siniše Oreščanina. Igrala se 64. minuta kad je na semaforu svjetlilo skandaloznih “0-4”, sve što smo u tim trenucima željeli bilo je da netko ugasi svjetlo i prekine tu noćnu moru, spriječi potpunu katastrofu…
Umjesto toga, dogodio se – pravi show! Prvo je Josip Mitrović u 73. pogodio za nadu, deset minuta poslije Ognjen Mudrinski još je malo zakomplicirao stvari, a ludnicu je izazvao autogol Galovića u 85. minuti. Gorica je imala još pet minuta plus sudačku nadoknadu za potpun i spektakularan povratak, ali nije se posložilo. Prilika je bilo, ali golova više ne.
22. svibnja 2021. RIJEKA – GORICA 2-1
E, ovo su sad već jako ružne uspomene… Trener je opet Siniša Oreščanin, a prilika koja se otvarala je, čini se, teško ponovljiva. Cijele sezone, od prvog do 35. kola, Gorica je bila na mjestu koje vodi u Europu, uglavnom u ulozi treće momčadi na tablici, a ovog poslijepodneva za ostvarenje snova bio je dovoljan i jedan bod. Ili kiks Hajduka.
Ni jedno ni drugo, nažalost, nije se dogodilo.
Andrijašević je doveo Rijeku u vodstvo, Babec zabio za izjednačenje i Europu, a tako je i stajalo na semaforu sve do 79. minute. I udarca Luke Menala, danas igrača Dinama, koji je završio iza leđa Ivana Banića… Pamtimo i onu veliku šansu Albija Doke u posljednjim trenucima utakmice, praktički čisti zicer, ali očito nije bilo suđeno.
26. rujna 2021. GORICA – RIJEKA 3-4
Opet sedam komada, opet spektakl, opet poraz Gorice. Vodila je Gorica 2-1 nakon prvog dijela, mogla voditi i puno uvjerljivije, pa primila gol u prvom napadu drugog poluvremena, a u 51. minuti ostala s igračem manje. Murić je donio potpuni preokret u 58. minuti, a bod je u desetorici Goričana u 91. minuti spasio Toni Fruk strašnim golom ljevicom… Ili ipak nije!
Kad se činilo da je Gorica doista spasila bod u utakmici u kojoj je zaslužila i puno više od toga, Domagoj Pavičić je u petom minuti sudačke nadoknade “povaljao” obranu Gorice i zabio za pobjedu gostiju.
11. prosinca 2021. RIJEKA – GORICA 1-2
Posljednje gostovanje Gorice na Rujevici također ćemo pamtiti, jer osim što je bila iznimno lijepa i rijetko uvjerljiva, možda i najbolja partija koju je Gorica ikad odigrala u HNL-u, ima u sebi i detalj koji je izdvaja. Naime, bila je to posljednja pobjeda Krune Rendulića kao trenera Gorice…
Impresivna partija na Rujevici budila je veliki optimizam, nova tri boda nudila šansu da se Gorica ozbiljno uključi u borbu za Europu, ali već u sljedećem kolu stigao je onaj domaći poraz od Šibenika, koji je pokrenuo niz od sedam posrtaja, koji je opet doveo do smjene na klupi i dolaska Samira Toplaka.
Koji je, recimo i to, Rijeku u prvom pokušaju s Goricom – pobijedio. U ožujku je autogol zabio Čestić, kojega više nema u riječkom kadru…
Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…
Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…
Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.
Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.
Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…
Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.
Naš i gotovo.
I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.
U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.
Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.
I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.
Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.
Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!
Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
P. S. Naš Marin!
Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.
Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.
– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.
Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.
Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.
Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.
Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.
Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.
Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Preko tisuću natjecatelja u deset natjecateljskih kategorija natječe se u dobnim uzrastima od djece do seniorskih formacija i parova. Danas su kvalifikacije, kao i jučer, od 10 sati, a finalni nastupi od 18 sati.
Poraz za kraj: ‘Nogomet nikad ne laže, tamo smo gdje trebamo biti’
Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Rijeke na Rujevici u posljednjem kolu SuperSport HNL-a. Goričani su na kraju završili na osmome mjestu, s dva boda manje od petoplasirane momčadi…
Pravih ljetnih 28 stupnjeva dočekalo je nogometaše Gorice na Rujevici, zajedno s igračima Rijeke, koji su se nadali i vjerovali da na kraju ipak nekako mogu do trećega mjesta. Gorica je, s druge strane, pobjedom mogla do petoga mjesta u prvenstvu, što bi bio uspjeh kakav nismo doživjeli od one sezone kad je Gorica porazom upravo na Rujevici skliznula na peto mjesto i ostala bez povijesnog plasmana u Europu.
Ovoga puta ulog nije bio toliko velik, ali očekivano je bilo vidjeti nogometaše koji su motivirani bez obzira na činjenicu da je riječ o zadnjih devedeset minuta u sezoni. Takvi su Riječani i Goričani i bili, no teško je ovu utakmicu u bilo kojem smislu svrstati među nogometne događaje koji će se pamtiti. Dapače, sve je riješeno u dva poteza, utakmica je bila lišena velikog broja prilika i uzbuđenja, a pogotovo se to odnosi na uzbuđenja pred riječkim vratima.
Gorica je bila bez Pršira, Čabraje i Filipovića, pa su ispred Matijaša startali Leš, Perić i Moustapha, na bokovima Trontelj i Bogojević, a u sredini Kavelj, Pozo, Pavičić i mladi Stjepan Kučiš u Prširovoj ulozi. U vrhu napada, s kapetanskom trakom oko ruke, i ovoga je puta startao Ante Erceg.
U prvom poluvremenu takva je Gorica limitirala Rijeku na jednu opasniju situaciju, u kojoj je sjajno reagirao Matijaš, dok s druge strane opasnosti nije bilo. Nije ih pred riječkim vratima bilo previše ni u nastavku, dok je Rijeka sve riješila – “američki”! Amer Gojak pogađao je u 66. i 84. minuti, golovi da ne znaš koji je ljepši, da li zakucavanje u rašlje za 1-0 ili bomba koja je od prečke ušla za konačnih 2-0…
Ukratko, utakmica nakon koje će navijačima Gorice dobro sjesti to što je sezona završila. A i treneru će odmor dobro doći.
– Bili smo dosta stabilni u prvom poluvremenu, dosta dobri defenzivno, međutim imali smo četiri-pet situacija za kontranapad kakve očito ne znamo rješavati – krenuo je u analizu Mario Carević, pa nastavio:
– To nam je nekako i ogledalo cijele sezone. Ponavljam se u ovim izjavama nakon utakmice, stalno pričam iste stvari, ali to je činjenica. Moraš takve situacije odraditi tako da uputiš udarac, da golman mora reagirati, da uđeš u highlightse… Tu smo nedorečeni i za sljedeću sezonu ćemo sigurno tražiti pojedince koji će nam pomoći. Moramo to i trenirati, iako je teško trenirati donošenje odluka.
Mario Carević ove je sezone postao najdugovječniji trener u prvoligaškoj povijesti Gorice… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Naravno da je Carević razmišljao i o tablici.
– Da smo pobijedili, završili bi peti, što bi trebalo biti ogroman motiv, a da smo uzeli i bod, bili bismo sedmi. Ovako smo završili na osmome mjestu – slegnuo je ramenima trener Gorice, koji je s takvim učinkom na kraju zadovoljan.
– Vratit ću se malo na početak sezone. Otišlo nam je 25 igrača, morali smo raditi totalno novu selekciju i ja sam na kraju mogu biti zadovoljan sa izvedbom i rezultatom. Moglo je to biti i bolje, jer kad vratim film, prosuli smo puno bodova zbog promašenih šansi, penala… A opet, najiskrenije rečeno, nogomet nikad ne laže. Nogomet je nakon tih 36 kola u pravu i to je nekakva naša realnost. Da, dojam je da smo igrali puno bolje nego što to govori broj bodova, ali očito nam nešto fali za nešto više.
Dotaknuo se za kraj i pitanja pobjedničkog mentaliteta…
– Taj mentalitet pobjednika gradi se kroz više prijelaznih rokova, moramo raditi doselekciju i točno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo uspjeti dovesti neke nove igrače, da ćemo ući u pripreme kako treba i biti bolji u tim segmentima sljedeće godine – zaključio je Carević.