Povijest jednog rivalstva: Debi za povijest, Kekov odlazak, dvije golijade i poraz koji boli…
Cijeli niz utakmica za pamćenje odigrali su nogometaši Rijeke i Gorice u prethodnih 16 prvoligaških ogleda, važnih i pamtljivih. Novu priliku za show imaju večeras od 21 sat na Rujevici, u 3. kolu HNL-a
Kad nogometaši Gorice u 21 sat istrče na Rujevicu, počet će njihovo deveto prvoligaško gostovanje u Rijeci, ukupno 17. ogled s protivnikom ovog velikog imena i bogate povijesti.
A kad je već riječ o povijesti, ajmo na međusobne oglede Rijeke i Gorice, jer ima tu materijala za jedan kraći nogometni roman. Događalo se kroz tih prvih osam gostovanja, ali i u svih 16 ogleda, toliko toga velikog, važnog, lako pamtljivog, emotivnog u ovom ili onom smislu…
Na Rujevici je Gorica igrala osam puta, upisala pet pobjeda i tri poraza, a remija je bilo – nula! Ovo nisu takve utakmice, tu se uvijek igra do kraja, na pobjedu.
28. srpnja 2018. RIJEKA – GORICA 2-0
Zapamtite što vam govorim, ova Gorica će mnogima napraviti probleme!, kazao je Matjaž Kek nakon debija Gorice u prvoj ligi, upravo na Rujevici.
I pogodio. Na hibridnom travnjaku Rujevice, brzom i nezgodnom, s gomilom nervoze i neizvjesnosti, u potrazi za pitanjem hoće li ovakva Gorica uopće moći biti konkurentna u najvišem rangu, Sergej Jakirović i njegovi nogometaši najavili su sve ono što će se događati u godinama koje su slijedile. Iako su izgubili.
Godinu dana ranije Rijeka je proslavila povijesni naslov prvaka i bila je jako dobar izbor za utakmicu koja će ući u povijest Gorice. Kahlina na golu, Čagalj, Jovičić, Špičić i Mčedlišviši u obrani, Maslowski, Marina i Maloča u sredini te Atiemwen, Dvorneković i Zwolinski u ofenzivi pokazali su da mogu, uz pomoć ljudi s klupe, Miye, Lovrića i Zenka, ali bodovi su ostali u Rijeci.
6. listopada 2018. GORICA – RIJEKA 2-1
I drugi je prvoligaši ogled, ovoga puta iz drukčijeg razloga, pisao povijest. Rijeka je došla u Veliku Goricu u krizi koju je produbio novi poraz, s Lukaszom Zwolinskim I Iyayijem Atiemwenom u naslovnim rolama. Puljić je doveo Rijeku u vodstvo, Zwole i Beli zabili za preokret, a to je označilo – kraj.
Budući da je suspendirani Sergej Jakirović sjedio na tribinama, ispada da je njegov pomoćnik Saša Sabljak, koji je preuzeo klupu, posljednji kolega u svijetu HNL-a koji je stisnuo ruku Matjažu Keku nakon utakmice. Slovenac je, naime, nakon ovog poraza odlučio napustiti Rijeku nakon pet i pol godina za pamćenje.
3. veljače 2019. RIJEKA – GORICA 1-3
Nakon što je na svom terenu na jesen uspjela pobjedom 2-0 uzvratiti Rijeci za startni poraz, na otvaranju proljetnog dijela sezone Gorica je došla i po prvu gostujuću pobjedu protiv Kekove družine. Bez Atiemwena, prve zvijezde kluba, koji je u rekordnom transferu završio u Dinamu, ali i s jednim igračem koji dolazi…
Kristijan Lovrić dotad je, sjetit ćete se možda, bio poznat po – prečkama i stativama! Igrao je dobro, pucao onako kao što to radi cijelu karijeru, ali najbolje što je uspjevao bilo je pogoditi okvir gola. Prvi gol zabio je, konačno, ove zimske večeri na Rujevici.
Igrao je Lovrić briljantno, stalno je ulazio u šanse, u polukontrama “uništavao” Riječane, ali riječko vodstvo poništili su Zwolinski, pa zatim i Dvorneković. Tek u 87. minuti Lovrić je konačno i sam zabio, probio tu barijeru i nakon toga, pamtite i to, nastavio nezaustavljivo trpati.
26. lipnja 2020. RIJEKA – GORICA 1-2
Do svoje već treće pobjede na Rujevici Gorica je došla u utakmici koju pamtimo po jednoj posebnosti – vjerojatno nikad u HNL-u Gorica nije odigrala lošije, a pobijedila! Bilo je to u onom nastavku sezone nakon pauze zbog korone, u razdoblju dok je Valdas Dambrauskas tek pripremao momčad za nezaboravnu jesen koja je slijedila…
Rijeka je, dakle, ovog poslijepodneva dominirala, stvarala šanse i promašivala. Gorica je, s druge strane, prvi gol zabila iz penala, naravno s potpisom Kristijana Lovrića, a drugi je utrpao Cherif nakon velike pogreške riječke obrane. Završilo je 2-1, s više sreće nego pameti.
– Iskreno, ni sam ne znam kako smo ovo dobili – priznao je nakon tog susreta i Valdas.
3. travnja 2021. GORICA – RIJEKA 3-4
Jedna od “najluđih” utakmica ovih dviju protivnika odigrana je na velikogoričkom travnjaku, pod vodstvom Siniše Oreščanina. Igrala se 64. minuta kad je na semaforu svjetlilo skandaloznih “0-4”, sve što smo u tim trenucima željeli bilo je da netko ugasi svjetlo i prekine tu noćnu moru, spriječi potpunu katastrofu…
Umjesto toga, dogodio se – pravi show! Prvo je Josip Mitrović u 73. pogodio za nadu, deset minuta poslije Ognjen Mudrinski još je malo zakomplicirao stvari, a ludnicu je izazvao autogol Galovića u 85. minuti. Gorica je imala još pet minuta plus sudačku nadoknadu za potpun i spektakularan povratak, ali nije se posložilo. Prilika je bilo, ali golova više ne.
22. svibnja 2021. RIJEKA – GORICA 2-1
E, ovo su sad već jako ružne uspomene… Trener je opet Siniša Oreščanin, a prilika koja se otvarala je, čini se, teško ponovljiva. Cijele sezone, od prvog do 35. kola, Gorica je bila na mjestu koje vodi u Europu, uglavnom u ulozi treće momčadi na tablici, a ovog poslijepodneva za ostvarenje snova bio je dovoljan i jedan bod. Ili kiks Hajduka.
Ni jedno ni drugo, nažalost, nije se dogodilo.
Andrijašević je doveo Rijeku u vodstvo, Babec zabio za izjednačenje i Europu, a tako je i stajalo na semaforu sve do 79. minute. I udarca Luke Menala, danas igrača Dinama, koji je završio iza leđa Ivana Banića… Pamtimo i onu veliku šansu Albija Doke u posljednjim trenucima utakmice, praktički čisti zicer, ali očito nije bilo suđeno.
26. rujna 2021. GORICA – RIJEKA 3-4
Opet sedam komada, opet spektakl, opet poraz Gorice. Vodila je Gorica 2-1 nakon prvog dijela, mogla voditi i puno uvjerljivije, pa primila gol u prvom napadu drugog poluvremena, a u 51. minuti ostala s igračem manje. Murić je donio potpuni preokret u 58. minuti, a bod je u desetorici Goričana u 91. minuti spasio Toni Fruk strašnim golom ljevicom… Ili ipak nije!
Kad se činilo da je Gorica doista spasila bod u utakmici u kojoj je zaslužila i puno više od toga, Domagoj Pavičić je u petom minuti sudačke nadoknade “povaljao” obranu Gorice i zabio za pobjedu gostiju.
11. prosinca 2021. RIJEKA – GORICA 1-2
Posljednje gostovanje Gorice na Rujevici također ćemo pamtiti, jer osim što je bila iznimno lijepa i rijetko uvjerljiva, možda i najbolja partija koju je Gorica ikad odigrala u HNL-u, ima u sebi i detalj koji je izdvaja. Naime, bila je to posljednja pobjeda Krune Rendulića kao trenera Gorice…
Impresivna partija na Rujevici budila je veliki optimizam, nova tri boda nudila šansu da se Gorica ozbiljno uključi u borbu za Europu, ali već u sljedećem kolu stigao je onaj domaći poraz od Šibenika, koji je pokrenuo niz od sedam posrtaja, koji je opet doveo do smjene na klupi i dolaska Samira Toplaka.
Koji je, recimo i to, Rijeku u prvom pokušaju s Goricom – pobijedio. U ožujku je autogol zabio Čestić, kojega više nema u riječkom kadru…
Karate klub Velika Gorica ostvario je odličan rezultat na međunarodnom turniru TAD CUP, održanom u nedjelju 29. ožujka u Rijeci, u sportskoj dvorani Zamet. Velikogoričani su nastupili s devet boraca u 14 kategorija, a kući su se vratili s čak osam medalja, tri zlatne, dvije srebrne i tri brončane. Turnir je okupio 637 natjecatelja iz 66 klubova iz Austrije, Slovenije, Italije i Hrvatske.
Najuspješniji član velikogoričke ekipe bio je Nikola Huzjak, koji je osvojio zlato u kategoriji U21 (-75 kg), a uz to je dodao i broncu među juniorima U18 (-76 kg). Do najvišeg postolja stigli su i Vito Hulina, zlatni u kategoriji juniori U18 (-61 kg), te Ita Noršić, koja je slavila u uzrastu U14 (-57 kg).
Srebrne medalje za Veliku Goricu osvojile su Ena Lukačić u kategoriji U14 (-52 kg) te Franka Jerkin u kategoriji juniorke (-53 kg). Jerkin je pritom nastup završila s dvije medalje jer je osvojila i broncu u uzrastu U14 (-54 kg).
Broncu su izborili Sara Banović u kategoriji U14 (-57 kg) te već spomenuti Huzjak u juniorskoj konkurenciji.
Na turniru su nastupile i Mia Čunčić, Sara Stojaković i Matea Kordić, no ovoga puta ostale su bez plasmana na postolje.
Velikogorička pjevačka skupina VG Vatreni snimila je i objavila novu navijačku pjesmu „Vatreni“, posvećenu hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i navijačima. Pjesma je nastala s ciljem podizanja atmosfere i zajedništva uoči i tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 2026. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.
Autor pjesme je Dražen Mihel iz Velike Gorice, koji ju je napisao i uglazbio 2024. godine, a sama ideja, kako navodi, proizašla je iz želje za dodatnom navijačkom energijom uoči velikog natjecanja. Pjesma je snimljena u studiju STEY Music, a izvodi je skupina VG Vatreni u sastavu: Krešimir Majić, Željko Tufegdžić, Leon Harkay, Franjo Juretić i Dražen Mihel.
Kako ističu, pjesma je objavljena i na YouTube kanalu VG Vatreni, a dostupna je i na platformama poput TikToka i Tidala. Video spot također je moguće pogledati na YouTubeu.
VG Vatreni navode kako su prije snimanja pohađali i tečaj pjevanja u POUVG-u, a projekt vide kao doprinos navijačkoj atmosferi i podršci hrvatskoj reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu u Americi.
Velika Gorica opet trči! Kreće cestovna liga trčanja, stiže i polumaraton
Atletski klub Turopolje u travnju pokreće novu sezonu cestovne lige, a krajem svibnja na gradske ulice dovodi Turopoljski polumaraton s utrkama na 5 i 10 kilometara.
Atletski klub Turopolje najavio je početak nove sezone Turopoljske lige cestovnog trčanja, koja počinje u utorak 7. travnja u 18 sati, kao i povratak velikog cestovnog događaja, Turopoljskog polumaratona, koji će se održati u nedjelju 31. svibnja s početkom u 9 sati.
Turopoljska liga cestovnog trčanja sastoji se od dva ciklusa, proljetnog i jesenskog, a svaki donosi deset kola. Proljetni dio traje od 7. travnja do 9. lipnja, dok je jesenski raspored predviđen od 25. kolovoza do 27. listopada. Sudionici mogu birati između kraće staze od 4 kilometra i duže od 8 kilometara, dok je za najmlađe osigurana utrka na 500 metara. Start i cilj nalaze se na početku pješačko-biciklističke staze prema Vukovini i Starom Čiču, uz nekadašnji radar.
Iako liga ima natjecateljski karakter, organizatori naglašavaju da je otvorena i rekreativcima, uz druženje nakon svakog kola.
Drugi najavljeni događaj je Turopoljski polumaraton, koji se organizira kao nastavak nekadašnje Turopoljske trke, posljednji put održane 2019. godine. AK Turopolje sada preuzima organizaciju i vraća utrku u grad, uz dodatne discipline, Turopoljsku Desetku (10 km) i Turopoljsku Peticu (5 km).
Trasa utrka na 5 i 10 kilometara vodi Zagrebačkom ulicom do posljednjeg semafora, nakon čega se sudionici vraćaju kroz ulice Ljudevita Posavskog i Matice hrvatske do autobusnog kolodvora, preko Trga kralja Tomislava i natrag do cilja kod Muzeja Turopolja. Trkači na 10 kilometara prolaze isti krug dvaput. Polumaratonska ruta nakon izlaska iz grada skreće prema Poštanskoj ulici, prolazi kroz industrijsku zonu i Kurilovec te se vraća prema kolodvoru. Krug je dug oko 10,5 kilometara, a polumaratonci ga trče dvaput.
Start svih utrka bit će zajednički, ispred Muzeja Turopolja, a utrka se održava uz pokroviteljsku podršku Grada Velike Gorice, sportskih i turističkih institucija te Zagrebačke županije i privatnih sponzora. Organizatori najavljuju i nagrade za najbolje, uključujući pokale, medalje i novčane nagrade.
Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’
Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…
On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.
– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.
Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.
– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.
Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…
– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.
Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.
– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.
Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.
– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:
– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.
Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.
– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.
Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.
– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.
Ni sreće, ni bodova: Kurilovcu četvrti poraz zaredom sa zvukom sirene…
Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 u gostima kod Vrapča, i to golom u 95. minuti, sekundu prije nego što je sudac svirao kraj. Branili su se Kurilovčani s igračem manje, no crni niz se nastavlja…
Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…
Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.
Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.
Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.
Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.
Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…
Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.
Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…
CityLIGHTSprije 2 dana
Vijestiprije 6 dana
Vijestiprije 6 dana
CityLIGHTSprije 2 dana