Sport

Povijest jednog rivalstva: Debi za povijest, Kekov odlazak, dvije golijade i poraz koji boli…

Cijeli niz utakmica za pamćenje odigrali su nogometaši Rijeke i Gorice u prethodnih 16 prvoligaških ogleda, važnih i pamtljivih. Novu priliku za show imaju večeras od 21 sat na Rujevici, u 3. kolu HNL-a

Objavljeno

prije 3 godine

31. srpnja 2022.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad nogometaši Gorice u 21 sat istrče na Rujevicu, počet će njihovo deveto prvoligaško gostovanje u Rijeci, ukupno 17. ogled s protivnikom ovog velikog imena i bogate povijesti.

A kad je već riječ o povijesti, ajmo na međusobne oglede Rijeke i Gorice, jer ima tu materijala za jedan kraći nogometni roman. Događalo se kroz tih prvih osam gostovanja, ali i u svih 16 ogleda, toliko toga velikog, važnog, lako pamtljivog, emotivnog u ovom ili onom smislu…

Na Rujevici je Gorica igrala osam puta, upisala pet pobjeda i tri poraza, a remija je bilo – nula! Ovo nisu takve utakmice, tu se uvijek igra do kraja, na pobjedu.

28. srpnja 2018.
RIJEKA – GORICA 2-0

Zapamtite što vam govorim, ova Gorica će mnogima napraviti probleme!, kazao je Matjaž Kek nakon debija Gorice u prvoj ligi, upravo na Rujevici.

I pogodio. Na hibridnom travnjaku Rujevice, brzom i nezgodnom, s gomilom nervoze i neizvjesnosti, u potrazi za pitanjem hoće li ovakva Gorica uopće moći biti konkurentna u najvišem rangu, Sergej Jakirović i njegovi nogometaši najavili su sve ono što će se događati u godinama koje su slijedile. Iako su izgubili.

Godinu dana ranije Rijeka je proslavila povijesni naslov prvaka i bila je jako dobar izbor za utakmicu koja će ući u povijest Gorice. Kahlina na golu, Čagalj, Jovičić, Špičić i Mčedlišviši u obrani, Maslowski, Marina i Maloča u sredini te Atiemwen, Dvorneković i Zwolinski u ofenzivi pokazali su da mogu, uz pomoć ljudi s klupe, Miye, Lovrića i Zenka, ali bodovi su ostali u Rijeci.

6. listopada 2018.
GORICA – RIJEKA 2-1

I drugi je prvoligaši ogled, ovoga puta iz drukčijeg razloga, pisao povijest. Rijeka je došla u Veliku Goricu u krizi koju je produbio novi poraz, s Lukaszom Zwolinskim I Iyayijem Atiemwenom u naslovnim rolama. Puljić je doveo Rijeku u vodstvo, Zwole i Beli zabili za preokret, a to je označilo – kraj.

Budući da je suspendirani Sergej Jakirović sjedio na tribinama, ispada da je njegov pomoćnik Saša Sabljak, koji je preuzeo klupu, posljednji kolega u svijetu HNL-a koji je stisnuo ruku Matjažu Keku nakon utakmice. Slovenac je, naime, nakon ovog poraza odlučio napustiti Rijeku nakon pet i pol godina za pamćenje.

3. veljače 2019.
RIJEKA – GORICA 1-3

Nakon što je na svom terenu na jesen uspjela pobjedom 2-0 uzvratiti Rijeci za startni poraz, na otvaranju proljetnog dijela sezone Gorica je došla i po prvu gostujuću pobjedu protiv Kekove družine. Bez Atiemwena, prve zvijezde kluba, koji je u rekordnom transferu završio u Dinamu, ali i s jednim igračem koji dolazi…

Kristijan Lovrić dotad je, sjetit ćete se možda, bio poznat po – prečkama i stativama! Igrao je dobro, pucao onako kao što to radi cijelu karijeru, ali najbolje što je uspjevao bilo je pogoditi okvir gola. Prvi gol zabio je, konačno, ove zimske večeri na Rujevici.

Igrao je Lovrić briljantno, stalno je ulazio u šanse, u polukontrama “uništavao” Riječane, ali riječko vodstvo poništili su Zwolinski, pa zatim i Dvorneković. Tek u 87. minuti Lovrić je konačno i sam zabio, probio tu barijeru i nakon toga, pamtite i to, nastavio nezaustavljivo trpati.

26. lipnja 2020.
RIJEKA – GORICA 1-2

Do svoje već treće pobjede na Rujevici Gorica je došla u utakmici koju pamtimo po jednoj posebnosti – vjerojatno nikad u HNL-u Gorica nije odigrala lošije, a pobijedila! Bilo je to u onom nastavku sezone nakon pauze zbog korone, u razdoblju dok je Valdas Dambrauskas tek pripremao momčad za nezaboravnu jesen koja je slijedila…

Rijeka je, dakle, ovog poslijepodneva dominirala, stvarala šanse i promašivala. Gorica je, s druge strane, prvi gol zabila iz penala, naravno s potpisom Kristijana Lovrića, a drugi je utrpao Cherif nakon velike pogreške riječke obrane. Završilo je 2-1, s više sreće nego pameti.

– Iskreno, ni sam ne znam kako smo ovo dobili – priznao je nakon tog susreta i Valdas.

3. travnja 2021.
GORICA – RIJEKA 3-4

Jedna od “najluđih” utakmica ovih dviju protivnika odigrana je na velikogoričkom travnjaku, pod vodstvom Siniše Oreščanina. Igrala se 64. minuta kad je na semaforu svjetlilo skandaloznih “0-4”, sve što smo u tim trenucima željeli bilo je da netko ugasi svjetlo i prekine tu noćnu moru, spriječi potpunu katastrofu…

Umjesto toga, dogodio se – pravi show! Prvo je Josip Mitrović u 73. pogodio za nadu, deset minuta poslije Ognjen Mudrinski još je malo zakomplicirao stvari, a ludnicu je izazvao autogol Galovića u 85. minuti. Gorica je imala još pet minuta plus sudačku nadoknadu za potpun i spektakularan povratak, ali nije se posložilo. Prilika je bilo, ali golova više ne.

22. svibnja 2021.
RIJEKA – GORICA 2-1

E, ovo su sad već jako ružne uspomene… Trener je opet Siniša Oreščanin, a prilika koja se otvarala je, čini se, teško ponovljiva. Cijele sezone, od prvog do 35. kola, Gorica je bila na mjestu koje vodi u Europu, uglavnom u ulozi treće momčadi na tablici, a ovog poslijepodneva za ostvarenje snova bio je dovoljan i jedan bod. Ili kiks Hajduka.

Ni jedno ni drugo, nažalost, nije se dogodilo.

Andrijašević je doveo Rijeku u vodstvo, Babec zabio za izjednačenje i Europu, a tako je i stajalo na semaforu sve do 79. minute. I udarca Luke Menala, danas igrača Dinama, koji je završio iza leđa Ivana Banića… Pamtimo i onu veliku šansu Albija Doke u posljednjim trenucima utakmice, praktički čisti zicer, ali očito nije bilo suđeno.

26. rujna 2021.
GORICA – RIJEKA 3-4

Opet sedam komada, opet spektakl, opet poraz Gorice. Vodila je Gorica 2-1 nakon prvog dijela, mogla voditi i puno uvjerljivije, pa primila gol u prvom napadu drugog poluvremena, a u 51. minuti ostala s igračem manje. Murić je donio potpuni preokret u 58. minuti, a bod je u desetorici Goričana u 91. minuti spasio Toni Fruk strašnim golom ljevicom… Ili ipak nije!

Kad se činilo da je Gorica doista spasila bod u utakmici u kojoj je zaslužila i puno više od toga, Domagoj Pavičić je u petom minuti sudačke nadoknade “povaljao” obranu Gorice i zabio za pobjedu gostiju.

11. prosinca 2021.
RIJEKA – GORICA 1-2

Posljednje gostovanje Gorice na Rujevici također ćemo pamtiti, jer osim što je bila iznimno lijepa i rijetko uvjerljiva, možda i najbolja partija koju je Gorica ikad odigrala u HNL-u, ima u sebi i detalj koji je izdvaja. Naime, bila je to posljednja pobjeda Krune Rendulića kao trenera Gorice…

Impresivna partija na Rujevici budila je veliki optimizam, nova tri boda nudila šansu da se Gorica ozbiljno uključi u borbu za Europu, ali već u sljedećem kolu stigao je onaj domaći poraz od Šibenika, koji je pokrenuo niz od sedam posrtaja, koji je opet doveo do smjene na klupi i dolaska Samira Toplaka.

Koji je, recimo i to, Rijeku u prvom pokušaju s Goricom – pobijedio. U ožujku je autogol zabio Čestić, kojega više nema u riječkom kadru…

Povezane teme:HNK GORICA HNK Rijeka hotnews

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 6 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 9 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.