Povijest jednog rivalstva: Debi za povijest, Kekov odlazak, dvije golijade i poraz koji boli…
Cijeli niz utakmica za pamćenje odigrali su nogometaši Rijeke i Gorice u prethodnih 16 prvoligaških ogleda, važnih i pamtljivih. Novu priliku za show imaju večeras od 21 sat na Rujevici, u 3. kolu HNL-a
Kad nogometaši Gorice u 21 sat istrče na Rujevicu, počet će njihovo deveto prvoligaško gostovanje u Rijeci, ukupno 17. ogled s protivnikom ovog velikog imena i bogate povijesti.
A kad je već riječ o povijesti, ajmo na međusobne oglede Rijeke i Gorice, jer ima tu materijala za jedan kraći nogometni roman. Događalo se kroz tih prvih osam gostovanja, ali i u svih 16 ogleda, toliko toga velikog, važnog, lako pamtljivog, emotivnog u ovom ili onom smislu…
Na Rujevici je Gorica igrala osam puta, upisala pet pobjeda i tri poraza, a remija je bilo – nula! Ovo nisu takve utakmice, tu se uvijek igra do kraja, na pobjedu.
28. srpnja 2018. RIJEKA – GORICA 2-0
Zapamtite što vam govorim, ova Gorica će mnogima napraviti probleme!, kazao je Matjaž Kek nakon debija Gorice u prvoj ligi, upravo na Rujevici.
I pogodio. Na hibridnom travnjaku Rujevice, brzom i nezgodnom, s gomilom nervoze i neizvjesnosti, u potrazi za pitanjem hoće li ovakva Gorica uopće moći biti konkurentna u najvišem rangu, Sergej Jakirović i njegovi nogometaši najavili su sve ono što će se događati u godinama koje su slijedile. Iako su izgubili.
Godinu dana ranije Rijeka je proslavila povijesni naslov prvaka i bila je jako dobar izbor za utakmicu koja će ući u povijest Gorice. Kahlina na golu, Čagalj, Jovičić, Špičić i Mčedlišviši u obrani, Maslowski, Marina i Maloča u sredini te Atiemwen, Dvorneković i Zwolinski u ofenzivi pokazali su da mogu, uz pomoć ljudi s klupe, Miye, Lovrića i Zenka, ali bodovi su ostali u Rijeci.
6. listopada 2018. GORICA – RIJEKA 2-1
I drugi je prvoligaši ogled, ovoga puta iz drukčijeg razloga, pisao povijest. Rijeka je došla u Veliku Goricu u krizi koju je produbio novi poraz, s Lukaszom Zwolinskim I Iyayijem Atiemwenom u naslovnim rolama. Puljić je doveo Rijeku u vodstvo, Zwole i Beli zabili za preokret, a to je označilo – kraj.
Budući da je suspendirani Sergej Jakirović sjedio na tribinama, ispada da je njegov pomoćnik Saša Sabljak, koji je preuzeo klupu, posljednji kolega u svijetu HNL-a koji je stisnuo ruku Matjažu Keku nakon utakmice. Slovenac je, naime, nakon ovog poraza odlučio napustiti Rijeku nakon pet i pol godina za pamćenje.
3. veljače 2019. RIJEKA – GORICA 1-3
Nakon što je na svom terenu na jesen uspjela pobjedom 2-0 uzvratiti Rijeci za startni poraz, na otvaranju proljetnog dijela sezone Gorica je došla i po prvu gostujuću pobjedu protiv Kekove družine. Bez Atiemwena, prve zvijezde kluba, koji je u rekordnom transferu završio u Dinamu, ali i s jednim igračem koji dolazi…
Kristijan Lovrić dotad je, sjetit ćete se možda, bio poznat po – prečkama i stativama! Igrao je dobro, pucao onako kao što to radi cijelu karijeru, ali najbolje što je uspjevao bilo je pogoditi okvir gola. Prvi gol zabio je, konačno, ove zimske večeri na Rujevici.
Igrao je Lovrić briljantno, stalno je ulazio u šanse, u polukontrama “uništavao” Riječane, ali riječko vodstvo poništili su Zwolinski, pa zatim i Dvorneković. Tek u 87. minuti Lovrić je konačno i sam zabio, probio tu barijeru i nakon toga, pamtite i to, nastavio nezaustavljivo trpati.
26. lipnja 2020. RIJEKA – GORICA 1-2
Do svoje već treće pobjede na Rujevici Gorica je došla u utakmici koju pamtimo po jednoj posebnosti – vjerojatno nikad u HNL-u Gorica nije odigrala lošije, a pobijedila! Bilo je to u onom nastavku sezone nakon pauze zbog korone, u razdoblju dok je Valdas Dambrauskas tek pripremao momčad za nezaboravnu jesen koja je slijedila…
Rijeka je, dakle, ovog poslijepodneva dominirala, stvarala šanse i promašivala. Gorica je, s druge strane, prvi gol zabila iz penala, naravno s potpisom Kristijana Lovrića, a drugi je utrpao Cherif nakon velike pogreške riječke obrane. Završilo je 2-1, s više sreće nego pameti.
– Iskreno, ni sam ne znam kako smo ovo dobili – priznao je nakon tog susreta i Valdas.
3. travnja 2021. GORICA – RIJEKA 3-4
Jedna od “najluđih” utakmica ovih dviju protivnika odigrana je na velikogoričkom travnjaku, pod vodstvom Siniše Oreščanina. Igrala se 64. minuta kad je na semaforu svjetlilo skandaloznih “0-4”, sve što smo u tim trenucima željeli bilo je da netko ugasi svjetlo i prekine tu noćnu moru, spriječi potpunu katastrofu…
Umjesto toga, dogodio se – pravi show! Prvo je Josip Mitrović u 73. pogodio za nadu, deset minuta poslije Ognjen Mudrinski još je malo zakomplicirao stvari, a ludnicu je izazvao autogol Galovića u 85. minuti. Gorica je imala još pet minuta plus sudačku nadoknadu za potpun i spektakularan povratak, ali nije se posložilo. Prilika je bilo, ali golova više ne.
22. svibnja 2021. RIJEKA – GORICA 2-1
E, ovo su sad već jako ružne uspomene… Trener je opet Siniša Oreščanin, a prilika koja se otvarala je, čini se, teško ponovljiva. Cijele sezone, od prvog do 35. kola, Gorica je bila na mjestu koje vodi u Europu, uglavnom u ulozi treće momčadi na tablici, a ovog poslijepodneva za ostvarenje snova bio je dovoljan i jedan bod. Ili kiks Hajduka.
Ni jedno ni drugo, nažalost, nije se dogodilo.
Andrijašević je doveo Rijeku u vodstvo, Babec zabio za izjednačenje i Europu, a tako je i stajalo na semaforu sve do 79. minute. I udarca Luke Menala, danas igrača Dinama, koji je završio iza leđa Ivana Banića… Pamtimo i onu veliku šansu Albija Doke u posljednjim trenucima utakmice, praktički čisti zicer, ali očito nije bilo suđeno.
26. rujna 2021. GORICA – RIJEKA 3-4
Opet sedam komada, opet spektakl, opet poraz Gorice. Vodila je Gorica 2-1 nakon prvog dijela, mogla voditi i puno uvjerljivije, pa primila gol u prvom napadu drugog poluvremena, a u 51. minuti ostala s igračem manje. Murić je donio potpuni preokret u 58. minuti, a bod je u desetorici Goričana u 91. minuti spasio Toni Fruk strašnim golom ljevicom… Ili ipak nije!
Kad se činilo da je Gorica doista spasila bod u utakmici u kojoj je zaslužila i puno više od toga, Domagoj Pavičić je u petom minuti sudačke nadoknade “povaljao” obranu Gorice i zabio za pobjedu gostiju.
11. prosinca 2021. RIJEKA – GORICA 1-2
Posljednje gostovanje Gorice na Rujevici također ćemo pamtiti, jer osim što je bila iznimno lijepa i rijetko uvjerljiva, možda i najbolja partija koju je Gorica ikad odigrala u HNL-u, ima u sebi i detalj koji je izdvaja. Naime, bila je to posljednja pobjeda Krune Rendulića kao trenera Gorice…
Impresivna partija na Rujevici budila je veliki optimizam, nova tri boda nudila šansu da se Gorica ozbiljno uključi u borbu za Europu, ali već u sljedećem kolu stigao je onaj domaći poraz od Šibenika, koji je pokrenuo niz od sedam posrtaja, koji je opet doveo do smjene na klupi i dolaska Samira Toplaka.
Koji je, recimo i to, Rijeku u prvom pokušaju s Goricom – pobijedio. U ožujku je autogol zabio Čestić, kojega više nema u riječkom kadru…
Ženska ekipa Šahovskog kluba Polet iz Buševca osvojila je prvo mjesto na ekipnom prvenstvu Hrvatske, koje je odigrano u Velom Lošinju od 14. do 23. studenoga 2025. godine. Podsjećamo, šahistice Poleta su u srpnju 2025. godine osvojile i Kup Hrvatske te su tako dva najvrjednija trofeja u ženskom šahu Hrvatske završila u Buševcu.
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Polet je osvojio prvo mjesto s 15 meč bodova, druga je bila ekipa ŠK Draga iz Rijeke s 13 bodova, treći ŠK Amater iz Strizivojne s 12 bodova. Iako je Polet završio ligu s dva meč boda prednosti, prvak se ipak odlučivao u posljednjem kolu.
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Ena Cvitan. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mirjana Medić. Foto: K Polet
Polet je u prvom kolu igrao protiv prvog favorita prvenstva (prema ukupnom rejtingu igračica) ekipe Draga i pobijedio 2.5:1.5! Na prve tri ploče remizirale su Ena Cvitan, Mirjana Medić i Petra Kejžar, pobijedila je Mihaela Blažeka na četvrtoj ploči. Draga u 3. kolu pobjeđuje ekipu Amatera, a u 8. kolu Polet je igrao protiv Amatera i pobijedio 3:1. Ena Cvitan remizirala je na prvoj ploči s drugom nositeljicom Poljakinjom Cyfkom Karinom, a na drugoj ploči remizirala je i Medić, tako da su o ishodu susreta odlučivali mečevi na trećoj i četvrtoj ploči. Tereza Dejanović, najmlađa članica u Poletu, pobijedila je na četvrtoj ploči, a iza toga cijeli poen je osvojila i Petra Kejžar (nakon 5 sati igre) na trećoj ploči za veliku pobjedu – 3:1!
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Petra Kejžar. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mihaela Blažeka. Foto: K Polet
Polet je u zadnjem kolu igrao protiv ekipe Ravne Gore, s napomenom da je u ovoj ekipi na prvoj ploči igrala Rumunjka Irina Bulmaga, prema rejtingu najbolja igračica na prvenstvu. Cvitan je redukcijom materijala na prvoj ploči protiv Rumunjke izborila remi poziciju, a remizirala je i Medić na drugoj ploči. Nešto kasnije, na četvrtoj ploči pobjedu je izborila Blažeka za 2:1, a Kejžar je remizirala za ukupnu pobjedu 2.5:1.5. Ovaj rezultat je donio titulu prvakinja u Buševec!!
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Tereza Dejanović. Foto: K Polet
Pojedinačni učinak prvakinja: FM Ena Cvitan je na prvoj ploči osvojila 5,5 bodova iz 8 partija, WGM Mirjana Medić 3,5 boda, WFM Petra Kejžar je osvojila 6,5 bodova i dobila plaketu kao najbolja šahistica na trećoj ploči, a na 4. ploči izvrsno su igrale Mihaela Blažeka, koja je ostvarila 3 pobjede i jedan remi, a najmlađa Tereza Dejanović ostvarila je 4 pobjede u 4 meča!
Galerija fotografija
18. taekwondo prvenstvo Zagrebačke županije održat će se u subotu, 29. studenoga, u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici. Natjecanje počinje u 9 sati, a domaćin je Taekwondo klub Velika Gorica, koji će ugostiti 270 natjecatelja iz 15 klubova diljem županije.
Prema riječima trenera Igora Matića, ovogodišnje izdanje bilježi najveći broj sudionika do sada na županijskim prvenstvima. Natjecatelji će se boriti u formama, a kategorije obuhvaćaju najmlađe uzraste, mlađe kadete, kadete i juniore. Seniorska konkurencija izostat će zbog sudjelovanja na drugom turniru.
Na turnir stižu klubovi iz cijele županije, od Rugvice, Dugog Sela i Vrbovca do Zaprešića, Samobora, Šenkovca, Luke, Pušće, Svete Nedelje, ali i drugih dijelova.
“Uvijek nam je čast kad dobijemo priliku organizirati ovakvo natjecanje. Mi svi u županiji dosta jedni druge cijenimo pa se onda mijenjamo svake godine. Probamo pogoditi da je to obljetnica klubova, pa svi klubovi u županiji imaju priliku organizirati natjecanje. Mi smo zadnji put 2015. organizirali i drago nam je da napokon u Goricu vraćamo Taekwondo koji je jedan od najtrofejnijih sportova u našem gradu”, istaknuo je Matić.
Svečano otvaranje predviđeno je za 9:30, dok prvi mečevi kreću u 10 sati. Program bi trebao trajati sve do 17 sati.
Litavci na našem stadionu, treći put: Ovo će nam iskustvo ostati u magli…
Velika Gorica bila je domaćin ogleda U-21 reprezentacija Hrvatske i Litve, što je donijelo određene poveznice s nekim prošlim vremenima. Jedna od njih smještena je u 1987. godinu, a druga je ipak nešto novija…
Magla u turopoljskom kraju vrlo je česta i ima nekoliko specifičnih obilježja zbog lokalne geografije i klime. Turopolje je potpuno ravničarski kraj. Zrak se slabije miješa, a hladan i vlažan zrak lakše se “zadržava” pri tlu, što pogoduje stvaranju radijacijske magle. Uz to, veliki su izvori vlage, posebno uz rijeku Odru, njezine rukavce i poplavno područje, kao i brojne kanale i potoke. Uz to, u jesen i zimu vrlo često dolazi do temperaturne inverzije; hladan zrak se “zaključa” u nizini, topliji zrak iznad njega sprječava dizanje vlage i stvaraju se dugotrajne magle koje se mogu zadržati i cijeli dan. Uostalom, ne ponavlja lokalno stanovništvo uzalud već generacijama: “U Turopolju magle uvijek ima…”
Tako nekako maglu u našem kraju objašnjava struka. I baš iz svih tih razloga magle je bilo i u četvrtak, 13. listopada. Guste magle, koja je bila sve prije nego dobrodošla u jednom ovakvom danu, u kojem je trebao dominirati nogomet. Hrvatska U-21 reprezentacija, odlukom stožera na čelu s izbornikom Ivicom Olićem, odabrala je baš u Velikoj Gorici igrati svoj kvalifikacijski ogled protiv vršnjaka iz Litve, ali netko je u toj cijeloj priči zaboravio na sve ono iz uvoda. I na sve one utakmice koje su se ranije igrale na našem stadionu u neviđenom izdanju. Pamtimo tako poraz Gorice od Dinama 3-0, o kojem ni danas ne znamo previše, jer igralo se u oblaku guste magle, a pamtit ćemo i ovo iskustvo.
U još jednoj neviđenoj utakmici Hrvatska je pobijedila Litvu 4-0, selekcija u kojoj su i naš dečko Josip Cundeković te igrač HNK Gorice Ante Kavelj i u takvim je uvjetima uspjela potvrditi svoj potencijal, ali i još jedanput pokazati kolika je razlika između hrvatskog i litavskog nogometa.
– Cilj je ostvaren, tri boda su nam bila najvažnija. Igrali su sa svim našim protivnicima, tako da smo imali jasnu sliku što očekivati od Litve, niski blok, beskonačno mnogo duela i prekršaja, pokušavaju što više ležati na terenu, koristiti vrijeme i čekati svoju priliku kroz kontru i polukontru. Nama je bio cilj ostati strpljiv i pokušati protivniku zabiti pogodak što prije jer time si olakšavamo posao. Isto se na kraju i ispostavilo, nakon 1-0 su oni možda malo ofenzivnije krenuli igrati i ostavljali nam velike prostore za polukontre i kontre. Prije 2-0 imali smo dvije sjajne situacije koje smo mogli puno bolje odigrati i doći do pogotka i ranije – rekao je izbornik Olić pa se osvrnuo na uvjete:
– Uvjeti su za ljude na tribini sigurno su bili teški, jer ništa se nije vidjelo. Ja sam uz liniju u prvom poluvremenu vidio slabije, ali u drugom poluvremenu se moglo vidjeti bolje, barem s moje točke. Puno jasnija slika, tako da su uvjeti bili takvi kakvi jesu, ali sudac je odlučio da će se utakmica igrati. Vidio je koliko mu je trebalo, htjeli su da se utakmica završi, a meni je drago da se nije prekinula ili odgodila za sutra. Taj jedan dan više ili odgoda nosi napetost i iščekivanje, tako da mi je drago da se završilo i upisali smo ta tri boda koja su nam bila jako važna.
Objasnio je i zašto je domaćin bila baš Velika Gorica.
– Problem je u tome što nekoliko tjedana ranije moraš prijaviti i satnicu. Kad smo bili svjesni toga, više se nije moglo promijeniti. Praktički se u pet minuta magla spustila, a neke stvari ne možeš iskontrolirati ni predvidjeti. Svi smo se radovali lijepom vremenu i ugodnoj temperaturi. Žao mi je zbog gledatelja na tribinama, ali i putem televizije – rekao je izbornik.
Neobična povezanost našega grada tako je dobila novu epizodu, koja će ostati u magli, ali i novu poveznicu. Manje je poznat podatak da su se u ljeto 1987. godine, u prvoj utakmici u povijesti na našem stadionu, susrele studentske reprezentacije Brazila i SSSR-a, pri čemu su boje sovjeta branili isključivo igrači Žalgirisa iz Kaunasa, najboljeg litavskoga kluba. I došli su do visoke pobjede 6-0 u tom povijesnom ogledu…
Godinama poslije, točnije u jesen 2018. godine, u velikogorički nogomet opet su stigli Litavci. Ovoga puta u ulozi investitora, na čijem je čelu bio bivši litavski košarkaš Gintaras Staniulis, a njihov čovjek bio je Mindaugas Nikoličius. Kao sportski direktor, Niko je pomogao da HNK Gorica postane prvoligaš, ali i da se etablira u društvu najboljih. U međuvremenu je doveo i trenera iz Litve, nezaboravnog Valdasa Dambrauskasa, najuspješnijeg trenera Gorice u prvoligaškoj povijesti, kao i igrača Pauliusa Golubickasa, koji na kraju nije ostavio posebno dubok trag.
Sportski direktor Mindaugas Nikoličius u Goricu je doveo trenera Valdasa Dambrauskasa… Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL
Svi su oni u međuvremenu otišli, neki malo ružnije, neki malo ljepše, pa smo prvi sljedeći “link” s litavskim nogometom čekali do tog maglovitog 13. studenog. Pri čemu se nadamo da Olićeva vrsta neće odustati od svog omiljenog stadiona zbog te male temperaturne inverzije koja je ovom prilikom ukrala utakmicu gledateljima na stadionu i pred TV ekranima. Važnije je da se u Gorici u ovoj turi – pobjeđuje!
VIDEO Išek i Vujnović na kauču: ‘Sve je bilo drukčije, ali nije bilo straha…’
Leon Išek i Fran Vujnović, igrači NK Kurilovca, gostujući u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” još jedanput su se podsjetili svih detalja vezanih uz povijesni uspjeh njihova kluba, ali i predstavili ovu posebnu momčad
Furmek je na baušteli, Šarić radi na benzinskoj valjda i duže nego što igra za Kurilovec, Novak montira klime, Vujnović vozi taksi, kapetan Završki je kipar, Sedlaček je bankar, on je i naš blagajnik kad zatreba, a imamo i dostavljače, studente, čak i učenike, Raković nam i dalje ide u školu…
Tako je Leon Išek, jedan od njih, predstavio generaciju za povijest NK Kurilovca, sad već čuvenu “Klasu 2025”, gostujući u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”. Svi ti heroji, dečki koji nas poslužuju na benzinskoj, koji nam montiraju klime ili nas voze u taksiju, doživjeli su svojih pet minuta slave. Dan za pamćenje dogodio se 5. studenog 2025. godine, datum je to koji će zlatnim slovima ostati upisan u klupske povijesne knjige. Tog se dana, naime, dogodilo nogometno čudo: pala je Istra!
– Sve je bilo drukčije. Inače mi prvi dolazimo na stadion, čeka nas jedino naš Bašo, a ovoga puta bilo je bitno drukčije. Dolazimo na stadion, a tu već gužvu, gungula, ljudi sa svih strana… Bilo je i više nego jasno da je ovo posebna utakmica, ali to nas je samo dodatno motiviralo – prepričava Fran Vujnović, sin predsjednika Dražena i šef obrane koja je imala ozbiljan zadatak ispred sebe, koji je na naš kauč sjeo zajedno s Išekom.
– Ključna je u svemu tome bila vjera. Zaista smo vjerovali da možemo parirati Istri, ni u jednom trenutku nije se mogla osjetiti nervoza ili bilo kakav strah. Svi smo jedva čekali da utakmica krene, da vidimo što možemo, a ispalo je da možemo puno – smješka se i danima poslije golman Išek, koji je izvukao što je morao izvući.
Napad je zabio što je morao zabiti, a obrana to fokusirano obranila.
– Iskreno, osobno sam imao poseban motiv, jer bio sam igrač Istre i nisam tamo prošao. Otišao sam zaobilaznim putem, sa željom da se vratim najmanje na tu razinu, i zato mi je bilo posebno važno pokazati sve što znam i mogu. Realno, dobar dio ovih igrača zaslužuje igrati i rang ili dva više, ovo je top momčad. I vrhunska klapa, što je posebno važno. Mi nismo momčad, mi smo obitelj – kaže Fran Vujnović.
Posebna priča, posebni trenuci, a ovo su svi detalji…
Natjecanje 19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstvo Nogometnog saveza Velika Gorica startalo je utakmicama 01. kola u prošlu subotu (22.11.2025.) na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport.
Velika Gorica, 25.11.2025. 19.Velikogorièka malonogometna liga 2025./2026., 01.kolo. Foto: VMNL
Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.
Drugo kolo je na rasporedu u subotu, 29.11.2025. godine.
Galerija fotografija
19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 01. kolo
Početnici A, 01.kolo: Dinamo Hidrel – Velika Mlaka 1947 1:5, Gorica Polet 5:0, Gradići – Mladost 0:0, Ban Jelačić slobodan. Početnici B, 01.kolo: Gorica 03 – Vatrogasac 0:1, Klas – Mraclin 1:0, Kurilovec – Lukavec 1:2, Buna slobodna. Mlađi pioniri – 01.kolo: Ban Jelačić – Velika Mlaka 1947 0:7, Buna 2 – Vatrogasac 4:1, Gorica – Polet 14:0, Gradići – Mraclin 2:5, Kurilovec – Mladost 0:0. Pioniri – 01. kolo: Ban Jelačić 1 – Ban Jelačić 2 3:0, Buna – Vatrogasac 1:4, Kurilovec – Mraclin 1:0, Lomnica – Mladost 3:2.